Koleđicom po Argentini
nedjelja, 16.12.2007.
Don't cry for me Argentina!
Prije nego mi blog pocne slicit na krizni put s tim postajama, vratih se u domovinu. Otplesala sam posljednji tango u Argentini. Sad jedem sarme i pasticadu. Tehnicki sam jos na putu jer su se bas sad svi sjetili diplomirat pa ostadoh u Zagrebu slavit. S torbom punom ljetne garderobe. A pada snijeg. I zima mi je. Nakon skoro 6 mjeseci japanki nosim cizme. Nemam sal, al zato imam upalu grla. I svi se smiju mom dzempericu na ljamice. Ovde su IN neke druge stvari. Jao, i imam č i ć na tipkovnici!!!
I u ovu sniježnu zimsku noć prisjećam se kad sam se (da citiram poznatog hrvatskog političara) sa zebnjom u srcu uputila sama preko Atlantika na put u nepoznato. Čini mi se kao da je bilo jučer, al onda se vrate sjećanja i prevrtim događaje, ljude koje sam upoznala, sta sam sve vidila i doživila...i onda mi se čini da sam tamo ostavila dobar dio života. U 3 mjeseca upoznala obicaje, kulturu, način života jedne u nekim stvarima skroz različite, a u nekima slične zemlje. Vidila pustinju, prasumu, ledenjake, oceane, stepe. Pingvine, ljame, vicune, foke, kitove. Vidila stablo banana :) Pojela vjerojatno jednu cijelu kravu. Popila bačvicu vina. Smijala se i plakala. Pričala viceve na španjolskom. Naučila ca-castellano. Naučila plesat tango i cumbiju. Nisam naučila plesat salsu. Nije me pljunila ljama. Nisam vidila Maradonu. Ni grob od Eve Peron. Dakle, morat ću se vratit. Nema druge :)
I nakon šta sam 3 mjeseca blatila argentinske kompjutere, ne mogu sad uploadat slike jer je Siwin internet spor (pusa Siwoj!). Samo sam jednu uspila. S voznje brodom po Beagleovom kanalu.
Idila s kraja svijeta
Eto. Svečano zatvaram blog. Pozdrav svim prijateljima, ma gdje bili. A sad ih ima i po juznoj polutci. I da citiram još jednog političara, ovaj put američkog :)
I BE BAK!!!
