nedjelja, 13.01.2008.

-Za vrijeme 60.godina umjetnici,kao nedavno opisan Screamin`Jay Hawkins bili su "superficijalni dark",ili jednostavno oblaèili su se u pogrebne vestalje,imali su obskuran pristup na svojim koncertima kao i omotima ploèa.Ne tako dugo u epoki "beat" ,tako nauèena i naviknuta publika na veselo "ye,ye"jedina je bila zanimljiva prièa o Roling Stonsima i njihovom vezom sa satanizmom.Ali veæ u sljedeæoj epoki psihodelije,jedna krunsaka grupa iz San Franciska,zvana,Gretiful Dead,ne samo da je uzeo mraèno ime grupe(ZAHVALNI MRTVACI),ali koristili su cijelu scenografiju i ikoniografiju mrtvaèku,kosture i lubanje,za dekoraciju njihovih ploèa,a mnogo puta i na saamoj sceni.bili su to samo više manje scenski nastupi jer se njihova muzika bazirala u toj eri na acid psihodelik rock.(naravno bila su to remek djela te ere)
Prvi koji se programirano upustio u pjevanje u mraènoj zoni,ali s èovjeèjom dušom,bio je njihov susjed,u californiskom smislu(iz Melburna,Florida),velikan:JIM MORRISON,s njegovim Doorsima.Definicijom staviti Doorse pod psihodelièan bend,bila bi velika nepravda,kao i oklop:Jim Morrison znali su napraviti tako personalnu atmosferu,tako da je svaka njihova kompozicija bila inklasifikabila..Ono što ostavlja dezorijentirano,si stavlja njima kao opere najbolje jednog kvarteta iz Los Angelesa.,bilo je mnogo citata i inspiracije gdje se obraèaju i i znajuæi svesti na sopstveni originalitet:od zapadne psihodelije,preko obiènog western pjevanja,od kabareta do mini showa,od crnaèkog bluza najautetièniji,sve do hipnotièkih rifova shamana indijanaca.-Prvi album izašao je 1967,jedan od njihovih najboljih uspiješnih ploèa.Udarci bluza i hipnotièki zvukovi bubnjara(Densemore),,lagana ali žestoka kad martelante ili psihodelika od klavijaturiste(Manzarek,koji se ponekad brinuo i o basu),zatim gitara,èas orijentalna,èas španjolska,èas totalno van svih serija(zahvaljujuæi Kriegeru),u stvarima sada beat,sad pop,sve do progresivne psihodelije...Ono što je publiku najviše zabavljalo bilo je topao i varirajuæi glas Jima i njegovi tekstovi,tako poetski i zajedno toliko duboki,izmeðu ceste iz jedne grèke tragedije sve do Frojdovih psihoanaliza Jedan od najboljih uspjeha imala je pjesma 11 minuta dugaèka nazvana the end,ZADNJA STVAR,naravno prva dark stvar ikad napisana..Mirni ritam,udarci hipnotièki,mješajuæi se sa mistiènom gitarom."ovo je kraj,moj jedini prijatelju ,ovo je kraj",zapoèinje Morrison,s njegovim recitiranim pjevanjem,pjesma gubi svaku strukturu,bilo koju sliènost.Muzika se piše,ali je treba i odpjevati..Muzika postaje dizorijentirana i arcana..Tekstovi pjevaju o angoši,,o inkubima,sve do komplesa Edita što je prijetnja izmeðu ostavljajuèih pohranjenih delirija,i na neki naèin ismijavanje biblije..Ples je postajao frenetièniji,u delirij upadaju svi koji mu se naðu u blizini,a sve se to nakupilo u turbine koje su se okretale samima sebi:s sigurnošæu da kraj mora postojati.Poslije ovog remek dijel,art Jim Morrisona i Doorsa naravno imao je slièan pravac kao i mnogi bendovi rock.Oèito kad postanu žrtve svih moguèih koktela svih droga.Njihov drugi LP,Strange Day,izašao godinu dana kasnije,muzièki gotovo i bolji od prvog(prvi je ipak bolji)Deèki su imali èišæe ideje i nauèili su svirati malo bolje(hahaha)Izmeðu perli pop(Hello I LOve You),dragocijene balade(People are strange)i nakit psihodelije(noæna,toèno,Moonlight Drive),ugurali su još neke stvari,sudeæi prema našoj definiciji ovih gore,mogu se slobodno definirati kao poèeci darka. Horse Latitude je jedan alucinantni psihotièni monolog,jedan inkub prvo vesel da bi na kraju završio metaforom utapljanja.(naravno propast u životu),praèen instrumentima koji nisu baš bili naštimani,gdje prvi put traže stvari bez harmonije.
When the Music`s over,naravno lièio je na drugio dio stvari The End.Zadnja stvar,u trajanju od više od 11minuta,delirato i mutante kao onaj.Atmosfera naravno makabra i mraèna uz to i psikotika,s rezultatom manje nametljivim,u nekom sluèaju èak i mirnija,a uz to još i nepjevana u dionicama.Jim Morrison ormai(veæ) je pjesnik,odvojen,veselo komentira i prièa o stravama koje se dešavaju u svijetu.
Poslije ovog dugog LP uspijeha,Dorrsi nisu se uspijeli ponoviti.Možda su previše žurili da svijetu pokažu i mraènu stranu.Naknadni Waiting for the Sun,rizultira kao lp pun fijake(lijenosti)nedovršen,teško da bi se mogao mjeriti s prva dva LP-a.Kao i "mraèna strana",tako pjevan Morrisonovim glasom u The End i When The Music`s over,tu dolazi do kratkog zaborava,skoro pa izbrisanog iz povijesti rocka jer je kao superfièe bila depresivna,skoro sprovodna,nekih traka.Onaj tko se drži The Unknown soldier,stvar bogata i antimilitaristièka,ali prezentirana sa stvarnim pucnjem direktno na bini,i The River Knows , sa strukturom jedne harmonièke klasiène balade.,ali pjevana deèizivamente pogrebnim glasom.Poslije ovih zadnjih mjesta mraènoj lucidnosti,Doorsi su dali najgore što su mogli a to je album The Soft Parade.,ružan i ne napravljen u njihovom stilu.Morrison je poèeo gubiti glas i tada ih napušta.Napuštajuæi ih kao jedna propalica i narkoman.Mnogo bolji,ali ne i dovoljno izlazi Morrison Hotel..Naj.bluzniji i najrockcijelog benda.U obe ploèe ,okazijonalmente,JIm pokušava još registrirati vokale od basso/mraèno(kao direktno iz grobnice),ali bilo je to samo pokriæe,i pokrivaè od plastike njihovoj manjkavosti ideja.
Vena se izgleda vratila sa L.A.Women,izašao 1971.i zadnji za predivan glas Jim Morrisona.Tu pjevaè-shaman poklanja zadnju perlu psihodeliji u mraènoj:Riders on the Storm,jedana stvar lagana ali duboka,jako atmosferika(sa efektom oluje ispod cijele stvari)i sa klavijaturom stavljenom u spuštajuèoj skali,što oznaèava žalost i samoæu"kavaljera oluje"
Smrt jednog poeta,pjevaèa,zabavljaèa i preformera napravili su mit koji živi i danas.On je bio prvi koji nije samo pjevao velikom broju ljudi,on je toèno uživao život,probavajuæi na svojoj koži,tornado delirija života,ali i fasciniran misterijom do samog kraja...


za nastavak 0.3 malo strpljenja.kog zanima naletit èe kad tad.komajte mi one fotografije post ispod.po jedan kom od 1-10.ne za psa veæ one art s vodom
hvala