{

28.10.2007. / nedjelja

-->Jeben ti život :((((
<--

Bio je ovo tragičan vikend.... Ne, zabava je bila i više nego dobra.Party u petak,Stavros u subotu,pun masters i stara ekipa i nemože bit loše. Al u subotu ujutro mi je došla poruka da je poginija prijatelj iz osnovne. Glupi motor,nema kacige i sklizava cesta i gotovo. 5 min od kuće. Šok do kraja i samo 1oo pitanja koja prolaze kroz glavu. I onda ono najgluplje jel i On možda bija s njin na motoru ka i milijun puta do tad. I takvo olakšanje kad san čula da nije. A onda su suze same krenile,nemogu virovat. A bija je tako dobar momak. I vidila san ga prije nekoliko dana uredno se javija i lipo smo pričali i sad ga nema.
To je povuklo takva razmišljanja da je to čudo jedno. I stalno ono isto glupo pitanje a šta da je on bija s njin na motoru. I onda sam se sitila da san zaboravila kakav je osjećj poljubit ser sNjin. Kakav je osjećaj kad zagrlit se s Njim. Zaboravila sam kako je izgledalo kad nisan bila ljuta na njega. I kad sam ga jučer vidila onakvoga došla mi je po prvi put nakon jako dugo vremena da ga zagrlin i kažen mu da će sve bit u redu i zamolin ga da ne sida više na motor jer neželin da idući poziv bude o njemu. U jednom malom djelu mene,u toj mračnoj sobi dok san po neznam koji put čitala jednu te istu poruku,poželila sam da još samo jednom da bude samo moj. Al samo taj trenutak i onda je želje nestalo. Ta priča je gotova i potpuno san mu oprostila. On je čovik kojeg san jedinog volila i nikad niko neće bit ko on. Dolazit će mnogi i odlazit,ali nikad niko neće zauzet misto koje je bilo njegovo. I onda sam samo nastavila plakat. Život nije pošten i neću nikad razumit zašto se to moralo desit. Danas smo bili na ispraćaju,koja tragedija. Skupija se cili kvart,plakala san cilo vrime,plačen još. Jebena tragedija...... Jebeni život koji daje ovakve udarce i onda samo krene dalje.

- 15:18 - Pucaj (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>