subota, 08.12.2007.

S obzirom da se radi o posebnoj vrsti vampira stavljamo je u posebnu podjelu.Vampire ljudi èesto doživljavaju samo kao krvopijce,i psiho-vampirizam je laicima potpuno stran,nepoznat.Meðutim,psiho-vampirizam je daleko od toga da bude zanemaren.Kako u literaturi,tako i u brojnim slièajevima, ova se vrsta vampira znala javljati i izazvati posljedice na kojima bi i najgori "krvopijac"zavidio.Psihovampirizam takoðer odnosi svoje žrtve ,a užas pri tome je veæi jer se on igra umovima svojih žrtava.Meðutim kako je ova vrsta nešto nepoznatija od uobièajenog "krvopijca" o njoj je manje pisano tako da je informiranost manja.Možda po prvi puta psihovampirizam se spominje u djelu"Otkrivanje izide" iz 1877.Helene Blavatsky,ruske spiristice , gdje èitatelja upoznaje takoðer i s poèecima vampirizma,odnosno porijeklom vampira u svijetu,te razlaže samu prirodu psihovampirizma.
Psiho-vampir hrani se psihièkom energijom svojih žrtava,iscrpljujuæi ih,što najèešæe uzrokuje smrt zbog srèane kapi,moždanog udara,iscrpljenosti,kao i poèinjenih samoubistva..U prošlosti je postojalo vjerovanje da mladi ljudi i životinje mogu krasti ,energiju od odraslih,osobito u snu.Struènjaci za okultno,poput A.Osbornea Eavesa i Franza Hartmanna,pisali su o tom fenomenu,opisivajuæi rezultate napada psihovampira.Hartmann kao karakteristiku tih vampira istièe vlažne i hladne ruke koje,kad su u javnosti obièavaju držati sklopljene.Eaves kao zaštitu preporuèuje zamišljene zaštitne bijele magle oko neèje aure i prisusnost arome èešnjaka u sobi.


ASTRALNI VAMPIRI
Opèenito govoreæi astralno tijelo je energija fizièkog djela neke osobe ,eterièno tijelo koje ispunjava živo,fizièko tijelo.To astralno tijelo može preživijeti i zadržati se u materijalnom svijetu èak i ako je fizièko tijelo uništeno i u tom sluèaju ono postaje sablast,fantom,,a ponekad i vampir.Spiritisti i okultisti smatraju da u astralnom svijetu postoje astralna biæa, koja su sposobna obsjednuti neèije tijelo i navoditi ga na vampirizam..Neki autori smatraju kako je prvobitan oblik vampira,i krvopijaca,psiho-vampira,nastao od astralnog vampira ,koji je ušao u tijelo osobe i transformirao ga u vampira.To se može desiti živima,isto kao i preminulima tijelima.Ovo vjerovanje o vampirima kao o demonima,odnosno duhovima koji oipsjedaju tijelo,odnosno nemirnim dušama koje ne mogu naæi spokoja u zagrobnom životu,odgovara crkvenoj predstavi o prokledstvu.
ah ta crkva,što èe nam još sve uspijeti zatajiti i sakriti.To od njih nije korektno jer oni u vatikanu imaju spise tisuæama godina u nazad.Znaju apsolutno sve što se dešava i što èe se desiti ali su licemjerni i nedaju nam znanja kako bi zaraðivali na laicima.ne govorim protiv Boga,veæ crkve ko ustanove.



Astralna razina
----------------
Treæa razina po redu, brojeno odozdo prema gore, jest astral[1],
podruèje uma želja (u ezoterijskoj terminologiji još postoji naziv
kama-manas, što u prijevodu znaèi "želje-um", dakle um želja, um koji
je obojen žudnjom). Astral je podruèje slika, utisaka, želja, težnji,
strasti, dojmova. To je podruèje kontrole, volje, usmjerenja i
upravljanja. Sve slike i utisci koji mogu unutar duha postojati
razdvojeni od stvarnosti jesu astral. Sam naziv "astral" je pomalo
èudno odabran - ne samo da se rabi u sasvim razlièitim znaèenjima,
nego je i ne-deskriptivan; kama-manas je bitno sretnije rješenje, ali
buduæi da nije u dovoljnoj mjeri rasprostranjeno, zadržat æu se na
pojmu "astral". Problem u svakom pokušaju govora o astralu predstavlja
èinjenica da se radi o razini koja u mnogobrojnosti svojih aspekata,
te u svojoj unutarnjoj raznolikosti daleko nadilazi materiju i pranu,
a stvar se još dodatno komplicira vezom izmeðu astrala i tih razina,
koje èine nužnim detaljan opis svih njihovih meðudjelovanja. Sva
ljudska doživljavanja astralne razine obojena su u nekoj mjeri pranom
i materijom, jer su ljudska biæa po samoj svojoj prirodi u stanju
opažati samo ono, što na supstanciji njihovog fizièkog tijela, dakle u
njihovom mozgu, ostavi utisak neke vrste. U višim aspektima svog
postojanja možemo dakle doživljavati stvari koje daleko nadilaze svaku
moguænost poimanja od strane našeg fizièkog biæa, ali su sva ta
doživljavanja nužno obojena i ogranièena sposobnošæu našeg fizièkog
uma da ih obradi, prikaže i osjeti. Vježbom i nadilaženjem nekih
uobièajenih linearnih obrazaca razmišljanja i osjeæanja možemo postati
sposobnima osjetiti bitno više aspekata astralne razine, ali nikada u
onoj mjeri u kojoj to uspijeva biæima koja ne posjeduju ogranièenja
nametnuta postojanjem nižih tijela, koja su nama svojstvena. Isto
tako, iz toga slijedi da ljudsko biæe nikada u svim svojim aspektima
nije inkarnirano, dakle utjelovljeno u fizièkom, veæ i zbog same
èinjenice da je astralna razina po svojim osobinama nadreðena
materiji, a niže ne može obuhvatiti više u cijelosti. S druge strane,
veæ i samo djelomièno opažanje astrala kroz fizièko tijelo predstavlja
izvjestan "kulturni šok" za ljudsko biæe koje je naviknuto na stalna
ogranièenja koja na njega postavlja inertnost materije. Buduæi da je
nosiva materija astrala, dakle supstancija od koje je sve izgraðeno, u
biti supstancija misli i želja, a ne materije i energije, ovdje važe
sasvim drugaèija pravila igre - misli i želje su graðevna supstancija
stvarnosti! Hajdemo za poèetak razjasniti o èemu se radi.
Reèeno je da se ovdje radi o supstanciji osjeæaja i misli. Ti osjeæaji
i misli formiraju manje-više složene i jasne objekte, koji se na toj
razini opažaju posve stvarnima; želja za automobilom stvara sliku
automobila u duhu. U astralu je ta slika fizièka kategorija, stvarni
predmet. Mi smo navikli, buduæi da djelujemo u materiji i energiji, da
je potrebno najprije zacrtati cilj, a zatim uložiti energiju koja æe
modificirati materiju, kako bismo taj cilj ostvarili. U komunikaciji s
biæima astralne razine (èemu æemo se posvetiti tek kasnije, buduæi da
se radi o širokom i izuzetno zahtjevnom predmetu) nalazimo se u
situaciji u kojoj je namjera istodobno ostvarenje; u kojoj je ideja
identièna realizaciji, a misao je identièna predmetu. Želje su
istodobno ostvarenje. Dakle željom i mislima mi veæ u startu stvaramo
predmet, a potom ulaganjem energije u njegovo ostvarenje pokušavamo
taj cilj ostvariti u materijalnom svijetu. Sve želje, stanja uma,
planovi, nade i strahovanja koji se nalaze unutar našeg duha, u biti
predstavljaju fizièke objekte na astralnoj razini.
Kao što i u suptilnosti materije postoje agregatna stanja (krutina,
tekuæina, plin i plazma), kao što u suptilnosti i intenzitetu prane
postoje stupnjevi, isto tako i unutar astrala postoje stupnjevi,
agregatna stanja i slojevi, ali njihova složenost je tolika da bi
mogla èovjeka baciti u oèaj, ako bi ih namjerio sve prouèiti. Naime
astral je èitava jedna nova dimenzija stvarnosti; teorije o podjeli
stvarnosti na dimenzije imaju dakle itekakvog smisla. Ako uzmemo da su
visina, širina i dubina tri dimenzije prostora, ako uzmemo pranu,
dakle energetsko stanje, kao dodatnu dimenziju, onda je astral peta
dimenzija stvarnosti. Vrijeme namjerno ne brojim kao èetvrtu dimenziju
buduæi da držim kako je vrijeme svojstveno svim ostalim dimenzijama
kao posebna velièina, a osim toga protjecanje vremena je subjektivno
izrazito razlièito na razlièitim razinama, tako da æu ga ovdje èisto
zbog jasnoæe i razumljivosti izostaviti iz razmatranja; èitava
situacija je, naime, i bez njega beznadno složena.
