Zastave (Xll)
Portugal, Barcelos.
Dosta je opet vremena proteklo od kako ti nisam pisao!!
Tako nekao valjda i ide! (???)
Izdogađolo se podosta i ako ignoriramo svakodnevne anegdote sa Portugalcima, tako da mislim da će u tekstu slijediti samo kronološki pregled svega (i svačega).
Danas radim, kako i sama vidiš u nekom drugom gradu, a to bi bio već treći dan da radim u njemu. U prethodna dva dana u njemu sam prolazio dobro, ali s obzirom da je danas petak i neki praznik (opet) sumnjam da će ovaj dan biti jedanko tako unosan, plodonosan.
Što se tiče novih događaja – ima ih, a ja ću pokušati ispisati ponešto o njima što razumljivije – pokušati ti prenjeti samu njihovu ne taknutu sliku.
No, koliko ću u tome uspjeti u sljedećih pola sata kliko mi je još traje jutarnja kavica ne
znam. O nekim stvarima sada neču uopće započinjati, te ih tako ostaviti za kasnije.
Prvi, ali ne i najšokantniji podatak odnosi se na naše kolektivnog napuštanja Porta. Idemo dalje prema Lisabonu (Lisboe ili Lisbona) , ali od samog smo Lisabona je još jako daleko.
Točan dan odlaska, tj. polaska još se ne zna. Spekulira se da će to biti u ovaj ponedjeljak ili za 7 dana.
Za čuđenje nema mjesta. Stalno biti u pokretu jedno je od temeljnih obilježja ovog svega pa tako i posla.
No, brinem se za tvoje pismo koje si poslala na adresu ovog rezidencijala.
U slučaju da zgibamo prije no što ono stigne............ slobodno mogu reći da je izgubljeno.
Što se tiče Saše, a i Idiota koji su mi se sada postavili kao ona druga po redu stvar o kojoj bi valjalo pisati, o njima nešto kasnije. Ipak treba vremena da se ta dva lika obrade.
Danas me umor prati osjetno više nego inače, više nego što je to bio slučaj sa prethodnim danima. No, kako se danas radi samo do podne zbog spomenutih praznika tako će biti vremena i za odmoriti se malo bolje.
Ovaj posao nije lak. To sam ti objasnio i telefonom. Ne znam koliko kg svakog dana vučem sa sobom. Pa kad ti dopizdi ili te ruka, recimo, počne štekati jednostavno se teret prebaci u onu drugu i ide se dalje. Nitko te ne pita, nikome ni ne govoriš. Kao da se samo po sebi sve to podrazumijeva.
S obzirom da je tako, kukati i/ili posustajati nema smisla. Ponavljano kukanje i zapomaganje dosadi svima, a uz to nema nikakvog olakšanja. Uz to nitko tvoj posao neče obaviti i napraviti umjesto tebe. Dakle, zapeti, zagristi i......... to je to.
To je ovo, ovo kuda smo svi mi otišli...došli.
Znaš, mislim (a misliti je dobra stvar.......za promjenu!) da sam možda pronašao osobu kao potencijalnog prijatelja i osobu sa kojom je moguće pričati o svemu, ali i o tome kasnije. Sada je sat otkucao svoje i ja moram karpetu/mapu zahvatiti svojom rukom i upoznati ostatak Barcelosa.
Vjerujem da ti pišem kasnije, a time i pojasnim neke spomenute stavri, a o drugima sasvim počnem ispočetka jer vremena će biti.
Nekoliko minuta nakon podneva;
Ja sam, očito, za danas završio sa poslom. Obišao sam sve što se obići dalo u mojoj zoni grada. Za pravo čudo prodao sam danas dvije slike (sječaš se da sam napisao da je petak, da radimo samo do podne i da je sutra neki praznik). Što je, dakle, za ovaj neradni dan vrlo dobro.
Prekjučer je pala jedna, a jučer njih 5!!
Ja sam i danas zadovoljan sobom.
E, i da znaš da je Minotaur (tvoj M2 iliti ja) jedan od najboljih prodavača slika i to ostajem bez obzira na onaj dan kada od prodaje nije bilo ništa!!
Moram ti reči da me svi gledaju. Razlozi;
već sam primio nekoliko posjetnica od 'pikara' (kako bi ih nazavali Jose, Murtador, Dali), tj. od djevojaka i žena. Zvuči kao samohvala... Možda pomalo i je, ali ti dobro znaš što sam time želio reći.
Joj, kako mi se, jadne, predstavlju imenom i prezimenom, pitaju za mene i moje ime (kao strrrrašno ih zanima, gledaju zamnom, a to mi je, mogu ti reći, najslađe kada sam u društvu grupe ili tek dijela grupe.
Već su se dokotrljali do zaključka da me niti jedan ne želi u svome društvu kod izlazaka (kada do njih i dođe), jer je kažu ' Životinja otrov za žene!'. Dečki popušili istinu!! Pa OK. Ionako oni nemaju sa istinom veze (barem ih se ova ne tiče), a svima je lakše disati. Lakše nego kada bi bili upoznati sa pravim stanjem stavri.
