IZLAZIM IZ ORMARA: IMAM LJUBAVNICU I NE SRAMIM SE TOGA!
Priznat ću vam nešto – volim je. Volim. Nju. Mogla bih reći – svoju ljubavicu. Volim je od prvog susreta.Volim je ujutro, volim je popodne, volim je navečer. Volim je kada je vruća. Volim je kada je hladna. Volim je čvrstu, volim je mekanu.
Posebno volim kada smo u krevetu, gledamo neki film i ja je uzmem, obližem je i pocuclam. Otapa se pod mojim usnama, cijedi se.. Prekrasan osjećaj je znati da je samo moja. Zbilja sam sebična i prokleto ljubomorna kada je ona u pitanju, ali ipak, tu i tamo volim je podijeliti s nekim seksi frajerom. U troje je zabavno, što god moja sebična načela ponekad meni govorila. Posebno je zabavno kada je ona između mene i tog seksi frajera, bespomoćna između dvije sile koje je tako očajnički žele. Svaki njezin i najmanji dio. Volim je ujutro – dok je topla, i mekana... Kada gurnem prst u nju, izvadim ga i poližem.
Kada imam one dane u mjesecu, jedino mi ona može pomoći. Ponekad mi ju je žao, jer tada znam biti nasilna prema njoj, znam tražiti previše... Ali, ipak, previše je volim, ne mogu bez nje i zbilja, zbilja je trebam. Znam da zvuči patetično kada kažem da “trebam” svoju ljubavnicu, ali zbilja je trebam. Mislim da bih umrla da nje nema. Moj život tada ne bi imao smisao. Subotom kad sam vani, kada su zabava i atmosfera na vrhuncu, a alkohol počinje lagano utjecati na mene, zaželim je se. Poželim da je sa mnom, da je tu, da je imam, da je samo moja. I odem po nju. I imam je. Neki će kazati da nisam normalna, da ta ljubav nije prirodna. Reći će da bih takvu ljubav – iskrenu, duboku, emocionalnu, nezasitnu i strastvenu, trebala čuvati za nekog pripadnika suprotnog spola. Ja volim suprotni spol, zbilja. Kažem vam, volim frajere, volim ih od glave do pete. No, nju volim na jedan drukčiji način – dublje, volim je svim osjetilima. Volim je okusom, mirisom, pogledom, dodirom.
Volim je bilo gdje, i bilo kada. Ne biramo ni mjesto ni vrijeme da se “družimo”. Gotovo smo sve isprobale – svako mjesto –krevet, automobil, kuhinjski stol, urede, učionice, wc-i, šumice, plaže, parkove, prepune kafiće. Kada bih morala birati, nikako ne bih izabrala krevet kao najdraže mjesto za, hmmm...? Konzumiranje naše ljubavi? Krevet je dosadan. Ljepše je pod vedrim nebom, ali najdraže mi je kada smo u javnosti, u gomili, među nepoznatim ljudima (pred poznatima osjećam nekakav sram, iako su me mnogi vidjeli s njom, čak i mama i tata. No, moram se savladavati pred njima i stoga to ne volim raditi kada su u blizini poznati.)... Svi vide nju u mojim rukama, i svi je žele...To je tako divan osjećaj – imati nešto tako prekrasno, posjedovati nešto tako savršeno, i znati da to svi žele. Nismo mi ni vrijeme birale – bilo ljeto, zima, proljeće ili jesen, kiša, snijeg ili sunce, rano ujutro, kasno navečer. Da, zbilja smo sve isprobale... Ipak, tek smo se danas zajedno tuširale.To mi je bio san i nakon dugog nagovaranja, preklinjanja, molbi i, vjerujte mi, čekanja, taj se san ostvario. Tuširale smo se zajedno...Puno pjene, vruća voda, para... Mmmmm... Volim mirisati po njoj. Volim imati njezin okus u ustima. Volim je lizati, cuclati, grickati....Uvijek je uz mene, a čak i kada nije sa mnom zbilja, sa mnom je u mislima. I tada zamišljam gdje bih je, kada bih je... Zamišljam kako miriše, kakvog je okusa, kako je odjevena... Dijelimo i najsretnije i najtužnije trenutke. Ona je moja ljubavnica, moja najbolja prijateljica, moja kurva.
Ovaj blog nije blogač i nije supač.
Ovaj blog jednostavno ne trpi
p
u
f
a
č
komentare i prijavljuje ih!
Jer kvantiteta nije isto što i kvaliteta!
Da mi je do kvantitete, pisala bih o današnjem ručku i sama sebi ostavljala komentare.
Hvala na razumijevanju!
P.S.: Ne volim ni dobronamjerne savjete o tome kako da vodim život - pogotovo ako su od anonimaca. Takve bih molila da mi se ili obrate putem maila (kada već ne žele izravno) ili preko starog bloga, ili da mi se ne obraćaju uopće.
Plavuša zarobljena u tijelu brinete sretno obojane u crveno.
Previše ponosa, premalo predrasuda...
Puno previše naivnosti i vjere u ljude.
Podvojena ličnost: jer svi smo mi dr. Jekyl i gosp. Hyde.
Brani se hladnoćom...
Strah: od boli...
Od samoće... Jer tada razmišljam...
Bijeg: od mogućnosti...
A od igle kao od crnog vraga...
Nikada zaljubljena.
Prilično neozbiljna osoba, ali, kada sve pogledate kao cjelinu, prilično ozbiljna.
U stalnoj potrazi za savršenim nadimkom u svijetu bloga.
Nikada ovisna. Ni o kome, ni o čemu...
Možda o nikotinu...
Ples, život, sreća...
Knjige, glazba, boje,
Ponekad feminizam.
Ponekad anarhizam.
Ponekad pacifizam.
Ponekad utopizam.
Vječni optimizam
Peace, love, empathy.
Čokolada: dublja emocionalna povezanost!
Crtići... Opsjednutost.
Palindrom: voli Milovana, voda Radovana, nabra par banana.
Grčka, Španjolska...
Nigdjezemska i Petar Pan.
Jer svatko mora zadržati dio djetinjeg u sebi.
A život je vrtuljak...
Ime bloga preuzela sam i prevela sa Gallery of the Absurd. Ništa osim imena nije "kopirano". Tekstovi su moji i na njih polažem apsolutna prava, slike preuzete uglavnom sa DevinatART-a, a one koje nisu od onuda, pronađene su na Google-u. Pjesme koje prate svaki moj post skinute su na Radio.Blog.Clubu, ili uploadane na esnips-e (pronađite me ovdje)
I naravno, svojevrsna legenda... Zbog truda, zbog originalnosti, zbog humora. Ne znam je li to zbilja njihov cilj, ali na veoma zanimljiv način prikazuju stanje današnjeg društva: