ponedjeljak, 11.02.2008.

Satanizam je religijski sistem u kojoj individua na kraju postaje bozhanstvo, nezavisna od okova bilo kod drugog boga, ili bogova. Ovo nije samo pitanje mocji, vecj i etike, moralnosti, i psiholoshke zrelosti. Ona je staza metafizichkog razvoja, ali drugi je je pogreshno shvataju, i koriste je kao izgovor za svoju emotivnu nezrelost i egoizam. Oni koji naprave ovu greshku su uglavnom takozvani "Satanisti", koji sve shto rade, rade da bi privukli pazhnju na sebe.

Ako analiziramo opshte priznate religije prema njihovim osnovnim filosofskim principima, primeticjemo da vecjina njih tezhi ka "spajanju sa izvorom". Satanisti su skloni da sagledavaju ove religije kao predstavnike primitivnog chovekovog kompleksa da ostvari "jedinstvo" sa "Univerzalnom harmonijom". Veruje se da je ovaj problem nastao od fenomena ljudske svesti -- mogucnost da se sagleda, i da se napravi neki sklad izmedju misli i stvari -- i na nachin na koje razlichite metafizichke doktorine koje su prishle ovom fenomenu kroz vekove. Neki su se uplashili ovog fenomena, mislecji da ako se "odvoje" od "prirodnog reda" da cje biti kazhnjeni, ili da cje celo "greshno" chovechanstvo biti "spasheno", ili da cje biti "opet ubrojeni" u takozvani red (ovce ochigledno ne mogu da zhive bez njihovog lepog i toplog tora (sic!)). Ovu primitivnu ideologiju, mozhemo nacji kod mnogo konvencionalnih religija, i one su jednostavno etiketirane kao "Put Desne Ruke", chijim poklonicima je ostavljeno u zaveshtanje da kroz vekove unishte svu i svaku prirodnu pojavu individualizma. Poklonici Puta Desne Ruke fanatichno tezhe ka takozvanom "prirodnom nachinu stvari" -- oni nikako ne shvataju da je Priroda sama po sebi haotichna i konstantno menjajucja. Dodushe, drugi ne predstavljaju ovo stanje svesti kao dokaz za razdvajanje od Priode, vecj kao dokaz da je Priroda sama po sebi haotichna i bezredna. Ove individue su shvatile da je ispravno da velichaju ovo unikatno stanje, individualnost i znanje, kao i pravilno shvatanje njene mocji. Te individue su radile u korist adaptacije tog sveta za sebe, a ne obrnuto. Ova ideologija kojoj su Satanisti dosledni, naziva se "Staza Leve Ruke" (Left Hand Path. Nagoveshtaj: to shto je Satanizam LHP, ne mora da znachi da je sve shto je povezano sa Putom Leve Ruke Satanizam) Satanisti odbacuju uverenje da je potrebno prilagodjavanje nekom zakonu, ili nekom spoljashnjem 'apsolutu', verujucji da isti ne postoji. Oni shvataju da je zhivot sam po sebi kontinualni tok promena i mutacija, i oni slave konachnu katalizaciju (ubrzavanje reakcije) za transformaciju: Sopstvo je kao unikatan entitet, ne nalik bilo chemu drugom. Satanista odbacuje imaginarni "prirodni red", i umesto toga velicha Sopstvo, znajucji da je Priroda sama po sebi odredjena - i konstantno re-definisana pomocju individua od kojih je sastavljena.