E, mili moji kad bi barem znali da je meni zapravo do pušenja stalo!!!
Kad bi barem znali,...........a nikad neće saznati.
No dobro, ono što slijedi čitav je dan za dangubljenje. Uskoro stižemo u Porto
(Ovo ti pišem u vozilu dok se, kao i obično, prepričavaju anegdote, doživljaji tekućeg dana.),
u svoje sobe. Hmm.
Stigli smo. Gasim se!! Pišem ti kasnije!
Pusa!!
Nakon što sam popio kavu, odnio rublje na pranje saznao sam da se putovanje nastavlja suta u juto.
.
Sada ću se vratiti na prekjučerašnji dan. U vrijeme povratka u sobe;
Cimeri (Saša i Idioto) opet nisu prodali ništa.
Da, njihov je očaj rastao sve više. Nije se znalo tko je koga više podržavao u njemu (u tom očaju).
Vjerojatno su oni o tome već razgovarali, ali meni su prvome kazali svoj naum.
Oni se sutra vračaju u RH.
Naravno da sam zinuo bez obzira na njihovu situaciju, a koja nije ni blizu dobre. Uz to za povratak su nužna neka sredstva, jel'?!?!?
I to je djelomično riješeno. Naime, Idiotu će odmah sutra, vjerojatno Western Unionom, stric dostaviti lovu da podmiri ne podmirene troškove boravka i puta koji ga čeka, ALI Saša nema takvog strica!!
Kroz čitav dosadašnji boravak on ima plaćena tek 4 dana, a što će reči da još platiti mora 152,-€, a koje nema.
Mislio je on i zdimiti, zbrisati bez pozdrava, ali iako mi nije do takovih formalnosti kao što je to pozdrav (ne barem u ovom trenutku) objasnio sam mu situaciju, objasnio sam mu da će se njegov dug hostela dijeliti na članove grupe, objasnio mu to da je nemam nakanu plačati ijedan taj dio, već ga prijaviti Murtadoru.
Nakon tog objašnjavanja on je ipak odustao od ideje 'brisanja'. Na kraju, kuda bi i zbrisao bez love. Od grupe možda da, ali u koje sranje bi ga to dovelo!?!?!? Mislim da je i toga bio svjestan, ali to je već upitno.
Te sam večeri sav svoj novac iznio iz svoje/naše sobe i dao ga na čuvanje Daliu. Što je sigurno – sigurno je, a kao što sam negdje na početku napisao dijete nije sigurno niti se u njega možeš pouzdati!
Nakon toga usljedili su razgovori na relacijama Danijel-Saša, Boris-Saša.
U tome je pojašnjeno eksplicitno da ne može nikuda dok ne podmiri sva dugovanja.
Te noči baš i nije bilo mirnog sna.....kod svih nas.
Tako je Saša ostao i radio i jučer, a uz to je imao i vrlo oštar 'in cognito' razgovar sa mnom.
Ja sam imao potrebu još jednom, ne uljepšavajući stvari jer se uljepšati nema što, porazgovarati i utvrditi lekciju koja je trebala biti iz nas od prvog pojašnjavanja.
Osim svega toga, nakon što je odustao od 'brisanja' Saša me je tražio pozajmicu.
Pristao nisam.
Đubre ili ne (mislim na sebe), taj dečko ne zna kuda će se vratiti ako odlazi i na znanje svih nas, a još manje zna kako će posuđeni novac vratiti!
Ne baš bistre glave i Murtador predložio je moju pozajmicu Saši. Ni to nije, naravno, išlo. Rekao sam mu da novac mogu posuditi njemu, za kojeg znam gdje je i za kojeg znam da će, naravno, vratiti.
E tako!
Pristao je na to. Dakle on mi duguje.
Saša je digao toliku prašinu oko svega toga.
I tu ga razumijem.
Mislim da ga nekako razumiju i drugi zamišljajući sebe u njegovoj koži.
Nikome ne bi bilo ugodno!!
Stvarno!!
Ja mislim da bi......... Ja ne znam što bi ja učinio!!!!!
Moram pronači načina da ti šaljem lovu.
Ti češ ju stavljati na svoj račun.
Samo, ne znam kako bi bilo najpametnije slati. Svote nisu toliko velike pa se Western Unionom isplati slati. Velike su 'marže' stavili na manje iznose.
Ostaju nam pisma!!
U ovom ću ti pismu poslati (za početak i za probu) tek 10,-€. A kada dobijem posuđenu lovu mislim da ćeš u kasliću nači više koverata istog dana (ako se jedna koverta izgubi neće se izgubiti sve).
Veselim se što je prošlo vrlo dobro na ispitu!!
Tako se to radi (znaš i sama)!!
Sad si možeš priuštiti nekoliko dana odmora i opuštanja. Upuštanja svakojakih štoviše!!
Eh, 'upusti' se i za mene jer je ovdije, mila, jedna ogromna suša.
Svijet u-metn'o-sti i umjetnosti izgleda da su različiti kao nebo i zemlja!!!
Ah.
Voli te onaj tvoj.....onaj odlutali,...zalutali!!!
Ma, .....Životinja životinjska
>PUS!!<
|
