nedjelja, 19.03.2017.

Za mene još uvijek nema mjesta u Hrvatskoj

Dan 791.

Zima je bila hladna i duga. Čak nije bilo ni kiše, ali oblaci se nisu mrdnuli tamo negdje od početka studenoga pa do prije par dana. Snijega je bilo u tragovima, padne jedan dan, ali se ne zadrži ili se zadrži eventualno do sljedećeg dana kada ga rastopi kiša. Tipično za Njemačku.

No vrijeme depresije se privelo kraju i prije koja dva tjedna je proljeće pokucalo na vrata. Priroda se lagano budi, cvijeće lagano cvjeta, a čak se ukazalo i sunce na par dana u komadu što je ovdje vrlo rijetko. Vjerojatno će uskoro opet započeti neumorni tjedni kiše i oblaka, kako to već bila sa zatopljenjem vremena u Njemačkoj.

Ja sam uhvatila nekakvu svakodnevicu između posla, kupovine namirnica, pranja rublja, odlaska na kavu ili pivu jednom jedno i povremenih izleta u susjedne gradove i zemlje. Jedina zemlja u okolici koju u ove dvije godine nisam posjetila je Poljska. Moram to ispraviti prije nego što se oprostim od zapadne Europe.

_____________________________

Opazila sam u vrijeme prehlada i gripa jednu jako ružnu naviku kod Nijemaca. Kada su bolesni ispuhuju noseve na najjače, doslovno kao da je slon u prostoriji. Tamo od kuda sam ja došla to se pred drugim ljudima radi potiho, gotovo poskrivečki da nitko ne čuje.

Uz to su i vrlo neuredni. Ostavljaju stvari i gdje stignu i ne stignu, ne ispiru posude iz kojih jedu prije stavljanja u perilicu suđa pa nas često idući dan dočeka oprano - a prljavo suđe. Kada čiste aparat za kavu to je tako loše i prljavo da mi se nekada gadi piti kavu na poslu. Diraju hranu rukama itd. Pravi prljavci.

Pitam se jesam li ja luda ili je to stvarno normalno??

Ali zato se rijetko rukuju i nikada ne ljube u obraze jer je to fuj. I meni je to iskreno super. Kod nas se ljudi ljube u obraze svaki put kada se vide. Za rođendane još mogu razumjeti, ali baš pri svakom susretu je ipak malo previše. A Nijemci se ne ljube ni kada si čestitaju rođendane. Distanca je ovdje SVE!

Uz to su i vrlo lijeni. Vole kada se radi, ali ne da oni rade, nego drugi, a oni da gledaju i preuzimaju zasluge. Pravi šefovi. No ta priča je za neki drugi post.

_____________________________

Misli o povratku mi ovih dana neprestano prolaze glavom. Odluka još nije konačna, ali sam počela gledati oglase za poslove u Hrvatskoj... i ostala jako razočarana. Pitam se, ima li za mene mjesta u Hrvatskoj? Po viđenom još uvijek nema... Ponuda oglasa u zagrebu za radna mjesta koja mene zanimaju su na bazi 1-2 mjesečno, a samo u Kölnu ih se svakodnevno vrti preko 50-ak.

Kao što sam u prethodnom postu najavila, spremam se lagano na povratak u južnije (tužnije) krajeve. Možda najveća, a možda najbolja odluka života. Vrijeme će pokazati. Stalno čekam nešto, a nikada da dočekam, a kada i dočekam, nešto obavezno krene po zlu. I već sam lagano umorna od toga. Na početku života, a toliko umorna da mi je sve neugodno...

Želja za povratkom iz dana u dan jača, ali i sumnja. Ako odem, hoće li to biti najgora odluka ikada? Ostaviti stabilan posao i zemlju koja mi je omogućila sve zbog zemlje koju volim i kojoj se želim vratiti, ali ona mene (očito) ne želi natrag.

Nikada ne znaš što te čeka iza zatvorenih vrata, možda je vrijedno boriti se, a možda ću ostati razočarana i plakati za Njemačkom. Mrzim velike odluke. Bilo ih je toliko puno u zadnjih par godina da mi je već svejedno.

Prošla je još jedna nedjelja, moj najgori dan. Dan kada se ništa ne događa, jedini dan kada Njemačka spava.

Oznake: Njemačka, posao, povratak

- 18:49 - Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 05.08.2016.

Njemačka je siva i tmurna

Dan 566.

Znam da je europsko prvenstvo daleko iza nas, no moram s vama podijeliti jednu anegdotu.

U subotu kada je Hrvatska ispala s europskog prvenstva Nijemci su mi odmah nakon nesretne utakmice porukama na Whatsapp-u izrazili saučešće. Dvoje me dan kasnije i nazvalo.

