nedjelja, 26.06.2016.

Kad Nijemci uče hrvatski

Dan 526.

Šest mjeseci ful time posla + dodatnog posla učinilo je od mene stijenu. Čini mi se da su napokon sve one rijeke suza i život na rubu siromaštva i beznađa urodili plodom.

Stres koji me prije 6 mjeseci razarao, postao je moj saveznik i oružje u okrutnom svijetu biznisa. Nisam imuna na stres, još uvijek se ponekada tresem u vlaku dok putujem doma s posla i teže dišem te se borim sama sa sobom da ne padnem u nesvijest, ali takve su situacije sada puno rjeđe i puno manje utječu na moje fizičko i psihičko zdravlje. Mislim da me stres čak isprogramirao na viši level. Bistrija sam u glavi i gotovo da više nema situacije u poslu koja me može izbaciti iz takta. Također sam razvila zavidnu razinu multitaskinga, što za gotovo niti jednog Nijemca ne mogu reći. Strašno su loši u multitaskingu i koncentracija im je na razini osnovnoškolske djece. Još uvijek proučavam moguće razloge tomu, za sada krivim njemački jezik i kompliciranu strukturu rečenica s kojom su odrasli. Mislim da ipak neće biti tako teško „osvojiti“ Njemačku kao što se na početku činilo.

Dane i dalje uglavnom dijelim na one kada sam na vrhu svijeta i gdje mi dođe da poljubim njemačko tlo radi ove sjajne prilike za učenje, putovanja i internacionalno radno iskustvo koju mi je ta zemlja pružila, a Hrvatska nikada nije mogla, zatim na dane kada mi dođe da prvim avionom odletim nazad i nikada se ne okrenem za sobom, i na treće, neke neutralne dane kada mi je svejedno, samo da preživim od ponedjeljka do petka i napokon se naspavam k'o čovjek za vikend.

Njemački je odavno savladan i već dugo vremena ne postoji situacija u kojoj ne znam što reći ili ne razumijem o čemu se radi. To je još godinama daleko od savršenstva, ali vrlo sam zadovoljna razinom koju sam do sada postigla. Potpuno sam neovisna i samostalno mogu riješiti sve situacije, uz povremenu pomoć rječnika, što se ne može reći za mnoge ljude koji žive godinama, pa i desetljećima u Njemačkoj. Ne biste vjerovali, ali ima ih strašno puno, neke sam i osobno upoznala.

Još uvijek nakon sveg ovog vremena nema dana u kojem ne čujem i naučim neku novu riječ. Uglavnom su to neke poslovne, stručne riječi, ali i svakojaki glagoli, mnogi od njih koji se koriste u svakodnevnom govoru. Sa djeljivim glagolima sam još uvijek na „vi“ ali nekako se hvatam u koštac s njima i sve češće ih koristim. Trudim se zapamtiti i naučiti ih bez grešaka koristiti, ali jednostavno ih je previše i savladavanje će potrajati još najmanje koji mjesec / godinu. Kažu da ne znaš njemački dok potpuno ne ovladaš artiklima i djeljivim glagolima.

A i Nijemci su naučili pokoju hrvatsku riječ. Najdraža riječ im je kurva, koju su zapravo naučili od susjeda Poljaka. Mislili su da znači scheiße, jer je Poljaci i Česi uglavnom koriste u tom kontekstu, a onda sam im objasnila pravo značenje pa su sad malo oprezniji u izgovaranju u blizini Slavena, a naročito žena iz slavenskih zemalja.
Mnogi znaju da kod nas da znači ja i da kod nas ja znači ich, i to im je jako zabavno jer da na njemačkom da znači tamo. Osim toga mnogi znaju za riječ sranje, a izgovaraju je jako smiješno i slatko, umjesto nj kažu n i j kao dva slova. SranJe.

Kako ispunjavamo razne obrasce i potvrde za zaposlenike tako ponekada zaposlenice trebaju potvrdu za vrtiće, u njemačkom poznatije kao ni više ni manje nego KITA. Sve je počelo jednog dana kada je kolegica do mene 15-ak minuta telefonirala s dotičnom zaposlenicom, a svaka peta riječ joj je bila kita. Nakon nekog vremena više nisam mogla izdržati i obuzeo me snažan napadaj smijeha. Kada je kolegica završila s telefoniranjem upitala me što mi je, a onda sam joj objasnila značenje Kite u hrvatskom jeziku. Prvo je uslijedilo zgražanje jer nešto što ima veze s djecom i vrtićima znači nešto totalno… drugačije kod nas, a onda su naučili i tu riječ i sada svakodnevno zbijaju šale kad obrađujemo papire za Kite. I dalje se zgražaju nad značenjem, ali im je zabavno.

U moju obranu, pokušala sam ih naučiti i dobar dan, kako si, doviđenja i slično, ali ništa od toga im nije bilo dovoljno zanimljivo da bi zapamtili. I tako se moji Nijemci i ja svakodnevno zabavljamo na poslu i učimo nove riječi.

