Došlo je vrijeme da i ja nešto napišem... Al nekako više ni sam naslov bloga ne odogovara.. Nekako kao da je gadura nestala i jednostavno neman više onih 18 godina... Pročitala sam neki dan u pauzi učenja jednog od omraženijih predmeta sve postove ikad objavljenje... Neke događaje san zaboravila i stvarno se bilo dobro prisjetit svega... Mature,prvog prijemnog,prve 2 godine faksa,ovog ljeta,odluke o promjeni faksa,svih ljudi koji su mi prošli kroz život,jednostavno svega...Moje i njegove dugogodišnje priče i te ljubavi. Nikad nisam mislila da bi mogla ja bit ta koja će na jednu osobu potrošit skoro cijelo desetljeće života. Koja će ić do pakla i nazad koja će upoznat toliko ljubav,ali i i mržnju u pravom smislu te rijieči. Nisan nikad mislila da ću isto tako jednostavno okrenit glavu i otić... I nisan nikad mislila dok san govorila nakon tih 6 godina da bar u jednom momentu osjeti kako je bilo meni,ja bit ta koja će mu to i pokazat. Nikad mi nisu rekli da je zapravo najgori dio preboljevanja zapravo ona glupa emotivna praznina... I iskreno jako dugo sam se zapravo osjećala strašno izgubljeno,složilo se jako puno loših stvari... Ali jedno jutro jednostavno su se stvari drukčije posložile. I zapravo ako ćemo iskreno od svih 6 godina sjećam se jedino tog dana kad su se stvari okrenile i kad san zapravo ona stara srednjoškolska ja prestala postojat,kad je on presta postojat i kad je emotivna praznina prestala postojat,kad je svaka slična emocija prestala postojat. Čitala sam dalje o malom ricastom,čoviku koji mije obilježija godinu dana života...Pred kraj ljeta san napisala-sve bi minjala za njega,sve jebene vateproliste za jednog malog ricastog. Možda sve,ali the vaterpolistu niti pod razno. Ubrzo smo se ja i malo poljubili,ali najvažniji dio te večeri je bio-..onda smo u 22.30 išli po njega. Na putu smo imali situvacije,ja sam sinjala svog vatepolistu... Oće mo li iskreno tu večer se sićan ama baš svega vezanog za vatrpolistu,one njegove crvene majice,svega a malom ricastom se jednostavno nesićam face. Sićan se i osjećaja da san jednostavno tila otić iz auta i otić do vatrepoliste i malom ricastom poželit laku noć. I sad mi je potpuno jasno da smo mali i ja bili u vezi da bi jednostavno otiša u prošlost zbog vatepoliste... Roku sekunde bi jednostavno posta prošlost,ko što se i dogodilo u onom momentu kad se nesuđeni vratija u moj život... Nisan mislila da će mi se ikad sviđat te bahate face,veliki nosevi i nešto šta nije ona klasična niko kranjčar i kompanija baby faca. Nisan nikad mislila da ću se opet ovako glupo smješkat kad ga neko spomene. Nisan mislila da će ova igra mačke i miša otić daleko i da ću jednom nać nekog sličnog sebi. Nisan mislila da će nakon svega oni njegov stav popustit i da će mi se onako sramežljivo nasmijat iz bazena. Nisan nikad mislila da će ta bahata faca ikad mene pogledat a kamoli bit zagrijana za mene... I više ga nezovemo nesuđeni,zaradija je novi nadimak,PO(interno...). I situvacija se miče s mrvte točke. Ja san je tamo dovela ja ću je od tamo i maknit. Jer mi je jednostavno neodoljiv s onom bahatom facom i onim glasom... I koliko to god bilo teško mora ću mu reć oprosti.Rekciju već vidin,oni pobjedonosni,neodoljivi smješak... Neman više mota za bit gadura... Prošla su i ta vremena,neka pozitiva oko mene,neznam ni ja sama zašto... I za kraj jedna pjesmica,malo me podsjeća na njega,samo naravno ja njega nisan zavolila.... |
< | ožujak, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv