Zastave (VI)
Madrid, Mendez Alvaro (autobusni kolodvor)
Sada mo sjeli.....napokon. I čini se da je ovo prva prilika za napisati nešto od zadnjeg puta. U međuvremenu bila je ludnica, strka, planiranje i REplaniranje.
Umorni........svi smo umorni. Ja se osječam kao pas istrošeno. Financijski smo se znatno istrošili u plačanju mehaničara i dijelova.
Mislim, platili ga nismo zapravo. Dio svojeg novca ostavili smo Poglavici puta, Danijelu da razumno raspolaže njime. I bez obzira što se ne poznajemo toliko da si povjeravamo djelove dudžeta......u svemu ovome nepovjerenju nema mjesta. Baš ono dođe i čini se kao luksuz.
Jučer smo se bili čuli u vezi Dunje (mislio sam da ju pitaš zna li neke hrvate ovdije ili 'oko ovdije'), ali nisam dao namjerno dao do znanja što se desilo da ne brineš.
Mislim, španjolski ne kuži nitko od nas, a svi oglasi servisa i ostalog nisu na engleskom ili njemačkom.
Prvo je trebalo riješiti taj problem!
I sama vidiš da smo još u Madridu!!
Koliko smo bijesni, razočarani, ljuti i živčani bili.......... Nadajmo se da u narednom vremenu skoro neće biti ničeg sličnog.
Jutro nakon parkiranja na benzinskoj crpki koje baš i nije bilo najugodnije (Svako malo, iako smo svi bili krepani, netko je morao zalupiti vratima radi protezanja, pišanja i sličnih cirkusa. Uz to auto je auto i nije stvoren za noćenje šestero ljudi.)
Morali smo osmisliti, izroditi ako treba, optimalan plan za daljnje akcije. Bilo je pomalo blesavo da svi sjedimo, trošimo preostali novac i čekamo da se popravljanje sredi i krene dalje, a uz to nismo imali uopće pojma koliko taj popravak vremenski može potrajati i uopće koštati.
Prema tom planu svi smo, osim Danijela (koji ostaje uz vozilo) i mehaničara, počeli tražiti spas u javnom prijevozu.
Namučili smo se ko' stoka tražeći kolodvore (trenutno smo na ovom, Mendez Alvaro), a potom smo morali lutati za najpovoljnijim prijevoznim sredstvom (vlak ili bus). Ovdije je to ipak bus.
No, prije podne otišao je jedan za O'Porto tako da nam nije ostalo ništa drugo nego da se motamo ko' bez glave tražeći još neki autobus, na još nekom kolodvoru, a koji bi fino napustio Španjolsku još danas. To nas je stajalo vremena, ali i snage. Barem mene. Ja imam ovoliko torbi sa sobom. Luđak, luđak! Krepao sam. Ubio se.
Kako god taj bus, bus kojim bi otišli još danas nismo našli.
Onaj prvi sljedeći kreće tek sutra u 09.00h, a u O'Portu (ili Portu, kako ti drago) bi trebali biti «već» oko 17.30h.
Kartice za taj busek imamo u džepovima, ali sam ja financijski presušio kupivši je.
No, kao što sam napisao u jednom od prvih mailova.....svi smo svoji, moramo biti jer ovisni smo svi o svima, tako da 'suh' nisam. I ti ne brini o tome.
Zar je već očito da noćimo na kolodvoru??
Vjeruj mi, unatoč svemu nije to toliko strašno ili barem uspijevam ne bedirati se 'samo' zbog toga.
Iako ovo nije (ili bar ne bi prvenstveno trebala biti turistička avantura) na sve ovo gledam baš kao da jest, a koliko razumijem tako gledaju i stvar doživljavaju svi ostali. Samo se Idijot/Krele nešto previše 'furi', kurči sa zvojom serioznošću, strategijama i logistikom.......
Jebem ja i njega i njegovu serioznost. Stvarno mu treba nešto zabiti (ovaj puta u usta), a osim mene nema tko, a ja (fujj!) ... neću.
Sami pokušavamo ne biti u elementu promišljnja i razmišljanja o situaciji, a on ju kao fucking kokoš ponavlja i sa svojom loFačkim pričama vrača............
Pusti mi sada muziku samo da preživim!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Još samo da počne o politici!!! Ubit ću ga!!!!
Mislim, shvaćanje svega ovoga kao nečeg, eto, zanimljivog i prolaznog........izgleda da je lijek i jedini razlog što se međusobno nismo pojeli!!
Ja sam čak išao kupiti neke razglednice. Jednu sam poslao i tebi!!!
Ali, da me je netko prisilo da nosim ovolike stvari sa sobom..............sada bi ga ubio, silovao i od njegovog skalpa načinio tarzan-gače!!!! Jebote, ...... ja sam jednini koji vuče dvije velike torbe, ruksak + još jednu manju torbu!!
Dušu sam ispustio vukuči sve to sa kolodvora na kolodvor, a kolodvori ovdije .......svaki kao 3 zagrebačka aerodroma, a i ne stoje baš jedan pored drugog, znaš!!