Kao Lucifer, Satanista zauzima mesto Boga u svome zhivotu, a to je chin koji zahteva veliki stepen etichke i psiholoshke zrelosti. Umesto spajanja sa "univerzalnom energijom", mi odluchujemo da odrzhavamo, slavimo i proshirujemo tu unikatnu individualnost do svojih najshirih granica. Ovo je izdizanje, evolucija individualne psihe. To je metafizichko-ciljni proces koji neki Satanisti oznachavaju kao Xeper (Kefer). Xeper je staroegipatski glagol kojeg su Egipcjani predstavljali stilizovanim skarabejem. Prevod bi ishao otprilike ovako "I Have Come Into Being" (Ja Sam Doshao u Postojanje). Xeper je takorecji jedina "dogma" koja je prihvacjena u Satanizmu; ne rachunajucji ovaj, svi drugi aspekti Satanizma -- kao shto su verovanja, i pretstavljanja Satane, zagrobnog zhivota, i tako dalje, su ostavljena sa strane za odluku individualnog praktikanta. Dodushe, neki Satanisti cje za sebe recji da veruju u entiet kojeg nazivaju Satana, kojeg u vecjini sluchajeva smatraju za Oca, ili najboljeg prijatelja, ili jednostavno entitet sa kojim hocje da budu ekvivalentni. (individue koje veruju u Satanu kao zhivo bicje se nazivaju" tradicionalni Satanisti"), a drugi cje za sebe recji da su ateisti( tkz. "moderni Satanisti"), koji Satanu koriste kao simbol/arhetip svoje psihe. Tama nije "zla", ona je deo nas samih, neosveshcjeni deo nashe podsvesti.

Svaki individualni Satanista odredjuje njegovu ili njenu metodologiju ka evoluciji njihove svesnosti (Xeper) prema njihovom lichnom iskustvu. Kako je Xeper neophodan za lichno I unutrashnje iskustvo koje ne mozhe biti naucheno, vecj samo dozhivljeno. Buducji da je Satanizam neizostavno religija koja se bazira na sebi, ona odbacuje sve konachno odredjene, chvrsto fiksirane ideologije, i tezhi radije ka atmosferi koja je bazirana na "najboljim mogucjim stavovima" koja je uvek osnova za tkz 'inteligentni kriticizam', eksperimentaciju i menjanje.


Jedna od novijih, rastucjih denominacija Satanizma, je i takozvani "Spiritualni Satanizam". Medju teistichkim Satanistima, postoji negodovanje kada sebe neko nazove "Spiritualnim"(mislecji na Joy of Satan sistem), jer vecjina teistichkih praktikanata uprazhnjavaju magiku i redovne meditacione i ritualne prakse. Kao i kod ostalih, cilj Spiritualnih Satanista, je da posle smrti dostignu bozhanstvo. Vecjina Satanista ZNA da Lucifer nije analogan sa Deda Mrazom koji cje eto da nam "daruje" bozhanski nivo. Ne, ovo se postizhe redovnim meditacijama koje ponekada mogu da traju i do nekoliko godina, a u vecjini sluchajeva rade se i vishe od sat vremena dnevno. Ochigledno je da ovde mora da postoji mnogo samodiscipline. Jedan od razloga zashto se ova bransha naziva i "Spiritualnim", je zato shto su gotovo svi rituali iskljucheni (sem onih najosnovnijih kao shto su - ritual inicijacije/posvecjenja, ritual unishtenja, ritual zahvalnosti itd), i zato shto Spiritualni Satanista nalazi da su ritualne igrachke nepotrebne, jer ne preferira da zavisi od spoljashnjeg izvora. I Demoni (stari Bogovi) se prizivaju ovim putem. Kao Satanisti, mi ne vidimo razlog da prolazimo kroz chudne, glupe i nepotrebne prakse kao shto su krugovi. Demoni su nashi prijatelji i uchitelji, i zbog toga ih se ne plashimo, i pokazujemo im svo duzhno poshtovanje. Ovo je tezhi, ali po mishljenju autora, jedan od ispravnijih puteva. Takodje, Spiritualni Satanisti smatraju Lucifera za kreatora chovechanstva. Ovo je otkriveno kroz istrazhivanje stare mitologije, arheologije i kroz iterakciju sa LUCIFEROM. Po mishljenju S. Satanista, Lucifer je Enki, a u Egiptu Ptah. Naravno da se on pojavljivao i u drugim sistemima (po mom mishljenju i u Slovenskom kao Svarog), ali se mi trenutno fokusiramo na ova dva, da bi smanjili konfuziju.