Osim što se o astralu može govoriti kao o dodatnoj dimenziji
stvarnosti, o njemu se istodobno može govoriti i kao o èitavom
neovisnom svemiru, sa potpuno razlièitim kriterijima prostora, vremena
i stvarnosti od onih poznatih na nižim razinama. O èemu se radi? Ako
imamo u vidu da su u astralu misli i želje graðevni objekti
stvarnosti, onda je jasno kako misli i želje razlièitih biæa mogu
stvarati èitave svjetove, koji svi zauzimaju isti "prostor", u kojima
vrijeme ne teèe jednakom brzinom nego je ovisno o stanju duha tvorca
tih svjetova, i èija doraðenost izravno ovisi o sposobnosti njihovog
graditelja da uoblièi svoje želje i misli na jasan i složen naèin.
Isto tako, u astralu je i promjena fizièke lokacije stvar želje,
usmjerene volje. Dovoljno je poželjeti biti na drugom mjestu i istog
smo èasa na njemu, promjena lokacije je trenutna. Za biæa koja su
navikla putovati procesom, a ne namjerom, to je veliki šok, i sasvim
je èesta situacija da neizvježbana biæa u svojem dodiru s astralnim
svijetom ogromnom brzinom èitavo vrijeme mijenjaju fizièki položaj, ne
shvaæajuæi u cijelosti prirodu onoga što se dešava. Ali to i nije
najgore od svega; ako znademo da su u astralu misli djelovanje, ako je
želja ostvarenje, zamislimo kakav je užas u stanju poèiniti
neizvježbano biæe koje svojim nekontroliranim mislima i željama
mijenja stvarnost oko sebe. Mišljenjem o nekoj osobi mi doslovno
primjenjujemo na nju svoju volju, i izricanjem unutarnjeg suda
uoblièavamo je u kalup. Izricanjem sudova mi doslovno silujemo druge,
vršimo jasan èin nasilja. A da ne govorimo o jaèim oblicima nasilja,
kakav je recimo zla namjera usmjerena prema drugom biæu, želja za
njegovim uništenjem i sliène. Doslovno možemo mislima i željama parati
astralna tijela drugih biæa i ubiti ih, ako ova nisu u dovoljnoj mjeri
izvježbana ili voljna da se od takvog nasilja obrane. Radi zaštite
biæa astralne razine od takvih oblika zlouporabe postoje nadglednici,
takozvani èuvari pragova. Takva biæa spreèavaju nezrelim, nespremnim i
nerazvijenim stvorenjima pristup u otvoreni astral.
Postavlja se logièno pitanje gdje se nalaze biæa, koja koriste
supstanciju astrala, dakle misli, osjeæaje i želje, te razlièite
stvaralaèke namjere, ako im nije dopušteno slobodno kretanje u
otvorenom astralu. Odgovor je prilièno logièan: u svojem osobnom
astralu. Osobni astral je "mjehur" od astralne supstancije, astralno
tijelo biæa, u kojem su sadržane njegove osobne fantazije, želje,
viðenja svijeta, maštanja i planovi. Takvo tijelo od želja-misli
svojstveno je svim nerazvijenim biæima, i predstavlja jednu vrstu
astralne maternice, osobnog svijeta u kojem biæa žive i razvijaju se
prije nego se uzmognu roditi u otvorenom astralnom svijetu.
Ti mjehuri nikada nisu u cijelosti izolirani i izdvojeni od ostatka
astralnog svijeta; naprotiv, povezani su mnoštvom niti, veza od
astralne tvari, koje spajaju astralna tijela biæa koja uspostavljaju
dodir jedna s drugima, te s razlièitim ogranièenim aspektima astralne
stvarnosti, s kojima su ta biæa u stanju stupiti u dodir. Sve
meðusobne veze biæa uspostavljaju se samo obostranim pristankom.
Znanje o tome je od izuzetnog znaèenja, predstavlja doslovno dragulj
kojeg treba èitavo vrijeme imati u svijesti - nitko, naime, s nama ne
može niti stupiti u dodir, a kamo li raditi nam zlo, bez našeg voljnog
pristanka. To znaèi da je dovoljno samo poželjeti da s nas spadnu sve
veze koje nisu za najviše dobro nas i drugih, i to æe se istog èasa
desiti. Jedini problem je u moguæem, dapaèe prilièno èestom vjerovanju
kako su stvari koje nam èine zlo u stvari za naše dobro, te da su zle
stvari koje èinimo drugima u stvari za njihovo dobro. Zato se kaže
kako je put u pakao poploèen najboljim namjerama. Veze izmeðu biæa
uspostavljaju se tako što jedno biæe pomisli na drugo; buduæi da svako
biæe ima svoj "okus", "mantru", "ime", naša misao s okusom tog biæa
posegne i dotakne astralno tijelo drugog biæa, gdje može biti
prihvaæena ili odbijena. Misao koja poseže ka drugome može se gledati
kao nit koja spaja biæa - èvrstoæa i debljina niti ovisna je o snazi
osjeæajne i misaone veze meðu biæima. Takav "zaziv" koji ima za cilj
uspostavljanje veze s drugim uopæe ne mora biti ogranièen samo na
astral, naime ako se priziva "ime" biæa koje se nalazi u razinama
iznad astrala, ako zaziv rezonira s tom razinom, može se s tim biæem
doæi u dodir. Zato se ispravno kaže da se zazivanjem Božjeg imena
postiže osloboðenje. Naime, sposobnost "izgovaranja" Božjeg imena
znaèi prizivanje Boga u vlastitu svijest, i ako smo u vlastitoj
svijesti u stanju prizvati Boga, ako smo u stanju posegnuti prema Bogu
i dohvatiti ga, samim tim èinom digli smo svoju svijest toliko visoko,
da sama sposobnost da se takvo nešto uèini predstavlja osobinu
osloboðenja. Ispravno je dakle reæi kako oni koji su postigli
osloboðenje mogu zazivati Božje ime, dok to ostali ne mogu. Veæina
biæa zazivanjem Boga u stvari zaziva nešto na nižoj razini, ali èesto
iznad one na kojoj se oni sami nalaze, tako da je takav zaziv ipak u
pravilu od koristi; iako se njime ne priziva Bog, opet takav zaziv
èesto nailazi na blagotvoran odgovor iz svjetova anðela i sliènih
visokih biæa. Zbog tog se razloga u nekim religijama i vjerovanjima
tolika važnost posveæuje mislima i govoru; o èemu mislimo i govorimo,
s tim dolazimo u dodir, i to prizivamo u vlastitu svijest.
Kad govorimo o uspostavljanju veza s drugim biæima, ipak treba imati u
vidu da je veæina ljudi toliko obuzeta sobom, da nikada i ne
uspostavlja stvarne veze sa stvarnim biæima, nego u svojem astralnom
mjehuru stvara slike, dogaðaje i stanja koje drži stvarnima, i koje u
sebi poistovjeæuje sa stvarnošæu. To je možda i sreæa, jer nije ugodno
ni pomisliti što bi biæa, koja su u toj mjeri obuzeta sobom da uopæe
ne opažaju druga biæa kao stvarna, nego više kao predmete i objekte
koje treba iskoristiti i kojima treba manipulirati, bila u stanju
èiniti tim drugim biæima da su u stanju s njima doæi u dodir.
Tragedija nižih razina, dakle fizièke i pranièke, jest u tome što
omoguæuju takav dodir, dakle poistovjeæenje stvarne druge osobe sa
slikom unutar vlastitog astralnog tijela. Tada imamo primjere užasnog
postupanja prema drugim biæima, prema kojima se odnosi kao prema
predmetima, nikada ih se uistinu ne osjeæa, nego se na njih
projiciraju vlastite frustracije i unutarnji mrakovi. Takav oblik
projekcije proizvodi užasna djela i nesreæu na svijetu. Naime kad bi
se druge prihvaæalo kao druge, onda se nikada njima ne bi pokušavalo
upravljati na naèin na koji upravljamo vlastitim unutarnjim slikama,
nego bi se prema njima odnosilo s prihvaæanjem, uvažavanjem i
štovanjem. Bez fizièkog i pranièkog tijela, nikakav dodir izmeðu druge
osobe i takvih unutarnjih slika ne bi bio moguæ.
