Opako je zabrijao na rock'n'roll i napustio školu kako bi imao više vremena za prangijanje po gitari. Kada se skompao sa basistom Fleaom ispunila mu se velika želja - da zasvira u svojem omiljenom bendu, Red Hot Chilli Peppers. S njima je snimio dva albuma; 'Mother's milk' i 'Blood Sugar Sex Magic'. Zatim se zakačio na drogu, napustio bend i otišao u k....
Nakon par godina, kada je došao k sebi, vratio se u bend i Pepperse ponio do velikih visina, snimivši s njima genijalan 'Californication'. U to vrijeme počeo je raditi i na svojem trećem samostalnom albumu, prvom koji je privukao veču pažnju javnosti. Radi se o albumu koji baš i nema previše dodirnih točaka sa glazbom Peppersa, baš kao i ostali Fruscianteov samostalni opus, a u njegovoj glazbi otkriva se iznenađujuće snažan utjecaj 80-ih.
Prije godinu dana otkrio sam album From The Sounds Inside, koji je Frusciante 2001.g. pustio za besplatan download na Internetu. Nije neko ludilo od albuma, ali ipak me je razveselila činjenica da jedan, meni dragi umjetnik, napravi album isključivo za fanove, bez uobičajene jurnjave za lovom. Prošle godine je opet izašao novi album o kojem se dosta pričalo Shadows Collide With People. Još mi se nisu potpuno slegli dojmovi o tom albumu kad nađem na Netu njegov album izdan ove godine, Inside Of Emptiness. Stvarno dobar album! Pomislio sam kako je Frusciante postao vrijedan, pa rekoh hajde da skoknem malo na njegove stranice da vidim šta čovjek kaže.... Ovdje me je tek dočekalo pravo iznenađenje; ne smo da je postao vrijedan, već je totalno zabrijao! "Inside Of Emptiness" je četvrti u nizu albuma koji čine Fruscianteov projekt 'snimiti 6 albuma u 6 mjeseci'.
Pročitajte nešto više o tom projektu na njegovim vrlo osobnim Web-stranicama, gdje u sekciji Demos još uvijek možete skinuti gore spomenuti album za fanove, kao i akustičnu verziju od "Shadows Collide With People". Vrlo je zanimljivo i iz prve ruke čuti što John Frusciante kaže o nastajanju pojedinih albuma. Npr., totalno me zainteresirao jedan od naslova iz ovog projekta, a koji mi je promakao. Riječ je o Automatic Writing kojeg potpisuje imenom ATAXIA, a radio ga je skupa sa Joe Lallyem iz Fugazia koji je, kaže, njegov najdraži bend na svijetu. Kao što naslov sugerira, album je izrasao iz njihovih sessiona, gdje bi eksperimentirali i improvizirali, pustili da glazba vodi njih, a krajnji rezultat bio iznenađujuće interesantan. Jedna od pjesama može se i poslušati na stranicama i, vjerujte, tražit ćete još. Došlo mi je da odmah otvorim rubriku WANTED na ovom blogu, ne bi li od nekoga ovo i užicao te izbjegao pretragu po cd-shopovima. (...a ima li to netko :-) ?? )
Ono što je karakteristično za kantautorski opus John Frusciantea je uporaba synthesizera u pjesmama, u kojima se to nebi očekivalo, na njegov poseban način.
|