Postoje umno poremecjene osobe koje sebe nazivaju "Satanistima", i koji se nikako ne uklapaju u pravu definiciju Satanizma. Ovo nije greshka Satanizma ili Satanista, vecj tih individualaca koji pokushavaju da "naskoche na vagon" bez ikakvog razumevanja dubokih metafizhkih koncepata na ovom spiritualnom putu. Dodushe, svaki Satanista ima drugachiji ugao gledanja. Mozhda cje se neko slozhiti samnom, a mozhda ne.

I na kraju da dodam: pre nego shto iko krene da pljuje o nechemu o chemu ni sam nije svestan, neka uradi sledecje: Uzmi crnu ili plavu svecju, skoncentrishi se i pitaj: Lucifere, pokazhi mi istinu, vecjina vas cje biti prijatno iznenadjena.

"Svi pojmovi kao što su na primjer Kršæanstvo, Islam, Hinduizam, Gnosticizam, Budizam i mnogi drugi, vrlo su jasno definirani za razliku od pojma Satanizam. Postoje razna objašnjenja tog pojma. Na primjer kršæanske organizacije uèe da su sve ne-kršæanske religije, a i svi oblici kršæanstva koji nisu pod direktnom kontrolom njihove organizacije, potaknuti od Satane i prema tome neki oblici satanizma. Iz toga izlazi komièan podatak da oko 75% populacije na zemaljske kugle èine satanisti. Takoðer, tvrdi se da su mnoga dobroæudna uèenja i grupacije kao New Age, Gnosticizam, Yoga, Magika, Wicca, razni paganizmi direktno satanistièke organizacije sa osnovnom namjerom zavjerenièkog služenja Satani. Takve definicije stvaraju veliku zbrku, koja pogoduje jedino "lovu u mutnom" iskrivljavanju èinjenica i politièkim obraèunavanjima s neistomišljenicima.

Zato, da bi dali osnovne informacije o ovom pojmu, podijeliti æemo sve oblike Satanizma u nekoliko osnovnih oblika pojavljivanja, zanemarivši praznovjerja i tumaèenja tipa "svatko tko nije s nama ima rogove i rep".


Religija Satanizam
Satanizam kao religija podrazumijeva Satanu kao apstraktni princip prirode, a vrlo rijetko kao osobu - superiorno biæe. Iako je odgovor na kršæanstvo velikih organizacija i jedan oblik opozicije doktrinama tih organizacija, nema zajednièkog s kršæanskim pojmovima Boga, Satane, Pakla, demona ili zla. Satanisti koji prihvaæaju ideju postojanja Satane kao osobe, ne iskazuju vjeru i odanost slièno kršæanima ili pripadnicima nekih drugih velikih religija.

Prema mnogim kršæanskim autorima, iako bez ozbiljnih dokaza, stvaratelj modernog - religijskog Satanizma jest Aleister Crowley, . Iako je glavnina njegovih "grijeha" danas normalna svakodnevnica, Crowleyev rad je bio šokantan za svoje vrijeme i tadašnje prilike, njegovo uèenje i praksa suprotna temeljnim interesima velikih kršæanskih organizacija, ali opet u potpunoj suprotnosti sa osnovnim postavkama satanizma. Satanisti kao i kršæani potpuno negiraju osnovne postavke Theleme, religije ustanovljene od Crowleya, težnju za samospoznajom, dolaženje do mistiènih iskustava i zaživljavanje spoznatih Istina u životu, stapanje Višeg i Nižeg, nadilaženje osobnosti - Ega i stapanje s Univerzumom. Etiketu prvog ili najveèeg sataniste moglo je dobiti mnogo osoba koje su postojale prije ili poslje Crowleya ali kao danas najznaèajnijem protivniku kršæanskih doktrina s radikalno novim uèenjima i velikim utjecajem, pripala je upravo njemu.