Isto tako treba imati na umu da postoji i obrnuti postupak: da su
ljudi privuèeni drugima upravo zato što u njima opažaju osobine koje
njima samima nedostaju, koje im trebaju. Zato se "zaljubljuju" u
druge, ostaju s njima dok ne nauèe potrebnu lekciju ili dok ne razviju
željena svojstva, a tada drugoga napuštaju kao nezanimljivog. To je
loš naèin postupanja, bolje je naime u vlastitom astralu osvijestiti
idealnu osobu/osobinu, i postepeno je usvojiti i integrirati u sebe,
pa tada neæe biti potrebe za projiciranjem vlastitih nedostajuæih
dijelova na druge.
Èest primjer takve projekcije jest projekcija vlastitih elemenata
liènosti spola suprotnog od spola vlastitog fizièkog tijela na osobu
"savršenog ljubljenog/ljubljene", ili identifikacija vlastitog
"nedostajuæeg spola" s roditeljem suprotnog spola prema kojem se mjere
"idealni partneri". Lijek za taj problem je prepoznati ono što smo
izmjestili iz sebe i dali drugome, vratiti taj izgubljeni element
liènosti, prepoznati ga kao svojeg i kao sebe, i u sebi pronaæi
cjelovitost. To je jedan oblik unutarnje tantre: sjedinjenje sebe-žene
i sebe-muškarca, voðenje ljubavi izmeðu ta dva aspekta osobnosti i
njihovo sjedinjenje. Tada æemo biti u stanju osjetiti drugoga, bez
projekcije, stvarnu osobu, i ako se tada razvije ljubav izmeðu osoba,
potpunih osoba, a ne ljubav prema vlastitim nedostajuæim osobinama,
tada æe ta ljubav biti moæna i postojana, utemeljena na stvarnim i
èvrstim temeljima, i rezultirat æe trajnim zajedništvom. Nekako mi se
èini da bi seksualna veza izmeðu dvoje iznutra upotpunjenih ljudi
mogla biti daleko najbolja, buduæi da bi bila utemeljena na ljubavi
prema osobi, a to u svakom sluèaju daleko nadilazi glad za vlastitom
potpunošæu, kakva obièno tvori burne, ali plitke i kratkotrajne veze.
Astralna razina je meðu ljudima duha opæenito na zlu glasu, a sada æe
se vidjeti i zašto. Naime oèito je da unutar astrala vladaju prividi -
slike, dojmovi, stanja, prostori i vremenski tokovi koji èesto uopæe
nemaju nikakve veze s nièim objektivnim, nego naprotiv predstavljaju
odraz i proizvod stanja duha onoga tko ih dovodi u postojanje. Zbog
toga se astral èesto naziva svijetom iluzija, a ponekad i svijetom
zla. Svi uzroci zla, opæenito i praktièki bez iznimke, imaju svoj
izvor u astralu, i biæima koja u njemu borave. Unutar astrala, nije
moguæe uoèiti razliku izmeðu istine i privida. Izvježbana biæa, dakle,
mogu o sebi stvoriti privid koji se razlikuje od njihove biti. Takva
biæa zovu se èarobnjacima, magovima. Oni sebe meðusobno dijele na crne
i bijele, ovisno o smjeru u kojem vole držati da djeluju, ali biæa
istine njih sve zajedno drže lašcima i biæima koja žive u zabludi,
koja primjenom svoje volje na neskladan i nasilan naèin ometaju volju
drugih, stvarajuæi veliku pomutnju u svijetu. Škole koje obuèavaju
èarobnjake uèe ih primjeni astralnih zakonitosti u svrhu provedbe
vlastite volje; "bijele škole" nauèavaju primjenu tih zakonitosti na
neškodljiv i blagotvoran naèin, dok "crne škole" nauèavaju primjenu
tih zakonitosti na bilo koji naèin, jer se volja i dobrobit maga
pretpostavlja volji i dobrobiti svih ostalih biæa, i drže kako mag
smije raditi sve što je u stanju provesti, i da nema drugih
ogranièenja osim njegove sposobnosti. I jedne i druge škole služe se
praktièki identiènim tehnikama, a izmeðu njihovih su pripadnika moguæi
krvavi obraèuni u kojima zna nastradati ili jedna strana ili obje, a
buduæi da se jedni drugih boje i èuvaju, postoji neka vrsta pakta o
nenapadanju koji se jako rijetko krši. Jako rijetko æe mag napasti
drugoga maga, ili osobu za koju ima osjeæaj da bi se mogla obraniti od
napada i uzvratiti. Iznimka su potpune budale meðu njima, koje nemaju
dovoljno inteligencije i mjere kojom bi obuzdavale vlastitu opaku
narav, pa se znaju namjeriti na moænijeg mraka od sebe, i tada èesto
nastradaju. Bolje prolaze ako se namjere na biæe viših razina koje
zbog neke potrebe obitava u nižim razinama, jer æe to biæe podesiti
stvari tako da se energija napada usmjeri na naèin koji æe proizvesti
najveæe dobro svima. Tada se èesto crnom magu može dogoditi da dobije
lekciju koja æe ga odvratiti od zla i natjerati na kajanje.
U školama magije se kao temeljne vježbe nauèavaju izmeðu ostalog i
opæenito korisne stvari, kakve su vježbe koncentracije svijesti na
objekt, vježbe odvajanja svijesti od nepoželjnih ili ometajuæih
utjecaja, uèe se tehnike vizualizacije u kojima uèenik u svijesti
kreira predmete, na poèetku jednostavne a kasnije sve složenije, a
uèitelj ga pritom ispravlja. Tako se uèenici izvježbaju u kreiranju i
održavanju astralnih formi, te u velikoj mjeri ovladaju materijom
astralne razine. Nažalost, oni te stvari rade ne kako bi ih upoznali i
nadišli birajuæi bolje, dakle uzdižuæi se iz privida astrala u istinu
mentala, nego naprotiv kako bi se tim stvarima služili u provoðenju
vlastitih želja i nižih ciljeva.
Isto tako, te škole nauèavaju tehnike kojima se probijaju vrata u
otvoreni astral, kojima se nadvladava ili vara èuvare pragova, kojima
se na sebe stavljaju razlièite obmanjujuæe slike pomoæu kojih se
ovladava drugim biæima i njima upravlja u vlastitu korist, i tome
slièno.
Tehnike koje se koriste u tim magijskim pravcima izuzetno su korisne -
treba napomenuti da one praktièki predstavljaju instrument jasnog
mišljenja i osjeæanja, koji može predstavljati snažno sredstvo
prenošenja znanja i istine, ako se ne zloupotrijebi. Recimo,
sposobnost dugog održanja pažnje na predmetu rezultira jasnim i èistim
mislima koje mogu neometano, u dugim i jasnim izrazima prenositi
istinu. Misli koje nisu jasne i sabrane nikako ne mogu odražavati i
prenositi istinu viših stanja svijesti do materije. Isto tako, ako je
um ispunjen hrpom nejasnih i mutnih želja, koje èovjeka nose kao perce
na vjetru, on æe najvjerojatnije biti izgubljen. Stoga su recimo
tehnike raja[2] yoge zasnovane prvenstveno na naèelima pažnje,
koncentracije i održanja dugog neometanog toka svijesti. Tako
izvježban um predstavlja nevjerojatno vrijedan alat, koji umjesto da
djeluje kao smetnja poèinje pomagati u izrazu duha. Osoba ispunjena
željama i nejasnim mislima ne može djelovati kao sredstvo oèitovanja
velièine u svijetu. Iz tog razloga je potrebno izvježbati um i
proèistiti ga. Jedini problem s magijskim pravcima jest zla i sebièna
namjera koja stoji u pozadini takvih napora - um se èisti i vježba ne
zbog toga da bi se kroz njega neometano provodila Božja volja u
svijetu, nego da bi se ona omela, a umjesto nje provela volja
praktikanta. Takvi svoju poveæanu moæ koncentracije koriste kako bi
podvrgli sebi druge, koji tu moæ ne posjeduju. Sretna je okolnost ta,
što je njihova sposobnost utjecaja izuzetno ogranièena veæ i samom
prirodom namjere, pa ih je lako izbjeæi. Isto tako, svi crni
èarobnjaci djeluju na naèin koji je takav, da bi me natjerao da ih
izmislim, kad ih veæ ne bi bilo - oni su tu na naše najveæe dobro, i
izraz Božje ljubavi prema nama, i treba im poslati pregršt poljubaca
zahvalnosti. Naime oni pokušavaju nama upravljati pomoæu naših
nedostataka i slabosti. Snažnom i èistom osobom nije moguæe
upravljati. A buduæi da oni rade s našim nedostacima, pojaèavajuæi ih
i dovodeæi ih do površine svijesti, omoguæuju nam da izuzetnom
oštrinom i toènošæu sagledamo svoje slabosti, i tako ih uklonimo.
