Koleđicom po Argentini

nedjelja, 16.12.2007.

Don't cry for me Argentina!

Prije nego mi blog pocne slicit na krizni put s tim postajama, vratih se u domovinu. Otplesala sam posljednji tango u Argentini. Sad jedem sarme i pasticadu. Tehnicki sam jos na putu jer su se bas sad svi sjetili diplomirat pa ostadoh u Zagrebu slavit. S torbom punom ljetne garderobe. A pada snijeg. I zima mi je. Nakon skoro 6 mjeseci japanki nosim cizme. Nemam sal, al zato imam upalu grla. I svi se smiju mom dzempericu na ljamice. Ovde su IN neke druge stvari. Jao, i imam č i ć na tipkovnici!!!
I u ovu sniježnu zimsku noć prisjećam se kad sam se (da citiram poznatog hrvatskog političara) sa zebnjom u srcu uputila sama preko Atlantika na put u nepoznato. Čini mi se kao da je bilo jučer, al onda se vrate sjećanja i prevrtim događaje, ljude koje sam upoznala, sta sam sve vidila i doživila...i onda mi se čini da sam tamo ostavila dobar dio života. U 3 mjeseca upoznala obicaje, kulturu, način života jedne u nekim stvarima skroz različite, a u nekima slične zemlje. Vidila pustinju, prasumu, ledenjake, oceane, stepe. Pingvine, ljame, vicune, foke, kitove. Vidila stablo banana :) Pojela vjerojatno jednu cijelu kravu. Popila bačvicu vina. Smijala se i plakala. Pričala viceve na španjolskom. Naučila ca-castellano. Naučila plesat tango i cumbiju. Nisam naučila plesat salsu. Nije me pljunila ljama. Nisam vidila Maradonu. Ni grob od Eve Peron. Dakle, morat ću se vratit. Nema druge :)
I nakon šta sam 3 mjeseca blatila argentinske kompjutere, ne mogu sad uploadat slike jer je Siwin internet spor (pusa Siwoj!). Samo sam jednu uspila. S voznje brodom po Beagleovom kanalu.
Image Hosted by ImageShack.us
Idila s kraja svijeta
Eto. Svečano zatvaram blog. Pozdrav svim prijateljima, ma gdje bili. A sad ih ima i po juznoj polutci. I da citiram još jednog političara, ovaj put američkog :)
I BE BAK!!!

16.12.2007. u 19:33 • 3 KomentaraPrint#

subota, 08.12.2007.

