četvrtak, 29.11.2007.
MALO O MARIHUANI
Prvo da kažemo da sam pobranik paljenja jointova jer ja i moja paganska kultura je sjedinjenje čovjeka i prirode,a marihuana se smatra jako ljekovitom biljkom,od nje se rade razni napici i eksliri.Koristi se i u industrijske svrhe kao na ovoj shemi :
marihuana
VARLJIVI PRIJATELJ S ISTOKA
Prastari grad Varanasi, kojeg zovu još i Kashi, a Englezi su mu nadjenuli ime Benares, jedan je od sedam “svetih gradova” Indije. Hindusi vjeruju da onaj tko umre na obalama rijeke Gange, u Benaresu, odnosno na glavnom od njegovih 365 gatova, ne mora natrag u novo tijelo na Zemlji. Drugim riječima, takav se sretnik oslobađa “kruga rađanja” ili reinkarnacije. Za njega prestaju beskrajne patnje koje život donosi, pa umirući danonoćno preplavljuju ovaj grad. Dolaze najčešće vlakovima, ali i u zrakoplovu možete zamijetiti pokojeg jainističkog svećenika ili bolje stojećeg Indijca na kome se vidi da mu kraj nije daleko. Dok čamcem plovite rijekom, kraj vas prolaze mali zavežljaji u kojima su ostaci onih koje su spalili, nakon što su ih ujutro pronašli mrtve na gatu, ili su ih donijeli članovi njihovih obitelji. Uz obalu su brda drva, za one bogatije sandalovina. Ni u smrti jednakosti nema, mada je nezainteresiranost neposrednih korisnika posve jasna.
Benares je budan 24 sata dnevno. Prljavim, prašnjavim ulicama glavinjaju prosjaci, beskućnici, samozvani astrolozi iz čijih usta bazdi jeftini alkohol i, dakako, turisti željni uzbuđenja u gradu za koji je netko uporno dokazivao kako je davno ugostio i samog Isusa Krista. Kažu, tada se zvao Issa. Bajka pomaže turizmu kojem je ovdje podređeno sve. Valjda je zato Benares grad u kojem možete u državnoj trgovini, koja se zove “bhong shop”, kupiti sve ono što se može dobiti iz biljke koja se latinski zove Cannabis.
Prastari grad Varanasi, kojeg zovu još i Kashi, a Englezi su mu nadjenuli ime Benares, jedan je od sedam “svetih gradova” Indije. Hindusi vjeruju da onaj tko umre na obalama rijeke Gange, u Benaresu, odnosno na glavnom od njegovih 365 gatova, ne mora natrag u novo tijelo na Zemlji. Drugim riječima, takav se sretnik oslobađa “kruga rađanja” ili reinkarnacije. Za njega prestaju beskrajne patnje koje život donosi, pa umirući danonoćno preplavljuju ovaj grad. Dolaze najčešće vlakovima, ali i u zrakoplovu možete zamijetiti pokojeg jainističkog svećenika ili bolje stojećeg Indijca na kome se vidi da mu kraj nije daleko. Dok čamcem plovite rijekom, kraj vas prolaze mali zavežljaji u kojima su ostaci onih koje su spalili, nakon što su ih ujutro pronašli mrtve na gatu, ili su ih donijeli članovi njihovih obitelji. Uz obalu su brda drva, za one bogatije sandalovina. Ni u smrti jednakosti nema, mada je nezainteresiranost neposrednih korisnika posve jasna.
Benares je budan 24 sata dnevno. Prljavim, prašnjavim ulicama glavinjaju prosjaci, beskućnici, samozvani astrolozi iz čijih usta bazdi jeftini alkohol i, dakako, turisti željni uzbuđenja u gradu za koji je netko uporno dokazivao kako je davno ugostio i samog Isusa Krista. Kažu, tada se zvao Issa. Bajka pomaže turizmu kojem je ovdje podređeno sve. Valjda je zato Benares grad u kojem možete u državnoj trgovini, koja se zove “bhong shop”, kupiti sve ono što se može dobiti iz biljke koja se latinski zove Cannabis.Prastari grad Varanasi, kojeg zovu još i Kashi, a Englezi su mu nadjenuli ime Benares, jedan je od sedam “svetih gradova” Indije. Hindusi vjeruju da onaj tko umre na obalama rijeke Gange, u Benaresu, odnosno na glavnom od njegovih 365 gatova, ne mora natrag u novo tijelo na Zemlji. Drugim riječima, takav se sretnik oslobađa “kruga rađanja” ili reinkarnacije. Za njega prestaju beskrajne patnje koje život donosi, pa umirući danonoćno preplavljuju ovaj grad. Dolaze najčešće vlakovima, ali i u zrakoplovu možete zamijetiti pokojeg jainističkog svećenika ili bolje stojećeg Indijca na kome se vidi da mu kraj nije daleko. Dok čamcem plovite rijekom, kraj vas prolaze mali zavežljaji u kojima su ostaci onih koje su spalili, nakon što su ih ujutro pronašli mrtve na gatu, ili su ih donijeli članovi njihovih obitelji. Uz obalu su brda drva, za one bogatije sandalovina. Ni u smrti jednakosti nema, mada je nezainteresiranost neposrednih korisnika posve jasna.
Benares je budan 24 sata dnevno. Prljavim, prašnjavim ulicama glavinjaju prosjaci, beskućnici, samozvani astrolozi iz čijih usta bazdi jeftini alkohol i, dakako, turisti željni uzbuđenja u gradu za koji je netko uporno dokazivao kako je davno ugostio i samog Isusa Krista. Kažu, tada se zvao Issa. Bajka pomaže turizmu kojem je ovdje podređeno sve. Valjda je zato Benares grad u kojem možete u državnoj trgovini, koja se zove “bhong shop”, kupiti sve ono što se može dobiti iz biljke koja se latinski zove Cannabis.
Riječ je o marihuani, koju, osim ovdje, legalno možete kupiti vjerojatno samo u Nizozemskoj. Susretljivi, već dobrano ošamućeni prodavač pristaje nas uvesti u poveće skladište skromne trgovine u kojem sjede neobrijani Indijci koji ovdje pripremaju i pakiraju proizvode koje zovu bhang, ghanja i charas. Moj je američki prijatelj Richard zbunjen. Toliko droge na jednom mjestu tjera ga na kalkuliranje kolika bi joj bila vrijednost na ulicama nekog od američkih gradova. Izbacuje cifru od preko 300 tisuća dolara. Pomišljam da je možda prekardašio nekom nulom, no on inzistira. Znam da se u školi jedva provlačio zbog matematike i ipak mu ne vjerujem. Dečki se oko nas blaženo krevelje, dok mi impresionirani napuštamo prostor u kojem se nalazi tisućama puta veća količina marihuane od one zbog koje su mnogi na Zapadu osuđeni na dugogodišnje robije. To ti je teorija relativnosti u području vrijednosti koje diktiraju državne institucije. U Indiji se možeš napušiti do besvjesti za par dolara, dok su te još nedavno za istu stvar u SAD mogli skloniti i na deset godina. Danas se u većini američkih saveznih država posjedovanje marihuane u količinama organičenim na osobnu uporabu kažnjava novčanom kaznom, jer više protok ove droge nitko ne može kontrolirati.
Računa se da je u SAD čak 40 tisuća osoba godišnje kažnjavano globom, privođeno na saslušanja ili zatvarano zbog marihuane. Izvješće Europske Zajednice iz 1991. godine pokazuje da je u zemljama članicama promet ostvaren od prodaje marihuane 7,5 milijardi dolara godišnje, prema nekima čak tri puta više nego od heroina.
Godinu dana ranije, zaplijenjena je količina od 2.200 tona marihuane, a da, prema vlastitom priznanju vlasti u tim europskim zemljama, “... na tržištu uopće nije nedostajalo te vrste droge...”. Zakoni se i u Europi razvodnjavaju kada je u pitanju marihuana, odnosno onaj njen dio koji ima nadimak “trava”. Kasnije ćemo razjasniti razlike u proizvodima koji se dobivaju iz različitih dijelova iste biljke. Pritisci za legalizacijom ove zacijelo najblaže droge, koja se ipak, uz amfetamine i barbiturate, nalazi u klasi B britanske liste narkotika, traju već desetljećima. Dok njeni zagovornici ističu njenu blagost u djelovanju na organizam, oni koji su za njenu zabranu podsjećaju na ono najopasnije: da nas beba može odvesti vukovima. Statistikama se stalno pokušava dokazati da su ovisnici o teškim drogama poput heroina i kokaina često počinjali svoju narkomansku karijeru s marihuanom. Očito tu nečega ima, pa i mimo čvrstih dokaza, svjetske vlade oklijevaju kada je u pitanju legalizacija marihuane. Izvješća i anketa o tome da je marihuana opasna ili nije opasna ima na stotine. Ako je samo u Europi promet od marihuane mjeren u milijardama dolara, svakome je jasno da je najmanji problem pribaviti istraživanje koje potvrđuje ovu ili onu tvrdnju. Jer, kako su me upozorili neki dobri poznavatelji ove problematike, opće uvjerenje da legalizacija marihuane odgovara onima koji je prodaju na crnom tržištu nije točno. Kada bi došlo do legalizacije kanabisa, to bi najviše pogodilo upravo one koji ga proizvode i prodaju na crno. Prema toj tezi, svaki bi promet ovom drogom vrlo vjerojatno postao monopolom države, koja bi ujedno kontrolirala kvalitetu, pa bi razrađena podzemna mreža botaničara amatera, koji beru milijarde dolara godišnje, ubrzo usahnula. Zato je u toj magli interesa u kojoj u prvoj liniji stoje nepopravljivi optimisti, entuzijasti “marice” koji su od njene legalizacije napravili čitavu ideologiju, nemoguće razabrati tko je zapravo taj koji povlači konce. Nesumnjivo gigantski kapital koji se oko marihuane vrti mora imati debelog utjecala na sve sfere ljudskog života, od medija do visoke politike.
Najpopularnija teza koju zagovaraju maricoljupci jest ona da je marihuana zdravstveno neuporedivo manje štetna od alkohola, pa stoga nema razloga da se ne legalizira. Jer, dobra je stara “špira” ne samo legalna, već se čak nalazi na popisu prehrambenih namirnica ! To što je “vatrena voda”, zbog urođene neotpornosti sjevernoameričkih Indijanaca tu čitavu rasu upropastila, dakako uz pomoć dobrih bijelih ljudi, nikoga osobito ne zanima. Povijest piše pobjednik, koji danas iznalazi opravdanja za stanje u indijanskim rezervatima gdje je teški alkoholizam jedan od glavnih razloga za siromaštvo i neobrazovanost ljudi kojima je jednom pripadao čitav kontinent na kojem su sada svedeni na turističku atrakciju i proizvodnju suvenira.
Marihuana je biljka koju bilježe prastari spisi, a arheološka su istraživanja potvrdila da je bila poznata, dakle vjerojatno u uporabi, već prije 8.500 godina. Postoje tri glavne vrste marihuane, označene latinskim imenima: Cannabis sativa, Cannabis indica i Cannabis ruderalis. Prva je od njih najraširenija, ima je mnogo u Kini, a zna se da je već u 16. stoljeću bila rasprostranjena po cijelom sjevernoameričkom kontinentu. Karakteristika je ove vrste konoplje slabija narkotična djelovanja visoka stabljika iz koje se izvlače jake vlati, ali i mala količina smole, koja zapravo sadrži najveću količinu THC-a, tetrahidrokanabinola, jednog od glavnih sastojaka koji ovu biljku čine drogom.
U tom 16. stoljeću Cannabis sativa, konoplja zanimljive budućnosti igrala je na američkom kontinentu jednu drugu ulogu. Naime, od nje su se proizvodili papir, tkanina za odjeću, jedra za jedrenjake i brodska užad. Britanske potrebe za užadi i jedrima bile su, prema Staffordu, tolike da je sve do polovice 18. stoljeća postojao propis kojim se u Virginiji predviđala kazna za farmere koji nisu uzgajali kanabis !
Poznato je da su ovu biljku uzgajali i Washington i Jefferson, a iz dnevnika prvog od dvojice može se samo nagađati da li je bio upoznat s njenim očaravajućim kvalitetama, koje će dva stoljeća kasnije poharati državu kojoj je udario temelje. Thomas Jefferson je posebna priča. Vrhunski intelektualac koji je u svojoj kućerini na brdu Monticello u Virginiji imao kolekciju od, za ono vrijeme fantastičnog broja knjiga, njih sedam tisuća, putovao je u Francusku i sa sobom vodio dva Crnca kako bi naučili kuhati francuske specijalitete. Vrt ispred kuće “oca Američke Deklaracije Nezavisnosti” imao je gredice na kojima je raslo čak 250 vrsta povrća, koje je Thomas odlično poznavao. Naravno, nikada se ne bih usudio uzrujati Ujaka Sama teorijom da je u večernjim satima Jefferson frkao “jointove”, mada se čini da je taj čovjek bio suviše znatiželjan i pametan, a da bi propustio čuti nešto o neobičnim kvalitetama biljke koja se uzgajala u tako ogromnim količinama.
Cannabis indica klasificirana je 1783. godine, a kako je moguće zaključiti iz njena imena, potječe iz Indije. Tamo ne samo da je lako možete kupiti, već i nabrati, dakako izađete li malo izvan nekih naseljenih mjesta. Intelektualci koje sam sretao u Indiji nisu pokazivali nikakvo oduševljenje za marihuanu, oni okrenuti duhovnim vrijednostima smatrali su da se radi o grijehu kojim se gazi tradicionalni zavjet neuzimanja živčanih stimulativa.
Kod nižih slojeva, recimo vozača rikše koji nas je razvozio Benaresom, uočio sam da je često pod utjecajem marihuane. Možda je to samo moje iskustvo, ali imao sam osjećaj da sredina u kojoj je marihuana ipak nešto svakodnevno ne pokazuje za drogiranje pretjerani interes. S druge strane, ova je biljka zabilježena u Atharva Vedi kao jedna od “pet svetih” biljaka hinduističke religije. Pušenje hašiša kao nešto uobičajeno među nekim indijskim sadhuima i aghori jogijima odlično opisuje Robert Svoboda u svojoj knjizi “Aghora”.
Botanički gledano marihuana je vrlo zanimljiva biljka, koju su godinama trpali u različite porodice, da bi na kraju netko čak ustvrdio da je rođakinja smokve. Marihuana se u svom razmnožavanju ne oslanja na kukce, već postoji ženska i muška biljka, a kada to zahtijevaju prilike, kanabis može biti i dvospolac ! To znači da na jednoj biljci postoje “ženske” i “muške” grane i ona se može sama oploditi i tako nastaviti s razmnožavanjem. Odnos muških i ženskih biljaka varira, ovisno o kraju u kojem biljka raste, odnosno količini svjetla kojoj je izložena. Time se prilikom uzgajanja može manipulirati i odrediti brojčani odnos ženskih i muških jedinki.
Ova indijska verzija kanabisa nema kvalitete kojima bi zadovoljila potrebe za užadi i papirom, ali ima one druge. Ona, naime, sadrži više smole psihoaktivnih svojstava, pa je vrsta koja je naprivlačnija i ilegalnim uzgajivačima upravo Cannabis indica. Tu sad ima raznih trikova, pa će biljka imati više narkotičkih svojstava ako joj se omogući više svjetla dnevno, a bit će i viša ako se sadi u gušćim redovima. Ovdje je majka Priroda nepravedna, pa je ženska verzija skoro dvostruko teža od muške. S time da čak 20 posto njene težine otpada na lišće, koje će jednog dana završiti u cigareti nekog sjetnog ostarjelog hippyja na obalama Arapskog mora, u staroj portugalskoj koloniji Goi, gdje je sve počelo još u tim glasovitim šezdesetima našeg stoljeća. Goa je i danas mjesto gdje možete dobiti ono čime je Bog obdario Indiju u neograničenim količinama, ali to više nije mjesto na čijim se prekrasnim plažama skupljaju desetine tisuća Amera zadojenih kozmopolitizmom i slobodnom ljubavi. Stari je san mrtav, šezdesete ostaju slatka iluzija na koju podsjećaju još jedino stari napušteni samostani Goe u kojima su hippyji znali potražiti malo hlada za vrućih indijskih mjeseci zamagljenih dimom kanabisa.
U nekim dijelovima Indije poljem kanabisa kruži ekspert kojeg zovu “ganga doktor” i istrebljuje “muškarce” među biljkama, pa ostaju smolom bogatije “ženke”. Sadržaj se smole u biljci može povećati i tako da se ona u određenom smislu traumatizira, odnosno da se u ranoj fazi uzgoja izgradi osobita košara koja ometa biljku u rastu. U području Himalaja, gdje se i najviše primjenjuje, ona ima nadimak “košara za mučenje”.
Što više smole, to više dolara logika je koja čudesno pokreće umove gladne profita, pa Amerikanci svako malo otkriju kakav ilegalni pogon ili farmu opremljenu vrlo efikasnom tehnologijom za uzgoj marihuane. Dobar je primjer jedan “poduzetnik” iz savezne države Vermont, koji je izgradio gigantski pogon opremljem umjetnim svjetlima i osvježivačima zraka. Kada je FBI stigao na vrata zgrade u kojoj su bujale zabranjene biljčice, čovjek je već bio odmaglio u nepoznatom pravcu, pa ga sada traže i preko televizijskih emisija. Kućna je produkcija narkotične biljke vrlo razvijena, što nije ni čudno ako imamo u vidu činjenicu da je američko tržište krcato priručnicima koji daju detaljne upute kako se to može provesti u djelo.