Buduæi da su èarobnjaci èesto izuzetno izvježbani, mogu naæi èak i
najmanju slabost i njome manipulirati èovjekom, pa prema tome
predstavljaju apsolutno idealno sredstvo èišæenja za duhovnog
praktikanta. Nikakav boravak na svetim mjestima ne može toliko
koristiti kao susret sa zlonamjernim crnim magom. Takav susret æe nas
prisiliti da se sa svojim nedostacima suoèimo, i da ih riješimo, jer
nemamo opciju odlaganja, buduæi da nas naši nedostaci ugrožavaju, èine
nas opasno ranjivima. To je toliko korisna situacija, da sam jednu od
tehnika formirao upravo prema tome: kad osjetimo neko naše unutarnje
smeæe, nemojmo ga potiskivati i izbacivati! Naprotiv, poveæajmo ga,
mazimo ga, kako bi se opustilo, naraslo, odvelo nas prijateljima i
roðacima, a tada ih možemo sve zajedno uhvatiti i išèupati. To je
toèno ono što crni magi rade, s zlom namjerom, ali na našu najveæu
dobrobit. Zli ljudi su najveæi Božji dar iskrenim tragaocima za
istinom.
Vjerovali ili ne, najveæa opasnost ne prijeti od školovanih
èarobnjaka, nego od onih "prirodnih". Naime veæ sam pisao o raznim
naèinima na koje niža biæa upravljaju drugima, èesto višima od sebe,
jednostavno traženjem slabosti i usaðivanjem "trojanskih konja" u
svijest: ideja koje na prvi pogled izgledaju neškodljivo ili èak
dobro, ali njihovo usvajanje proizvodi dalekosežne loše posljedice.
Jedan od krasnih primjera jest razmjerno èesta ideja da se èovjek mora
osjeæati krivim zbog toga što je odabrao bolje nad lošijim. Naime ako
je veæ povjerovao u ideje kako se treba žrtvovati za druge, ovo je
sasvim logièna posljedica; èitav život mu se "slikaju" situacije u
kojima bi se trebao žrtvovati, i tako se njime upravlja. Ako pak
odabere napraviti ono za što osjeæa da je dobro i ispravno, i zbog
toga se osjeæa lijepo i skladno, u njegovu svijest æe se prizvati veæ
usaðena naopaka predodžba po kojoj je to loše, to æe izazvati grižnju
savjesti koja æe èovjeka izbaciti iz njegovog sklada, a tada æe vampir
predložiti sliku postupaka koji bi trebali èovjeka vratiti u sklad, a
u stvari æe produljiti osjeæaj nesklada, stvoriti ovisnost o vampiru,
i raditi u korist njegovih ciljeva. Zbog tih razloga, kao i zbog
nevjerojatne uèestalosti ovog tipa manipulacija, potrebno je èitavo
vrijeme preispitivati sve predodžbe i uvjerenja u svakoj situaciji u
kojoj se osjeæamo i u najmanjoj mjeri neugodno, i sve takve naopake
ideje odbaciti, zajedno s onima koji ih rabe kako bi upravljali našim
životima. Kada jednom obratimo pažnju, postajemo svjesni koliko su
èeste situacije u kojima osoba unutar nekoliko sekundi iskuša sve
moguæe oblike manipulacije èovjekom: pokušat æe mu se pozvati na
"savjest", zapravo na osjeæaj krivnje. Zatim æe mu se pozvati na
osjeæaj dužnosti. Onda æe se pozvati na "ljubav", i potrebu "života za
druge", što æe se èesto potkrijepiti citatom iz nekog svetog spisa.
Uglavnom, bitno je samo promatrati na što se takvi pozivaju, izolirati
mehanizme reakcije unutar vlastitog duha - sve što proizvodi tjeskobu,
strah, krivnju, odgovornost, i sve zajedno baciti. Put prema Bogu je
kroz sreæu i sklad, a ne kroz manipulacije i slièno astralno smeæe.
Isto tako treba odbaciti sve slike koje drugi pokušavaju projicirati
na nas, i držati se vlastite biti, bez obzira na sve.
Treba, pak, paziti da se ne ode u drugi ekstrem, u oholo
podrazumijevanje vlastite savršenosti i prodikovanja drugima iz te
oholosti, i neprihvaæanje odgovornosti za vlastite misli, rijeèi i
postupke. Treba slijediti vlastiti unutarnji sklad i radost, a ne
samodopadnost ega.
Druga opasnost koja prijeti èovjeku su oni koji djeluju s "najboljim
namjerama". U tu grupu spadaju svi propovjednici raznih religija koji
su obuzeti potrebom za spašavanjem ljudi i za upravljanjem njihovim
postupcima "za njihovo dobro", kao i opæenito svi èiji su postupci
voðeni umovanjem o tome što bi trebalo a što ne bi trebalo raditi, a
ne Božjom voljom oèitovanom kroz unutarnji glas ispravnosti. Isto tako
treba izbjegavati sve situacije i osobe koji nas navode na usvajanje
nerealnih i iluzornih viðenja stvarnosti, i tako nas uvode u život u
svijetu mašte, umjesto života u stvarnom svijetu. Nekima je, naime,
stvarni svijet zastrašujuæe iskustvo upravo zbog njegove otvorenosti i
složenosti, tako da se ugodnije osjeæaju u izmišljenom svijetu
pojednostavljenih pravila; razlièiti oblici znanosti i religije su
divan primjer. Svaki pokušaj da se stvarnost omeði, da joj se odrede
granice moguæeg i nemoguæeg, predstavlja stvaranje iluzije, dakle
prekrivanje realnosti astralnom slikom. Upravo iz tog razloga je
buðenje u stvarnosti prvi korak kojim poèinje svaki duhovni put.
Duhovni razvoj, naime, koji se dogaða unutar filma koji se projicira u
unutrašnjosti astralnog oblaka nije duhovni razvoj, nego iluzija.
Duhovni razvoj poèinje kad oblak iluzija za nas postane proziran i ne
prekriva stvarnost koja se nalazi izvan njega.
Treæa, najveæa opasnost po èovjeka jest on sam. Nikakvo zlo nam se,
naime, ne može desiti ako ga sami ne prizovemo u postojanje. Nitko nas
ne može napasti ili iskoristiti ako mu ne dopustimo. Najveæi dio svega
zla koje trpimo u stvari se dogaða s našim pristankom, sami ga
prizivamo. Netko æe pokušati osporiti ovu tvrdnju èinjenicom da se
neke stvari dešavaju po sili prirodnih zakona, a ne našim izborom;
recimo poplave, potresi i ostale nepogode. Dublji uvid, pak, pokazuje
da smo mi èitav svoj život unaprijed odabrali složivši se s opæenitim
ciljevima koje želimo postiæi, a koji su uvjetovali liniju dogaðaja
koji æe nas do njih dovesti. Dakle naše želje se materijaliziraju kao
èitav niz dogaðaja koje nismo odabrali kao takve, ali koji su
neizbježni dio procesa koji ima dovesti do cilja koji jesmo odabrali.
Recimo, žena želi imati dijete koje æe odgajati i koje æe voljeti. Ona
možda nije odabrala poroðajne bolove koji su dio tog procesa, ona
možda nije imala u vidu ni razlièite neugodne situacije koje æe po
svoj prilici biti povezane s tom odlukom po prirodi stvari, ali ona je
ipak nesvjesno odabrala taj lanac dogaðaja, ocijenivši ga
prihvatljivim u odnosu na njen cilj.
Astralna se razina u sebi dijeli na podrazine. Te podrazine je zapravo
vrlo jednostavno utvrditi: kriterij je grubost, odnosno suptilnost
odreðenih formi, te želja, misli i težnji. Profinjenost je na vrhu, a
grubost na dnu ljestvice. S tim podrazinama rezoniraju stanja svijesti
ljudi, i na njima zasnivaju svoje forme.
