subota, 31.12.2016.

Godina nova, svi nešto žele...

Dan 714.

Još jedna godina je došla kraju. Za razliku od prošle koju sam zbog tada novoga posla provela u Njemačkoj, ovoga puta je slavim sa obitelji i prijateljima u Hrvatskoj, kao i Božić. Zagreb je ljepši nego ikada i s ponosom tvrdim da se niti jedan od mnogobrojnih njemačkih Weihnachtsmärkta ne može mjeriti s ovim u Zagrebu, a posjetila sam ih do sada zbilja mnogo. Zagreb je čaroban i ima ono nešto što se u Njemačkoj ne osjeti. Opisala bi to kao neko ujedinjenje cijelog naroda za vrijeme blagdana, dok kod multinacionalne Njemačke toga nema jer je upravo to – (pre) multinacionalna.

Ovo je za mene bila prva prava radna godina u punom smislu riječi. Isto se moglo i primijetiti s obzirom da se učestalost pisanja ovoga bloga znatno smanjila ove godine (mea culpa!). Jednostavno sam bila prezaposlena, preopterećena i nakon napornih radnih dana i tjedana – preumorna.

Buđenje u 6 sati ujutro mi više nije bauk. I dalje mi teško pada, ali sam se navikla. U vlakovima i busevima sam se vozila gotovo svaki dan, dakle preko 600 puta ove godine. Mnogo puta su me naživcirali i sve više razumijem zašto ljudi ovdje toliko masovno posjeduju aute. Mislim da mogu na prste jedne ruke nabrojati Nijemce koje poznajem, a koji ne posjeduju automobil. Iako je znatno skuplje i velika obaveza, pruža neovisnost i puno veću fleksibilnost koja bi mi ponekada baš dobro došla, pogotovo vikendima.

Za odlazak na posao ostaje vlak kao puno bolja, brža i povoljnija opcija. Ozbiljno razmišljam o nabavi auta u dolazećim mjesecima.

Osim auta, razmišljam i o promjeni posla. Nije mi ovdje loše, ali sada kada sam upoznala sistem i svašta naučila mislim da mogu više i bolje, što u poslovnom, što u materijalnom smislu. Više mi nije toliko zanimljivo kao na početku i želim učiti i raditi nešto novo, a potragu ću prošiti i na jug Njemačke pa možda uskoro padne i neko preseljenje. Spremna sam na nove izazove i ozbiljno radim na tome da ih ostvarim.

Bila je ovo još jedna teška i duga godina. Emocionalno i materijalno puno lakša od prethodne, no fizički napornija. Malo sam se previše uživjela u eure na računu pa dio spiskala na i ono što treba i ono što ne treba, no i dalje sam puno uštedjela. Najviše je, ipak, otišlo na avionske karte. Ove godine sam letjela sveukupno 10 puta. Aerodromi su za nas gastarbajtere bili i ostali najtužnija mjesta na svijetu.

Uskoro se bliži dan „D“, odnosno 2. godišnjica od kada sam napustila Hrvatsku i tada ću vam opširnije opisati što se sve u ove dvije godine promijenilo i u kojoj mjeri.

Do tada vam svima od srca zahvaljujem na potpori i želim ugodne blagdane i sretnu novu 2017. godinu!

Frohe Weihnachten und einen guten Rutsch!
Auf Wiedersehen 2016, willkommen 2017!

A sad odoh na party!

Vaša Gastarbajterica

Oznake: Njemačka, nova godina

- 20:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se