Sesta postaja - Cataratas de Iguazu

Argentinski slapovi Krke. A Buduci da Argentina ima 22 000 000 stanovnika, a Hrvatska cca 5 ooo ooo, tako Argentina proporcionalno ima i 4,2 puta vece slapove. A jesu li 4,2 puta lijepsi prosudite sami. 275 slapova visine do 70m.
Slapove Iguazu dijele 3 drzave - Argentina, Brazil i Paragvaj. Argentinski dio je najveci i najljepsi, ali zato se Brazilci nasladjuju da se s njihove strane bolje vidi ta divna argentinska :) Naravno da meni nije da vrag mira i da sam morala prec brazilsku granicu i uvjerit se sama. Taj dan je padala kisa i pokisli smo ka kokosi, i jos su nas slapovi dodatno okupali. Naravno, zabranjeno se kupat u slapovima, al zato slapovi okupaju tebe. Najveci slap se zove Garganta del Diablo (Vrazje grlo) i visine je 70m. Stojeci na platformi mu se priblizis na samo par metara, kolicina vode je impozantna, od buke ne mozes razgovarat, od maglice koja se dize nista ne vidis, od kise ne mozes slikavat, mokar si ko mali zec, al on samo otrese krzno i suh je, a ja moram nazad takva u drugu drzavu i prec 2 granice da dodjem do hostela, a ovima na granici se bas prica i bas im je super sto sam ja iz Hrvatske. I jos mi na kraju ne daju Brazilci pecat u pasos. A Argentinci vec sumnjaju da krijumcarim nesto jer sam u manje od 3 miseca 5 puta usla i izasla iz drzave. I jos putovala s Kolumbijcem.
Kako nam se svidija Brazil, slapovi nisu bili dovoljni, pa smo (mokri i dalje) otisli do prvog grada preko granice - Foz do Iguacu i popili Caipirinhu. Jucer smo obilazili argentinsku stranu, sunce przilo, 33 stupnja. Ne znam jesam li dovoljno naglasila kako je fino setat u kostimu i kratkim rukavima u prosincu?! Pozdravit Djeda Mraza u japankama?! Mogu se nasladjivat jos samo 2 dana, pa mi dopustite :))
Mala digresija gleda putnih prijatelja - u Buenos Airesu nam se prikljucio Jose Chileanac koji je upravo zavrsija s diplomskim u San Juanu, a s nama je i dalje francuskinja Caroline koju vucemo iz Puerto Madryna. U Ushuaiji smo izgubili jednog Mexikanca i jednog Spanjolca. Mexikanac je ostavija u El Calafatima svoju putnu torbu na recepciji hostela kad se odjavljiva, i kad ju je tija pokupit prije puta za Ushuaiju na recepciji nije bilo nikoga, a nije tija da mu karta propadne, nego se radje zaputija u Ushuaiju bez stvari. Sad treba opet preko El Calafata pa do Buenos Airesa. A Spanjolac planira putovat jos 2-3 godine, pa mu se ne zuri.
Pocevsi od Barilochea smo svaki dan skupljali nove prijatelje na putu prema jugu, stalno sreces iste ljude (opet sam srela i Izraelce iz Atacame - nevjerojatno) i kad smo dosli do Ushuaije vec smo se svi pozdravljali. Tako ja na kraju svijeta, a poznatih na svakom kantunu.
Sad sam opet u Buenos Airesu, danas bila na stadionu Boce, vecerala empanade i vino na terasi hostela s pogledom na Avenida de Mayo i spomenikom Kilometro 0 koji obiljezava pocetak svih argentinskih nacionalnih ruta.
I s tugom u srcu javljam da je ovo mozda moje zadnje javljanje iz ove predivne zemlje. Posthumno mozda dodam koje slike i koji nostalgicni komentar. Don't cry for me Argentina! Domovina zove. Sad cu malo proceprkat po vijestima da se adaptiram. Pobogu, ne znam ni ko nam je premijer!

08.12.2007. u 02:08 • 7 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 03.12.2007.

Peta postaja -Buenos Aires

Boookic iz glavnog grada. Nakon 2 tjedna Patagonije i mirne i tihe Ognjene zemlje grad od 10 000 000 stanovnika je poprilican sok. Sad trebam hodat okolo s mapom, razgledavat, snalazit se...Ne znam sta da kazem o Buenos Airesu sta vec nije receno. Poprilicno je dinamican, zivopisan, razlicit. Udjes u metro na aveniji 9 de Julio koja je najsira avenija na svijetu, jure auti, pjesaka ni ne vidis, a izadjes u Palermu na mali okrugli trg Plaza Italia, ljudi side vani po trgu, hrpa banaka, zeleno...Onda Boca sa svojim sarenim kucicama, i naravno stadionom Boca Juniorsa, pa San Telmo di ljudi plesu tango po ulici, hrpa ulicnih sviraca i umjetnika (i vidili smo kcer Charlija Chaplina tamo. Mozda.), pa Puerto Madero s 4 umjetna kvadratna jezera, jedrilicama, novim neboderima, barovima i mostom Santiaga Calatrave :) da vidite da pogledam tu i tamo i malo suvremene arhitekture. Onda Recoleta, poznato groblje di je pokopana i Evita Peron. A ispred groblja - niz barova i diska!? Doslovno ispred, fino sidis u baru, loces pivo i gledas groblje. Meni su ipak miliji kafici u Palermu moram priznat :)
Dakle, fino je ovde, i sigurno cu se vratit. I to vec u petak. Jer sad idemo opet malo u prirodu (da se oslobodimo stresnog zivota u Buenos Airesu hahaha) - ostalo mi je jos posjetit slapove Iguazu pa se mogu mirne duse vratit u domovinu. Iako, nije bas da mi fali...Eto, sad idem obuc kostim i pravac slapovi :) Hasta la vista!

03.12.2007. u 17:36 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

0



< prosinac, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (8)
Listopad 2007 (8)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Meni je sad ovoliko sati:

San Juan

Image Hosted by ImageShack.us

San Juan links

San Juan opcenito
San Juan, wikipedia
Universidad Nacional de San Juan
slije iz San Juana