Pravi otac današnjeg Satanizma je Anton Szandor LaVey koji nakon prouèavanja raznih magijskih i magièkih vještina, psihologije itd. , 1969 g ere vulgaris objavljuje "Satanic Bible", zatim "Satanic Witch" i "Satanistic rituals" , pored gomile naslova ispunjenim praznovjerjem gotovo jedine pouzdane izvore koji govore o satanizmu današnjice.

Prema Satanistièkim uèenjima Satana ima pretkršæansko-paganski oblik Vraga ili egipatskog boga Seta. Prema uèenju ljudi su stvorili pojam Boga, a satanista ne treba prihvatiti tuði - veæ stvoreni oblik, veæ sam naæi njemu pogodan oblik zbog toga jer Bog nije osoba veæ sila prirode koju on doživljava na svoj osobni naèin. Pakao i Raj ne postoje - to su laži i izmišljotine. Treba oslobaðati i zadovoljavati animalne strasti, biti usmjeren na uživanje u zemaljskim užicima, moæ i vještinu njihovog pribavljanja. Teži se snazi, samostalnosti, lukavosti i inteligenciji, negira se samospoznaja, vrijednost mistiènog iskustva, duhovni razvoj, humanizam. U odnosima s okolinom kod satanista vrijedi politika odnosa sa stanovišta moæi i uzvraæanja istom mjerom - prijateljstvom prema prijateljstvu a neprijateljstvom prema neprijateljstvu dok je osvetoljubivost na visokoj cijeni. Život je svet, strogo je zabranjeno ubijanje, samoubojstva, ritualna žrtvovanja, èak ni najveèi neprijatelji ne smiju se ubiti veæ samo onesposobiti i eventualno muèiti. Èovjek se shvaæa kao vrsta životinje, sposobnija i opasnija od ostalih, što ga i odvaja od ostalih vrsta.

Koriste se magijske prakse i rituali za razvijanje i korištenje moæi za pomoæ sebi, svojim prijateljima a i za onesposobljavanje neprijatelja

(TEKST MOŽETE SKINUTI I POVEÆATI.DOBRO SE VIDI)
Današnji satanisti su uglavnom udruženi u tri osnovne organizacije: Church of Satan, Temple of Set i Church of Satan Revelation, u takozvane "grottoe" ili "temple" kako ih zovu parodirajuæi kršæanske hramove ili vještièarske "coverne" Pojavljivali su se takoðer, ili se pojavljuju u nekoliko minornih grupa. Teško je odrediti broj satanista danas, zbog uobièajenog prikrivanja njenih èlanova pred progonima, ali neki izvori amerièke vojske procjenjuju da ima oko 10-20 tisuæa pripadnika u USA.

Odnos satanista prema njihovim najljuæim neprijateljima -kršæanima i pripadnicima ostalih velikih religija je potcijenjivaèki, smatraju ih smiješnim i manje vrijednim biæima izmuèenih strahom, mržnjom i tupošæu, koje se jedino može sažalijevati. Kažu za sebe da su najbolji prijatelji kršæanskih organizacija kojima omoguæuju da ostanu u poslu.


Gotièki Satanizam
Gotièki Satanizam je izmišljena, krajnje zla religija, zamišljena najvjerojatnije od strane visokih autoriteta Katolièke Crkve u srednjem vijeku, u toku velikog progona paganskih religija zaostalih iz pretkršæanskih vremena poznatog kao "Lov na vještice". U toku 15-tog stoljeæa, u Katolièkoj Crkvi nastala je velika histerija usmjerena protiv svih postojeæih religija i zajednica na podruèju njene dominacije u kojima se vidjela velika opasnost za egzistenciju Crkve radi postojanja moguænosti da pojedinci sami izabiru religiju kojoj æe pripadati. Takva politika se stopila s fenomenom veæ stare kršæanske mržnje prema ženama, nastalom kao posljedica politike æudoreða - potiskivanja seksualnosti, efikasnog oruða u slamanju samopouzdanja i samosvojnosti pojedinca; a kojem je prirodna prepreka bila muška požudnost i ženska zavodljivost. Pošto je ženska zavodljivost radi provociranja muške požude bila najveèi neprijatelj kršæanskog æudoreða, a ista je u svim paganskim i ostalim religijama bila mnogo prirodnije prihvaæana, stvoren je temelj za jedan od najveèih genocida u povijesti èovjeèanstva.