Jedno od tumaèenja ovih razina svodi se na definiciju podrazina po
elementima. Najniža razina je materija (zemlja) astrala, zatim slijedi
prana (voda) astrala, astral (vatra) astrala, mental (zrak) astrala,
buddhi (ether) astrala, atmièka podrazina astrala te paranirvanièka
podrazina astrala. Visoke podrazine zvuèe uistinu moæno, ali treba
imati na umu da su to sve slojevi unutar astrala, dakle da najviša od
tih razina završava èistim osjeæajima i mislima, èime poèinje najniža
podrazina mentala, dakle zemlja mentala, koja nadilazi èiste misli i
osjeæaje i predstavlja ono èemu oni vode.
Što se tièe astrala, oèito je da niže razine otvaraju više prostora za
zlouporabu, veæ zbog svoje grubosti i neprofinjenosti. I uistinu te
razine predstavljaju poligon svih najgorih stvari koje uopæe postoje.
Sve zle namjere, strah, mržnja, bijes, okrutnost, te sliène gadosti
nalaze svoje porijeklo u nižim predjelima astrala. Što niže idemo po
razinama, više je pravila, ogranièenja, zakona, te odvojenosti
opæenito. Sva insistiranja na pravilima kojih se treba pridržavati
vode svoje porijeklo iz najnižeg astrala, buduæi da tamo obitavaju
biæa ispunjena ohološæu i samoljubljem, koja èitavo vrijeme vode
raèuna o vlastitim pravima i vrijednosti, koja èitavo vrijeme sude
druge i vide sebe u jasnim i èvrstim granicama odijeljenosti -
odijeljenosti religije, nacije, politièke stranke, uliène bande, uopæe
nije bitno. U najgrubljim razinama prebivaju okrutni ubojice,
nasilnici, pijanci i bludnici, osobe ogrezle u zlu svih vrsta, oni u
kojima nema suosjeæanja, èiji su osjeæaji užasno prljavi, i opæenito
su i oni i njihovo obitavalište toliko odvratni da je o njima mudro
reæi što je manje moguæe. To su mjesta posjedovanja i trgovanja
energijom, mjesta vlasništva, posjeda. Što više idemo, tim se manje
toga drži svojim, i veæ na mentalu se ništa ne drži svojim veæ se
naprotiv jednostavno prihvaæa ono što jest, i svi dijele zajednièku
stvarnost i djeluju u skladu sa svojim sklonostima i interesima. Na
astralu toga nema, tu vladaju "ja" i "moje".
Ako je jasno da i najmanji trag nesebiènosti i ljubavi automatski vodi
izvan astrala kao takvog, a ne samo njegovih nižih razina, onda je
jasno da je astral razina sebiènosti, samoljublja, laži,
prijetvornosti, materijalnosti i odvojenosti, i da je se treba
kloniti, prethodno nauèivši sve njene lekcije. U protivnom, ako astral
ne upoznamo, bit æemo u opasnosti da nas drugi u njega povuku zbog
našeg nerazumijevanja stvari. Nad zlom se ne treba sažaliti, njega
treba napustiti, bez ikakvog osjeæaja, jednostavno se treba držati
ljubavi i istine i time smo slobodni od svog moguæeg i nemoguæeg
astralnog smeæa.
Kako se ne bi stekao dojam da su sva biæa koja obitavaju u astralu
mraèna, treba napomenuti kako je astral isto tako i razina na kojoj se
nalaze osobe èija prirodna razvijenost ne dopušta njeno nadilaženje.
Dakle to su osobe koje uèe ovladavati željama, mislima i osjeæajima,
koje ne znaju jasno ni misliti ni osjeæati, pa se jednostavno nisu u
stanju dobro snalaziti. Oni žive u vlastitom zatvorenom svijetu misli
i želja, kojeg istražuju, u kojem uèe stvarati sve složenije forme;
ovo je domena intelektualaca, koji razvijaju umne ideje do ekstrema,
pokušavajuæi njima obuhvatiti stvarnost. Svoj uspjeh postižu
shvaæanjem kako to nije moguæe, i tako nadilaze astral. Isto tako
ovdje stanuju osobe žestokih i silovitih strasti, osobe gonjene jakim
nagonima i osjeæajima, koje uèe pronalaziti stvarnost i sklad u
pozadini tih osjeæaja; kad spoznaju da sklad nije ovisan o tim
osjeæajima, oni nadrastaju astral. Zato se kaže da takve osobe
razvijaju svoje astralno tijelo. Kad je njihovo astralno tijelo, dakle
tijelo misli i osjeæaja, u cijelosti razvijeno, ono nestaje, ili bolje
reèeno, ono provodi i oèituje stvarnost, ne stvarajuæi vlastite slike.
Takvo astralno tijelo postaje prozirnim.
Treba nešto napisati o astralnoj komunikaciji. Naime veæ sam prièao o
tome da biæa meðusobno komuniciraju uspostavljanjem veza naèinjenih od
astralne tvari, a koje povezuju njihova astralna tijela. To je jedan
od oblika komunikacije, koji se svodi na to da biæa uspostavljaju
kontakt, koji sa svake strane izgleda razlièito, jer se u razlièitim
umovima astralna supstancija "prevodi" na razlièite naèine, u ciljne
slike, a ciljne slike æe jako rijetko biti identiène izvornima.
Problem je, pogotovo u komunikaciji kroz fizièko tijelo (dakle u
komunikaciji inkarniranih biæa) pronaæi u tjelesnom umu informacije
koje bi bile identiène izvornoj informaciji, a što je nužno kako bi se
ona vjerno prenijela. Isto tako, kod uspostavljanja dodira s odreðenim
mjestom (dakle kod takozvane astralne projekcije) slika o mjestu se
rekonstruira u umu primatelja, a ne prenosi se u cijelosti, tako da se
slabo preneseni dijelovi slike nadomještaju dijelovima sjeæanja
primatelja, te se tako stvara slika koja se doima cjelovitom. Problem
s tom slikom je što se ne može znati koliko je na njoj istinito, a
koliko izmišljeno. Sasvim je druga prièa s izravnom percepcijom
otvorenog astrala, gdje nema moguænosti greške, ali opet nema niti
moguænosti prenošenja doživljenog u fizièko tijelo, buduæi da je
linearni fizièki um preuzak za takvo nešto, pa svaki oblik opisa može
zvuèati u najboljem sluèaju nedoreèeno. Percepcija otvorenog astrala
je toliko rijetka, da osobno poznajem samo izuzetno mali broj ljudi
koji su s njom u stanju uopæe doæi u dodir i održati kakav-takav
kontinuitet sjeæanja, dok vladanje otvorenom razinom predstavlja još
veæu rijetkost. Dodir s otvorenim astralom takvo je ogromno pucanje
svijesti, pucanje horizonata, da se èitava ljudska vizija svijeta, o
kojoj se piše u ovoj knjizi, doima smiješnom i trivijalnom. Doživljaj
otvorenog astrala jednak je doživljaju Boga koji sanja svijet. Jednako
kao što se èovjeku koji doživljava kroz fizièko tijelo astral èini
nekom vrstom snovitog svijeta mašte, koji je manje realan od fizièkog
i koji se može mijenjati mislima, tako se i èovjeku koji se prekopèa u
otvoreni astral fizièki i astralni svijet èine poput sna kojeg sanja,
i praktièki pokretom volje u snu mijenja dogaðaje u prošlosti,
sadašnjosti i buduænosti. To je nešto poput prolaska kroz ogledalo u
svijet u kojem je ovo što se obièno doživljava kao stvarnost samo
sadržaj duha. To je takvo jedno iskustvo da bi veæina od njegove
siline lako mogla "puknuti" i sasvim se izgubiti. Doživljaj otvorenog
astrala izgleda otprilike ovako: "Ja sam jedan u svim biæima, ovo je
san unutar mojeg duha, a buduæi da u tim biæima želim kontinuitet sna,
on se održava u mojoj svijesti. Moje jastvo je u svim biæima, sva ona
su unutar mojeg duha. Sad se manifestiram kao jedno od tih biæa, sad
se manifestiram kao sanjaè koji sanja sva biæa. Istodobno sam i jedno
i drugo. Ja sam sanjaè i sanjani. U svakom trenutku mogu poželjeti
vratiti se u san kao neko drugo biæe, a ne ono iz kojeg sam se
prekopèao u spoznaju sanjaèa. Sva stanja prošlosti, sadašnjosti i
buduænosti postoje u meni. Mogu ih uvoditi u postojanje i brisati po
volji. Manifestaciju mojeg sna biæa unutar sna doživljavaju kao
natprirodne moæi: kad slika unutar mojeg duha postane prozirna,
nestane, kad napravim nekoliko slika koje sanjam i kroz koje djelujem,
kad promijenim neka od osnovnih pravila prema kojima lik u snu kroz
koji djelujem funkcionira u svijetu, to se opaža kao natprirodne moæi.