Od iste se biljke, dakle, dobivaju tri glavna proizvoda: prvi je načinjen od lišća biljke pri njenu dnu, najjeftiniji je i najčešće se javlja kao standardna “trava” ili ono pod čime mi obično podrazumijevamo marihuanu. U Indiji ga zovu “bhang”. “Bhang” neki zovu produkt načinjen od lišća i stabljike biljke, a prema nekima je to lišće marihuane mljeveno u prah, miješano sa začinima i pripremljeno kao napitak. Zatim je tu “ghanja” ili “ganja”, koju šverceri nude na svakom uglu u većim indijskim gradovima. “Ghanja” bi trebala zapravo biti marihuana, ali po svemu sudeći ima niz raznih dodataka. Često je zamjenjuju s “gunjom”, Abrus precatorius, koja je također psihoaktivna. Općenito, veću tržišnu vrijednost imaju produkti od lišća s vrha stabljike, jer sadrže veću količinu smole. Cvjetni pupoljci donose još veći sadržaj aktivnih tvari. Konačno, tu je i sama, čista smola, koja je poznata kao charas ili, nama na Zapadu – hašiš. Ova je droga oko 10 puta jača od obične “trave”, koja može znatno oscilirati u kvaliteti.
Tako je, recimo, iz osobite vrste sjemena moguće dobiti biljku čiji se “ženski” predstavnici obrađuju prije no što se na njima pojave sjemenke. Ova se vrsta marihuane smatra najpotentnijom, a poznata je pod imenom “sinsemilla”, što na španjolskom znači “bez sjemenki”. Uzgajivači koje je u nekim dijelovima svijeta nemoguće kontrolirati, a to je na mnogim mjestima jer se marihuana lako prilagođava u gotovo svim okolnostima, doveli su čitav biznis do savršenstva.
Usprkos stoljećima uporabe, ova droga skriva još mnoge tajne. Tako nije nikada objašnjeno zašto oni koji puše marihuanu uzgojenu na različitim mjestima u svijetu teže razvijaju toleranciju prema narkotiku nego oni koji stalno puše marihuanu istog porijekla.
Produkti nastali iz ove konoplje uglavnom se puše, ali se mogu i žvakati. Kanabis se u Sjevernoj Africi konzumira kao mješavina sa začinima i voćem poznata kao “majoon”, a postoje i tamne, mekane kuglice poznate kao Tibetan Temple Balls, te tzv. “tajlandski štapići”, odnosno osušena “trava” vezana u štapiće vlaknima iste biljke koja je vrlo jaka i puši se. Postoji dugački niz pripravaka iz svih dijelova svijeta, poput Nepala, Afghanistana, Kolumbije, Meksika, Havaja itd.
Ulje načinjeno od hašiša može dati vrlo jake psihodelične efekte, koji mogu trajati i više sati. Povijest je pokazala da iskustva s ovom drogom imaju niz neočekivanih aspekata, koji podrazumijevaju probleme s kojima ćemo se pozabaviti kasnije.
Od Skita Dylana
Treća vrsta kanabisa, Cannabis ruderalis, otkrivena je tek 1924. godine i to u južnom Sibiru. Vjerojatno je njen otkrivač imao u rukama prastare zapise Herodota, koji se neko vrijeme pridružio nomadskom plemenu Skitima. Stanovnici stepa koji su bili u stalnom pokretu imali su neobičan običaj. Naime, nakon što bi sahranili nekog važnijeg člana plemena, Skiti bi se pročišćavali tako da bi konstruirali improvizirani šator koji je zapravo predstavljao parnu kupelj. Ulazili bi u prostor na čijem se podu nalazilo užareno kamenje i na njega bacali sjemenke biljke koja je stoljećima kasnije identificirana kao jedna vrsta konoplje. Herodot je zamijetio narkotično djelovanje dima nastalog od sjemenki, jer su sudionici u ritualu zavijali od zadovoljstva nakon što su unutar ovakva šatora proveli određeno vrijeme.
Ovaj je zapis zaboravljen do kasnih četrdesetih ovog stoljeća kada je u zabačenim i slabo istraženim planinama Altaja otkriveno čitavo groblje Skita čija se starost procjenjivala na 400. godinu prije Krista. Niske su temperature pomogle očuvanju tijela pokojnika, uz koje su pronađeni mali šatori u kojima su se nalazile bakrene posude ispunjene sjemenkama konoplje. Analiza je pokazala da se radi o vrsti Cannabis ruderalis, pa je legenda da su Skiti još davno poznavali sva svojstva kanabisa time dobila svoju definitivnu potvrdu. Izgleda da je ova vrsta poznata isključivo u ovom dijelu svijeta, odakle se nije širila najvjerojatnije zbog toga što kao droga nije bila posebno atraktivna. Naime, sadrži relativno malo tetrahidrokanabinola, niža je, s nešto debljim lišćem od svoje za međunarodno podzemlje privlačnije rođakinje.
Kanabis je u raznim dijelovima svijeta poznat pod raznim imenima, a opisan je u širokom rasponu djela, od perzijske “Zend Aveste” do priča iz tisuću i jedne noći. Neka su iskapanja u Grčkoj potakla špekulacije da je nađeni komad hašiša dokaz da je ovu drogu kod proricanja koristila delfijska proročica Pitija. Teza ima konkurenta u priči da se lokacija na kojoj je proročica vračala nalazila na močvarnom tlu iz kojeg su izbijali podzemni plinovi, pa se proročica trovala na taj način, a ne hašišem. Dakako, ostaje nam i mogućnost da je ona odista imala proročke sposobnosti, pa joj nisu trebala nikakva trovanja.
Najbizarnija legenda vezana uz kanabis zacijelo je ona o Redu Asasina (Ubojica), a potječe od Marka Pola, venecijanskog putnika koji se 1273. godine našao u dolini Alamut u Perziji. Tamo je sreo Starca s Planine, poglavara perzijskog ogranka ismailitske sekte poznate pod imenom Asasini. Dva stoljeća stari red će uskoro pomesti jedan od rijetkih koji ga je nadmašio okrutnošću – Džingis kan. Porijeklo je reda dosta nejasno, ali prema nekima radi se o sekti koja je nastala u povijesnom raskolu unutar Islama, kada je došlo do podjele na sunite i šiite. U borbama oko Muhamedova nasljednika čak je ubijena i Prorokova kćer Fatima, a počele su nastajati različite sljedbe na čijem su čelu bili “sveti ljudi” iz pustinje, među kojima su neki vjerovali u reinkarnaciju, drugi u potpune seksualne slobode, a tako je nastao red “otpadnika od otpadnika”, koji je propovijedao ubijanje kao vjersku dužnost ! Radi se o preteči budućeg Reda Asasina kojeg sredinom 11. stoljeća osniva Hasan bin Sabbah, koji je ujedno prvi Starac s Planine. Radilo se o tipu kojeg Colin Wilson opisuje kao “... čovjeka vjerske discipline poput Sv. Augustina i političke nepopustljivosti jednog Lenjina...”. Uskoro Hasanovi ubojice, koji po potrebi žrtvuju vlastiti život da bi smaknuli nekog tko je smetao njihovom gazdi, postaju strah i trepet za velmože tog dijela svijeta.
Hasan ubrzano okuplja sljedbenike i postupno zauzima dvorac Alamut, čije ime u prijevodu znači “Orlovsko gnijezdo”. Tu će provesti ostatak života upravljajući intrigama u tadašnjem još vrlo podijeljenom svijetu Islama. Pisao je i knjige, a oni rijetki koji su ga mogli sresti i osobno, osjetili su njegov bijes ako bi slučajno prekršili neki od kodeksa kojih se on fanatično pridržavao. Konzumiranje vina je bilo zabranjeno, pa je Hasan dao ubiti i vlastita sina koji je to pravilo prekršio.
Nazanimljiviji je dio priče onaj o tome kako se pripremalo Asasine za akcije u kojima bi ubijali u ime vjere, a na temelju Hasanovih prosudbi. Čovjeka bi se uvjerilo da će zbog onoga što će učiniti zavrijediti Raj, dapače, dobio bi dopuštenje da mjesto gdje će se kasnije preseliti za vječnost posjeti na tri dana! Naime, u dubokoj kotlini iza dvorca, u koju je svaki pristup bio strogo zabranjen, napravljen je raskošan vrt s fontanama i prekrasnom palačom. Kandidata za ubilačku misiju bi drogirali hašišem i, izgleda, opijumom. Tada bi ga prenijeli u imitaciju Raja koja je morala za ove ljude iz pustinje biti fascinantna. Tri dana on bi uživao u lijepim ženama koje je imao na raspolaganju, raskošnoj palači i obilnim količinama hašiša. Zadnji bi ga dan drogirali do besvjesti i vraćali u Hasanov zamak. Čovjek, koji je bio uvjeren da je doista zavirio u Raj, pun je entuzijazma primao zadatak koji bi mu povjerio Starac s Planine. Hasan je imao vojsku svojih fanatika koja je bila premala za vođenje bitaka, pa je to nadoknađivao atentatima na svoje neprijatelje, u čemu su njegovi sljedbenici dostigli zavidan nivo efikasnosti. I oni najzaštićeniji suparnici često bi padali kao žrtve Asasina. Dovoljno je reći da su uspjeli likvidirati Nizama Al–Mulka, Velikog Vezira turskog sultana, ali i mnoge druge. Brojni su dokazi da priča o ovom jedinstvenom “pranju mozga” uz pomoć hašiša nije samo legenda.
Hašiš, koji je, kao što sam već napomenuo, zapravo smola sastrugana s biljke, pronađen je i na jednom kartaškom brodu potonulom za vrijeme Punskih ratova, spominje ga kao sredstvo za poticanje dobrog raspoloženja u vrijeme Rimskog Carstva i sam Galen, dok je u Baselu otkriven crtež botaničara Leonhardta Fuchsa iz 1542. godine, na kojem se vidi ova biljka koja se postupno proširila po cijelom svijetu.
U početku 16. stoljeća, kanabis kao biljku koja neobično djeluje na ljudsku psihu opisuje i francuski književnik Francois Rabelais. Ne treba ni naglašavati da su drogu oduševljeno prihvatili i drugi umjetnici. To je doduše bilo tek 1844. godine, kad je Theophile Gautier u Parizu osnovao “Le Club des Haschischins” (“Klub prijatelja hašiša”), koji je jednom mjesečno okupljao ljude poput Baudelairea, Hugoa, Balzaca i Dumasa. Tada vodeći pariški šminkeri odabrali su za svoja redovita mjesečna drogiranja hotel “Pimodan”. Hašiš je pristizao iz Alžira, a neki smatraju Gautierove opise djelovanja narkotika prvima te vrste u Europi. No, ima i onih koji osporavaju njihovu autentičnost vjerujući da je pjesnik obilno pretjerivao fantazirajući na način koji nije karakterističan za produkte dobivene iz narkotične konoplje.
Izgleda da je od cijele družbe kanabis najviše strefio Baudelairea, čija su djela vrlo često obojena tamnim raspoloženjem, a to se nerijetko pripisuje njegovom prekomjernom uživanju u zavodljivoj biljci. Trovanje hašišem u kasnijim godinama u umjetničkom svijetu ne predstavlja nikakav raritet. Marihuana još manje. U svojim je songovima otvoreno zagovaraju Beatlesi, Rolling Stonesi, Bob Dylan i mnogi drugi, a u šezdesetima i sedamdesetima se u aktivnu borbu za njenu legalizaciju uključuju Allen Ginsberg, ali i ironični Lenny Bruce, koji javno izjavljuje da će marihuanu legalizirati onda “... kada počnu uhićivati djecu političara i studenti prava osjete njene efekte prije no što postanu suci ili tužitelji...”.
KAKO NAPRAVITI JOINT
Uporaba “marice”
Obzirom da je kanabis najraširenija droga, uz bezbroj oblika u kojima se pojavljuje na tržištu, moguće ju je u organizam unositi na razne načine. Oni koji žele jače efekte, obično pripravke kanabisa puše. To može biti u obliku cigarete, koju tada zovu “joint” ili “spliff”. Miješa se s duhanom, a u istoj formi može se naći i hašiš. Pušiti se može preko različitih lula čija je funkcija najčešće to da dim droge prevedu preko vode. Najpoznatije su takve sprave, čija je namjena zapravo ista, tzv. “chillum” i nargila. Neki čak narkotičnu smolu stisnu između dvije užarene oštrice noža, a dim zarobe u običnoj boci za mlijeko. Taj se dim naglo udiše i zadrži u plućima što je dulje moguće. Time se osigurava ubrzani prodor tetrahidrokanabinolnih molekula u krvotok, a tako i u mozak, gdje će izazvati senzacije zbog kojih se droga i puši. Za nenaviknutu osobu iskustvo može biti vrlo neugodno, praćeno osjećajem gušenja ili žestokim kašljem. To će ponovnim uzimanjem droge postupno nestati.
Jedenjem proizvoda na bazi kanabisa neće nastupiti gotovo trenutni efekti kao što je to slučaj s pušenjem, dapače, može proći i sat i pola dok nastupe učinci konzumirana narkotika. A taj način unošenja u tijelo hašiša ili marihuane predstavlja povećanu opasnost zbog toga što onaj koji ga uzima ne zna je li uzeo količinu koja će postupno dovesti do iskustva iznad željenog, ali ne u pozitivnom, već negativnom smislu. Naime, dok čitava kroz usta unesena količina droge počne djelovati, korisnik može vidjeti da je uzeo previše, kada će se nerijetko početi gubiti u teškim i neugodnim emocijama koje neće moći kontrolirati. Pušač će, kad osjeti nešto što mu se ne sviđa, smjesta prestati uvlačiti omamljujući dim i time iskustvo koliko–toliko staviti pod kontrolu. Od kanabisa se mogu spravljati i alkoholature, a stvari su se razvile do te mjere da postoje čitave kuharice u kojima piše kako kanabis možete ubaciti u kulinarske specijalitete!
Rašireno uvjerenje da je kanabis najblaža droga samo je, prema nekima, djelomično točno. Iskustvo s marihuanom i hašišem prije svega će ovisiti o kvaliteti droge, ali i mentalnom stanju korisnika. Hašiš će čovjeka učiniti tromijim, a marihuana veselijim. Većina korisnika marihuane opisuje svoje stanje kao oslobađanje od psiholoških kočnica u prometu s okolinom, sanjivost i povećanu osjetljivost na zvuk i boje. Glazba dobiva osobito značenje i zvuči grandioznije nego u normalnim okolnostima. Uvid u značenje mentalnih procesa prostaje oštriji, osoba može biti dobre volje i osjećati potrebu za smijehom. Radi li se o drogi snažnija djelovanja, može doći do halucinacija sa zatvorenim, ali i otvorenim očima. Često te halucinacije izgledaju kao živi crtići, mogu podsjećati na iskustva s LSD-om.
Puno se špekuliralo s afrodizijačkim efektima kanabisa, koji doista, prema nekima “... povećava seksualnu privlačnost i osjećaj sigurnosti u odnosima s partnerom...”. To se osporava tezama da je u pitanju veća podložnost sugestiji uslijed suženja svijesti izazvanog drogom, pa čovjek doveden u specifičnu i stimulativnu situaciju reagira povećanim interesom i, eventualno, potencijom. No, treba upozoriti da su iskustva nekih upravo obrnuta. Droga ih čini nezainteresiranima za druge životne radosti. To je vjerojatno slučaj s onima koji uzmu veće doze droge, kada, kako to dobro formulira Andrew Tyler, dolazi do “paralize mašte” i bezvoljnosti koja rezultira gubitkom želje za micanjem udova.
Pred dosta godina, kada sam s nekoliko prijatelja usred zime zaglavio u malom danskom otočnom mjestancu Oster Kippinge, grupa se mladih Nijemaca napušila hašiša u lokalnoj birtiji. U nedostatku opreme i zarobljeni snijegom koji je blokirao sve puteve, koristili su pivsku bocu, zapravo njen grlić u koji su nagurali hašiš pomiješan s duhanom. Bilo mi je jasno da su doze koje su inhalirali bile daleko veće od standardnih. To je bilo jasno i iz činjenice da su satima nepomično piljili u jednu točku. Jedan je od njih redovno povraćao, nakon što bi odteturao kroz stražnji ulaz iz birtije van. Ostali su se osjećali “high” do te mjere da uopće nisu imali želje komunicirati s okolinom. Doduše, i to je drukčije ako je euforično stanje izazvano manjim dozama droge. Čovjek osjeća potrebu za odnosom s okolinom, ali nerijetko zaboravlja započeti s konverzacijom!
Dr. Charles Tart je svojedobno načinio opširno istraživanje efekata marihuane, koje je, prema njegovim tvrdnjama, kroz osobite upitnike, obuhvatilo iskustva ukupno 37.000 popušenih “jointova”. Učinke je podijelio na uobičajene i rijetke (poznati su i slučajevi u kojima kanabis uopće ne djeluje na korisnika odnosno ne izaziva nikakve promjene u njegovoj svijesti). Istraživanje otkriva da je Tart vrlo vjerojatno osoba sklona ideji legalizacije marihuane koja objektivno nije pridala jednaku važnost ugodnim i lošim učincima droge, za koju su do njegova vremena mnogi stručnjaci tvrdili da nije baš bezazlena.
Tart, koji se kasnije bavio i parapsihologijom, kao glavni efekt marihuane navodi osjećaj dubljeg značenja u događajima iz okoline, te življe slike okoliša. Osjeti se profinjuju, pa čovjek bolje razumije riječi neke pjesme, a njene tonove percipira detaljnije. Katkada dolazi do povećanog apetita, uglavnom zbog toga što se izoštrava osjet okusa. I percepcija vremena se mijenja. Ono kao da se usporava, prolazi sporije, pa čovjek osjeća “sada” i “ovdje” mnogo intenzivnije. Ovo istraživanje tvrdi da se kvaliteta orgazma djelovanjem narkotika mijenja, a osjet dodira poprima neka nova svojstva. Nastupa osjećaj opuštenosti i razumijevanje za druge osobe, koje se očituje i u povećanom interesu za humor. Drogirani nije bučan kao osobe pod utjecajem alkohola, ali se niti ne može usredotočiti na intelektualne zadatke koji zahtijevaju okretanje prema vanjskom svijetu. Svoje obveze ne smatra prijeko važnima i pokazuje znakove neodgovornosti. Pažnja mu bježi i otežano čita. Osjeća se dobro i nezainteresiran je za probleme koji zahtijevaju bilo kakav napor. Ne pokazuje interes za kontrolom nad situacijom, već se dječjom naivnošću prepušta procesu okretanja prema unutra, pri čemu ima osjećaj da počinje bolje upoznavati vlastitu ličnost. Nema komplikacija sa spavanjem, a olako izbjegavanje obveza jedan je od razloga zašto se ovu drogu smatra društveno štetnom.