Što se tiče koliko nas je 'ostalo' na kolodvoru čekati onaj jutarnji bus;
Prvo se Jose sjetio kako možda nije u redu što smo svi ostavili Danijela da se jebe sam kako zna i umije pa je zaključio kako će se on vratiti natrag i raditi mu društvo i ..ma, jednostavno biti s njim.
Nakon toga, da, Dali je konstatirao isto i tako smo se 're-dogovorili' da se podijelomo u dvije grupe, 3+3!! Njih dvoje metroom natrag do pripizdine u samom rubnom području Madrida, a nas troje (JoJ!), Saša, Idijot i ja........ ostajemo i nastavljamo busom!! Ja i idijot – dobitna kombinacija da Idijot postane Bezglavi Idijot!
Mene sparili sa Idijotom!! Što ću ja sa njim, što će on samnom???
Sada možda samo može smetati jer ako ništa drugo Saša i ja već bi našli načina da se potrošimo 'brzopotezno' bez obzira u kakvom nam stanju odnos bio (ovo je situacija kada i to postaje jedna od običnih pizdatija).
Tako je i bilo. Mislim na to da su otišle najbolje polovice, ........plećke i butevi!!! Vidimo se negdje u Portugalu!!(?????) Ne brini, ni ja ne brinem!!
Da, serem jer zapravo FRKA me!!
A znaš kako je Joze mrak!!! Uff, mila moja.....
Slatko je to stvorenje, pametno, direktno/otvoreno, otkaćeno, zgodno, duhovito, visoko i mlado (ne premlado!!) i .........muško!! A ima neke tužne okice!!
Kao da je Svevišnii mislio na mene kada ga je sastvavljao!!
Dok su dečki bili još tu, obilazili smo grad u grupama. Jedna je grupa čuvala sve te silne torbe dok je druga kratila vrijeme šetajuči, hodajuči, gledajuči. Ti trenuci došli su baš u pravo vrijeme....-na izmaku snaga, i fizičkih, a i psihičkih!!
Svjestan jesam da nisam više u RH,........vidljivo je to na očigled, ali još uvijek zdrma kada čuješ ljude oko sebe, a oni pričaju nekim drugim jezikom,.....sve se događa na nekom drugom jeziku, na neke druge načine. Kao da hodaju drugačije. Nešto u njima, ali i na njima je drugačije. Drfinirao još nisam što je to. Možda nije ni važno. Možda je samo zapravo važan taj moj dojam i ništa više. Upečatljiv.
Danas sam konačno i skinuo višednevne slojeve koječega sa sebe. Iskoristio sam tuš-kabine na kolodvoru. Stavrno više nisam mogao!!! Kada sam ih skužio jednostavno sam znao da pod njih moram stati iako se radilo o javnim kabinama, ali....ne pitaš nakon toliko vremena, ne pitaš nakon toliko toga, toliko toga samo do sada, a tko zna što nas čeka!!
One 'muške' nisu radile, ali to me nije smetalo, iskoristio sam one 'ženske' iako sam bio svjestan da bi neka glupača mogla pozvati redare ili Civilnu gardu. Računao sam, što se toga tiče na interkulturalnu toleranciju.
Dečki su se zajebavali na račun toga, .... nebi oni pod 'ženski' tuš za boga miloga i tome slično! No, smijali se više nisu kada sam izašao svjež, preporođen, ozaren, preobučen, sa mirisima sapuna i svježe vode. Tada sam im počeo spuštati kako smrde i kako je glupo djeliti tuševe na 'muške' i 'ženske' i da postoji ta razlika, posvještavao sam ih, ovo nije trenutak kada si možemo priuštiti predrasude. Te da imaju mala muda i još manji mozak ako se furaju na takve stvari.
Dobro je što mi je još u vozilu Dali čitajući iz dlana predicirao pojam 'velikog jebača' (moš' mislit iako i sama znaš što sam sve prošao – nije mnogo fulao) u smislu 'mnogo žena, mnogo seksa..... Pogodio je i one sasvim netipične i neuobičajene stavri. Tako da sam uz to što sam Životinja, eto, i veliki 'zavodnik'. Baš na sebe i ne gledam tako, to znaš, ali godi, godi egu, taštini kada to čuje, a od toga se branio nisam jer je među heteroseksualnoim (a još je nemoguće utvrditi da li je i homofobična) grupom takva, a tuđa, tvrdnja poželjna.
Dok ovo pišem mrak se spustio. Dalia i Josea nema, Idijot je ležao na torbama, ali ga je (hahah) redar došao upozoriti da na torbama ipak spavati ne može (toliko smo skužili španjolca) pa se zavalio u tvrdu stolicu. Saša lunja uokolo i razmišlja o tko zna čemu. Možda o onim svojim idejama koje su se rodile prije polaska?!?!
Nije bitno – još ništa od toga ne može sprovesti, a i da može.... ne znam postojala bi kakva razlika za nas dvoje!?! Sa njime manje pričam nego sa ostalima!
Tako, za sada nemaš razloga za veću brigu. To što nam nije sjajo još uvijek ne znači da je tragičnio pa ne razbijaj svoju lijepu glavicu. Ja to radim za oboje, a ti se odmori za nas oboje!!
Šaljem ti jednu >>>>V.E.L.I.K.U. <<<< pusu, & one big hug!!!!
|
