ponedjeljak, 10.09.2007.












(Marilyn Manson:The Dope Show Istina je zapravo da sam htjela staviti Reality Show, od Ska-p, i zbilja sam se potrudila, ali nisam ja te sreće.)
Počela je i četvrta sezona Big Brothera - tog velikog stroja za ispiranje ljudskih umova. Novih četrnaest ljudi spremnih za milijun kuna (ako da?), ili pak neku prolaznu popularnost, otkriti najintimnije strane svoje ličnosti veoma širokom gledateljstvu.

Ne želim raspravljati o tome tko gleda, tko ne gleda, jer istina je da gledaju svi: oni kojima se to sviđa i oni kojima ne. Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen i kaže da nikada, ama baš nikada nije škicnuo u BB kuću. To je, naprosto nemoguće, s obzirom da nas bombardiraju odasvuda. Mislim da bi bilo licemjerno od mene kada bih kazala da gledam BB samo zato jer ga je nemoguće izbjeći. U jednu ruku je i to točno, ali zapravo, koliko god prezirem tu emisiju i koliko god da osjećam blaženstvo u vrijeme dok je ne prikazuju, gledam ju jer smatram da su razvitak, socijalizacija i ponašanje pojedinca u takvu, Big Brother, okruženju vrlo zanimljivi. Koliko god osoba bila stabilna u normalnom svijetu, gotovo je nemoguće da će takva i ostati kada je netko zatvori na tri mjeseca u kuću te prati svaki njezin korak. Stoga je teško govoriti o tome kako bih se ja unutra ponašala, iako ne znam bih li se uopće usudila ući, jer, kao što sam lanjske godine pisala, milijun kuna (ove godine čak ni toliko, osim ako se dobrano ne potrude) je definitvno premalo za tromjesečno dijeljenje intime s 13 nepoznatih ljudi i milijunskim gledateljstvom. Uostalom, ja sam kao Indijanci – bojim se da će mi fotografiranje ukrasti dušu, što je dodatni minus. Ili, pak, da ne serem previše – ‘prostite na izrazu – priznat ću da u tom mom strahu od fotoaparata vidim dio vlastite narcisoidnosti: toliko loše ispadam na fotografijama da ih se sramim pokazati javnosti. No, da se ja vratim na Big Brother.

Dakle, što nam Veliki Brat nudi ove godine, osim već poznatih pravila, Ispovjedaonice, tajni, i nasilno izazvanih perverzija? Moto ovogodišnje zlatne sezone je “Bez milosti”, te sam prema onome što je bilo najavljivano, očekivala sam da će biti veselo ove godine... Naime, prema tim najavama, trebali su se unutra naći poneki zakleti neprijatelji ili pak tajni ljubavnici, a ono što su nam servirali u početku, pokazuje samo da nas je Veliki Brat i ove godine razočarao. Predstavili su nam nekoliko vegetarijanki koje osjećaju veliku averziju prema lovcima, te jednog deklariranog gaya. Veoma pikantno. Ono, mislim, na takve smo se stvari već proteklih godina navikli, nismo li? No, pričekat ću: ipak je to tek početak, a ja sam gledala samo prvu emisiju. Sudeći prema onome čime su nas lanjske godina počastili u toj kući (raznorazne perverzije, ljubavi, svađe i neuračunljivosti, a o glupostima da ne ni govorim), mnogi kažu da će se ovogodišnji natjecatelji morati dobrano potruditi da ih nadmaše. Pa što onda možemo očekivati? Više drpanja? Više vrištanja ili pak više seksa? Tko će ga znati. Činjenica jest da se sve opet svodi na iščekivanje perverzija…a ipak smo svi mi u jednu ruku voajeri.

Ono što je meni odmah upalo u oko, iako sam gledala samo prvu emisiju, tako da možda nemam previše prava govoriti o BB-u općenito, jest iznimno ružan studio, te novi voditelj, ili dovoditelj i sveprisutna Renata Sopek. Neću komentirati Sopekicu i novog lika (čije mi se ime čini nekako vrlo poznatim), jer slika govori tisuću riječi... Izvještačenost i forsiranje su dvije ljudske osobine koje zbilja ne volim. Nešto što je još gore od studija i žene-tužne-obrve Sopek, jest sama kuća. Ružna! Toliko ružna da me bole oči kada ju gledam. Glamur ne znači isto što i neukus. Eklektičnost također ne znači isto što i neukus! Jer, šareno-pirgasta kuća je sve samo ne glamur. Ili sam samo ja ta koja ima potpuno poremećen osjećaj za lijepo?