Dominikanski sveæenici Kramer i Sprenger, 1486 g. e.v. pišu knjigu "Malleus Maleficarum" (Vještièjin Malj) koji postaje glavna optužnica za genocid. Prema njihovim tvrdnjama satanisti su uglavnom žene zbog njihove intuitivnosti, perfidnosti, orijentiranosti na zemaljsko, osvetoljubivosti i intelektualne zaostalosti prema muškarcima. Bog, pošto je muškarac, mnogo je bolje zaštitio muškarce od krivovjerja. Dalje, satanisti ubijaju, truju i šire zarazu meðu životinjama, bacaju èini zbog kojih krave više ne daju mlijeko, uzrokuju impotenciju, sterilnost, abortuse i mrtvoraðanja djece, noæu jašu na metli i uèestvuju u seksualnim orgijama, piju krv i jedu meso onih koji nisu kršteni u Katolièkoj Crkvi ili od njih proizvode sapun a njihove kosti koriste kao svoja magijska oružja, nude djecu demonima, bacaju uroke na ljude pogledom, izgovaranjem èarolija, pljuvanjem, uzrokuju da gromovi pogaðaju ljude i njihove kuèe; tuku, ubijaju, muèe, lome kršæanske križeve gdje god stignu itd.

1620 g. e.v. Guazzo piše "Compendium Maleficarum" još jednu znaèajnu knjigu u povijesti "Lova na vještice" u kojoj opisuje kako satanisti jašu na leðima jarca kroz zrak, mažu sebe magijskim uljima i lete ili isèezavaju, mijenjaju oblik u životinjski i natrag u ljudski, mijenjaju spol ljudima i životinjama; plešu, pjevaju jedu i piju u prisutnosti Satane koji je u obliku crnog jarca; sakate, ubijaju, kuhaju i jedu vlastite kolege sataniste itd.

Na temelju informacija iz tih knjiga, inkvizitori su iznuðivali dotièna priznanja krajnje okrutnim muèenjima do smrti ili priznavanja navedenih grijeha. Ukoliko bi netko sluèajno izdržao sve muke i umro a da nije priznao gore navedeno, bio bi proglašen pravednim, a njegova smrt bi bila grijeh na inkvizitorovoj duši što bi bio sretan kraj ispitivanja.

Ipak postepeno je jaèao otpor prema Katolièkoj Crkvi što je dovelo do pada njene moæi i utjecaja, i kao posljedica toga Crkva je morala napustiti metode otvorenog nasilja u cilju održavanja na vlasti. Pred kraj perioda "Lova na vještice" koji je u Europi trajao do 1792 g. e.v. ( a u Latinskoj Americi i do 1830 g. e.v. ), uveden je i koncept "Crne Mise" prema kojoj su navodno satanisti radili parodiju na Katolièku Misu i tako je oskvrnjivali. Prema toj konstrukciji u prièesti mokraæa i prljava voda zamjenjuju vino, pljesnivi kruh zamjenjuje hostiju, misa se navodno izgovara na lokalnom jeziku koji je profan i tako pod vlašæu Vraga, a ne na Božjem latinskom. Tekst se navodno èita unatrag, hram je opremljen ukradenim i slomljenim križem, jedan od prisutnih vjernika biva žrtvovan Satani, te je ta misa potpuno suprotna "božjoj" katolièkoj misi.