LIJEPI VRHOVI 
Bad
Doživljaji mogu biti i vrlo neugodni. Zvukovi postaju razvučeni i nejasni, boje čudne, svijet nezanimljiv i besmislen. Drogirani se može osjetiti okruženim neprijateljskim silama ili čak od njih opsjednutim, a nerijetko počinje osjećati energetske centre na tijelu poznate u joga tradiciji kao chakre. To može pratiti osjećaj strujanja energije u kičmenom stubu. Cjelokupni period djelovanja kanabisa može proći u neugodnim emocijama, uz nejasan osjećaj magijskih sila na djelu. Vanjski izgled drogiranoga može podsjećati na robota i čitavi periodi iz sjećanja mogu biti izbrisani. Javlja se osjećaj mučnine i neugodne tromosti, nakon čega može uslijediti povraćanje, čak i u slučaju uzimanja manje doze narkotika. Neki mislima odlutaju, a kasnije se ne mogu prisjetiti koliko je vremena proteklo. Može se javiti fenomen poznat kao “deja vu”, a u nekim situacijama dolazi do nekontroliranog pokretanja udova. Često tada nastaje panika od potpunog gubitka kontrole nad životnim procesima, nastupa drhtanje ruku, a čovjek postaje nemiran. Sve to prate problemi sa spavanjem.
U onim težim slučajevima dolazi do dugotrajnijeg gubitka interesa za seks i opasnog ponašanja u društvu drugih osoba. To se može manifestirati kao verbalna agresija prema ljudima koje korisnik droge od prije smatra neprijateljima, ali i onima s kojima je ranije održavao korektne odnose. Dolazi do zahlađenja u odnosima s drugim ljudima i težih ispada. Kako to priznaje Tart, osoba pod utjecajem kanabisa može osjetiti snažan impuls koji je tjera da nekoga fizički povrijedi. To je slučaj kod korisnika s duljim stažem i onih koji uzimaju veće doze ove droge. Dakako, pravila nema jer netko s odgovarajućom predispozicijom može “puknuti” od relativno niske doze bilo koje droge.
Imao sam prilike sresti mladića u ranim dvadesetima koji je odavao smirenu i stabilnu osobu koja je redovno uzimala marihuanu iz rekreacijskih pobuda. Jednog se dana našao u psihijatrijskoj bolnici, opsjednut idejama o tome kako su na njega bačeni uroci i snažnim, nekontroliranim strahovima od ludila. Bez jakih medikamenata i odricanja od svih vrsta narkotika oporavak nije bio moguć, dapače, prijetila su mu psihotična stanja i doživotni psihički poremećaji. I njemu je postalo jasno da i beba među vukovima katkada može progutati čovjeka.
Američki državni rat protiv marihuane poistovjećuje se s Harryjem J. Anslingerom. Zakleti protivnik droge, Anslinger nije žalio truda u javnosti iznositi slučaj za slučajem ubojstva u kojima je navodno presudnu ulogu odigrala konzumacija vjerojatno najblažeg narkotika – marihuane. U periodu od 1932. do 1937. godine kampanja protiv kanabisa razmahala se toliko da je 46 od 48 američkih saveznih država ovu drogu stavilo izvan zakona. Objavljivane su priče o onima koji su pod utjecajem marihuane skakali s prozora višekatnica, a spominjano je i seksualno nasilje kao patologija koja se polako razvija ako čovjek u organizam unosi tetrahidrokanabinole. Nije mnogo pomogla ni činjenica da je postojalo 28 različitih medicinskih preparata na bazi kanabisa. Kutije cigareta s marihuanom koje su se prodavale kao sredstvo u borbi protiv astme povučene su iz prodaje, kao i ostali proizvodi koji su imali bilo kakve veze s kanabisom. Iz današnje je perspektive jasno da je Anslinger u mnogo čemu pretjerao i rat protiv marihuane pretvorio u svoju opsesiju. Ipak, određene činjenice kojima je baratao nije lako osporiti. Neki autori knjiga o drogama i njihovim efektima mrzili su ga toliko da je jedan od njih napisao doslovce: “Anslinger je umro 1975. godine – konačno !” Bila je to slaba utjeha, jer je neumorni američki birokrat uspio neke ideje proturiti i u Ujedinjene Narode, već u tim ranim šezdesetima skrećući pažnju na dolazeću pošast. Shvatili su ga vrlo ozbiljno i, kada je umro, njegova je vizija Amerike lišene legalnih narkotika praktično bila ostvarena.
KAD TI JE BED SJETI SE OVE SLIKE
Posljedice
Kanabis i njegove efekte na čovjeka, kao što je pretpostaviti, istraživali su mnogi. Medicina opisuje bolest psihoze (ima onih koji postojanje prave psihoze izazvane kanabisom osporavaju tvrdeći da se radi o privremenom poremećaju) izazvane ovom drogom, a neki su čak kao relativno čestu pojavu registrirali paranoju koja se javlja ako pušač marihuane nije opušten, napet je ili boluje od neke kronične psihičke bolesti. Zanimljivo je da neki takve patološke strahove, koji se povremeno javljaju kod onih koji troše ovu drogu, pripisuju učinku samog narkotika, dok drugi vide problem u kvaliteti “robe” koja dolazi sa svih strana svijeta. Primjerice, ustanovljeno je da smola marokanskog porijekla zna sadržavati kravlji izmet, a južnoafrička “trava” dodatak vrlo otrovne dature. U oba slučaja, spomenuta onečišćenja mogu imati udjela u nastajanju nekog teškog sindroma poput ovih prije navedenih. To, naravno, nije dovoljno utemeljeno objašnjenje da bi na bazi njega netko potpuno legalizirao kanabis. Stječe se dojam da su američke državne institucije svele kažnjavanje zbog posjedovanja marihuane na globe više zbog očite nemoći da uporabu ove biljke stave pod kontrolu, nego zbog uvjerenje da ona ipak ne predstavlja opasnost za fizičko i duševno zdravlje ljudi. No, gotovo svi oni s kojima sam razgovarao, a mogu ih svrstati u grupu više-manje redovitih potrošača kanabisa, iskreno vjeruju da ih ova droga ne može ugroziti.
Cijeli rat oko legalizacije, koji se stalno pojačava kako se gomilaju medicinska istraživanja koja ukazuju na dobre ili loše strane marihuane koja je od svih narkotičkih sredstava najbliža vraćanju u legalne vode, izgleda da ima malo šansi za kraj. Prije svega zato što se čitava scena vezana uz drogu neprekidno zatamnjuje, broj korisnika zabranjenih sredstava raste, pa to ne pridonosi raspoloženju u kojem bi došlo do nečega tako senzacionalnog kao što je legalizacija jedne droge protiv koje su u ovom stoljeću napisani kilometri tekstova i radi koje su ljudi, kada se sve zbroji, sjedili u zatvorima stotine godina. Bez obzira na to je li istinita ona čuvena i bezbroj puta ponovljena tvrdnja da je alkohol mnogo opasniji od marihuane.
Svoj stav kroz sabrana istraživanja o kanabisu najbolje iznosi Svjetska Zdravstvena Organizacija, pa istinu o ovoj drogi možemo saznati najobjektivnije upravo iz izvješća ove institucije u kojem se bavi narkotičnom konopljom i njenim derivatima.
Manje doze kanabisa uzimane povremeno ne izazivaju vidljive oblike trovanja, ali izloženost ovoj drogi u duljem vremenu i u većim dozama dovodi do kroničnog trovanja, koje može zahtijevati i nekoliko tjedana oporavka kako bi se stanje pacijenta normaliziralo. Kanabis ima vrlo negativno djelovanje na dišne puteve, a ustanovljeno je da je dim marihuane opasniji od duhanskog, dok je onaj hašiša još razorniji. Nakon nekog vremena može izazvati bronhitis, ali i karcinom pluća, ako izloženost sastojcima iz dima potraje dovoljno dugo. Upravo je to neugodno svojstvo kanabisa i njegovih derivata često spominjani argument protiv legalizacije.
Moj prijatelj Mario, koji je eksperimentirao s mnogim drogama, pa tako uzeo i podosta hašiša, komentira svoje odustajanje od ove droge na zanimljiv način: “... Sami efekti su znali biti ugodni, no relativno sam brzo osjećao probleme s disanjem nalik onima pušača cigareta, čak u određenom smislu i gore. Imao sam osjećaj da mi se smola hašiša lijepila na pluća. Bio je to, uz fizički, i psihološki neugodan doživljaj...”.
Vrlo opširna ispitivanja koja su pokušala povezati kanabis sa srčanim oboljenjima nisu pokazala da takva sveza postoji. Izneseno je mišljenje da kanabis može pogoršati stanje čovjeka koji već boluje od neke srčane bolesti. To ni ne mora biti uzrokovano izravnim djelovanjem narkotika, već može biti posljedica stresa koji droga izaziva na organizam.
Mada nije utvrđeno da kanabis oštećuje kromosome, ima indikacija da može biti faktor u nastajanju malignih oboljenja u tijelu korisnika. Radi se o smoli koja može utjecati na metabolizam na više načina, a najugroženiji su, dakako, kao što smo to već ranije spomenuli, dišni putevi. U svezi s nastajanjem stanica raka u tijelu pušača kanabisa su i neka istraživanja koja se bave utjecajem droge na funkcioniranje imunološkog sustava u čovjeka. Izvješće navodi da neki dobiveni podaci upućuju na moguće poremećaje imunosustava, pa je to vjerojatno povezano s pojavom alergija kod pušača marihuane i hašiša. Ipak, naglašava se da te alergije nisu uobičajene.
Testovi na životinjama dokazali su da kanabis utječe na produkciju spermija kod muških štakora, ali to nikada nije dokazano na ljudima. Navodno marihuana kod žena može poremetiti menstrualni ciklus, ali izgleda da nema utjecaja na plodnost. Što se tiče intelektualnih funkcija, jasno je da kanabis izaziva najrazličitije varijacije promijenjenih stanja svijesti koje se odražavaju na intelektualne sposobnosti tijekom i nakon djelovanja same droge. O negativnim se psihološkim efektima govori s dozom opreza, ali se jasno ističe da stanja paničnog straha i paranoje mogu nastupiti koristi li se ovaj narkotik. Kada se govori o psihozi, dakle ludilu izazvanom kanabisom, psihijatri najčešće spominju epizode koje “... traju do četiri tjedna...”, čime se zapravo daje na znanje da formiranje trajne psihoze nije dokazano kao mogućnost vezana na potrošnju kanabisa. Tu se znanost nalazi na skliskom terenu, jer postoje osobe kod kojih je psihoza latentna, dakle prikrivena i bilo je koji okidač može pokrenuti. Zasigurno to može biti i kanabis, iako se u načelu ne vjeruje da droga sama može izazvati ovaj teški psihički poremećaj. Barem ako je suditi po spomenutom izvješću Svjetske Zdravstvene Organizacije.
Stvara li kanabis ovisnost? Prema novijim pogledima na ovaj problem koji se pred javnost stalno vraća već desetljećima postoje dokazi da može nastati barem manja fizička i psihička ovisnost o nekom od derivata kanabisa. Mogu se pojaviti i znaci apstinentske krize, slično kao kod opijata, nikotina i alkohola. Dolazi do znojenja, mučnine i grčenja mišića. Uz to, onaj koji pokazuje znakove krize zbog neuzimanja kanabisa može pokazivati znakove nervoze i često lako plane zbog često nevažnih vanjskih izazova.
Nakon pregleda dokumentacije sakupljanje od strane DEA (Drug Enforcement Agency), u razdoblju od 1986. do 1988. godine, američki je sudac Francis J. Young dao izjavu koja je proizvela pravi politički potres u Americi:
“... Gotovo svi lijekovi imaju toksično, potencijalno smrtonosno djelovanje, ali marihuana ne spada u takve supstance. Marihuana je u svom prirodnom obliku jedna od najneopasnijih aktivnih supstanci poznatih čovjeku. Mjereno racionalnom analizom, marihuana se može pod stručnim nadzorom koristiti u medicinske svrhe...”.
Ova je izjava dana krajem 1988. godine, a cilj joj je bio skretanje pažnje na podatak da je kanabis potencijalni lijek protiv mnogih oboljenja. Tradicionalna ga indijska medicina koristi u borbi protiv čak 100 različitih bolesti i simptoma, a kao takav je opisan i na Zapadu. I, do zabrane, korišten. U zemljama poput Indije, on se još uvijek nalazi na popisu sastojaka dodanih različitih tradicionalnim lijekovima, u ruralnim ga sredinama ljudi koriste bez predrasuda, osobito tamo gdje je alternativa nedovoljno razvijenoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti. “... Ova je prirodna droga daleko bezopasnija, kako mi je to energično objašnjavao indijski liječnik dr. Sharma, od niza alopatskih lijekova iz donacije, među kojima je mnogima istekao rok trajanja ili daju vrlo neugodne popratne efekte. To da se ona ne zloupotrebljava za masovno, nemedicinsko korištenje, stvar je kontrole koju nad njome treba uspostaviti...”.
Trava kao lijek
Nakon Napoleonova i britanskog pohoda na Indiju i Egipat stanoviti W. B. O’Shaughnessy, profesor kemije i prirodne filozofije, potrudio se još 1839. godine počeprkati po starim indijskim zapisima na koje je nabasao u Calcutti, pa čak provesti inicijalna ispitivanja na životinjama. Zaključio je da se kanabis može rabiti kao sredstvo za stišavanje bolova, protiv reumatizma, jakih napada epilepsije kod djece i u još neke druge svrhe. Francuski je psihijatar J. J. Moreau vjerovao da marihuana može pomoći osobama koje pate od mentalnih problema, a droga se uskoro našla i u Americi, gdje je postala sastavni dio niza preparata, od kojih je bio osobito popularan alkoholni “Tildenov ekstrakt”.
U drugoj polovici 19. stoljeća jedan je 16-godišnjak uzeo malo preveliku dozu ljekovitih kapi. Njegovo je ime bilo Fitz Hugh Ludlow, a prvi je opisao što to znači biti “high” od kanabisa. Smatrao je da je pomoću čudne droge, koja ga je koštala svega 6 centi, putovao u mistične regije opisane u uzbudljivoj istočnjačkoj literaturi. Time je zapravo otvorio vrata marihuani i hašišu kao rekreacijskim drogama. Ili, bolje rečeno, on je prvi jedan medicinski preparat iskoristio kao narkotik, to opisao i tako otvorio put za nešto što će u narednom stoljeću na Zapadu postati prava noćna mora.
S vremenom se lista oboljenja koje se moglo tretirati s kanabisom postupno proširivala, pa je tako obuhvatila niz psihičkih problema poput melankolije, histerije, migrene, delirium tremensa, neuralgija, nesanice i noćnih mora. Prema jednom popisu iz 1923. godine, kanabisovi su preparati korišteni i kod gonoreje, prostatitisa, cistitisa, dismenoreje, a u formi cigareta protiv emfizema, astme i kroničnog kašlja. Već sam ranije spomenuo da kanabis uklanja bolove, pa su ga liječnici u to doba rabili u slučaju bolova u crijevima i želucu, bez obzira radilo se o karcinomu, čiru ili nekoj drugoj komplikaciji.
Imao sam se prilike u Indiji uvjeriti da njihovi liječnici, osobito ajurvedski, rado kod bolova u utrobi preporučuju kanabisove pripravke. Kada sam jednom putovao preko Dehra Duna prema himalajskom lancu, dan prije no što sam napustio Delhi i krenuo na sjever, spopali su me neugodni bolovi u području abdomena, koje sam olako pripisao prolaznim smetnjama izazvanim jakim indijskim začinima. Pitao sam liječnika ashrama u kojem sam prespavao što mi je činiti obzirom da nije bilo načina kako odgoditi put. Kada sam mu opisao podmuklu bol s lijeve strane i čudan pritisak odozdo prema gore, odnekuda je izvadio malu plastičnu bočicu ispunjenu smeđom tekućinom. Objasnio mi je da ne smijem uzimati previše kapi, možda 10 ili 15 u malo vode, najbolje prije spavanja. Nije mi rekao o kakvu se preparatu radi, niti sam ga ja o tome bilo što pitao. Već u Dehra Dunu u večernjim sam satima osjećao da mi se stanje pogoršava, čudan je pritisak popraćen nekom neobičnom nelagodom rasao. Uzeo sam kapi i stanje se smirilo. U razdoblju od 11 dana koliko sam proveo na putu koji je završio u Delhiju, stalno sam održavao nekakvu ravnotežu uzimajući kapi koje mi je dao doktor iz ashrama. Znao sam da nešto nije u redu, ali su kapi uvijek na kraju potisnule simptome. Po povratku u glavni grad Indije pitao sam o kakvim se kapima zapravo radi i saznao da su bazirane na kanabisu. Vrativši se u Europu iz nalaza urina i krvnog seruma postalo je jasno da sam, ustvari, imao problema s gušteračom, koja se valjda uzrujala zbog južnoindijske kuhinje. Moj je put na sjever predstavljao nerazumni rizik, kojega cijelo vrijeme uopće nisam bio svijestan. I danas sam uvjeren da su mi kanabisove kapi pomogle.
