GaBa

Ljud odlucio sam sad i par sljedecih postova da posvetim VOLONTERIZMU.
s obzirom da to kod nas nije toliko razvijeno, kod nas mislim ode u BiH, ja cu malo da vas upoznam sa voloterizmom sa tim sta je to kako je to i kako to sve funkcjonise :)


VOLONTERIZAM – ZAKONSKA REGULATIVA

I pored različitih tumačenja pojma „volonter“, mi ćemo se u našem istraživanju koristiti ovim terminom sa značenjem „dobrovoljni rad“ a koji potiče od francuske riječi „volontaire“ ili dobrovoljac.

Volonterizam ili pravo na dobrovoljni rad nije do sada standardizovan odnosno definisan u međunarodnom pravu ( ne postoje međunarodno priznati kriteriji za regulisanje tog pojma).

Iz tih razloga, uvažavajući istorijsku razlčitost pojedinih zemalja analiziranih regiona, volonterizam odnosno volonterski rad se različito tretira kroz zakonsku regulativu pojedinih zemalja.

Inače, pravo na dobrovoljni rad ili volonterski rad je sastavni dio slobode govora i slobode okupljanja i udruživanja koje je zaštićeno Evropskom konvencijom o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda.


Bosansko-hercegovački pravni sistem ne definiše pojam volontera u širem smislu iz razloga:

specifično-složenog uređenja države BiH i shodno tome ovlašćenja za donošenje zakona na tri nivoa zakonodavne vlasti ( Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, parlamenti entiteta i kantona) i
nepostojanja posebnog zakona koji reguliše volonterizam u širem smislu.


Međutim, poseban vid volonterizma definisan je u radnom zakonodavstvu države BiH i njenih entiteta.


Tako je u članu 55. Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine („Sl.glasnik BiH“ br:26/04) propisano da poslodavac može primiti lice na stručno osposobljavanje za samostalan rad, bez zasnivanja radnog odnosa (volovterski rad), ukoliko je radno iskustvo ili stručni ispit utvrđen zakonom ili Pravilnikom o radnim odnosima ili drugim pravilnikom, uslov za obavljanje poslova određenog zanimanja.

Dalje je Zakonom utvrđeno da se period volonterskog rada računa u pripravnički staž i radno iskustvo kao uslov za rad na određenim poslovima a može trajati najduže godinu dana. Ugovor o volonterskom radu zaključuje se u pismenoj formi, u skladu sa Pravilnikom.

Licu za vrijeme trajanja volonterskog rada osigurava se odmor tokom rada pod istim uslovima kao i za zaposlenika u radnom odnosu i prava po osnovu osiguranja za slučaj povrede na radu i prifesionalne bolesti, saglasno propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.


A. Federacija Bosne i Hercegovine


Odredbama člana 28. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, br.43/99, 32/00 i 29/03) propisane su uslovi i način obavljanja volonterskog rada kod poslodavca.

Tako je propisano da ukoliko je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno Zakonom ili Pravilnikom o radu uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje završi školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje za samostalan rad, bez zasnivanja radanog odnosa (volonterski rad).

Ugovovor sa volonterom se zaključuje u pismenoj formi, a volonterski rad može trajati onoliko vremena koliko je propisano trajanje osposobljavanja prema Zakonu, za određeno zanimanje.

Trajanje volonterskog rada, u skladu sa navedenim odredbama, računa se u pripravnički staž i radno iskustvo kao uvjet za rad na određenim radnim mjestima ili za polaganje stručnog ispita.

Imajući u vidu uvjete i ograničenja u slučajevima prijema volontera od strane poslodavca, prema federalnom zakonu o radu, te sličnost ovog instituta sa institutom „pripravnika“, nameće se zaključak da se ovdje radi o neadekvatnom terminološkom određenju lica koje poslodavac prima na rad u smislu člana 28. Zakona o radu.

Većina pravnih stručnjaka smatra da bi u radnom zakonodavstvu primjereniji termin za ova lica bio „neplaćeni pripravnik“, a ne „volonter“.


U skladu sa citiranim članom 28. Zakona o radu, volonter sa može definisati kao fizičko lice koje bez zasnivanja radnog odnosa radi kod poslodavca i kroz radno iskustvo se stručno osposobljava za samostalni rad da bi dobilo kvalifikacije koje su propisane Zakonom ili Pravilnikom o radu.


Prema mišljenju pravnih stručnjaka, ovdje se radi o vrlo „uskoj“ definiciji volontera , koja se uklapa ali ne u potpunosti sa općeprihvaćenom definicijom volontera kao“lica koja pružaju usluge drugim licima ili za dobrobit drugih lica dobrovoljno i bez naknade“.


Dakle, postoji pravna dilema da li u ovim slučajevima (zapošljavanja radi sticanja radnog iskustva) postoji elemenat „dobrovoljnosti“ ili „prava izbora“ kao bitnog činioca volonterskog rada, shodno citiranoj definiciji.

Zato ćemo uporediti pravni status pripravnika koji odrađuje pripravnički staž kod poslodavca radi osposobljavanja i volontera koji takođe stiče radno iskustvo radi polaganja stručnog ispita, shodno Zakonu o radu. S obzirom na različito vrednovanje rada pripravnika i volontera, tačnije imajući u vidu neplaćeni rad volontera, jasno je da su te osobe prilikom prvog radnog angažovanja u neravnopravnom položaju. Poslodavac će se opredijeliti da radno angažuje volontera, na koji način će lica koja treba da odrade pripravnički staž i na taj način steknu radno iskustvo, biti prisiljena da rade kao volonteri.