I danas neki ljudi, posebno u kršæanskim crkvama, a naroèito u Evanðelistièkoj crkvi, vjeruju u postojanje takve vrste Satanizma ali razna ispitivanja kao policijska i druga, pokazuju neosnovanost takvih sumnji. Svaki naðeni oblik satanizma potpada pod kategoriju Maloljetnièkog Satanizma i ili neki oblik prevare.


Maloljetnièki Satanizam

Maloljetnièki Satanizam je sociološki fenomen - oblik mladenaèkog bunta isprepleten s mladenaèkom žudnjom za mistikom, moæi uz nezadovoljeni religijski instinkt. Iskazuje se u mnogobrojnim oblicima radi nepostojanja bilo kakvog sistema uèenja ili ozbiljne organizacije. U pravilu ga prakticiraju mladi izmeðu 14-20 godina, u pravilu kraæi period, uzimajuæi razne informacije iz literature katolièkih i evanðelistièkih izvora, LaVey-ovih knjiga, magije, magike i bilo kakvih izvora s senzacionalistièkim prizvukom. Èesto su ukljuèeni u razne oblike vandalizma kao što su crtanje grafita s raznim satanistièkim simbolima, uništavanja groblja, zatim narkomaniju, manje kriminalne radnje kao nasilnièko ponašanje, sitne kraðe i sl.

Broj mladih ukljuèenih u ovakve aktivnosti ne može se odrediti radi nepostojanja bilo kakvih stabilnih organizacija i u pravilu kratkog perioda bavljenja tim aktivnostima.




Drugi oblici pojavljivanja pojma Satanizam
Postoje razni drugi oblici pojavljivanja pojma Satanizam koje je teško nabrojiti a naroèito analizirati, ali može se primijetiti da se glavnina takvih pojava veže uz privlaèenje publiciteta. Na primjer u jednom periodu '70-tih i '80-tih godina, vrlo èesto rock grupe u svoj image uzimaju provokativne simbole Satanizma. Èesto nalazimo knjige i horror filmove prepune detalja porijeklom iz Gotièkog Satanizma, pojedince koji uspijevaju privuæi pažnju novina i televizije predstavljanjem kao Satanista itd.

Povremeno imamo sluèajeve izjava teških kriminalaca i serijskih ubojica o navodnom vršenju svojih dijela pod utjecajem Satane ali u pravilu istraga pokazuje slabu upuæenost u Satanizam, i pokazuje prvo da su njihova znanja o Satanizmu odreðena kršæanskim predajama, i drugo nemoguænost dokazivanja svojih navoda što upuæuje na zakljuèak o pokušajima izbjegavanja i ublažavanja kazne radi psihièkih problema.

Takoðer povremeno se javljaju i sluèajevi ozbiljno poremeæenih osoba koje su uvjerene u to da su pod utjecanjem Satane pod èijom komandom vrše razna po kršæanskom moralu nemoralna dijela ili èak kriminalna dijela, kod kojih se u pravilu primjeæuje identificiranje s kršæanskim predstavama Satanizma a što je posebno interesantno, i veliki upliv na formiranje osobnosti od strane kršæanskih organizacija, što je materijal za opširnu studiju magijskog djelovanja kršæanskih organizacija i nije direktno predmet ovog prikaza.

Uz pojam satanizam vezuje se mnogo dezinformacija i negativnog publiciteta, što zbog neupuæenosti, a što zbog metode stvaranja bauka koji služi kao motiv okupljanja pripadnika vlastitih organizacija, koje u svom uèenju ne mogu osigurati dovoljno snažne poticaje za instinktivno okupljanje veæeg broja ljudi. Satanizam u suštini ne dovodi do moguænosti religioznog ispunjenja - spoznaje Istinske Volje i ostvarenja Velikog Rada, i radi toga ne može dobiti prolaznu ocjenu kao potpuna religija, te kao minorna pojava kako u prošlosti tako i danas ne zaslužuje publicitet koji mu se pridaje"


Zahvaljujem se prvenstveno O.T.O.-u,a naravno i forumima koji znaju biti korisni