Uz navedene bolesti, kanabis se pokazao efikasnim u borbi protiv herpesa, raspuklina na površini kože, groznica, tetanusa i kolere. Od svih nabrojenih bolesti kojima su se suprotstavljali kanabisom u tim ranim dvadesetima ovog stoljeća, liječnici izdvajaju migrenu kao onu kod koje je droga uzimana u kontroliranim dozama dala najbolje rezultate.
Jamačno je sudac Young imao čvrste argumente kada je dao malo prije citiranu izjavu o korisnu djelovanju kanabisa, ako se on koristi u medicinske svrhe i pod kontrolom stručnjaka. Među njih sigurno spadaju spoznaje o tome da kanabis pomaže osobama oboljelima od teške i neizlječive autoimune bolesti označene sa slovima MS – multiple skleroze. Ovo oboljenje izaziva grčenje mišića i oboljeloga postupno veže uz invalidska kolica. Neki američki pacijenti oboljeli od ove opake bolesti tvrdili su da im je marihuana pomogla koji puta čak do te mjere da su mogli ustati iz kolica. Dr. Lester Greenspoon u jednoj publikaciji koju je objavilo Sveučilište Stanford, opisuje mladog čovjeka koji pati od potpune paralize nastale uslijed ranjavanja zbog nespretnog rukovanja oružjem. Jaki bolovi koji se javljaju u mišićima nestaju u roku od nekoliko minuta nakon popušenog “jointa”, tvrdi Greenspoon, a iznosi i vlastitu tragediju. Njegov je sin Danny sa 14 godina obolio od leukemije i patio od jakih mučnina i povraćanja nakon provedene kemoterapije. Nakon primjene kanabisa mučnine su gotovo nestale i dječak je mogao normalno jesti. Nažalost, njegova se bolest na kraju pokazala fatalnom.
Poznato je da su američke vlasti iznimno dopustile pušenje marihuane bolesnicima oboljelima od neizlječivih bolesti, a prema mnogima, kanabis je pomogao i kao sredstvo za uklanjanje neugodnih simptoma koji se javljaju nakon kemoterapije i sličnih zahvata.
Glaukom, teška bolest očiju, po svemu sudeći najbolje se može kontrolirati upravo kanabinolima iz marihuane. Radi se o oboljenju kod kojeg očni tlak raste i tako oštećuje očni živac. Još 1976. godine, tada 28-godišnji Bob Randall ušao je u američku povijest kao prva osoba kojoj je službena medicina propisala uzimanje marihuane. Čovjek koji je bolovao od glaukoma i više nije reagirao na nijedan poznati lijek protiv ove bolesti, dobio je preporuku svog liječnika da uzima marihuanu, koja je jedina, osobito u večernjim satima, mogla kontrolirati njegov očni tlak. Pušio je oko šest “jointova” dnevno, a taj je primjer potakao brojna istraživanja, s ciljem da se utvrdi na koji način marihuana može pomoći osobama oboljelima od ove bolesti. Po svemu sudeći, zagovornici legalizacije marihuane imaju podršku nekih oftalmologa koji misle da ova droga doista može učiniti ono što nije u stanju nijedan do sada poznati lijek.
Kemičari su nastojali identificirati koji spoj iz konoplje djeluje ozdravljujuće kod spomenutih bolesti. Naime, jedini sintetski kanabinoid, komercijalna imena “Nabilone”, koji je legaliziran u Velikoj Britaniji, povučen je iz prodaje jer je vrlo negativno utjecao na laboratorijske životinje, a pokazivao je i loše strane u primjeni na ljude. U konoplji su pronađeni mnogi spojevi, njih osamdesetak, koji bi mogli igrati neku ulogu u njenoj biološkoj aktivnosti. Izgleda da su u normalnim dozama korisni i, uvjetno, bezopasni samo onda kada su zajedno, dakle u biljci. A to je za znanost teško prihvatljiva istina, jer je u takvu slučaju nemoguće, ako govorimo o medicinskoj primjeni, odrediti točnu dozu koju treba primijeniti u pojedinim situacijama. Da o različitom kemijskom sastavu koji nalazimo u kanabisu različita porijekla ni ne govorimo. Usprkos opširnim i ambicioznim istraživanjima u kojima se iz kanabisa željelo odvojiti ono što ozdravljuje, u ovom trenutku se ne čini da je moguće proizvesti kanabis u tabletama.
Djeca cvijeća
Vratimo se u šezdesete, preciznije u 1966. godinu, kada se počinje odvijati proces ponovnog otkrivanja Istoka, koji u povijesnim valovima fascinira Zapadnjake. Stari autobusi odlaze iz Europe, preko Turske sve do Indije, katkada i dalje i “djeca cvijeća” upoznaju egzotičnu civilizaciju nimalo nalik vlastitoj. Ovdje nema one disciplinirane strke i bolesne ambicije od koje mladi Zapadnjaci žele pobjeći. Neki u potrazi za misticima i asketima Indije, budističkim redovnicima Cejlona ili Tajlanda ili sufijima Pakistana, drugi za “kemijskim Rajem” u kojem ne treba meditirati godinama da bi se razgovaralo s “višim silama”. Hašiš postaje dio subkulture koja će u narednim godinama konzumirati tone psihoaktivne smole. Ona će postupno doprijeti do Europe, uglavnom iz Afghanistana i Libanona, u manjim količinama i za osobnu uporabu. Kanabis u svim svojim oblicima i još uvijek nezamijećen, za razliku od SAD gdje je rat protiv Learyja i Alperta već počeo, postaje zanimljiv europskom podzemlju. U ilegalni uvoz se počinju uključivati sicilijanska i napolitanska Mafija, korzikanski gangovi u Francuskoj i turski trgovci drogama. Europa će uskoro dobiti samostalnu mrežu ilegalnih snabdjevača, koji će razviti posao neviđenih razmjera.
Richard se smije i prisjeća tih šezdesetih, kada je s kolonama ostale mlađarije dospio u San Francisco: “... Jednom smo se tako napušili hašiša, čini mi se da smo uz to još uzeli LSD, ili nešto slično. Nismo mogli ni govoriti. Bilo nas je pet ili šest. Lunjali smo parkom u Friscu i skinuli se do gola. Odnekuda su se stvorili murjaci i htjeli nas legitimirati što je bio apsurd, jer smo bili goli, a nitko nije imao pojma gdje smo ostavili odjeću. Bili smo tako drogirani da nismo mogli ništa drugo nego se glupo ceriti. Odveli su nas u policijsku stanicu. Kažnjeni smo s globom zbog “nepristojna ponašanja”. Uopće nisu shvatili da smo bili totalno drogirani ! To su bili počeci, zlatno doba eksperimentiranja, kada još ni policajci nisu bili svijesni koliko je stvar uznapredovala. Romansa se brzo približila svom kraju i igre su postale surovije. Danas, kad gledam unatrag, to mi se eksperimentiranje s drogom čini nekako blesavim... Mislili smo da mijenjamo svijet, droga nam je davala osjećaj da možemo sve. Bila je to dječja iluzija...”.
“Trava” postaje uobičajeni stimulativ za koji jedan bivši igrač rugbyja iz Londona kaže: “... Marihuana me pomalo odvojila od športa. To je interesantan proces. U tebe se uvlači neka čudna lijenost, dok si napušen čini ti se da ti ništa drugo nije potrebno. Kada sam gledao masnice i ogrebotine s treninga, počeo sam razmišljati što mi sve to treba, samo ću pod stare dane imati s time problema. Polagano, ali sigurno, marihuana me preuzela. Nije mogao proći nijedan dan, a da nisam popušio “joint”, koji me ufurao u stanje kada sam vjerovao da je sve u najboljem redu. Ako nisam popušio svoju dnevnu dozu bio sam užasno nervozan i napet. Na kraju sam ipak uspio dokučiti kuda sve to vodi. Promatrao sam svoje prijatelje koji su danima ispijali litre pive u pubovima i živjeli u nekom svom svijetu lažnog zadovoljstva i sreće. Znao sam da ja činim isto i odlučio sam se suprotstaviti svojoj navici. Riješio sam se marihuane, ali je, što se tiče športa, za mene bilo kasno...”.
Uz spomenute, marihuana ima i druge ulične nadimke u zapadnim zemljama, kao “draw”, “blow”, “grass”, “dope”, “weed”, “bush”, “puff” itd. Prema nekim procjenama, jedna trećina kanabisa koja dolazi u Europu stiže iz Maroka ali, kako smo već spomenuli, uzgaja se diljem svijeta. Kao hašiš također ima niz imena u “slangu”, poput afghanistanskog “kifa”, pakistanskog “Pakija” i drugih. Najbolje ćete sve sorte kanabisa upoznati ako sjednete u neku kafeteriju u Nizozemskoj gdje će vam prići vlasnik i ponuditi vas čitavom paletom “trava” i hašiša. Uz stručno tumačenje, dakako. U to sam se i sam uvjerio u Amsterdamu i to ne samo u kafeterijama i slastičarnicama, već i na cesti gdje su mi na glasovitom trgu Damu prilazili crnoputi dečki čiji su roditelji ovamo očito stigli iz Surinama. Nudili su najkvalitetniji hašiš. Nije mi jedino bilo jasno da li je ovakva ponuda također legalna.
Ppsihoterapija i ovisnost
Kanabis, kao uostalom i većina drugih droga, našao je svoj put do psihoterapije. Neki su terapeuti u ranoj fazi propagiranja kanabisa na Zapadu pokazivali izraziti entuzijazam kada je u pitanju ova droga. Jedan od njih je i dr. Harry Harmon, koji je smatrao da kanabis nema samo onaj otupljujući efekt, koji je mnoge uljuljao u ljenčarenje i samodostatnost bez osnova u realnosti. Kako je tvrdio, marihuana deblokira čovjekov um i on lakše može svoje dileme komunicirati terapeutu. Osoba pod utjecajem marihuane može iz droge crpiti inspiraciju za umjetnička djela i rješavanje raznih problema, tumači Harmon. Povećava joj se kreativnost, dolazi na originalne zamisli i ima uvid u ono što se događa s drugim ljudima s kojima je u kontaktu. Iskreno rečeno, gotovo da se pokazalo pravilom da su psihoterapeuti prvi pokazivali interes za neku novu drogu, pa da bi to inicijalno oduševljenje splasnulo kada su izbile popratne pojave koje prate dulji tretman nekim narkotikom.
Marco je psihoterapeut koji ima privatnu praksu u jednom od većih gradova Švicarske. Vrlo je originalan u pristupu i ne krije svoje oduševljenje LSD-om i drugim drogama. Na pitanja je li to njegov privatni ili službeni stav čovjeka koji od psihičkih tegoba liječi druge ljude kratko odgovara: privatni. Droge, doduše, u nekim slučajevima mogu pomoći ljudima koji pate od psihičkih tegoba. Takvu reputaciju ima i marihuana, ali je to opasna igra u kojoj efekt može biti upravo obrnut od onog očekivanog, tumači mi ovaj sredovječni poklonik uvođenja mistike u liječenje psihičkih oboljenja. Sam je eksperimentirao s drogama, no svojim ih pacijentima ne preporuča. Kaže, rizik je ipak prevelik.
Razgovarao sam s nekoliko drugih, konzervativnijih švicarskih psihoanalitičara jungovske orijentacije, koji su svi odreda odbili i samu pomisao na korištenje droga u analizi. Procese koji se moraju odvijati pri punoj svijesti ne treba ubrzavati, jer se oni odvijaju upravo onom brzinom kojom trebaju. Čovječji psihički razvoj je dinamičan tijek u kojem trebamo nešto prepoznati i na intuitivnom planu, a uvjet da to doista bude korisno jest da budemo pri punoj svijesti, da jedan prirodni hod ne ometamo sredstvima za njegovo ubrzavanje ili usporavanje. Snovi nas uče, ali oni snovi koji dolaze sami u trenucima kada su nam potrebni kao svojevrsni učitelji. Ako ih samoinicijativno induciramo oni će biti umjetni i neće odražavati realno stanje naše psihe. Jungovci rezoniraju poput praktično svih duhovnih škola Istoka i Zapada, koje, ako izuzmemo rijetke iznimke, obeshrabruje uzimanje droge kao sredstva duhovnog razvoja. Droge se ističu među prvima kao opasna prepreka spiritualnom sazrijevanju, a tumačenja su različita, od onih etičke prirode do onih koje govore da droge vežu duh “... uz niže astralne sfere...”.
Zanimljivo je da se upravo duhovni doživljaji koje opisuju korisnici narkotika, među njima i kanabisa, oštro kritiziraju od strane duhovnih adepata. Fragmentarno zavirivanje u više razine za koje čovjek još nije sazrio opasna je igra koja kulminira potpunom blokadom bilo kakva napretka, upozorenje je svima onima koji traže savjet od nekog svećenika, jogija, sufija ili budističkog monaha. Paradoks je u tome da mnogi do droga dospiju u potrazi za dubljim životnim smislom. U jednom im se trenu učini da su ga pronašli, da bi on izblijedio kako se iz organizma isele molekule koje su magičnu iluziju stvorile. Može ostati ovisnost, žeđ za varljivom čarolijom, koja još više udaljava od duhovnosti čiji je cilj postizanje neprivrženosti prolaznim vrijednostima ovog svijeta.
Svojedobno sam u poznatoj klinici Waldau, nedaleko Berna, promatrao tinejdžere koji su ovamo došli na odvikavanje od heroina, morfija ili kokaina. Muvali su se izgubljeno restoranom klinike dok mi je jedan psiholog za vrijeme jutarnje pauze objašnjavao sve aspekte svog nezahvalnog posla. Zanimalo me kakva je veza između ove djece koja su već u ranoj mladosti zaglavila na jednom od magičnih bijelih prašaka i marihuane, koja se smatra najdobroćudnijom drogom na zapadnom tržištu. “Ne mogu ti to sa sigurnošću reći”, odgovorrio je nakon kraćeg razmišljanja, “ali imam dojam da su barem neki od njih počeli svoje putovanje u narkomanska nebesa nekim od derivata kanabisa. Ne tvrdim da bi se stvari razvijale drukčije da nisu nabasali na marihuanu, možda bi se ipak našli ovdje. Navodi li marihuana doista na teže narkotike jedno je od ključnih pitanja današnjice, kada je u pitanju legalizacija kanabisa koju mnogi traže. Odgovara za sada nema...”.
Legalizacija ili postroženje propisa kada je u pitanju marihuana nedvojbeno je nešto što zadire u političke vode. Država koja bi u potpunosti legalizirala derivate kanabisa zacijelo bi s jedne strane dobila jednu novu i unosnu industriju, koja bi mogla utjecati i na turizam, ali i komplikacije s drugim zemljama koje nisu oduševljene idejom stavljanja u granice zakona bilo kakva narkotika. U zapadnim zemljama su pitanja poput ovog uvijek na tapeti u vrijeme predizbornih kampanja, pa je možda i ranije citirana izjava suca Younga zapravo bila pažljivo isplanirana sonda koja je trebala izmjerili puls javnosti kada je u pitanju marihuana i njena legalizacija. Takva mjerenja obavljaju i razna udruženja “za” i “protiv” marihuane, ali i drugi, skriveni interesenti koji tu i tamo izrežiraju kakvu žešću polemiku u medijima ne bi li postupno stvorili teren za buduće promjene, koje mogu iznenaditi i one koji veruju da im je, bar što se tiče marihuane, sve jasno.
Alkoholizam je jedno od zala koje je postalo dio naše kulture. Žestoka pića koja definitivno djeluju loše na ljudsko zdravlje prodaju se svuda, nikome ne bi ni palo na pamet da ih zabrani. Pogotovo nakon iskustava s prohibicijom u Americi, kada su se na ilegalnoj prodaji alkohola obogatili ljudi poput Al Caponea, Johnnyja Torria i drugih, a lokalo se kao nikada prije.
O marihuani su govorili da je strahovito štetna i potiče ljude na zločine, da je zdrava i liječi 100 bolesti, da je potpuno bezopasna i djeluje povoljno na psihu, da je daleko bezopasnija od alkohola, da izaziva paranoju i psihotične epizode, da profinjuje i uzdiže, da potiče na seksualno nasilje, da je sjajno sredstvo za psihoterapiju, da izaziva mučnine i povraćanje, da je najbolje sredstvo protiv mučnina i povraćanja izazvanih kemoterapijom, da duhovno uzdiže, da zaustavlja svaki duhovni napredak. Rekli su da je treba legalizirati i da onaj kod kojeg nađu “joint” treba guliti deset godina u tamnici s maksimalnim osiguranjem. Sve su to rekli ugledni znanstvenici i oni koji donose zakone. I, kada sam već spomenuo alkohol: marihuana, kako tvrde neki, ide uz svaku drugu drogu osim alkohola.
Promotrimo li problem ovisnosti o raznim drogama, a to je osobito važno za one teže, sa stanovišta freudovske analize, odnosno zaglavljivanja ličnosti u razvoju uslijed onog što se u žargonu naziva fiksacijom, vidjeti ćemo da možda postoje dublji razlozi za skretanje čovjeka u vode narkomanije od onih koji se u glavama pogođenih obitelji svode na “utjecaj lošeg društva”.
Ugledna psihoanalitičarka Christa Robinson me upozorila da je okretanje drogama često znak nemoći pojedinca da uspostavi odnos s Jastvom u sebi. Osobe koje su fiksirane u tzv. oralnoj fazi (za detaljnije razumijevanje korištenih termina preporuča se bilo koji udžbenik koji se bavi Freudovom psihoanalizom op. a.) okrenuti će se nekoj pasivnoj ovisnosti, npr. prekomjernom gledanju televizije, alkoholu, a među jakim drogama one će izabrati heroin. Oni koji su fiksirani u tzv. analnoj ili narcisoidnoj fazi, biti će skloniji poticajnim, stimulativnim narkoticima poput, recimo, kokaina. Prema Freudu, razvoj ega u čovjeka odvija se u periodu od 1,5 do 3 godine starosti, a bude li to bolno, ili se počine nesvjesne greške u odgoju, to se kasnije može na vrlo dramatičan način odraziti u njegovu životu.