Imajući u vidu da je samo radno zakonodavstvo definisalo volonterstvo (vidjeli samo kako), moramo se zadržati na kratkoj analizi njegovih osobina.


Naime, odredabama člana 28. stav 5, 6.i 7. utvrđena su neka prava za volontere kao što su: pravo na odmor u toku radnog dana, dnevni odmor između dva uzastopna radna dana i sedmični odmor (stav 7.), pravo na osiguranje za slučaj povrede na radu ili profesionalne bolesti za koje poslodavac plaća iznos od 35% od najniže plaće za svakog volontera, nadležnoj službi za zapošljavanje (stav 6.) i pravo na zdravstveno osiguranje kako je to utvrđeno propisima za nezaposlena lica.

Što se tiče prava na penzijsko-invalidsko osiguranje, ovdje treba istaći da su ova prava regulisana sistemskim propisom- Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“, br.29/98 i 32/01).

Tako je članom 14. stav 1. tačka 3. Zakona propisano da „ prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja pripadaju svakom građaninu u slučaju gubitka radne sposobnosti, a u slučaju smrti, članovima njegove porodice pravo na porodičnu penziju, ako je gubitak radne sposobnosti, odnosno smrt posljedica povrede na radu, odnosno profesionalne bolesti nastale za vrijeme obavljanja poslova bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad)“. Dalje su Zakonom utvrđeni obveznici obračuna i uplate doprinosa za za ovu kategoriju lica – poslodavci kod kojih rade, kao i način utvrđivanja penzijskog osnova i visina i način obračuna invalidske penzije.


U pogledu prava na zdravstveno osiguranje volontera, shodno članu 28. stav 5. Zakona o radu, primjenjuju se odredbe općeg – sistemskog Zakona zdravstvenom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“, br. 30/97). Naime, odredbama ovog člana utvrđeno je da volonter ima pravo na zdravstveno osiguranje pod uslovima koji važe za nezaposlena lica.

Tako je članom 86. stav 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju predviđeno da je obveznik uplate doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje za lica koja su privremeno nezaposlena i kod kojih su ta lica prijavljena – služba za zapošljavanje.


Lica koja se bave pružanjem zdravstvenih usluga obavezna su nakon završenog obrazovanja obaviti pripravnički staž. Pripravnički staž je organizirani oblik stručnog osposobljavanja ovih lica za budući samostalni rad, a koji se obavlja pod nadzorom.

Da bi se obavio pripravnički staž, pripravnik zasniva radni odnos na određeno vrijeme. Odredbama člana 110. stav 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službene novine Federacije BiH“, br. 29/97), propisano je da se pripravnički staž ili njegov dio može obavljati u obliku volontiranja u skladu sa Zakonom.


Zakon o zapošljavanju stranaca („Službene novine Federacije BiH“, br. 8/99), ne reguliše oblast volontiranja stranih lica u Federaciji BiH. Ovim Zakonom se uređuju isključivo pitanja zaključenja ugovora o radu i ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa stranim licima.

Pravni status međunarodnih volontera u Bosni i Hercegovini djelimično je regulisan (u proceduralnom smislu) Pravilnikom o uvjetima i načinu ulaska stranaca, izdavanja viza i drugih putnih isprava i izdavanju odobrenja za boravak stranaca u BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 29/01).Odredbama člana 51. Pravilnika regulisano je da se „privremeni boravak može odobriti strancu koji želi da u BiH boravi do godinu dana, a dolazi radi obrazovanja, liječenja, radnog odnosa, odnosno u poslovne svrhe na osnovu izdate radne dozvole, braka sa državljaninom BiH ili iz drugih opravdanih razloga.»

Opravdanim razlozima smatraju se volonterski rad u humanitarnim, vjerskim ili drugim organizacijama.

Naime, odredbama člana 58. Pravilnika utvrđeno je da se „privremeni boravak može odobriti i strancima koji dolaze u BiH radi volonterskog rada u humanitarnim ili vjerskim organizacijama.

Uz zahtjev za privremeni boravak po osnovu volonterskog rada u humanitarnim ili vjerskim organizacijama, stranac je dužan dostaviti:

- uvjerenje nadležnog organa o registraciji humanitarne ili vjerske organizacije,

- dozvolu za realizaciju projekta od strane nadležnog organa u BiH i ovjerenu fotokopiju projekta humanitarne ili vjerske organizacije odobrenog od nadležnog organa u BiH, na čijoj realizaciji se stranac angažuje,

- potvrdu donosioca projekta o potrebi angažovanja tog stranca na realizaciji projekta uz naznačenje vremena na koje je potrebno njegovo angažovanje,

-garantno pismo te vjerske ili humanitarne organizacije da će snositi sve eventualne nepokrivene troškove stranca za vrijeme boravka u BiH, uključujući troškove liječenja i troškove njegovog odlaska u drugu zemlju“.

Ovdje treba istaći da svako lice koje po navedenom osnovu treba da boravi u BiH, ima obavezu pribavljanja vize (za državljane onih zemalja sa kojima BiH ima vizni režim).


Neformalno volontiranje ili Ad hoc volontiranje, kako se iz naziva vidi, je pravno dozvoljeno volontiranje i kao takvo ne zahtjeva zaključivanje posebnog (formalnog) ugovora (primjer pomoć u elementarnim nepogodama, katastrofama i sl.).