Nema tu nièeg natprirodnog, naprotiv, to logièno slijedi iz prirode
sna." Ovdje se daje odgovor na pitanje koje smo si svi postavljali u
djetinjstvu: "Kako to da sam samo ovo ja, a ne i ostalo? Kako to da
samo ovo tijelo doživljavam kao sebe, a ne neko drugo? Zašto sam ovo,
a ne nešto drugo?" Odgovor glasi da sam sve, a gledanje kroz jedne oèi
je iluzija. Kretanjem u fizièkom kretanje jastva ne prati fizièko,
jastvo je uvijek nepomièno i svuda. Recimo da imamo bijeli papir,
preko kojega postavimo zeleni na kojem je rupa. To doživljavamo kao
bijelu toèku na zelenoj površini. Kretanjem zelenog papira stvara se
dojam da se kreæe bijela toèka; u stvari, bijela toèka je bijeli
papir, i ne kreæe se, nego je ista tako što je uvijek druga. Zato je
jastvo nepomièna stvarnost biæa bez obzira na promjene stanja tijela,
uma, energije, osjeæaja i ostalog.
Oèito je dakle zašto nepripremljeno biæe lako može posve poludjeti
prilikom suoèavanja s ovim aspektom. Astral je razina koja je
nadreðena fizièkoj, i to ne treba zaboraviti. Prolaskom kroz ogledalo,
promjenom perspektive, opaža se jedna sasvim drugaèija stvarnost od
one na koju smo navikli. Isto tako, treba znati da i unatoè takvoj
nadreðenosti i prekopèavanju u otvoreni astral to i dalje ostaje
astral, sa svojom dubinom i suptilnošæu koja je jako ogranièena, i
postoje bitno više razine, koliko god se ovo što sam isprièao može
èiniti velikim. To je, naime, stanje vrlo velike prividne moæi ali
male dubine svijesti, a dubina svijesti je ono što je jedino bitno, i
što oznaèava sudjelovanje u Bogu. Zato je izuzetno èest sluèaj da biæe
koje nije prekopèano u otvoreni astral ima znatno veæu dubinu svijesti
i utemeljeno je u znatno višim sferama postojanja od onoga koje to
jest, ali to mu istodobno nažalost predstavlja domet. Isto tako je
èest sluèaj prenapuhavanje vlastite važnosti kao posljedica
prekopèavanja - takav æe imati dojam da je prosvijetljen, budan,
svjestan, a ostala biæa da su "hrana", likovi u njegovom snu s kojima
radi što želi. Doduše takav bi se mogao iznenaditi kad utvrdi da, iako
ima osjeæaj da može sve, u stvari ne može praktièki ništa; ipak on
samo sudjeluje u toj svijesti, prekopèava se u nju, a djeluje jedino
dharma. Isto tako, kad se vrate u fizièko takvi èesto govore potpune
gluposti kao istine višeg reda; èisto stoga što se one njima èine
bitno stvarnijima. S druge strane, jasno je da kad stvarnost gledamo s
te razine, potpune gluposti nisu ništa manje istinite od takozvanih
"velikih istina". Sve je proizvoljno, sve su slike u snu.
Jedan od ogranièenijih oblika ovoga su situacije "déja vu" i proroèki
snovi - situacije kad smo neki dogaðaj veæ prije sanjali, ili ga
prepoznajemo kao nešto što se veæ dogodilo. To dolazi zbog iskustava
astrala, i njegove prilièno èudne definicije vremena i prostora. Zbog
svega toga ponavljam da um ljudskog biæa, kao fizièkog biæa, nikako ne
može shvatiti astral i njegove zakonitosti u cijelosti, a veæ i
pokušaj ga može odvesti u ludilo. Zbog svega toga se je takvih oblika
"prosvjetljenja" pametno kloniti - vratimo se radije percepciji
astrala kakva je moguæa kroz ljudsko biæe kao takvo, bez prekopèavanja
u otvoreni sustav. S jedne strane, postojanje ogranièenog ljudskog
biæa u snu, koje u sebi sažima svojstva visokih razina, predstavlja
nešto nevjerojatno dražesno i lijepo - a uz to i smisao postojanja
sna, a s druge strane, lako je zakljuèiti da postoje i više otvorene
razine od astralne, prema kojima je astralna, zajedno sa svojom
svemoæi sanjanja svjetova, djeèja igra. Netko, naime, sanja sanjaèa u
razinama koje ovaj ni u ludilu nije u stanju pojmiti.
Kulturni šok koji ljudi doživljavaju kad im se govori o astralu, te o
astralnoj supstanciji, uzrokovan je nemoguænošæu prihvaæanja tvrdnje
kako su misli i osjeæaji samo jedan oblik tvari. Naime ljudi su
obrazovanjem prihvatili kako njihovo fizièko tijelo apsorbira
razlièite materijalne supstancije, a druge iz sebe izluèuje, te tako
neprekidno razmjenjuje supstancije s okolnim materijalnim svijetom.
Teže je, pak, prihvatiti kako i naše misli predstavljaju nekakav oblik
tvari, koji je jednako naš, kao što je i materija koju jedemo i
izluèujemo naša; to je tvar koja pripada odreðenoj razini suptilnosti,
i naše astralno tijelo je u sebe prima i iz sebe izluèuje, èitavo
vrijeme. Isto važi i za osjeæajna stanja. Veæ i poznavanje ove
zakonitosti daje nam ogromnu kontrolu nad mislima i osjeæajima:
znajuæi da je recimo osjeæaj gnjeva samo jedan oblik vibracije
astralne supstancije koji prolazi kroz naše osjeæajno tijelo neæemo
pasti u napast da takav osjeæaj pokušamo opravdavati i održavati u
postojanju i nakon što je nestao; mi nismo gnjev, gnjev nema razloga,
on jednostavno jest, mi ga svjedoèimo i proživljavamo, on nestaje, i
više ga nema. Nema, dakle, razloga, i nema ni potrebe za smislom
gnjeva, koja toliko èesto tjera ljude na razlièite smiješne postupke
kojima pothranjuju u svojem astralu stanja koja bi po prirodi stvari
veæ odavno nestala iz postojanja. Takav pristup mislima i osjeæajima,
gledanje na njih kao na stanja koja dolaze i odlaze, bez pokušaja
stvaranja filozofskog sustava od njih, predstavlja kljuè onoga što se
na sanskrtu zove vairagya, a na engleskom detachment: sposobnosti
svjedoèenja vlastitih stanja za vrijeme njihovog proživljavanja,
neupletenost sebe u objekte svijesti. To nikako ne znaèi ravnodušnost:
osjeæaji i misli se itekako proživljavaju, dok traju, ali mi imamo moæ
nad njima, a ne oni nad nama, svjedoèimo ih kao nešto što je razlièito
od nas, i kad na taj naèin ne poistovjeæujemo svoju egzistenciju s
njima, stjeèemo slobodu. Treba jedino paziti da se takav oblik
svjedoèenja ne okrene u nezdravi ekstrem u kojem æemo svjesno èitavo
vrijeme upravljati osjeæajima - spontanost osjeæaja je velika vrlina,
i èesto je potrebno pratiti neki osjeæaj, i pustiti ga da nas vodi, i
od njega uèiti. Ako preuzmemo kontrolu nad vlastitim stanjima,
zamrzavamo vlastiti duhovni rast u tom trenutku i na tom stupnju.
Ista pravila koja važe za svjedoèenje gnjeva važe i za svjedoèenje
drugih osjeæaja, kao što je recimo ljubav. Takvim svjedoèenjem možemo
otkriti da je ljubav jednostavno stanje svijesti, koje nije ovisno o
vanjskom poticaju u vidu osobe, i da možemo ljubav osjeæati kao takvu,
a ne samo prema nekome ili neèemu. Na taj naèin prepoznajemo ljubav
kao nešto što nam može uvijek pripadati, a ne samo u trenucima kad
naiðemo na okolnosti koje pogoduju njenom nastanku. To nadilaženje
potrebe za predloškom predstavlja nadilaženje astrala. Astral se
nadilazi kad prepoznavanjem suštine odbacujemo potrebu za formom. Tako
utemeljeni u suštini, možemo je poželjeti izraziti kroz formu, ali
tada se tu radi o sasvim razlièitom fenomenu, ne više o formi kao
(nepotpunom) sredstvu doživljavanja suštine nego kao sredstvu izraza
suštine, radi se o silaznom a ne uzlaznom kretanju svijesti. Istina,
dakle, nije ni u materijalnim formama, ni u pranièkim formama, ni u
astralnim formama, ni u formama bilo koje razine, istina je
sveprisutna stvarnost u nama i svuda, a kroz sve te razine je možemo
poželjeti izraziti svojim postojanjem i djelovanjem. Takav oblik
primjene slobodne volje, iz stanja spoznaje u izrazu, predstavlja
oèitovanje Božanskog zakona, i to je istinsko znaèenje izjave "èini
kako ti Volja i to æe ti biti sav zakon". Uistinu je takva volja
materijalizacija božanske volje, jer se kroz nju živi stvarnost u
istini.
