G2G

subota, 16.07.2005.

Zastave (Xlll)

Na autocesti Porto – Figuera Da Foz.
Mi smo opet posjedali svi zajedno u ovo vozilo i nastavljamo svoj 'la seljakaš' prema jugu.
I mislim da neće biti usputnih zaustavljanja. Svima je u interesu da stignemo što prije.
Treba pronaći prikladan i prihvatljiv hostal iako Murtador kaže da on već ima favorite. Svoje, dakako!

Nije da je lijepo večinu vikenda provesti na cesti, ali .....
Nečemo se žaliti. Bolje reči, neću se žaliti ja jedini (iako svi mislimo isto).
Baš kada sam sasvim uspio sebe utopiti u masi grupe reprezentativnih primjeraka muške Hrvatske i sam primjetio/ocijenio da je tome tako, neću sada histerizirati k'o zadnja, neizderana tetkurača kojoj bi ovo bilo (???) narušavanje skladnog mira i vremena za čupanje obrva.
Jebi ga!
Za obrve čemo se pobrinuti kasnije!! J

Putujemo u istom broju, a što ne znači i da smo iste postave!!
Idioto je stvarno otišao jučer u jutro za Zagreb. Kao, vraća se vlakom, ali vjerojatno preko Madrida ili Pariza. Taj stvarno ima strica!!!
Tip je odustao, a kasnije smo svi i saznali zašto je njegova prodaja bila toliko nikakva.
Napisao ti jesam nešto od toga, pokazati ti ne mogu (kao što je to svima demonstrirao Jose koji je jedan dan prodavao sa njim), ali..... Uleti on, uleti, ali ne u svaki ured, svaku radnju, kliniku... Bira ih napreskokce, nasumice, koja mu se kako svidi. Jezik ni jedan ne poznaje pa miješa nekoliko portugalskih i engleskih pojmova, a na sve to baca glazuru hrvatskog.
A kad, Jose kaže, uleti, onda oleti. Prestraši sve oko sebe pa i samog sebe.
I otvara on mapu, napikava pojmove, nitko ni ne skuži što on hoće i što on radi.
S obzirom na to ovakav ishod je bio za očekivati.

Tako smo Saša i ja jučer na večer ostali sami, ali ne.....J), nije bilo 'udri i pogibaj'!!!
Jednostavno je bilo nekako lijepo osjetiti ne prisutost Idiotovu!
Ah.
Čistoća zraka ili veća pluća.... Ne znam, ali nešto sam tada osjetio!
ALI, kako je on otišao tako je netko i došao!
Oko 22.00 (po lokalnom) stigao je tzv. Tica. Dečko koji od ranije poznaje viđenjem i Dalija i Josea. I da, naravno da je smješten u 204, moj (naš) 204!
Ispočetka to mi se nije dopalo. Nimalo. Ali, tip je donio života u tu sobu
(za razliku od Saše koji se nije izvlačio iz krevetai samo potuljeno ili pak 'duristički' šutio),
unio je mogućnost normalne komunikacije i konverzacije.
Danas, dok smo još u jutro bili u Portu, otišli smo zajedno na jutarnju kavu.
Želio se dečko informirati. Ah, bože! Dao sam ja njemu i informacije, ali dao bi ja njemu još štošta.

Nasluhnu sam da će u Figueri Da Foz smiještaj biti nešto jeftiniji od ovog u Portu. To je dobro!!

Jučer sam se čuo i sa majkom i burazom.
Stari i stara započeli su parničenje, ljudi uzeli lawyere i počeli se prepucavati oko razvoda i imovine.
Majku sam savjetovao, kad je to već spomenula, da nikako ne pristaje na sporazumni!!

Tvoje pismo nisam primio, ali sam prije polaska razgovarao sa recepcionarem u Portu.
Dogovorili smo se da će ga preuzeti kada stigne i poslati mi ga na adresu koju ću mu javiti kasnije.
Baš su to neki dobri ljudi.

I žao mi je što nemam fotoaparat (budala.....sve sam ponio, ali svakako zaboravio neke važne stvari) da slikam i pohvatam sve ove divote!!!
No, ono što mi je prioritetnije nekako je ipak kazić. Bilo kakav – samo da radi, samo da čujem muziku!
Usahnut ću bez nje. Ne, fakat mi fali.
Uz onih 200,-€ koje sam ti poslao,..... Za sad se ipak ne bih mogao počastiti nečime. Valja pričekati.

Sam Tica pun je entuzijazma.
Tako i treba!! Samo nekako čudno pogledava Sašu.
Ne, ne,....zbog ničeg drugog doli do sumnje koja mu se rađa u glavici kad se sjeti podatka vezanih uz Sašu...dugovi, ne prodaja,..... i td., i sl. Boji se dečko. A malo je straha i zdravo.
Da se ja ne bojim svakog jebenog dana, od njegovog početka do njegovog kraja ne bi prodao možda ni upola koliko sam prodao.
Ovaj strah te goni. I nije ti potreban nadglednik. Raditi jednostavno moraš. A kada nešta prodaš u nekom danu nastupa jedan kraći period lišen toga straha. I tada procvjetaš.
Udahneš.
Zatvoriš oči pa ih otvoriš.
E, taj trenutak najbolje je stati i priuštiti si jednu kavu, odmoriti noge i ruke, odmoriti se bez mamuza i uzda...nekoliko minuta. Nakon toga imaš tri puta više volje i snage ići dalje.
Tica, dečko koji, za sada, vjeruje!!!
Čini mi se OK, samo je došlo do lagane 'centralizacije' s obzirom da se, kao što sam i spomenuo, poznaje sa Dalijem i Joseom.
Nadam se iskreno da je to prolazna faza!!

Toliko od mene za danas!
Izlaziš li ti ikuda ovih dana????????
'Ajde, nemoj samo baciti barikade na ulaz/izlaz svoje sobe!!!!

Tvoj Čelik! J








- 14:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #