SJECANJE NA MOJU VELIKU LJUBAV
Kada sam brojala minute i sate, bojala sam se ,kada sam brojala tjedne,bojala sam se.,kada sam brojala mjesece, bojala sam se.danas,kada brojim godine ,bojim se.Cega?Da ne nestanes kao carolija,da te ne izgubim,uvijek je bio prisutan strah od boli koja je tu u svakoj minuti,satu,tjednu ,mjesecu,godini.Ja se nemogu boriti za tvoju ljubav,za tebe,jer ti ne zelis,neznas ili nemozes da volis mene.,.ipak znam da sam ti bar malo draga da te ne vuce meni samo tjelesna strast,uzavrela krv koja na momente pozeli moje tijelo,.ne usudim se nista reci da te ne uplasi moja ljubav i moja lucidnost.U tvojoj prisutnosti ja sam zbunjena djevojka i zrela zena koja se i tijelom boji pokazati ljubav.ti osjetis taj grc koji mi se neda opustiti.bojim se tvoje njeznosti ,jer pomislim da tvoje ledeno srce u tom gorucem tijelu,nesto osjeca.Kada se tijela smire,postajes netko drugi,izbijegavas moj pogled.sto se dogadja,znam da me ne zelis povrijediti a,svjestan si ,kao i ja da ce to morati doci.jedne minute,sata,dana,tjedna,mjeseca ili godine.do tada ja cu se bojati i brojati.
Prestala sam brojati.Osam godina brojanja i kraj,.ozenio si se .Samo ti i ja znamo kako i zasto.drago mi je bilo cuti da ces imati svoju obitelj.no,vrijeme prolazi a ona ti nije rodila dijete,nije htijela-ona ga ima.Zalosno.Karijera ministarke je vaznija od obitelji.
Mislila sam da ovo nikad necu izgovoriti,.iako znam da ti nikad neces saznati-mislis da nemozes imati djecu,.ne , to nije tocno.
Jednog dana ,od onih mnogih koje sam brojala,osjetila sam da u meni postoji i raste jedan novi zivot.Ti si ga udahnuo u mene,.dugo sam ga cuvala,onda se nesto prelomilo u meni,.dusa i tijelo su mi se kidali.
Kada bi mi Bog i oprostio ,ja sama sebi ne bih.naseg djeteta nema.Da se rodilo sada bi islo u skolu.
Pretesko mi je pisati o ovome ,obuzima me strah od Boga.Zbogom moja velika i moja mala ljubavi.
nocas
Dodji ponovo nocas-uzmi me
ti dragi osjecaju,vrati se i uzmi me ponovo
ti dugo osporavani
probudi se stara zelja
kada se usne i koza sjecaja ruke kao da jos miluju
dodji ponovo i uzmi me
nikada nisam nasla,ono sto sam tako brzo izgubila,
lice moje ljubavi,u mojim nocima se javlja
sacuvaj ga uspomeno,onako kakvo je bilo
a,ono sto je ostalo od ove ljubavi VRATI MI NOCAS.
nesanica
Jednostavno nemogu spavati ali,nemogu ni pisati.Misli mi lutaju malo u proslost,malo u buducnost,jer moja sadasnjost je tako bezlicna, kao da tapkam u mjestu....zavukla sam se u par blogova koji su vec procitani i opet rado citani i,eto tako ovu noc kruzim ,ma nekako su cudni ti moji krugovi........lupam bez ikakve veze i smisla..........laku noc !
14.02.2008. u 03:14 | 1 Komentara | Print | # | ^poruka
Usao je u njen zivot kao tornado,dao joj pokoji skriveni smijesak,pogled pun zelje,glas od kojeg mi uzavre utroba.Zasto je sve to radio?Tako jako,tako brzo,a odjednom novi tornado sve baca,odsjecno reze,oduzima,stvar bol,izlazi iz njenog zivota kao sto je usao.Ipak,postoji jos pokoji skriveni pogled ,nesto drugaciji ljutit,bez smijeska."Dobro jutro" iz ciste kurtoazije glasom od kojeg joj se lede zile.Guras je daleko od sebe -zasto?znam da je pogrijesila,najmanje je zelila nekoga povrijediti_nije zeljela da je ljut i zabrinut.PORUKA_glavni krivac za sve_.ona je poslala,to je bilo jace od nje,sve bih ucinila da moze vratiti vrijeme.Kratka poruka da te sanjala i da je san bio tako lucidan. Od tada je njihove susrete ,nekada slatke,nabijene zeljom i strasti,pretvorio u susrete pune neugodnosti_zelis je posramiti,,mozda i uspijevas u tome djelomicno -ali svejedno je ponosna sto te poznaje,stoje imala tvoju paznju,njeznost i strast u pogledu.
"Zasto se toliko izbjegavamo.,ko se od nas i cega boji?Pokusavam djelovati normalno,ali ne uspijeva mi-tvoja blizina-tresem se-.,nekada sam se mogla kontrolirati jer si mi svojim pogledom i prisustvom davao snage-sada kada izbijegavas moj pogled mnogo grijesim.Osjecam se tako konfuzno-.osjetila sam i tvoju zbunjenost,ali ti si to lako rijesio.!" Pitala se,po stoti put-zasto njoj?
_Sve joj mozes oduzeti-posao ,sebe ,pogled,smijesak,susret,strast-ali joj nemozes oduzeti njene osjecaje-....jedna bezazlena PORUKAunistila joj je sve-i dalje ga ima u njenim snovima.Ona je otupila na uvrede,neuzvracenost,tesko joj je ,kida se.Nada se da ce prevazici taj osjecaj krivnje.Ima li jos snage?!Nadam se da je ne mrzis,nije toliko sagrijesila.Ipak smo ljudi,sva nasa vrijednost je u prastanju.Nesto bi voljela znati,da li si je istinski, ikada pozelio(kada si rekao da bi je svu izljubio)prije sudbonosne poruke.Dali se ona to tjesi-pa i ako je tako-ima pravo na iluzije,mastu,bajku,pricu,ima pravo da te obozava bez tvoje dozvole.Nisi ti ljudski izuzetak-mislim da je svakom covjeku lijep osjecaj znati da si toliko voljen od nekoga ma koliko mu bio blizu ili daleko.,sto da ucini da joj oprostis,.oprosti joj na njenoj ljubavi-voli te onakvog kakav si ...čovjeka koji tugu srusit zna.
zasto toliko o njoj pisete
Zasto toliko o njopj pisete ,casnice
kad ona na vas zaboravlja
A kazete nije lijepa
pa ipak
stihovi su samo njeni
Smijesni ste
s vasim licem manekena
i snovima o jednoj zeni
Zasto je trazite ,casnice
u svakoj kad dignete oci
Zasto je trazite
u njenom svijetu
a ona u vas
ne zeli doci...
Slozili smo se , casnice
da dani idu
zivot kao da nije
Vi bi opet svoj prozivjeli
s njom
Jos jednom s njom
Jos jednom kao prije
Vidim
misli vase srcu su joj sluga
ljudi oko nas pricaju
Oci vam tuga,odsutnost,pjena
Mi smo tu ,a vi ste s njom
Sigurno je posebna
ta vasa zena.