Eva Sigg, vodeći europski ekspert za tzv. Sandplay terapiju, odlično govori o emociji koja nerijetko gura prema rješenju koje zapravo predstavlja najgoru moguću varijantu. Emocija je strah, a rješenje katkada postupno skretanje prema kemijskim agensima. Strahujemo li mi danas više od naših predaka? Možda i da, jer, kako tumači ova žena stručnjak za učenja Carla Gustava Junga, naši roditelji u nas projiciraju svoje strahove, pa mi ne strahujemo samo vlastite, nego i roditeljske strahove. A oni su ih nagomilali od svojih roditelja, a ovi opet od svojih. Dakle, mi u načelu strahujemo strahove naših predaka. Dakako, to se razlikuje od osobe do osobe, jer nije svačija životna priča ista, niti su roditelji projicirali iste probleme svojim potomcima u svim slučajevima.
Neće svatko završiti kao teški narkoman ili serijski ubojica. Impulse u svijesti koje možemo okarakterizirati kao negativne, neki će moći kontrolirati pri punoj svijesti ili će krenuti na kakvu terapiju, a možda će sve riješiti i bavljenjem kakvim oblikom meditacije. Netko strahove neće osjećati na svjesnom nivou, ali će oni upravljati njegovim životnim akcijama. Posizanje za drogama, od marihuane do heroina, treba koji puta promatrati i u svjetlu nečije nemoći da impulse iz nesvjesnog stavi pod kontrolu. A to ne možemo proglasiti njegovom krivnjom, pa apriorno osuđivanje osobe koja je postala žrtvom droga stjecajem specifičnih okolnosti ne može biti put k smanjenju opasnosti od ove epidemije. Svaku osobu koja je potpala pod utjecaj nekog narkotika do te mjere da je o njemu ovisna, prije svega treba smatrati bolesnom i njenu dovođenju u stanje kada će moći svoju naviku odbaciti treba dati prioritet.
hašiš
Po meni je trava jedini ljek koji me drži podalje od heroina pošto sam bivši ovisnik i uvijek ću se boriti za njenu legalizaciju jer ima više dobrih učinaka no loših
A OVO JE PRAVA PRAVCATA ŠTETA/ŠKODA KAKO KO VEĆ KAŽE
NADAM SE DA ČEMO KROZ KOJU GODINU IMATI PRAVO NA TO DA NA BALKONU IMAMO SVOJE DVIJE BILJČICE ŠTO JE U šVICARSKOJ ZAKON NA SNAZI VEĆ 10 GODINA.PRAVA MILINA KAD U NEČIJEM VRTU VIDIŠ BILJKU NARASLU VEĆ 2 METRA ILI PO BALKONIMA SKUNK.JEDVA ČEKAM TO VRIJEME JER JE MENI POTREBNA UMJESTO SVIH TABLETA(KEMIJA)KOJE MORAM PITI.A JEDNA TA BILJČICA ZAMJENJUJE SVE PSIHOFARMAKE.TKO JE DAKLE LUD U OVOJ DRŽAVI.
Tekst preuzet sa stranica Draga Plečka s dodacima mojih fotografija
srijeda, 28.11.2007.
OKULTIZAM
Okultizam (lat.: occultus, „skriven“, „tajan“) naziv je za dio ezoterije((grč. ezotheo „nutarnji“) skup je učenja i znanja koja se bave proučavanjem zakonitosti vidljivih i nevidljivih svjetova. Taj pojam označava i tajni oblik religijskih učenja.
Ezoterija označava sveukupnost ezoteričnih znanja i prakse shvaćenih poput jedinstevne cjeline, jedinstevne univerzalne Predaje, svuda i uvijek istovjetne usprkos različitosti obreda, doktrina i sl. što proizlazi iz različitosti mjesta, epoha i kultura. Ovu pretpostavku zastupaju okultisti (Papus) i tradicionalisti (Guénon).
Kad se govori o ezoteričnim doktrinama, o ezoteričnim učenjima i tako dalje, misli se na doktrine i učenja kojima je cilj da čovjeka dovedu do metafizičke spoznaje.)I u neutralnom smislu opisuje magiju. Naziv je izveden od djela Agrippe von Nettesheima "De Occulta Philosophia" (O tajnoj filozofiji).
S druge strane riječ je u kasnijem razdoblju proširio Eliphas Lévi 1856. „Usudili smo se prokopati po ruševinama bivših svetišta okultizma.“ (cit. Ritual i dogma visoke magije)
Okultizam je prvenstveno vjerovanje(Vjerovanje je mentalno intencionalno stanje koje se temelji na subjektovom uvjerenju o istinitosti njegovog sadržaja. Vjerovanje kao svoj predmet ima neki sud, te ima afirmativan stav prema tom sudu, za razliku od dvojbe, nevjerovanja, sumnje i ostalih sudnih stavova. Ono se, dakle, ujedno odnosi na neko psihološko stanje, te na sadržaj tog stanja. U epistemičkom smislu vjerovanje se ne svodi na vjerovanje u nadnaravne sile, božanstva i sličnu svakodnevnu uporabu te riječi, već na vjerovanje u istinitost i neistinitost određenog suda.) u „okultne sile“ i praksa „okultnih znanosti“. Kao vjerovanje, okultizam zastupa postojanje „fluida“ putem kojih se nevidljivi svijet očituje u vidljivom, istražuje analogije i korespondencije između vidljivog i nevidljivog, ali i između raznih bića. Zalaže se za čuvanje tajnosti dogme i obreda, vjeruje da postoji duboko suglasje između tajnih dogmi i obreda u različitih naroda. Okultizam u užem smislu podrazumijeva sva okultna umijeća i okultne znanosti.
Okultna umijeća: alkemija, astrologija, magija, okultna medicina.
Okultne znanosti: hermetizam, kabala, znanost o čudesima, doktrina o korespondencijama.
ALKEMIJA
Preteča kemije, poznata kao alkemija, bila je mješavina magije i filozofije.
Pretpostavlja se da naziv alkemija potječe od riječi "kemi" (crn) i arapskog člana "al", dakle "crna znanost".
Ovo tajanstveno učenje potječe iz drevnog teksta: fibula smaragdina, koji potječe iz Egipta. Alkemičari su vjerovali da ga je napisao Hermes Trismegistos (Hermes tri puta najveći), što je grčki naziv za egipatskog boga Totha, boga pisma i mudrosti. Fibula smaragdina je tekst magijskog karaktera, koji opisuje postupak priprave supstance Kamen mudraca. Ovaj tekst su tijekom mnogo stoljeća alkemičari pokušavali dešifrirati i odgonetnuti njegovu tajnu. Alkemija se u početku razvijala u Egiptu, gdje se razvijaju prve kemijske aparature. Iz tog vremena značajna je Marija Židovka (Marija Aleksandrijska), koja je izmislila vodenu kupelj, koja se još danas zove po njoj, a Kleopatra, imenjakinja egipatske kraljice, je izmislila destilacijsku aparaturu. U helenističkom periodu, alkemijsko znanje se, zajedno sa ostalim znanjem pohranjuje u aleksandrijskoj biblioteci. Dio tog znanja će biti spašen od uništenja aleksandrijske biblioteke i odnesen na područje bliskog istoka, gdje će ga preuzeti Arapi i dalje razvijati. Od III do XV stoljeća njome su se bavili čarobnjaci, magovi i najučeniji ljudi. U njenoj se osnovi vjerovalo da je moguće načiniti Kamen mudraca, pomoću kojeg bi se obične kovine pretvarale u zlato i spravio Eliksir života i vječne mladosti. Zahvaljujući alkemijskim istraživanjima došlo se do mnogih kemijskih otkrića.
Principi alkemije se mogu sažeti: Iz jednog sve, iz svega jedno, u jednom je sve. Jedan od simbola alkemije je Urobor: zmija koja jede svoj rep.
U Hrvatskoj, najpoznatija alkemičarka je Barbara Celjska, u narodu poznatija kao Crna kraljica. U svoje vrijeme je bila poznata po svojim alkemičarskim vještinama, pa o njoj piše i sam Paracelsus Za nju se, između ostaloga, pričalo da u podrumu svoga imanja ima tajni laboratorij u kojem je proizvodila zlato, a za tajnu proizvodnje zlata svoju dušu je prodala vragu.
OUROBORUS
ASTROLOGIJA
Astrologija (grč.: ±ĂÄÁż»żłŻ± = ¬ĂÄÁż˝ + »ĚłżÂ) se bavi proučavanjem simboličkog utjecaja položaja i kretanja nebeskih tijela na zbivanja na Zemlji, te čovjekovu osobnost i sudbinu. Astrološka karta (horoskop) izrađuje se prema točno određenom vremenu i zemljopisnom položaju, a tumačenje se bazira na sintezi četiri osnovna elementa:
* planeta - deset nebeskih tijela: dva Svjetla (Sunce i Mjesec) i osam planeta (Merkur, Venera, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun, Pluton).
* znakova Zodijaka - dvanaest znakova: Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica, Vaga, Škorpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak, Ribe.
* astroloških kuća - dvanaest kuća koje predstavljaju različita područja života.
* aspekata - kutna udaljenost između planeta.
Na Zapadu je široko prihvaćen vrlo pojednostavljen pristup astrologiji pri čemu se ljudi dijele na dvanaest astroloških znakova - prema znaku u kojem se nalazi Sunce u trenutku rođenja; pa tako imamo 12 sunčevih znakova.
PODJELA ASTROLOGIJE PREMA PODRUČJU INTERESA
Astrometeorologija
Prognoziranje vremena praćenjem i tumačenjem dnevnih kretanja planeta, pri čemu su najbitniji jaki aspekti koje tvore (naročito prema Suncu), zatim položaj planeta u znacima i elementima, dok su kuće zanemarive.
Horarna astrologija
Daje odgovor na konkretno pitanje. Astrološka karta se izrađuje prema vremenu i mjestu u trenutku u kojem je pitanje, jasno formulirano, postavljeno astrologu tj. on ga shvatio. Jednostavna i praktična, tumači se samo onaj dio karte koji je tematski obuhvaćen pitanjem. Uobičajeno je koristiti osnove i pravila tradicionalne astrologije te Regiomontanus sistem podjele kuća.
Natalna astrologija
Bavi se svim segmentima života pojedinca; od psihološke strukture, karaktera, temperamenta, nasljednih faktora, fizičke konstitucije i kondicije, do interakcije s okolinom, odnosa s ljudima i situacijama koje nam život donosi. Natalna karta se izrađuje prema vremenu (datum, sat i minute) i mjestu rođenja, i ona je osnova svega, sve ostalo se temelji na njoj - predikcije, sinastrijske karte, elekcione karte itd.
Sinastrija ili usporedna astrologija
Grana astrologije koja se bavi tumačenjem odnosa dvije osobe na temelju usporedbe njihovih natalnih karti; pri čemu se pažnja obraća na sklad ili nesklad naglašenih znakova, elemenata i kvaliteta, međusobne planetarne aspekte, te utjecaj planeta jedne osobe na kuće i uglove natalne karte druge. Također se mogu izraditi i horoskopi kombinacijom natalnih podataka obje osobe - kompozit, Davison horoskop.
Elekciona astrologija
Ima za cilj pronaći najpovoljniji trenutak za otpočinjanje nekog poduhvata. Elekciona karta izrađuje se u kombinaciji s natalnom tj. kartom osnivanja poduzeća i sl. No, ukoliko je u pitanju manje važna aktivnost ili podatci nisu poznati, elekciona karta se može izraditi zasebno, s tim da se u vidu ima dobar smještaj i povezanost onih elementa karte koji se odnose na prirodu i cilj planiranog poduhvata.
Mundana astrologija
Analizom i predviđanjem obuhvaća sva zbivanja unutar država i naroda; od političkih, ratnih, gospodarskih, društvenih, do prirodnih uvjeta i nepogoda. Horoskopi se izrađuju prema vremenu i mjestu u kojem se događaj odvio ili započeo. Npr. horoskop države izrađuje se prema vremenu i mjestu proglašenja neovisnosti, uspostave novog režima, krunidbe vladara i sl.
HERMETIZAM
Za hermetizam, kao izvor iz kojeg proizlazi šira tradicija hermetizma, može se reći da je posljedica sraza egipatske i helenističke kulture u stoljećima početka kršćanskog razdoblja. Aleksandija, grčko-egipatsko trgovačko, privredno i kulturno središte, postaje kulturni centar Sredozemlja pod pax romana. Religijski, filozofski i kulturološki utjecaji slijevaju se u Aleksandriju. Egipatska tradicija u tome je snažno izražena. Zajedno s grčkim elementima, misterijima i filozofskim školama platonizma, neoplatonizma, stoicizma, neopitagoreizma, aleksandrijskog judaizma (posebice anđeologija i štovanje svete Knjige), s kršćanskim elementima (gnosticizam i ostali elementi), s perzijskim zoroastrizmom (odnos prema dobru i zlu) stvara se jedna sinteza religije, filozofije i prakse nazvana hermetizam. Treba spomenuti i ostale doktrine koje su djelovale na hermetizam, kao što je i hermetizam djelovao na njih. Uglavnom se tu misli na alkemiju i Jamblihovu teurgiju.
U Islamu, Hermetistički kult je prihvaćen kao Sabeanski, spomenut u Qur'an-u 830. godine
Za hermetizam, kao izvor iz kojeg proizlazi šira tradicija hermetizma, može se reći da je posljedica sraza egipatske i helenističke kulture u stoljećima početka kršćanskog razdoblja. Aleksandija, grčko-egipatsko trgovačko, privredno i kulturno središte, postaje kulturni centar Sredozemlja pod pax romana. Religijski, filozofski i kulturološki utjecaji slijevaju se u Aleksandriju. Egipatska tradicija u tome je snažno izražena. Zajedno s grčkim elementima, misterijima i filozofskim školama platonizma, neoplatonizma, stoicizma, neopitagoreizma, aleksandrijskog judaizma (posebice anđeologija i štovanje svete Knjige), s kršćanskim elementima (gnosticizam i ostali elementi), s perzijskim zoroastrizmom (odnos prema dobru i zlu) stvara se jedna sinteza religije, filozofije i prakse nazvana hermetizam. Treba spomenuti i ostale doktrine koje su djelovale na hermetizam, kao što je i hermetizam djelovao na njih. Uglavnom se tu misli na alkemiju i Jamblihovu teurgiju.
U Islamu, Hermetistički kult je prihvaćen kao Sabeanski, spomenut u Qur'an-u 830. godine
Za hermetizam, kao izvor iz kojeg proizlazi šira tradicija hermetizma, može se reći da je posljedica sraza egipatske i helenističke kulture u stoljećima početka kršćanskog razdoblja. Aleksandija, grčko-egipatsko trgovačko, privredno i kulturno središte, postaje kulturni centar Sredozemlja pod pax romana. Religijski, filozofski i kulturološki utjecaji slijevaju se u Aleksandriju. Egipatska tradicija u tome je snažno izražena. Zajedno s grčkim elementima, misterijima i filozofskim školama platonizma, neoplatonizma, stoicizma, neopitagoreizma, aleksandrijskog judaizma (posebice anđeologija i štovanje svete Knjige), s kršćanskim elementima (gnosticizam i ostali elementi), s perzijskim zoroastrizmom (odnos prema dobru i zlu) stvara se jedna sinteza religije, filozofije i prakse nazvana hermetizam. Treba spomenuti i ostale doktrine koje su djelovale na hermetizam, kao što je i hermetizam djelovao na njih. Uglavnom se tu misli na alkemiju i Jamblihovu teurgiju.
U Islamu, Hermetistički kult je prihvaćen kao Sabeanski, spomenut u Qur'an-u 830. godine
Knjige i spisi
Hermetizam se kao duhovno znanje prenosio i knjigama. One knjige koje se pripisuju Hermesu Trismegistosu nazivaju se hermetika, ali uobičajen je i latinski oblik, hermetica. One obrađuju poprilično široki raspon tema: kozmička načela, prirodu, redove bića, spoznavanje božanskog, misticizam, magiju, alkemiju i medicinu. Znanstvenici danas tekstove hermetike dijele na dva dijela: filozofsku i religijsku hermetiku, i tehničku (magijsku i teurgijsku) hermetiku. Smatra se da tehnička hermetika datira između 1. i 4. stoljeća prije Krista, ali vjerojatno su neki tekstovi pisani prema već postojećim i ranijim modelima. Najpoznatiji spis su Smaragdne tablice s vrlo poznatom devizom "Kako gore, tako i dolje", no Corpus Hermeticum glasi kao najsveobuhvatnija. Osim teksta Corpus Hermeticum, postoje i drugi tekstovi koji se pripisuju Hermesu Trismegistosu, a po definiciji jesu hermetika. Među njima je poznati Asklepije (izvorno Savršena rasprava), koji je i filozofski i magijski, te tekstovi kao što su Opomena duši, te neki novo pronađeni spisi u Nag Hammadiju. Postoji također i određeni broj grčko-egipatskih magijskih papirusa za koje se tvrdi da su radovi Hermesa Trismegistosa. Jedan od njih je i dijalog između Izide i Horusa, nazvan Kore Kozmosu ili "Kći svemira".