Ponedjeljak nakon ispadanja su me na poslu dočekali e-mailovi podrške i žalosti od par Francuza i Nizozemaca. Možete li to zamisliti?? Mislim da im je poraz teže pao nego meni. Nisam mogla vjerovati da uopće znaju da u tolikoj korporaciji negdje u Njemačkoj radi neka Hrvatica, no eto, izgleda da ipak nisam samo broj!

Što još ima novoga kod mene?

Prošli tjedan sam slučajno oprala korektor za lice u javnoj praonici rublja. Nadam se da nitko nije shvatio da sam to bila ja i da sljedeći put neće stajati moje lice na crnoj listi na ulazu.
Naime, imali smo važan sastanak i morala sam ponijeti korektor jer od ovog (ne)vremena u Njemačkoj imam užasnih problema s licem i izgledam kao teenager u cvijetu puberteta. I tako je ostao u džepu hlača gdje sam ga spremila nakon što sam se „zacementirala“ u WC-u prije sastanka, a hlače su isti tjedan završile na pranju… Shvatila sam to tek nakon što sam slagala rublje i uvidjela da trećina ima sumnjive smeđe fleke. Ups!

Zurück zu Deutschland...

Nedavno sam shvatila da u Njemačkoj cijelu godinu nosim istu odjeću i to mi je počelo lagano ići na živce. Kod nas se točno zna koja je odjeća za koje godišnje doba i tom prilikom se preslaže ormar 2-3 puta godišnje. Ovdje cijelu godinu nosim duge hlače/traperice, majice kratkih rukava u kombinaciji s vestom (da, čak i ljeti!!!) ili laganiju majicu dugih rukama, te neizostavno, jaknu. Jedino što se mijenja je debljina jakne, ali to je i dalje jakna! Već je kolovoz, a ja i dalje mogu doslovno na prste nabrojati dane koje sam provela bez jakne i u kratkim hlačama/suknjama. Inače, kažu kolege Nijemci da ovako loše vrijeme nije dugo bilo.

Prošle godine u ovo vrijeme je par dana bilo užasno vruće, tipično "zagrebačko" ljeto sa oko 30 stupnjeva, taman dovoljno da jedva dišeš i krećeš se od vrućine. Taj dan neću nikada zaboraviti. Bila sam na razgovoru za posao i nisu imali klimu. I ja i osobe preko puta mene smo se topili na stolicama i bez prestanka brisali znoj maramicama te jedva dolazili do riječi od sparine.
Pomislila sam: „…ajme, zar je moguće da je Hrvatska u nečemu naprednija od Njemačke? Pa u ovoj zemlji nitko nema klimu! Koja zaostala zemlja!“

Kako li sam se samo prevarila… S razlogom nitko u Njemačkoj nema klimu – jer je koriste uvrh glave 5 dana u godini! Inače, prošla godina je navodno bila jedna od, što se tiče vremenskih uvjeta, najljepših u zadnjih par godina. A za ovu kažu da je jedna od najgorih ikada. Kiša i dalje nije stala… Pa, nekih 7 mjeseci do sada. Divno, zar ne?

Jednom mi je djed rekao: „Njemačka je siva i tmurna“. Smijala sam se, jer kako je to moguće? No sada shvaćam što je pod time mislio.
Danas sam prvi put primijetila da se dužina dana mijenja. Jutru treba već nešto duže da svane, a već u 21:30 je noć. Winter is coming.

_________________________________________

Nijemci su vrlo interesantan narod. Naizgled sramežljivi i šutljivi, no s vremenom postaju otvorena knjiga. Ono što mi se kod njih posebno sviđa je to što duže ostaju djeca, odnosno mladi u glavi. Trebate vidjeti te ljude u 30-ima i 40-ima, pa i starije. Naizgled odrasli, no u glavi još uvijek djeca. I dalje izlaze, zezaju se, smiju se dječačkim forama. Sjedim na sastanku sa 14 odraslih ljudi, a atmosfera kao na satu matematike u srednjoj školi. Samo fali gađanje papirićima. Predivno nešto! Naši ljudi se definitivno puno brže „pobabe“. Uz to, iako neki od kolega Nijemaca imaju djecu, nikada ne pričaju o njima. Ili ih eventualno spomenu jednom mjesečno ako se dogodilo nešto posebno zanimljivo ili smiješno. Nijemci se negdje do 40-e godine u ponašanju puno ne razlikuju od naših srednjoškolaca.

No, s jednom ogromnom razlikom. Oni također i puno prije preuzimaju odgovornost. Puno ranije od nas stupaju na tržište rada, neki već sa 15-16 godina. I to ne kao mi, da do 25. godine kuhaju kavu u uredu i preslažu registre, a zatim im tu i tamo bude dopušteno napisati koju fakturu ili poslati koji e-mail.