Nedavno smo čak imali i prvi (za sada i posljednji) ljetni dan. Temperatura je skočila iznad 30 stupnjeva i bilo je pakleno vruće, kao svaki dan u Hrvatskoj kako čujem. Ja sam prvi put ove godine uživala u nostalgičnim temperaturama i ljetu, a oni su odmah rano ujutro zapičili klimu na 21 stupanj. Ja se smrznula u uredu, a oni su i dalje teško uzdisali od toplinskog udara. Ljetni dan je na (moju) žalost trajao samo jedan dan nakon kojeg su nas ponovno oprale liltre kiše i vjetrovi koji su vratili temperature na ispod 20 stupnjeva.

No bilo je lijepo dok je trajalo...

Oznake: Njemačka, njemački, ljeto, jezik

- 15:34 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 14.06.2016.

S krive strane Rajne

Dan 514.

Neki su primijetili da sam uzela pauzu od bloganja. Bila su mi ovo naporna 2 (ili čak 3?) mjeseca i hitno mi je trebao „godišnji“ od bloga pa sam iz tog razloga malo zapustila pisanje i usredotočila se na neke druge stvari. Stari postovi i komentari su i dalje na blogu, samo su trenutno skriveni.

Još uvijek sam u Njemačkoj, ali sam se preselila na obalu Rajne. Ukazala se dobra prilika za povoljan, a puuuno bolji stan pa sam je iskoristila. Za 50-ak eura više imam grijanje, nove prozore, balkon, ali zato nešto manje kvadrata, no jedva da se primijeti. Još se navikavam na novi grad i okolinu, slično je kao kada sam prvi put doselila u Njemačku, no s nešto manje „wow“ efekata. Vrijeme putovanja na posao se nešto smanjilo, ne drastično, ali spavam 20-ak minuta duže što puno znači. Novi grad - nove mogućnosti!

Kolege me zezaju da sam se preselila „na krivu stranu Rajne“. To je neka interna njemačka fora, kao jedna strana je pristojna, skuplja, sigurnija, a druga, „tamnija“, strana je opasnija, s više imigranata i tamo se ne zalazi poslije 21 sat. Kako sam preživjela sve do sada, budem i ovo!

I dalje sam na istom poslu i poziciji, puno sam naučila, posebno o njemačkim zakonima, a učim i dalje. Više nije tako zanimljivo i uzbudljivo kao na početku, no i dalje idem na posao sa osmjehom na licu. Kako vrijeme ide, sve više uviđam sličnosti, ali i razlike između nas i Nijemaca kada se radi o poslu. Imaju neki svoj malo drugačiji đir i način rada, neke stvari su mi super, a neke me malo živciraju, no više o tome možda nekom drugom prilikom.

U međuvremenu sam upoznala još par naših ljudi i stranaca s kojima se sve češće družim tako da mi više nije tako dosadno. Gotovo da nema vikenda kojeg provodim sama, tako da sam s te strane sve zadovoljnija. I dalje to nije niti približno slično kao u Hrvatskoj, no s obzirom na situaciju od prije godinu dana ne mogu se žaliti. Sa strancima idem uglavnom u prirodu i na fešte, a sa našima na kave i u knajpe, na žalost nisu baš raspoloženi za izlete i otkrivanje novih gradova, no svejedno je lijepo povremeno biti u domaćem društvu i pričati hrvatski jezik za promjenu.

Kad smo već kod jezika, već duže vremena si ne moram postavljati pitanja za dativ i akuzativ pri pričanju, a počela sam koristiti i pasiv kojega sam cijelu prošlu godinu izbjegavala. Njemački mi se u ovih 6 mjeseci znatno poboljšao i poboljšava se i dalje rapidno iz dana u dan, čak toliko da sam odlučila ne ići dalje na tečaj njemačkog nego se samostalno za koji mjesec prijaviti na B2 ispit njemačkog. Stvarno nema bolje škole stranih jezika od posla i svakodnevnog okruženja s Nijemcima!

Dani opet postaju sve duži, evo već je pola 10, a vani još dan, može se ići u šetnju. Kiša i dalje pada i gotovo da nije stala tjednima, sa povremenim izletima sunca.

Dugo vremena nisam bila depresivna, tj. jesam par puta na kratko, ali zaista nezamjetno u odnosu na teška razdoblja s kojima sam se suočavala prošle godine ako se sjećate.
S financijske strane već stojim bolje nego u cijelom životu do sada i uskoro je vrijeme za jedan pravi shopping!

Osim toga upravo sam kupila avionsku kartu za godišnji u Hrvatskoj i osjećam se kao da sam ponovno dobila krila nakon dugo vremena.

Eto, ovaj dosadni post je tek toliko da se javim da sam živa, idući će biti zanimljiviji, obećajem!

Bis gleich

Oznake: Njemačka, posao, rajna

- 21:13 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se