Znam da je prva emisija, i nekoliko pročitanih članaka (tek toliko da budem iole kompetentna da pišem ovo) prekratko vrijeme za stjecanje ikakvih dojmova o ljudima koji ulaze, no oni haloefekti uvijek postoje i, mada su u pravilu krivi, oni mi kažu ovako: Stjepan je zgodan do bola, Hrvoje je gay do bola. Njih dvoje mi se sviđaju: prvi zato što je, kao što sam već rekla, zgodan, a drugi zbog svog otvorenog stava o svojoj sekusalnosti... “Ili me voliš ili ne”. Tako da neće biti onih nagađanja “Je li gay ili nije gay” kao lani vezano uz Tomislava. Ostale dečke nisam imala ni vremena, a ni volje upoznati. Primjetila sam samo da i Arsen ima lijep torso, te da je Goran (mislim) dosta ljepuškasto stvorenje, za razliku od velikog latino-lovera (??? Tko? Kada? Gdje??). Cure sam, pak, uspjela vidjeti i na samom ulasku, a i nešto sitno unutra, te su mi se od njih u prvi mah svidjele samo dvije osobe: Senka i Ivana. Prva zbog šuškavog “r” (ja sam osobno nekada zamjerala mami što me nije vodila logopedu, ali odavno me to prestalo smetati –nije toliko izraženo) i ljubavi prema Poeu, a druga zbog, bar za BB, nekonvecionalnog, boemskog izgleda i stava.
Što se tiče pobjednika, nemam favorite, ali navijam za žensko. Bio bi red, ne bi li? Iako ne mogu poreći da su proteklih godina muški natjecatelji u pravilu (a iznimka, kojih je bilo, zbilja, ali su ih odmah na početku eliminirali, potvrđuje pravilo) bili kvalitetnije ličnosti od natjecateljica (tužno, ali istinito). No, i neke od njih su također eliminirali, baš kao i cure. sjeća li se tko zbog čega su Kristijana izbacili? Hehe...

No, ipak neću previše o samim ljudima. Primjetila sam da su zgođušni, a za ostalo, nisam dovoljno upućena da im sudim pa se ne želim prenagliti jer se uvijek može naći netko tko poznaje nekoga od njih. Pozivam se na slobodu govora, ali ipak, ne bih voljela pljuvati po nečijem bratu ili sestri, koliko god da oni možda zaslužili to pljuvanje ili hvaljenje, jer ponekada, bez obzira na to kako BB nama prezentirao neke ljude koji se nalaze unutra zabavnima, oni to nisu. Kao što neki nisu baš toliko glupi. Sjetite se samo lani, kada je Violeta zaključila da su ja, ti, on, ona, ono hrvatski padeži, kako su svi baš to izvlačili, uz ostale bisere, da bi naglasili neobrazovanost, glupost ili što već, stanara. Ja sam pak i dan danas uvjerena da je ona bila najpametnije biće u onoj sezoni. Svi mi imamo žute minute u kojima dopuštamo sami sebi da ispadnemo zaista glupi. Tu ipak neću uljučiti Tanju, koja je zbilja dokazala tu neku, nazovimo, priglupost – njezina je žuta minuta trajala predugo.

Ipak, da ja ovu tiradu privedem polako kraju. Kao što sam već rekla, ne bih ušla u kuću. Jer sam iz svega toga rečenoga ovdje i iz svega onoga viđenoga tamo, došla do zaključka da su svi koji ulaze u tu kuću u jednu ruku egzibicionisti – kako drukčije nazvati svojevoljno pišanje i tuširanje pred milijunima gledatelja? A ja definitivno nisam egzibicionistica. I, možda će zazvučati grubo, ali tu emisiju, taj show, smatram jednim od najeksponiranijih primjera orgija ljudskih niskosti, što je još jedan razlog zbog kojeg ne bih ušla unutra.

Kako je počelo, a počelo je tako da sam imala noćne more vezane uz zlatnu sezonu BB –a i prije nego je počela (sanjala sam da se Yameysi vratila), čini se da ću do Božića patiti od noćnih mora i nesanice, a kraj sezone i izlazak pobjednika, bez obzira tko on/a bio, smatrat ću savršenim božićnim darom. Jer, zbilja je bilo divno gledati TV i čitati novine, bez da su me iz svakog kutka gledale jedne te iste face.


Prošlogodišnji BB.

19:42 | Komentari (21) | Isprintaj | #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se