Oni čim izađu iz škole (ili još za vrijeme iste!) stupaju na ozbiljno tržište rada i imaju identične zadatke i odgovornosti kao 20-30 godina stariji kolege. Dugo mi je trebalo da shvatim zašto se Nijemce uzdiže u nebesa kao najbolje i najmarljivije radnike, jer brat-bratu, nisu najbistriji ljudi na svijetu, a niti nekakvi stručnjaci. Naprotiv, smatram da smo mi teorijski i stručno puno bolje potkovani od njih. A niti opća kultura im nije jača strana. No radi ranog radnog iskustva su puno konkurentniji na tržištu rada.

Do 25. godine imaju 7-10 godina staža. Ja sam sa 25 godina tek zakoračila u pravo tržište rada.
Što mi vrijede sve one knjižurine koje sam naučila napamet kada 7 godina mlađi Nijemac zna rješenje, dok sam ja tek na početku jednadžbe?!?

I tako, još uvijek profesionalno hvatam korak s Nijemcima, no za petama sam im. Ova godina je uvod, sljedeće neće ni znati što ih je snašlo!

Oznake: Njemačka, posao

- 22:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 14.06.2016.

S krive strane Rajne

Dan 514.

Neki su primijetili da sam uzela pauzu od bloganja. Bila su mi ovo naporna 2 (ili čak 3?) mjeseca i hitno mi je trebao „godišnji“ od bloga pa sam iz tog razloga malo zapustila pisanje i usredotočila se na neke druge stvari. Stari postovi i komentari su i dalje na blogu, samo su trenutno skriveni.

Još uvijek sam u Njemačkoj, ali sam se preselila na obalu Rajne. Ukazala se dobra prilika za povoljan, a puuuno bolji stan pa sam je iskoristila. Za 50-ak eura više imam grijanje, nove prozore, balkon, ali zato nešto manje kvadrata, no jedva da se primijeti. Još se navikavam na novi grad i okolinu, slično je kao kada sam prvi put doselila u Njemačku, no s nešto manje „wow“ efekata. Vrijeme putovanja na posao se nešto smanjilo, ne drastično, ali spavam 20-ak minuta duže što puno znači. Novi grad - nove mogućnosti!

Kolege me zezaju da sam se preselila „na krivu stranu Rajne“. To je neka interna njemačka fora, kao jedna strana je pristojna, skuplja, sigurnija, a druga, „tamnija“, strana je opasnija, s više imigranata i tamo se ne zalazi poslije 21 sat. Kako sam preživjela sve do sada, budem i ovo!

I dalje sam na istom poslu i poziciji, puno sam naučila, posebno o njemačkim zakonima, a učim i dalje. Više nije tako zanimljivo i uzbudljivo kao na početku, no i dalje idem na posao sa osmjehom na licu. Kako vrijeme ide, sve više uviđam sličnosti, ali i razlike između nas i Nijemaca kada se radi o poslu. Imaju neki svoj malo drugačiji đir i način rada, neke stvari su mi super, a neke me malo živciraju, no više o tome možda nekom drugom prilikom.

U međuvremenu sam upoznala još par naših ljudi i stranaca s kojima se sve češće družim tako da mi više nije tako dosadno. Gotovo da nema vikenda kojeg provodim sama, tako da sam s te strane sve zadovoljnija. I dalje to nije niti približno slično kao u Hrvatskoj, no s obzirom na situaciju od prije godinu dana ne mogu se žaliti. Sa strancima idem uglavnom u prirodu i na fešte, a sa našima na kave i u knajpe, na žalost nisu baš raspoloženi za izlete i otkrivanje novih gradova, no svejedno je lijepo povremeno biti u domaćem društvu i pričati hrvatski jezik za promjenu.

Kad smo već kod jezika, već duže vremena si ne moram postavljati pitanja za dativ i akuzativ pri pričanju, a počela sam koristiti i pasiv kojega sam cijelu prošlu godinu izbjegavala. Njemački mi se u ovih 6 mjeseci znatno poboljšao i poboljšava se i dalje rapidno iz dana u dan, čak toliko da sam odlučila ne ići dalje na tečaj njemačkog nego se samostalno za koji mjesec prijaviti na B2 ispit njemačkog. Stvarno nema bolje škole stranih jezika od posla i svakodnevnog okruženja s Nijemcima!

Dani opet postaju sve duži, evo već je pola 10, a vani još dan, može se ići u šetnju. Kiša i dalje pada i gotovo da nije stala tjednima, sa povremenim izletima sunca.

Dugo vremena nisam bila depresivna, tj. jesam par puta na kratko, ali zaista nezamjetno u odnosu na teška razdoblja s kojima sam se suočavala prošle godine ako se sjećate.
S financijske strane već stojim bolje nego u cijelom životu do sada i uskoro je vrijeme za jedan pravi shopping!

Osim toga upravo sam kupila avionsku kartu za godišnji u Hrvatskoj i osjećam se kao da sam ponovno dobila krila nakon dugo vremena.

Eto, ovaj dosadni post je tek toliko da se javim da sam živa, idući će biti zanimljiviji, obećajem!

Bis gleich

Oznake: Njemačka, posao, rajna

- 21:13 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se