Jedna od osobina astrala, te astralne supstancije kao takve, jest
prirodno raspadanje astralnih formi u koje se ne ulaže energija. Isto
tako, kad astralni objekti poprime odreðenu složenost, a zbog osobina
astralne supstancije (odreðena inteligencija i svijest), poènu se
ponašati poput u nekoj mjeri svjesnih biæa koja se teže održavati u
postojanju. Ako imamo u vidu da èitavo èovjeèanstvo èitavo vrijeme
održava neke astralne forme u životu, za oèekivati je da æe one
poprimiti vlastiti život, i težiti tome da se održe u postojanju
motivirajuæi ljude da ih hrane. Tipièni primjeri toga su slike
kolektivnih strahova i paranoje, koje stvaraju svakojake fenomene. Na
primjer strah od smaka svijeta, armagedonska psihoza. Strah od smrti i
èesto i želja za smræu, želja za promjenom, strah od promjene, sve te
pomiješane emocije hrane "biæe" armagedonskog straha u astralu Zemlje,
a to biæe pak teži održavati se u postojanju davanjem razloga za
strah, hranjenjem ljudskog straha "razlozima". Što više hranimo takva
ustrojstva, moænijima postaju i teže ih je ukloniti, veæu moæ imaju
stvarno utjecati na sudbinu i ostvariti se. Slièno važi za razlièite
channeling-kultove koji su mješavina sveg moguæeg smeæa kojim astralna
biæa hrane vjeru u vlastito postojanje. Channelingom se ljudi spajaju
na razlièite fragmente svjetova mašte koji su dovoljno zaokupljali
ljudsku svijest da ostave trajnije tragove u astralu, na fragmente
uèenja razlièitih religija (vjerovanja u razlièita uèenja stvara jake
astralne otiske), i što je najgore, neke od drevnih formi, koje su
preostale od starih civilizacija koje su se bavile ritualnom magijom.
Odatle ona sumeranska, egipatska i indijska imena "vanzemaljskih
zapovjednika" i njihovih "zapovjednih centara". Da ljudi znaju kakvo
je to smeæe, i kakva se sve biæa koriste tim otiscima za svoje neèiste
ciljeve, nikada im ne bi palo na pamet da im daju svoju energiju, nego
bi se okrenuli od toga svim srcem i posvetili opažanju zbilje.
Zbog svih tih razloga, astral Zemlje je u previranju, ispunjen je
kaotiènim formama straha, panike, neizvjesnosti, zabluda, mržnje i
ostalog smeæa. A umjesto da se ljudi posvete proèišæujuæim i skladnim
djelatnostima života, oni se usklaðuju s takvim uzorcima i oèituju ih
u vlastitom životu, tako ih dodatno hraneæi energijom.
Astral je, dakle, skladište smeæa, to je razina u kojoj ne postoji
ništa što se ne bi moglo uprljati, u kojoj je istina relativna i
ovisna o prividu, to je razina koja hrani odvojenost i sile suprotne
ljubavi, to je razina koja odvaja stvarnost od njenog prikaza. Astral
je svijet laži, strasti, želja, oholosti, arogancije, neznanja i
ostalog. To je posljedica odvajanja svijesti od energije, kako bi
svijest mogla upravljati energijom. To je pak nužno kako bi se moglo
upravljati pranom, koja pak sa svoje strane upravlja materijom.
Najbolji astral je onaj koji je èist, protoèan, u kojemu nema nikakvih
slika, a koji samo neometano provodi stvarnost viših razina. Niže
razine astrala toliko su materijalne, da se prožimaju s pranom, i
preko prane su u stanju meðudjelovati s materijom, na taj naèin u nju
uvodeæi viša stanja, osvještavajuæi je. Sve više razine do materije
dopiru tim istim putem: prolazeæi kroz niže slojeve. Oèito je, dakle,
da osjeæanje viših razina u cijelosti ovisi o proèišæenosti nižih, jer
æe se u protivnom pomiješati s prljavštinom nižih razina. Jasno je,
stoga, da nema zamjene za èistoæu svijesti èovjeka, i da se treba jako
potruditi kako bismo vlastitu svijest u dovoljnoj mjeri proèistili
kako bi se viša svijest mogla pokazati u našem djelovanju u svijetu.
Istinske rijeèi moæi koje izgovaraju takva biæa sve su, samo ne
nejasne i zamagljene. Te rijeèi režu, moæ pršti iz njih, ljubav nije
izreèena ponavljanjem "ljubav, ljubav" nego jasnim djelima,
beskompromisnim životom u stvarnosti.
Kad govorimo o astralu, moramo svakako spomenuti i simptome kretanja
probuðene Kundalini po èovjekovom astralu, buduæi da se velik dio
Kundalini simptoma opaža upravo ovdje, èesto u uskoj vezi sa
simptomima na prani i materiji. Takve simptome moguæe je podijeliti na
osjetilne, osjeæajne i misaone, prema razlièitim naèinima na koje se
astralna materija oèituje u fizièkom tijelu. Osjetilni simptomi
ukljuèuju promjene u oštrini osjetila; jasnovidnost, jasnoslušnost,
dakle opažanje astralnih slika i zvukova èija ljepota daleko nadilazi
sve što se može doživjeti u materiji, telepatiju, javljanje razlièitih
vidova astralnih sposobnosti (sposobnost astralnih putovanja,
prekogniciju i slièno) i opæenito sve oblike pojaèanog opažanja
osjeæajnih i misaonih stanja drugih. Osjeæajni simptomi ukljuèuju
proživljavanje izuzetno burnih osjeæajnih stanja - bilo ugodnih bilo
neugodnih, koja se svode na dvije osnovne grupe: na proživljavanje
potisnutih i blokiranih osjeæaja, te na proživljavanje novih iskustava
koja su nam potrebna za razvoj. Ova druga grupa izmeðu ostalog
ukljuèuje proživljavanje intenzivnih "filmova" želja, u kojima
projiciramo željena stanja i iz kojih uèimo, ali isto tako i susrete
sa stvarnim astralnim biæima koja su privuèena našim "astralnim
okusom". Taj okus, dakle vibracija koju zraèimo u okolinu, ima svoj
ekvivalent recimo u zraèenju feromona na materijalnoj razini, dakle
mirisa tijela koji signalizira naše osjeæajno stanje. Tim okusom
možemo signalizirati strah, potrebu, te opæenito bilo kakvo osjeæajno
stanje. U èoporu pasa, na primjer, sasvim je jednostavno veæ i po
astralnom dojmu prepoznati dominantne i podreðene životinje: podreðene
imaju okus straha, nemoæi i sliènog, dok dominantne imaju okus snage,
agresivnosti, nametanja, nasilja i sliènog - one ulijevaju strah
svojom nazoènošæu, tako da ih podreðeni nemaju volje iskušavati, nego
se radije potèinjavaju njihovoj volji. Isti odnosi važe i meðu
ljudima. Kad su nam poznate te zakonitosti, možemo po potrebi
mijenjati vlastiti astralni okus, kako ne bismo njime u svoj život
privlaèili razlièite negativne pojave. Na primjer, ako imamo u svojem
astralu okus žrtve, osobe kojoj se èine nepravde i koju se
iskorištava, hajdemo pogoditi koga æe nasilnici i razbojnici odabrati
kao žrtvu, ako ushtjednu nekoga opljaèkati, ubiti ili silovati?
Sigurno neæe odabrati majstora borilaèkih vještina koji zraèi auru
nepobjedive snage, nego æe instinktivno napasti onoga kod koga
osjeæaju da æe imati veæu vjerojatnost uspjeha. Isto tako, ako netko
nekome želi dati nešto vrijedno, odabrat æe osobu koja zraèi
unutarnjom vrijednošæu i dostojanstvom, a ne onoga tko isijava nemoæ i
nevrijednost.