Hermetizam se kao duhovno znanje prenosio i knjigama. One knjige koje se pripisuju Hermesu Trismegistosu nazivaju se hermetika, ali uobičajen je i latinski oblik, hermetica. One obrađuju poprilično široki raspon tema: kozmička načela, prirodu, redove bića, spoznavanje božanskog, misticizam, magiju, alkemiju i medicinu. Znanstvenici danas tekstove hermetike dijele na dva dijela: filozofsku i religijsku hermetiku, i tehničku (magijsku i teurgijsku) hermetiku. Smatra se da tehnička hermetika datira između 1. i 4. stoljeća prije Krista, ali vjerojatno su neki tekstovi pisani prema već postojećim i ranijim modelima. Najpoznatiji spis su Smaragdne tablice s vrlo poznatom devizom "Kako gore, tako i dolje", no Corpus Hermeticum glasi kao najsveobuhvatnija. Osim teksta Corpus Hermeticum, postoje i drugi tekstovi koji se pripisuju Hermesu Trismegistosu, a po definiciji jesu hermetika. Među njima je poznati Asklepije (izvorno Savršena rasprava), koji je i filozofski i magijski, te tekstovi kao što su Opomena duši, te neki novo pronađeni spisi u Nag Hammadiju. Postoji također i određeni broj grčko-egipatskih magijskih papirusa za koje se tvrdi da su radovi Hermesa Trismegistosa. Jedan od njih je i dijalog između Izide i Horusa, nazvan Kore Kozmosu ili "Kći svemira".
Učenja
Klement Aleksandrijski govori nam o 42 Hermesove knjige. Smatra ih vrlo važnima za rituale egipatskih svećenika. Četiri od njih naziva "Hermesovim astrološkim knjigama", a tekst je vrlo sličan onom koji se nalazi na zidinama egipatskog hrama u Edfuu. Hermetizam u svojim misterijima proučava odnose mikrokozmosa (čovjeka) i makrokozmosa (univerzuma). Sveta knjiga Hermesa Asklepiju govori o astrološkoj botanici i mineralogiji, a Petnaest zvijezda, kamena, biljaka i likova govori o ljekovitim svojstvima. Egipatski i grčki misteriji su se putem hermetizma i neoplatonizma snažno uobličili u alkemiji. Rani alkemijski radovi Bolosa Demokrita iz Mendsa, oko 200. god. pr. Kr., nam govore o supstancijama kao što su zlato, srebro i geme. Također znamo da se neki alkemijski tekstovi počinju pojavljivati prije početka kršćanskog razdoblja pod imenom Hermesa, Agathodaimona, Izide i drugih. Neki hermetički fragmenti sadrže tumačenje hermetičke kozmogeneze i razvitak ljudske duše, a egiptaski utjecaj jako je izražen. Međutim mnogi papirusi tumače i razne postupke, kao što su zatvaranje duše daimona ili anđela u kip uz pomoć biljaka, gema i mirisa, kako bi kipovi mogli govoriti i proricati. Hermetički tekstovi su navođeni kao primjer kasnog helenskog sinkretizma zato što očituju obilježja magije, astrologije, alkemije, platonizma, stoicizma, misterija, ali i judaizma i gnostičke misli. Ovakvi utjecaji dominantni su u kasnom helenskom razdoblju.
Hermes Trismegistos
Egiptaski Thoth je grčki Hermes, Hermes Trismegistos, "Triput Veliki Hermes", zaštitnik znanosti. Nazivan je i imenima: Tajanstevni, Nepoznati. Plotinov učenik Proklo kazuje o tom tajanstvenom bogu: "on stoji nad svakom vrstom uzroka; od smrtnog staništa vodi nas do pojmljive suštine i upravlja raznim skupinama duša." U početku je Grčki Hermes jednak Thothu. On je kozmičko božanstvo, ali i ono koje se nalazi u srcima ljudi. Tradicionalni grčki Hermes nije nepoznat u magijskim papirusima, ali ime Thota češće se spominje. Hermes je isprva egiptiziran i ima atribute Thotha. To se može vidjeti kod njegovih titula, ali i iz svetkovine nazvane Hermetaea koja se podudara s jednom od glavnih Thothovih svetkovina. Velika popularnost kulta u Hermopolisu utjecala je na nadilaženje raznih kulturoloških prepreka i razvitak kasnijeg kozmopolitskog Hermesa Trismegistosa. Smatra se da je transformacija Thotha u Hermesa Trismegistosa započela u kasnom razdoblju egipatske povijesti. Neki autori navode da se to događa oko 560. god. pr. Kr. pod grčkim utjecajem. Thoth-Hermes za vrijeme ptolomejskog i rimskog razdoblja inspirira veliku devociju. U kasnijem rimskom razdoblju pojavljuju se koine, grčko-egipatsko religijske rasprave u kojima je Hermes Trsimegistos središnji lik. Smatra se da u kasnijoj antici podrijetlo i identitet ovoga boga nisu potpuno jasni. Prema egipatskoj tradiciji on je bog, ali aleksandrijski Grci smatraju ga čovjekom. Tekstovi hermetizma uglavnom opisuju Hermesa Trismegistosa kao sveca iz jednog davnog razdoblja, onoga koji je primio objavljenje nebeskog svijeta i koji razgovara s bogovima.
Utjecaj Hermetizma na umjetnost
O utjecaju hermetizma na umjetnost spomenut ćemo samo neke pojedinosti. Botticellijeva Primavera, nastala 1377-78, sadrži neoplatonističko hermetičko obilježje, kao i Dürerova Melancolia iz 1514. godine. Zanimljivo je ovdje spomenuti mozaik katedrale iz Siene, koji sadrži citat iz Asklepija, Giovanni da Stefano koji je svoje umjetničko djelo stvorio 1488. godine, ne unosi poganske elemente u katoličko zdanje, jer je samatrano da se Bog objavio kroz radove Hermesa Trismegistosa. Nadalje, na oslikanim svodovima crkve u Zupthenu iz 1495, također je prikazan Hermes Trsimegistos. Još jedan njegov prikaz je slika Luca Horfeia na stupu Vatikanske biblioteke.
godišnjak 8
wikipedija
ponedjeljak, 26.11.2007.
EKV
"...netko nas posmatra,netko nas stalno gleda..."
SLIČICE SA AFTERA S VEOMA NEBEZNEČAJNOG PARTIJA
A SADA JE PRIČA KRENULA SASVIM NOVIM TOKOM.Mučenja,učenje,shvačanje,razumijevanje,a i ljubav je tu.....
"...KAO DA JE BILO TU POD VELIKIM SVETLIM SUNCEM..."
Ekatarina Velika ili EKV bila je jedna od najpoznatijih i najuspješnijih rock grupa u SFRJ.
1982-1985: Katarina II
Katarina IIGrupa je nastala 1982. godine u Beogradu, kada su pjevač i gitarist grupe Šarlo akrobata, koja se malo prije toga raspala, Milan Mladenović i gitarist Dragomir Mihajlović Gagi osnovali bend "Katarina II". Tijekom 1982. pridružuju im se Margita Stefanović Magi (klavijature) i Bojan Pečar (bas gitara), a zatim i bubnjar Šarla Akrobate Ivan Vdović Vd. Početkom 1984. godine grupa je izdala svoj prvi album, Katarina II. Album je bio hvaljen od strane kritike, ali nije postigao veliki komercijalni uspjeh zbog svog kompleksnog, umjetničkog i introvertnog stila. Ubrzo nakon izlaska ovog albuma dolazi do promjene sastava grupe: Vd napušta grupu, a Gagi odlazi u vojsku. Na mjesto bubnjara dolazi Ivan Fece Firči, a Milan ostaje jedini gitarista. U ovom sastavu grupa započinje prvu jugoslavensku turneju. Početkom 1985., odmah po povratku iz vojske, Gagi napušta grupu. Kako je on imao licencu na ime "Katarina II", grupa je promijenila naziv u "Ekatarina Velika" (kasnije obično skraćivano na "EKV").
1985-1989: Proboj i vrhunac popularnosti
1985. godine, grupa izdaje svoj drugi album, Ekatarina Velika. Na ovom albumu prisutna je promjena u zvuku grupe. Glazba je postala brža i energičnija, ali je zadržala osobine koje će biti karakteristika svih EKV albuma: suptilnost i osjećajnost same glazbe i poetični, introspektivni stihovi Milana Mladenovića. Javljaju se i prvi hitovi: "Oči boje meda", "Tattoo", "Modro i zeleno" i "Hodaj".
Grupa 1986. godine izdaje album S' vetrom uz lice. Ovaj album bio je znatno uspješniji od prethodna dva, te je donio veliki broj hitova: Budi sam na ulici, Ti si sav moj bol, Kao da je bilo nekad, Novac u rukama, Stvaran svet oko mene. Po izlasku albuma, grupu napušta Ivan Fece, a na njegovo mjesto dolazi Ivan Ranković Raka. Album je bio vrlo brižno produciran, s jakim naglaskom na klavijaturama i općenito vedrije atmosfere. Slijedila je uspješna turneja, dokumentirana na albumu EKV 1986 LIVE, izdanom 1987. godine.
Nakon ove turneje dolazi do još jedne promjene bubnjara — na mjesto Ivana Rankovića dolazi Srđan - Žika Todorović iz Discipline kičme, a 1987. godine izlazi album Ljubav. Novi producent, Australijanac Teodor Jani, donio je novi, agresivniji zvuk s mnogo većim naglaskom na gitarama. Album je donio pregršt hitova: "Zemlja", "Ljubav", "7 dana". Na ovom albumu stihovi već počinju odražavati atmosferu blage uznemirenosti, posebno u pjesmi "Tonemo", gde su gotovo depresivni.
1989. godina donosi album Samo par godina za nas. Album je u početku bio pod oštrom kritikom zbog stilskog ponavljanja prethodnog albuma i jednostavnijih pjesama, što je protumačeno kao pokušaj komercijalizacije. Međutim, ovaj album ipak se razlikuje od svog prethodnika po znatno mračnijoj atmosferi. Dominiraju teme straha, nesreće te opći osjećaj da je propast blizu. Ipak, ovo razdoblje bilo je vrhunac popularnosti EKV. Pjesme "Krug", "Par godina za nas" i "Srce" postale su hitovi, a EKV je proglašena grupom godine po izboru časopisa Pop-Rock.
1990-1994: Opadanje i kraj
Početkom 1990. godine, grupu napušta Srđan Todorović, a na njegovo mjesto dolazi Marko Milivojević. Međutim, ubrzo nakon toga grupa je pretrpjela mnogo značajniju promjenu: basist Bojan Pečar, jedan od sastavnih članova tria koji je od 1982. godine istrajavao uz sve promjene bubnjara, preselio se u London. Ovaj događaj bio je šok za grupu i smatra se početkom njezina kraja.
1991. godine grupa izdaje album Dum dum, najmračnije EKV ostvarenje. Bas gitaru na albumu je odsvirao studijski i jazz basist Bata Božanić. Album je nastao u vrijeme raspada države u kojoj su članovi grupe živjeli i stvarali što se odrazilo i na ovoj ploči. 1993. grupa izdaje svoj posljednji album Neko nas posmatra s Dragišom Uskokovićem na bas gitari. Album je predstavljao znatnu promjenu u zvuku, i donio je toplu, pop atmosferu.
U prvoj polovici 1994. godine EKV pauzira, dok Milan Mladenović odlazi u Brazil i ondje sa svojim prijateljem Mitrom Subotićem Subom i brazilskim glazbenicima snima album Angel's Breath koji će izaći 1995. godine. U ljeto se vraća u Srbiju, nakon čega je bilo planova o novom EKV albumu "Ponovo zajedno", ali do toga nikad nije došlo. Milan je otkrio da je obolio od raka pankreasa, a 5. studenog 1994. godine umro je u Beogradu. EKV prestala je postojati.
Nakon raspada
1997. godine pojavljuje se album Live '88 sa snimkama s posljednja dva koncerta s turneje 1988. u Novom Sadu i Zagrebu. Tijekom 1998. izdavačka kuća EKV Records počinje ponovno objavljivati originalne studijske albume EKV-a s brojnim dodatnim pjesmama. Pojavljuje se i kompilacija Kao nada, kao govor, kao more.
1998. godine u Londonu od srčanog je udara umro Bojan Pečar, a 19. rujna 2002. godine u Beogradu je umrla Margita Stefanović. Prvobitni bubnjar Ivica Vdović umro je 1992. godine, i jedini je preživjeli član prvobitne postave Dragomir Mihajlović.
Diskografija
ALBUMI
* "Katarina II" (RTV LJ, 1984.) - kao Katarina II
* "Ekatarina Velika" (RTV LJ, 1985.)
* "S' vetrom uz lice" (RTV LJ, 1986.)
* "EKV 86 LIVE" (RTV LJ, 1987.) - uživo
* "Ljubav" (PGP-RTB, 1987.)
* "Samo par godina za nas" (PGP-RTB, 1989.)
* "Dum dum" (PGP-RTB, 1991.)
* "Neko nas posmatra" (PGP-RTS, 1993.)
* "Live '88" (Global Music, 1997.) - uživo
* "Kao u snu: EKV Live '91." (EKV Records, 2002.) - uživo
KOMPILACIJE
* "Kao nada, kao govor, kao more" (PGP-RTS, 1998.)
* "Kao da je bilo nekad - posvećeno Milanu Mladenoviću" (Circle Records, 2002.)
samo par godina za nas
ljubav
usne boje meda
i malo njihovih omota
jpg"
border="0" alt="Free Image Hosting at www.ImageShack.us" />
wikipedija
nedjelja, 25.11.2007.
RENESANSA
...Kad smo već kod goth glazbe spominjali pravce,tu su se umiješali i umjetniči detalji.Tako smo nešto pisali o samoj gotici,romanticizmu,kad ono još jedno par stolječa vezano uz gotic culturu.Renesansa
Rafael, Atenska škola, 1509.-11., freska u Vatikanu, 7,92 x 5,49 m. Prekrasan primjer renesansne povezanosti umjetnosti, znanosti i života. Centralni lik Platona rađen je kao portret Leonarda.
Rafael, Atenska škola, 1509.-11., freska u Vatikanu, 7,92 x 5,49 m. Prekrasan primjer renesansne povezanosti umjetnosti, znanosti i života. Centralni lik Platona rađen je kao portret Leonarda.
Renesansa je jedno od najkreativnijih razdoblja u književnosti i umjetnosti koje je označilo prekid sa srednjim vijekom. Vremenski se određuje od 14. stoljeća u Italiji do 16. stoljeća u ostatku Europe. Ona je jedan od najkrupnijih pokreta u kulturi zapadne Europe, koji je doveo do preokreta u znanosti, filozofiji, književnosti i likovnim umjetnostima. Italija je zemlja u kojoj je umjetnost renesanse našla svoj najviši izraz, jer je u njoj najprije došlo do razvoja gradova i gomilanja bogatstva u pojedinim gradanskim porodicama.
Odlike renesanse
Leonardo da Vinci, Dama s hermelinom, Czartoryski Museum, Kraków
BENDOVI KOJI SE OBLAČE I SVIRAJU RENESANSNU GLAZBU
RENESANSA : je prvo razdoblje u povijesti umjetnosti koje je bilo svjesno svoga postojanja i koje je samo sebi iskovalo ime (franc. Renaissance = preporod). U ovom razdoblju antika je smatrana vrhuncem čovjekovih stvaralačkih snaga, pa su sve umjetnosti i znanosti koje su cvjetale u antici ponovno bile oživljene.
Usporedno s materijalnom, razvijala se i duhovna kultura koja se izrazila u sve većem interesu za antičku umjetnost. Nosioci te nove kulture bili su humanisti koji su kulturu usmjerenu prema čovjeku suprotstavljali skolastičkoj nauci i teologiji. Za talijanske humaniste središte univerzuma više nije bio Bog, nego čovjek, univerzalno obrazovani humanist, predstavnik novčane i intelektualne elite. Humanisti su skupljali i proučavali antičke rukopise, učili grčki i latinski jezik, istraživali ostatke antičke arhitekture i skulpture. Razvijena samosvijest i samopouzdanje omogućili su im da slobodno biraju uzore, koje nalaze u antici i prirodi, donose zaključke i da ih analitički obrađuju. Stvoreno je racionalno i znanstveno shvaćanje svijeta i ojačala je individualnost talijanskog i europskog građanina. Zasnovana na empirijskom doživljaju svijeta i kritičkom odnosu prema autoritetima, renesansa je oslobodila bujicu stvaralačke energije prvo u Italiji i Nizozemskoj, a zatim u Njemačkoj i Francuskoj.
Svijet u kome je stvoren renesansni umjetnik bio je mnogo složeniji od svijeta njegovih prethodnika. Umjetnik ne samo da je bio prijatelj humanista, filozofa i književnika nego je i sam bio univerzalno obrazovan i svestran stvaralac. Mnogi su bili istovremeno arhitekti, kipari, slikari, znanstvenici i pjesnici. Upućeni na prirodu, proučavali su optiku i ustanovili zakonitosti linearne i zračne perspektive. Značajan predmet proučavanja umjetnika bilo je i ljudsko tijelo, njegova anatomska struktura, zakoni pokreta i proporcije od kojih zavisi njegova ljepota, crtački stil postao je prirodniji i realističniji.
Visoka renesansa je vrijeme kada se prestaju utvrđivati gradovi jer su nastali topovi s eksplozivnim punjenjem i obrambeni zidovi postaju suvišni. Vojska izlazi iz gradova i okršaji se odvijaju na otvorenom prostoru. Jačaju monarsi koji postaju moćni, snažni, bogati i sposobni braniti teritorijalni integritet cijele države. Grade se kulturne i znanstvene institucije, knjižnice, galerije, muzeji. Razvija se znanost, posebice matematika, fizika i astronomija (Nikola Kopernik, Galileo Galilei, Giordano Bruno govore protiv geocentričnog sustava). Jačaju gradovi kao Rim, a pogotovo Venecija koja je trgovinom, ratovima, ali i demokratskim izborima među vlastelom, te zahvaljujući prevlasti na Sredozemlju postala najjačom silom u Europi. Dakako, 1500. g., na vrhuncu moći Venecije, nitko nije slutio da je to i početak njenog kraja jer se trgovina već prebacivala na relaciju Europa-Amerika (Kristofor Kolumbo je otkrio Ameriku 1492. g.).
Društveno-socijalna decentralizacija vlasti započinje reformom rimokatoličke crkve poznatom pod imenom protestantizam (Martin Luther 1517. g. – Wittenberg, 95 teza). Njemačka aristokracija uvelike prihvaća protestantizam i stvara autonomne, apsolutističke kneževine i vojvodstva. Svećenici mijenjaju način života, imaju svoje župe, ne grade se skupocjene crkve, ukidaju se ceremonije i prestaje se trošiti na skupocjena umjetnička djela. Biblija se prevodi na njemački jezik i postaje prva knjiga njemačke književnosti.
Tijekom 16. st. "Visoka renesansa" je u Firenci nastavila producirati velike umjetnike; ali centrom talijanske umjetnosti postao je Rim, gdje su ambiciozni pape Leon X. i Julije II. slavili grad slaveći sebe. U Rimu djeluje Donato Bramante (1444.-1514.) koji gradi Tempietto (mali hram) – objekt je mali (visina 9 metara), kružni sa šesnaest stupova, dva kata s kupolom, lanternom i apsolutno je simetričan. Po skladu i simetriji nazivaju ga "Partenonom" novoga vijeka.
U vrijeme kada se izrazito štovao subjektivizam i individualizam svakoga umjetnika, toliko da je se stvarao kult genija, umjetnici su željeli da se izražavaju posebno i da pri tome ostavljaju poseban dojam na promatrače djela. To je vrijeme kada je vladala ideja genijalnog umjetnika, pojedinca nadahnutog od Boga, koji je bio uspješan u različitim vrstama umjetnosti – univerzalni čovjek (tal. hommo universalis). Visoku renesansu personificiraju tri najveća umjetnika svih vremena: Leonardo da Vinci, Michelangelo i Raphael Sanzio de Urbino.
Tri genija [uredi]
Renesansni ideal univerzalnog čovjeka utjelovio je Leonardo (1452.-1519.). U njemu su znanstvena radoznalost i moćna inteligencija bile skladno spojene s ljubavlju prema prirodi i jasnim osjećajem za njene tajne. Inženjer, znanstvenik, glazbenik, slikar i kipar - Leonardo je studirao sve, od kretanja vode do unutarnjeg sklopa ljudskog tijela, napravio je crteže letećih mašina, brana, zgrada, opsadnih oružja, sve nacrtano i opisano zrcalnim pismom u njegovim bilježnicama.
Na slici Majka Božja s Djetetom, sv. Anom i janjetom možemo prepoznati sve karakteristike njegovog slikarstva: likovi su uvijek raspoređeni u nekom geometrijskom odnosu - piramidalna kompozicija, postupno modeliranje likova koji kao da izlaze iz neke magle (tal. sfumato), valersko slikanje uz uporabu kontrasta svijetlo-tamnog (tal. chiaro-scuro). Leonardo je naslikao i najpoznatiju sliku na svijetu – Mona Lisa. To je čudesan portret žene koja se tajanstveno smiješi (arhajski osmijeh) ispred rastaljenog pejzaža kamenja i rijeka. Portret žene je jako idealiziran iako je nastao po stvarnom modelu i u toj ravnoteži leži tajanstvenost ove slike.
Drugi važni arhitekt cinquecenta, još slavniji kao kipar i slikar, je Michelangelo (1475.-1564.). Njegov genij i njegovi veliki pothvati u svim umjetnostima učinili su ga idolom mnogih generacija umjetnika.
Monumentalnost postiže zarana već svojom skulpturom Davida koji je bio simbol slobodarske firentinske republike. Strahovita snaga i napetost zrače iz tijela ove skulpture. U svojim djelima je izražavao svoja filozofska i etička stajališta. To se najbolje vidi u njegovom ciklusu skulptura Robovi, gdje je ljudsko tijelo shvaćeno kao tamnica duha. Michelangelova umjetnost je dramatična, napeta i napadna.
RANA RENESANSA U ITALIJI
Rana Renesansa (tal. quattrocento) je prvo umjetničko razdoblje renesanse koje traje kroz cijelo 15. st.
Italija je odigrala vodeću ulogu u razvijanju renesanse, i to prvenstveno grad Firenca, a zatim i Padova, Rim, Venecija … sve do početka 16. st. kad se nastavlja u cijeloj Europi. Društveno uređenje je sličilo onome u antičkoj grčkoj, bilo je prepuno gradova-država koje su se natjecale i ratovale jedna protiv druge. Ti gradovi-države razvijali su manufakturnu proizvodnju, trgovinu, zemljopisna otkrića, tiskarstvo (Gutenberg, 1440.) i znanost. Trgovanje s udaljenim krajevima ruši stare strahove od prostora i prirode kojima se sada pristupa na znanstven način (manje kroz teološke dogme), tako se razvijaju: matematika, medicina …; otvaraju se prva sveučilišta (Padova, i dr.)
Umjetnici po prvi puta bivaju cijenjeni i priznati kao stvaraoci. Renesansni čovjek priznavao je da je razdoblje klasike nepovratno mrtvo, a cilj mu je bio dostići ga i nadići. U želji da se potpuno odbaci srednji vijek i preporodi antika u Europi je počelo stvaranje modernog čovjeka. Predstavnici rane renesanse u Italiji su: Masaccio, Donatello, Filippo Brunelleschi itd.
VISOKA RENESANSA U ITALIJI
Visoka renesansa (ili razvijena renesansa, tal. cinquecento) je kasna faza renesanse koja se odvija do prve polovice 16. st.
Tijekom 16. st. renesansa je u Firenci nastavila producirati velike umjetnike; ali centrom talijanske umjetnosti postao je Rim, gdje su ambiciozni pape Leo X. i Julije II. slavili grad slaveći sebe.
U vrijeme kada se izrazito štovao subjektivizam i individualizam svakoga umjetnika, toliko da je se stvarao kult genija, umjetnici su željeli da se izražavaju posebno i da pri tome ostavljaju poseban dojam na promatrače djela. To je vrijeme kada je vladala ideja genijalnog umjetnika, pojedinca nadahnutog od Boga, koji je bio uspješan u različitim vrstama umjetnosti – univerzalni čovjek (tal. hommo universalis). Visoku renesansu personificiraju tri najveća umjetnika svih vremena: Leonardo da Vinci, Michelangelo Buonarroti i Rafael.
Jan van Eyck, Arnolfinijev pir, 1434., ulje na dasci, 81,9 x 59,7 cm, London.
KASNA GOTIKA NA SJEVERU
Kasna gotika ili Nordijska renesansa kako je nekad zovu je umjetnička produkcija na sjeveru Europe u 15. st. U 15. st. kada u Italiji renesansa uzima maha i umjetnost se budi i vraća čovjeku, na sjeveru se razvija slikarstvo neslućena sjaja. Nije slučajno da se to odigralo baš u Nizozemskoj gdje se razvila silna trgovina, nastanilo blagostanje i bogatstvo, a građanstvo želi produbiti i obogatiti svoje nazore i predodžbe o svijetu.
RENESANSA NA SJEVERU
Gradska vijećnica u Poznanu, Poljska. Obnovio je u renesansnom stilu Giovanni Batista di Quadro od 1550.-1555.
Renesansa na Sjeveru označava umjetnost visoke renesanse zapadne Europe u 16. st. Naziv "Sjeverna" je odrednica nastala da istakne razliku od izvorne, talijanske renesanse, koja se poistovjećuje s jugom Europe.
Visoka renesansa se širi iz Rima diljem cijele Europe. Među apsolutističkim monarhijama glavnih europskih država u svom bogatstvu, raskoši, feudalnih posjeda, tuđih kmetova i opljačkanih vrijednosti, prednjače kraljevi francuskih dinastija. zahvaljujući brojnim kraljevskim brakovima francuski kraljevi polažu pravo na druge krune i druge zemlje, pa ratuju sa svima (Nizozemskom, Španjolskom, Engleskom, Napuljom …). Preko ratova u Italiji upoznaju se s renesansom i prihvaćaju je jer im omogućava gradnju palača, dvoraca, galerija, muzeja, trgova, kakvih nije bilo u gotičkoj umjetnosti sjevera. Uskoro ti utjecaji dopiru do Njemačke, Engleske, a kasnije u doba Baroka i do carske Rusije. Čak je Leonardo slikao na dvoru Luja XII.
VENECIJANSKA RENESANSA
U 15. st. jačaju gradovi kao Rim, a pogotovo Venecija koja je trgovinom, ratovima, ali i demokratskim izborima među vlastelom, te zahvaljujući prevlasti na Sredozemlju postala najjačom silom u Europi. Dakako, 1500. g., na vrhuncu moći Venecije, nitko nije slutio da je to i početak njenog kraja jer se trgovina već prebacivala na relaciju Europa-Amerika (Kristofor Kolumbo je otkrio Ameriku 1492. g.).
Velika karakteristika Venezijanske renesanse je boja, naime osvjetljenje koje je presudno i prepoznatljivo u ovom stilu i površnom primjenjivanju renesanse. Za razliku od "intelektualnog" slikarstva Firence i Rima, u Veneciji je nastala umjetnost u kojoj je boja važnija od linija. Venecijansko slikarstvo: Dominico Veneziano, Giovanni Bellini, Tizian itd.
MALO RENESANSNIH FOTKI
KASNA RENESANSA
RENESANSA OD 14 - 16 ST.
RENESANSA NA TRGU
RENESANSA(a i gothic)OBLEKA
KRILATI DJEČAK - RENESANSA - TROGIR
WIKIPEDIJA
subota, 24.11.2007.
GOTHIC METAL
Gothic metal je podvrsta metal glazbe. Sami začetci Gothic glazbenog stila su u 1980-im godinama, a prvi sastavi gothic stila su bili Sisters Of Mercy, The Cult, Type 0'Negative...dok se je sam gothic metal kasnije razvio u svoj blaži oblik heavy metal i jedan žešči više pod utjecajem death metala. Začetnicima žeščeg oblika mogli bi se smatrati Paradise Lost i Katatonia, The Gathering.
KARAKTERISTIKE
Gothic metal je obično karakteriziran jednom od ove dvije značajke: dva vokalista (death vokal i ženski vokal ) ili samo jedan vokalist s pomalo opernim načinom pjevanja. Instrumenti koji sviraju su uglavnom gitare, moderne klavijature i električne gitare s varirajućim tempom. Gothic metal je često inspiriran doom metal, black metal i death metal podžanrovima heavy metala zbog njihove kompozicije. Gitare i basovi sviraju žestoko, ali se u gothic metalu često koriste i akustične gitare. Klavijature također imaju ključnu ulogu u gothic metalu zbog ritmova i glavne melodije.
TEMA TEKSTOVA
Tekstovi su nerijetko koncetrirani oko ljubavi, fantastike i tragedije. Gothic metal bendovi uglavnom ne pišu svoje albume sa zasebnim pjesmama; većina ih piše kao knjige tako da je svaka pjesma svojevrsno poglavlje i svaka priča nešto o albumu koji ima svoju temu. Penumbrin Seclusion i Silentiumov Sufferion - Hamartia of Prudence su dva gothic albuma koja su bila začetnici takvog stila.
Gothic metal bendovi uglavnom imaju dva vokalista (takozvani "Beauty and the Beast" vokali) iako nisu ograničeni na taj stil. Jedan vokalist je muški vokal koji pjeva na način svojstven black ili death metalu. Drugi vokal je ženski sopran ili koristi melodični način pjevanja.
POČETAK I RAZVOJ
Celtic Frost i King Diamond iako su često bili smatrani i black metalom, također su imali važnu ulogu u stvaranju kulture gothic metala. Celtic Frostov Into the Pandemonium je u nekim dijelovima svojstven gothic metal albumu kombinirajući orkestralnu glazbu i ženske vokale.
U 1990.-tima, grupa mladih bendova u Švedskoj i Sjevernoj Engleskoj posudili su gothic rock zvuk 1980.-tih i uklopili ga sa sporim gitarama niskih tonova od Black Sabbatha i sličnih doom metal bendova. Bendovi koji su koristili gothic-doom stilove su Paradise Lost, My Dying Bride i Tiamat.
Dok su rani doom-death bendovi Paradise Lost i Anathema koristili neke ženske vokale u njihovoj glazbi, nizozemski The Gathering je bio prvi doom-death band sa ženskom glavnom pjevačicom, Marike Groot na albumu Always... i Martine Van Loon na Almost a Dance (obje kasnije zamijenjene pjevačicom Anneke van Giersbergen). Theatre of Tragedy, Tristania i Theatres Des Vampires su samo neki od bendova koji od devedesetih pa do danas slijedili takav primjer. Gothic metal je najrašireniji u Europi i Skandinaviji, pogotovo u Engleskoj, Francuskoj, Norveškoj, Švedskoj, Finskoj i Nizozemskoj te se brzo razvija i u Njemačkoj.
GOTHIC (BLACK,DEATH,DOOM)METAL
* Abney Park
* Adrift
* After Forever
* Agenda
* All Living Fear
* Arc Gotic
* Babylonian Tiles
* Amorphis
* Bella Morte
* Catastrophe Ballet
* Chants of Maledicta
* Covenant
* Cradle of Filth
* Cruxshadows
* Cult of the Psychic Fetus
* Charon
* Daeonia
* Dark Muse
* The Dark Violence of Beauty
* Dream Disciples
* Fear of Dolls
* Frost
* Funhouse
* Hall of Sermon
* Floating Fhantasy
* Gotterdammerung
* Gropius
* Der Kalte Stern
* Katscan
* Killing Miranda
* Kindred Spirits
* Kismet
* Katatonia
* Lacuna Coil
* Narcissus Pool
* Necromantiksunshine
* Needulhed
* Nervosa
* New Model Army
* Nightwish
* The Newlydeads
* Nocturne
* Nosferatu The Witching
* Moonspell
* Paradise Lost
* Sirenia
* Star Industry
* Sisters of Mercy
* The 69 Eyes
* Sneaky Bat
* Soulgrinder
* Squid
* Stagnance
* Theatres Des Vampires
* This Vale of Tears
* Thy Veils
* Trail of Tears
* Transum
* True Sounds of Liberty
* Tristania
* Type O Negative
* Two Witches
* Zadoc...and the Nightmare
* Zeitgeist
Povezani Žanrovi
* Darkwave
* Death metal
* Industrial
* Dark
* Acid
* Melodic
* Ethereal
* Etno Dark Groove
* Deathrock
* Psychedelic Rock
THEATRES DES VAMPIRES
Theatres des Vampires je talijanski black/gothic metal bend poznat po snažnoj temi vampirizma unutar svojih tekstova.
POVIJEST I KARIJERA
Theatres des Vampires su u 1994. g. osnovali članovi koji su napustili underground bend Sepolcrum (sada VII Arcano). Članovi benda su izrazili fascinaciju temom vampirizma što se očituje na ranijim albumima Theatres Des Vampiresa i što im je još u početku priskrbilo mnoge fanove impresionirane njihovom glazbom.
Tijekom njihove karijere bend je uglavnom bio pod utjecajem symphonic black metala, no kasnije su kombinirali razne druge stilove glazbe uključujući: gotičku glazbu, klasičnu glazbu, operu i rock.
Bend je izdao 10 albuma u 10 godina s engleskom markom Plastic Head i dobio na popularnosti diljem Europe, Sjeverne Amerike i Rusije.
U 2003. bend je imao turneju sa bendom Christian Death diljem Europe i zdao album sa nekim njegovim članovima kao posebnim gostima.
Bend je uvijek imao uspjeh u nastupima uživo privlačeći mnoge fanove na svoje koncerte zahvaljujući svojim atraktivnim scenskim nastupima.
DISKOGRAFIJA
* Nosferatu, Eine Simphonie Des Grauens (Demo, 1994.)
* Vampyrěsme, Nčcrophilie, Nčcrosadisme, Nčcrophagie (1996.)
* The Vampire Chronicles (1999.)
* Bloody Lunatic Asylum (2001.)
* Iubilaeum Anno Dracula 2001. (EP, 2001.)
* Suicide Vampire (2002.)
* The (Un)Official History 1993.-2003.
* Vampyrěsme (nova verzija 1996.albuma, iz 2003.)
* The Blackend Collection (boxed set, 2004.)
* Nightbreed Of Macabria (2004.)
* Pleasure And Pain (2005.)
* The Addiction Tour (live DVD 2006.)
* Desire Of Damnation (dupli Cd 2007.)
Od 2004.-te Sonya Scarlet je glavna pjevačica benda nakon nekoliko godina provedenih kao prateći vokal zajedno sa Consuelo Justine.
U 2005. nekoliko engleskih klubova je zabranilo Scarlet nastup jer se njezin nastup koji ponekad uključuje rezanje i dopuštanje fanovima da joj piju krv protivi engleskim zakonima o poticanju na samoubojstvo.
Najnoviji album im je Desire Of Damnation kojeg predstavlja singl Bring Me Back.
theaters des vampires
NIGHTWISH
Nightwish je finski bend, osnovan 1996. u gradu Kitee. Osnivači su mu klavijaturist Tuomas, gitarist Emppu i vokalistica Tarja. Nightwish svira glazbu koja se može ubrojiti u power metal i symphonic metal , čak ih se smatra jednim od osnivača Symphonic metala, skupa sa sličnim bandovima kao što su Epica, Therion, Visions of Atlantis te Within Temptation.
Koliko se Nightwish razvijao, pokrenuo je i sasvim novu vrstu metala, danas sve više ljudi Nightwish naziva Soundtrack metal
POVIJEST NIGHTWISHA
Nightwish je osnovan u srpnju 1996. Prvi članovi su bili Tuomas, Emppu i Tarja. Prve 3 akustične pjesme "Nightwish" (po kojoj je bend dobio ime), "The Forever Moments" i "Etiäinen" snimljene su te godine.