Dakle, taj okus našeg astrala odredit æe kvalitetu naših susreta s
drugim biæima, bilo u èistom astralu, bilo u našim svakodnevnim
susretima s fizièkim biæima koja postoje i u astralu. Probuðena
Kundalini samo intenzivira sva ta dogaðanja, ubrzava ih, tako da ova
postaju sve vidljivijima. Svako osjeæajno, misaono i opæenito
energetsko stanje osobe probuðene Kundalini višestruko je sjajnije i
uoèljivije u astralu od sliènih stanja neprobuðenih biæa; veæ i stoga
æe susreti s drugim biæima biti vjerojatniji i intenzivniji, a naše
poruke uoèljivije. Sva osjeæajna proživljavanja bit æe silovitija,
brža, moænija, i samim time duhovni razvoj olakšan, buduæi da æe
stvari koje moramo nauèiti i kojima moramo ovladati biti jasnije i
prisutnije u našoj svijesti, nego bi to mogle biti u usnulom stanju. S
druge strane, zbog same intenzivnosti proživljavanja moguæe je da
nekima pozornost bude njima u cijelosti obuzeta, tako da se posvete
simptomima i astralnim fenomenima, umjesto njihovom smislu i pozadini.
Zbog poveæane energetske nabijenosti astrala, problemi i potisnuti
astralni obrasci brže dolaze na vidjelo, a njihova silovitost otežava
odlaganje rješenja.
Isto tako treba napomenuti i da su osjeæajni dojmovi koje osobe s
probuðenom Kundalini prenose drugima znatno intenzivniji, ali stvarno
znatno. To može biti razmjerno nezgodna stvar buduæi da ljudi rijetko
znaju što u stvari rade; recimo, kad sam se znao posvaditi s ljudima
na Kundalini mailing listi oko neèega, obièno sam imao osjeæaj kao da
mi je netko istovario kamion cigala na astral. Najgori su ne oni koji
otvoreno bjesne, nego oni koji gnjev prikrivaju i pokušavaju biti
"duhovni". Takvi proizvode najgore oblike astralnog nasilja. Oni koji
otvoreno bjesne se brzo ispušu. A osim toga njihov bijes je èešæe
usmjeren na neku ideju nego na osobu, tako da nema nikakve štete.
Misaoni simptomi ukljuèuju promjene svjetonazora, nove ideje,
razlièite oblike razmišljanja, èesto potpuno suprotne
opæeprihvaæenima. Isto tako, èesto dolazi do potpunih prekida u toku
misli, nesposobnosti za razmišljanje, kao i nesposobnosti za
osjeæanje, u trenucima u kojima se astralno tijelo stavlja izvan
funkcije. Èesto æe dolaziti do naglih padova ili porasta misaone i
osjeæajne sposobnosti - moguæe su izmjene razdoblja nevjerojatno
intenzivnih osjeæajnih proživljavanja, te razdoblja potpune osjeæajne
praznine i ravnodušnosti. Što se misaonih aktivnosti tièe, moguæe su
izmjene razdoblja èistoæe razmišljanja, briljantne inteligencije i
moguænosti spoznavanja, i razdoblja tuposti, neshvaæanja, mutnog i
nejasnog mišljenja, te opæenitog pada duševnih sposobnosti. Svi ti
simptomi oznaèavaju kretanje Kundalini po razlièitim energetskim
razinama, i èesto se mogu bez pretjeranih teškoæa usmjeriti na
optimalan naèin; najjednostavniji naèin da se to napravi jest
prepoznavanje cilja tog procesa, te davanje energije, svjesnom
namjerom, ostvarenju tog cilja. Iskrena molitva Bogu za vodstvo i
pomoæ od velike je vrijednosti, buduæi da se njome prepuštamo skladu
da nas uoblièi na najbolji moguæi naèin, daleko bolji od ièega èemu
bismo se sami mogli domisliti.
Za vrijeme èišæenja astralnog tijela u jednom trenutku neminovno
dolazi do razistovjeæenja s vlastitim osjeæajnim i misaonim
sadržajima: za svaki sadržaj uoèavamo izvor u okolini, i uopæe više
nismo u stanju prepoznati "ja" i "moje". Takvo iskustvo zna biti
zastrašujuæe, ali neminovno vodi do prepoznavanja sebe kao suštine u
pozadini svih tih stanja, umjesto kao tih stanja. Umiranje (dakle
èišæenje) astralnog tijela èesto se doživljava kao smrt ega - i ono to
u stvari jest, jer se njime gube sve niže želje; više želje, dakle one
za spoznajom i ispunjenjem Bogom, ostaju sve do najvišeg stanja, koje
beskrajno nadilazi astral.
Moram ponovo napomenuti kako se sve ono, što sam rekao o astralu,
odnosi na ljudsko doživljavanje astrala, koje je izrazito ogranièeno i
zamuæeno - dakle kao misli i osjeæaja, te misaono-osjeæajnih veza
življenih kroz tijelo. Astralna razina, ako je se doživljava
izravnije, predstavlja svijet veæe slobode i svijesti od materije,
veæe jasnoæe i uvida, koji je podatniji djelovanju duha i koji
omoguæuje bitno èišæe odnose meðu biæima nego je to sluèaj sa životom
u ljudskom tijelu u materiji. Ipak, u svim trenucima u kojima sam
astral opažao izravno, držao sam ga previše materijalnim i skuèenim, a
da bih u njemu poželio djelovati, i prirodno sam se težio uzdiæi u
više dimenzije postojanja. Èak i kad sam se kretao u èistom astralu,
dakle lišenom svih moguæih smetnji koje se tamo mogu sresti, oblici
izraza koji su mi stajali na raspolaganju, te ogranièenja kojima sam u
njemu bio podvrgnut previše su me podsjeæali na ogranièenja fizièke
tvari i prane, a da bih se u njima osjeæao udobno i kao kod kuæe. To
je razina u kojoj nisam siguran da æu biti shvaæen - neznanje i
nerazumijevanje su moguæi. Može me se suditi po prividu. Ne gleda se u
moju suštinu, i moram paziti na formu i granice koje postavljaju
drugi. Zato mi je ta razina odbojna, bez obzira na to što je dublja i
jasnija od materije, i bez obzira na to što su astralna èula bitno
moænija, prodornija i jasnija od fizièkih. Vid je sferni, umjesto
sluha postoji linearna telepatija ("èuju" se misli i želje), a postoje
i drugi osjeti koji nemaju odgovarajuæe ekvivalente u fizièkom tijelu:
veæ i širina prostornog doživljavanja koja je svojstvena izravnom
osjeæanju astrala toliki je pozitivni šok za ljudsko biæe naviklo na
znatno ogranièenija fizièka osjetila, da se nekima teško priviæi na
povratak u materijalno tijelo. Isto tako, nisam opisivao ljepotu
"rajskih vrtova" prisutnih u višim predjelima astrala; astralna
materija je po samoj svojoj prirodi vibrirajuæe svjesna, i biæa,
cvjetovi, stabla i predmeti astrala zraèe životom, èitavo vrijeme
prenose znaèenje svojim postojanjem i oblikom, govore poruke, sve je
šire, briljantno jasno, èisto poput kristala; kroz predmete se gleda a
opet su èvrsti, mijenjaju se a ostaju isti. Svijest i materija su
pomiješani, fizièka narav predmeta pomiješana je s naravi duha i tvori
bitno zanimljiviju mješavinu nego je to sluèaj s materijom i pranom, i
to je sve više sluèaj u višim podrazinama astrala - u nižim,
materijalnijim, nije, one jedva da su nešto dublje od površine, i
jedva da su svjesne, dok one više doslovno bliješte životom i pršte od
raznobojne svjetlosti koja govori poruke radosti. Sve svojim
postojanjem u višim predjelima astrala pokazuje i zraèi ljepotu i
radost. Ali opet, vid i razumijevanje se zadržavaju na pokazanom,
vidljivom i zraèenom, jer da nije tako, to ne bi bila astralna razina,
nego mentalna ili neka još viša. Idemo, dakle nadiæi skuèenost
astrala, razviti krila srca i uzdiæi se u mentalnu sferu.

[1] "Astral" je zapadni naziv, potjeèe iz razdoblja ptolomejskog
geocentriènog sustava, kad se "astralnom sferom" nazivalo podruèje
zvijezda, i u razlièitim tumaèenjima pripisivano mu je znaèenje sfere
anðela i sl. Indijski sustavi nemaju toliko jasan naziv za astral,
najèešæe se astralno tijelo naziva suptilnim tijelom (sukšma šarira) a
za razlièite astralne svjetove postoje razlièiti nazivi.

koristio sam se rubrikom "pitanja
za sve"
i knjigom "vampiri"od viktorije
Faust