1997. godine u bend dolazi Jukka Nevalainen, bubnjar, a akustična gitara je zamjenjena električnom. U travnju 1997., snimljen je album "Angels Fall First". Krajem 1997. održavaju prvi koncert u Kiteeu. U svibnju 1998. snimljen je video "The Carpenter". Kasnije se basist Sami Vänskä, stari Tuomasov prijatelj pridružio bendu. Novi album, "Oceanborn", izdan je 7. prosinca 1998. 1999. snimljen je singl "Sleeping Sun".
2000. se s pjesmom "Sleepwalker" prijavljuju za finsko natjecanje za Euroviziju i završavaju na 2. mjestu. U svibnju 2000 godine izdan je novi album "Wishmaster".U ljeto te godine Tarja se potajno udaje za svog menadžera (Marcelo Cabuli). 2001. izdan je album "Over The Hills And Far Away" na kojem su gosti bili Tony Kakko (vokalist power metal benda Sonata Arctica)i Tapio Wilska. Snimljen je DVD From Wishes To Eternity. Pred kraj 2001. Tuomas je zamolio Samija da napusti bend. Zamjenio ga je basist Marco Hietala (Tarot, ex-Sinergy (napustio je Sinergy zbog Nightwish-a)) koji je uz sviranje bas gitare bio i muški vokal. 2002. je izdan album "Century Child". Kasnije je snimljen video "Bless The Child".
2003. Nightwish su izdali novi DVD "End of Innocence". Također te godine bend uzima pauzu. Tarja nastavlja studij u Njemačkoj, a Tuomas privremeno odlazi u bend For My Pain... U lipnju 2004. je izdan novi album "Once".
2005. izdali svu svoj Best of album pod nazivom Highest Hopes - Best Of koji osvaja zlatnu ploču. 2006. je izdan DVD "End Of An Era" čije ima jedno posebno značenje, jer je nakon koncerta koji je na tom DVD-u Tarji uručeno pismo kojim je Tuomas, Jukka, Emppu i Marco obavještavaju da više nije član benda.
2007. švedska pjevačica Anette Olzon postaje novom vokalisticom. Prvi singl s Anette zove se "Eva" i dostupan je isključivo preko interneta, a sva zarada europske prodaje pjesme će biti donirana u humanitarne svrhe. Slijedeći je izašao u kolovozu 2007. pod nazivom "Amaranth" i najnoviji Bye Bye Beutiful. Novi album se zove "Dark Passion Play" a izašao je rujna 2007. Sample triju pjesama s tog albuma možete poslušati na njihovoj službenoj stranici.
DISKOGRAFIJA
Albumi i EP [uredi]
* Angels Fall First (1997.)
* Oceanborn (1999.)
* Wishmaster (2000.)
* Over The Hills And Far Away (2001.)
* Century Child (2002.)
* Once (2004.)
* Dark Passion Play (2007.)
Kompilacije [uredi]
* Wishmastour (2000.)
* Tales From The Elvenpath (2004.)
* Bestwishes (2005.)
* Highest Hopes (2005.)
DVD [uredi]
* From Wishes To Eternity (2001.)
* End Of Innocence (2003.)
* Once (DVD Audio)
* End Of An Era (2006.)
Singlovi [uredi]
* The Carpenter
* Sacrament Of Wilderness
* Walking In The Air
* Sleeping Sun
* Deep Silent Complete
* Ever Dream
* Bless The Child
* Nemo
* Wish I Had An Angel
* Kuolema Tekee Taiteilijan
* The Siren
* Sleeping Sun 2005
* Eva
* Amaranth
* Bye Bye Beautiful
WIKIPEDIJA
NIGHTWISH
četvrtak, 22.11.2007.
TREĆI VAL - devedesete
Do sada opisani bendovi do diferencijacije punka pa do kraja 80.-ih dio su drugog vala punka kojime se označava to razdoblje.Nakon njih potrebno je spomenuti još 2 punk stila,nastala 90.-ih u Americi,čiju pojavu neki nazivaju trećim valom punka.
Prvo recimo nešto o POP PUNKU .On je bio prisutan i ranije no značajan zamah uzima krajem 90.-ih kada ga komercijalna muzička industrija ponovo uvodi u pop kulturu.Ipak,za razliku od ranije komercijalnog punka prvog vala koji izravno uzima ideje iz subkulture,on uzima neke opčenite ideje o tome što je punk te mu već tada pridaje već prisutne pop elemente.(kombinacija hip-hopa i punka).novi bendovi djeluju slično svojim boybendovima na rock način.Makar sviraju kao neku blažu verziju punka i izgledaju pomalo pankerski,oni uz to nemaju prisutnu punk ideologiju,bilo koje vrste,te kao da i nisu dio scene.Sama subkultura nije im bitna,a glazbu koriste kao sredstvo zarade.Punk tada ponovo postaje popularan kod mladeži koja ipak ostaje izvan subkulture te kao i sam stil ostaje beznačajan za nju.
Drugi iznimno važan stil za punk subkulturu je CHAOS PUNK
koji se stvara i definira početkom 90.-ih.ON je imao izvorne temelje u street punku osim što ih u velikoj mjeri i identifizira(ponekad i do razine pretjeranosti i kiča).Sve predhodno je naglašenije;muzika je brža,agresivnija iglasnija.Stil života je naglašeniji;život na ulici,pijanstva,odbijanje autoriteta,neslaganje s društvenim normama.Odječa je u osnovi ista kao i kod street punka samo dovedena do krajnjih granica apsurda: irokeze i šiljci enormnih veličina,kose boje u 5 kričavih boja,iznimno velik broj šarenih i kričavih boja na odječi.,kožnjaci sa svakim slobodnim mjestašcem popunjen nitnama,čitave hlače prešivene prišivkama.U osnovi ovo nije novi žanr,radi se samo o daljnjem razvitku street punka koji ponovo stječe svoju popularnost.Sam pokret je nazvan chaos revival.Bend koji je izuzetno poznat u tom žanru,te ga se smatra njegovim predstavnikom je THE CESUALITIS.Ostali značajni bendovi su : The Varucers,The Virus,The Unseen,The Devotchkas,Total Chaos,Chaos...
PUNK - drugi val -diferencijacija
...pišem vam o panku kako bi vam približio odakle i zašto je proizašla goth subkultura,a jako su povezani
U želji za promjenama prvo se rađa Oi! pokret koji je spoj skinheadsa i punk subkulture.On objedinjuje filozofiju radničke klase i stvarno nasilništvo(za razliku od prvog vala koji je služio da šokira)sa punkerskom kritikom društva,eksponiranošću i žestinom.Isprva se sam stil nazivao streetpunkom,no početkom 80.-ih ga Gerry Bushell označava kao Oi!pokret što je najvjerojatnije proizašlo iz pjesme Cockney Rejectsa "Oi!Oi!Oi!".Sama riječ Oi! je inačica pozdrava u londonskom cocney slengu,te ima isto značenje poput pozdrava hey.Originalni Oi! bendovi uključivali su :Cock Sparrer,Cockney Rejects,Angelic Upsters i Sham 69,iako su neki od njih djelovali i prije nego što je pokret imenovan kao stil muzike.Bendovi koji su nastavili put koji su predhodni zacrtali su : The Bussines,The Last Resort,The 4-Skins,Combat 84,Condamned 84,Infa - Riot,The Blood,THe Oppressed,i Anti-Heroes..U sam izgled i odijevanje unose se karakteristike skinhedstila Martensice
(koje prije nisu bile važno obilježje stila),vojnički stil,spitke,brijanje glava do kože,kožne jakne sa nitnama,t-shirt majice s bendovima i sl.Pripadnici Oi!pokreta su podjednako i skinsi i punkeri tako da i pripadnik može varirati u dva smjera: kao skinhead izgled i kao oštriji izgled punkera s martama,visoko podignutim nogavicama,tregerima,visokim i divljim irokezama
sa starne skroz izbrijanu glavu.
Pokret zagovara jedinstvo punkera,skinhedsa i radničke mladeži te je druženje i osječaj pripadnosti među potomima najprirodnija stvar u toj subkulturi.
Ovaj je pokret podosta percipiran na krivi način,najčešće kao nacistički pokret skinhedsa,nasilan,destruktivan oblik punka.Za sliku o nasilnom i nacističkom pokretu prvenstveno je zaslužan bend Screwdriver koji do sredine 1980.god djeluje kao klasičan Oi!bend da bi se nakon toga opredjelio kao iznimno nacističko aktivistički,te pokrenuo čitavu nacističku podkulturu unutar Oi!pokreta.Osim toga mnoge nacističke organizacije vršile su svoju propagandu i tražili članove među Oi!subkulture.Pojava nazi skinhedsa nimalo nije odgovarala,a niti pogodovala pripadnicima originalnog Oi!pokreta,pogotovo zato što su većina njih ljevičarski ili apolitički i liberalno opredjeljeni(LIBERALIZAM - je zajednički naziv za političke ideologije koje se zalaže za državno uređenje kojemu je cilj što je moguča veća sloboda pojedinca postignuta kroz demokratski proces pod zaštitom države.Jedna od alternativnih definicija liberizam navodi kao ideologiju kojoj je cilj postizanje slobode pojedinca na račun društvene jednakosti i društvene stabilnosti.).,a bili su i razapeti u javnosti kao nacisti i nasilnici.I ako su nacistički bendovi te pripadnici naci-punka bili u izrazitoj manjini,imali su iznimno štetan utjecaj na cjelokupni Oi!pokret.Zato od strane Oi!scene,ponajviše skinhedsa,dolazi do prosvjeda protiv nacističkih ideja i naci-skinsa,kako kroz pjesme bendova,tako i osnivanjem antifašističkih pokreta.Javljaju se SHARP i RASH i drugi skinhedsi te se opredjeljuju izrazitom protiv naci Oi!pokreta.Često se koriste i nasiljem protiv suprotne skupine nazivajući se SKINHUNTERIMA.(Skinhunter -"lovci na "skinskedse".Skupina punkera i/ili skinsa koji "krstare" ulicama s namjerom da se nasiljem obračunaju sa pripadnicima naci-skinhed subkulture i opčenito naci orijentiranim pojedincima.Problem nacizma je najviše pogodio same skinhedse zbog njihove slike u javnosti(koja je,nažalost i dalje nacistička)te razdora unutar njihove subkulture.Oi!punkeri i danas nose nacista i nasilnika,a čitava subkultura,koja se je gotovo cijelim jednim djelom nakon tog razdoblja postavila protiv naci-skinsa,danas dijeluje kao da je u sukobu sa svim skinhedsima(i ponovo problem je u tome što skinhedse poznaje samo kao naciste,gotovo ni neznajući za ostale skupine)
Makar se je Oi! pokret počeo nazivati street punk,pa je i preimenovan u streetpunk stil ipak naknadno niće iz Oi!-a kao njegova inačica.I ako street punk ima sva obilježja Oi! punka,te se razvijaju kao isti pokret,street se kasnije sve više definira kao izraziti punk stil bez mješavine skinheads elemenata.Muzika postaje znatno žešča i puno brža od Oi! muzike.Teme su najčešće društvene,odbacivanje autoriteta i alkohol.On prvenstveno obilježava ljude,pretežito mlade,radničke klase i gradske stanovnike.Oni odbacuju civilizaciske norme;potrebu za poslom,brakom,stanom itd.te postaju kako sami sebe nazivaju - propalicama(tu riječ punk upotrebljava s namjernim degenerativnim značenjem),čime se i ponose.U skladu s tim svoj život pretežno provode na ulici,u skvotovima(naziv squaterr je iz engleskog govornog područja,a podrazumjeva osobu koja se bespravno naseli na tiđem području)skvoteri
,spavaju po tuđim stanovima,ili kako se već snađu
.Ponekad žicaju novac na ulici,puno piju i alkohol slave kroz pjesme.Izgled je agresivan,a uobičajena odječa je slična kao i u Oi!pokretu,te se sastoji od obojenih kožnjaka sa šiljcima,velikih irokeza ili kosu dignutu u šiljke,puno bedževa,prišivaka,majice s natpisima bendova,lanci,uske traperice,bondage hlače,pirsinzi...
Drugi odgovor na komercijalizaciju punka uz Oi!i kao odgovor i na Oi! bio je HARDCORE.On nastaje početkom 80.-ih u Americi pretežno iu gradu i okolici Los Angelesa,Washintona,new yorka...Navodi se da se radi o punk rock glazbi prihvačenoj odsrednje klase u Americi,mladeži iz predgrađa koja je njome izrazila kritiku društva uobičajeno sa lijevog stava gledišta.Do negdje 1983.god,termin hardcore se koristio rijeđe,i nije označavao ime definiranog muzičkog žanra.Bio je više iz riječi "slenga" hardcore mladeži te je imao približno značenje kao "muzika poput nas".Punkeri koji su se smatrali hardcore gledali su na sebe kao oborbene punku prvog vala koji su smatrali komercijalnim i Oi!-u koji su smatrali besmislenim i nasilnim.Punk je za njih imao aktivistički smisao i borbu za političke ciljeve koje žele ostvariti.Utjecanje na društvo i propagandu ljevičarskih te liberalnih ideala.Hardcore bendovi su izuzetno nekomercijalni i usmjereni na underground djelovanje.Predvodnici originalnog hardcore pokreta bili su bendovi:Minor Threat,Bad Brains,Black Fleg...
Inspiriran hardcorom kasnije se u određenom smjeru razvija anarho punk.Anarhopunk prije svega propagira anarhizam kao ideju i često ne mora biti određen glazbom već ga jedino propagira propaganda i ideologija anarhizma koja može ići u 2 smjera.Prvi je anarhizam kao ozbiljna pacifistička ideja uz koju najčešće ide i propaganda za ljudska i životinjska prava,antiglobalistički pokret,feminizma(izjednačavanje prava žene i muškarca).Druga sagledava anarhizam kao bezsmisao,kaos,uništenje,slobodu,brutalnu borbu za život usred nepostojanja pravila...Anarhizam se smatra kao izvedivu političku ideju koja će donijeti dobrobit i miroljubiv svijet ljudima,dapače,priznaje ga kao sustav u kojem samo najjači opstaje,kaotičan i nemilosrdan.Česte riječi u pjesmama su kaos,destruction,disorder.Temeljni predstavnik anarhopunka je punkersko druženje.Ideje vrlo bliske anarho -aktivističkom punku,ima i crust punk.Crust je ekstremni izdanak hardcore punka,te najmanje prepoznatljiv stil punk subkulture.Blisko je vezan uz subkulture anarho punka,grindcorea,i trashcora.Pjesme su često negativno i pesimistički obojene,tiću se politike i datih trenutaka,te ljudskih emocija.Najčešće teme su nuklearni rat i uništenje,ekologija,rasna jednakost,skvotiranje,anti-konformizam,seksizam,prava životinja,veganizam/vegetarijanstvo,religijska kontrola,anarhizam...Bend koji je ključni za crust punk je zasigurno AMEBIX.
korištena:
WIKIPEDIJA
Punk.-prvi valI
Punk je vrsta rock glazbe i pokret koji se pojavio krajem 20st. u Velikoj Britaniji,te zatim Americi predvođen bendovima poput the Ramones,The CLash,Sex Pistols,The Damend,The Buzzcocks i dr.Mada prelazne oblike možemo naći i ranije.U Hrvatskoj su isto krajem 1970.god prašili Parafi i Termiti u Rijeci,Pankrti u Sloveniji,te Pekinška patka u Srbiji.i da ne zaboravimo neprežaljenog Satan Panonskog -Hrvatska
POVIJESNI PREGLED RAZVITKA PUNK GLAZBE I SUBKULTURE :
PRVI VAL = BUNT
Razdoblje od začetka punka pa sve do njegove prve diferencijacije kroz OI!Pokret se naziva prvim valom punka ili old scool punkom.Temeljni instrumenti jednog punk benda su bubnjevi,gitara i bas gitara,a kompozicije su veoma kratke.Punk glazba je bila na neki način odgovor na tadašnju rock muziku,koja se neprepoznatljivo udaljila od prvotnih ideja rock glazbe 1950.-ih,a to su buntovništvo,jednostavnost i dostupnim mladima.Bend je mogla osnovati bilo koja grupa tinejđera,više za osnivanje benda nisi morao biti muzički genije.Sam bend je blizak svojoj publici,često ga čine prijatelji iz kvarta ili istog grada.Članovi benda su podjednako pripadnici subkulture,bez posebnih povlastica i višeg statusa i prava u grupi.Koncerti su obično održavani u malim i skučenim prostorima klubova.Publika se najčešće poznavala.Eksperimentalan i slobodan izraz te rušenje glazbenh i društvenih granica bio je bitan punk image.Individualnost je bio ključan izraz odječom,te su joj se često pridavali bizarni elementi(npr,odječa iz sex shopa,ogrlice za pse,lanci,ziherice i sl).Nose se ekstravagantne frizure,bondaž hlače
,poderana odječa,sprejem obojana,majice sa parolama,odječa obrađena virikinom.Ono što bi trebalo naznačiti je korištenje nacističkih simbola,često je štetila punku jer je dobio naziv nacistički.nošenje svastike i iscrtane na tijelu bilo je hit na samom početku subkulture,te se iznimno koristi kao sredstvo šokiranja.Svastika u toj subkulturi nema nikakvo političko značenje niti je nacizam bio dio punk ideologije.Dapače neki su se bendovi postavili izrazito protiv nacizma u svojim tekstovima i organiziranjem antiraciustičkih koncerata.Joiš jedna stvar karakteristična za punk,tada izumljena,a danas čvst dio scene je ples POGO.Basist Sex Pistolsa,SId Vicious,tvrdio je da je on izumio pogo 1976.Prema njegovoj izjavi u gužvi nije vidio bend,pa je počeo skakati gore dole da bolje vidi i na taj način izumio ples.Istina je vijeojatnije drugačija,ples se rodio spontano,u međudjelovanju ljudi na jednom mjestu.osim poga na koncertima bio je prisutan i stage diving,headbanging te moshing.Sam pokret ideološki se ne opredjeljuje ni lijevo ni desno,nego se približava anarhizmu
ali ponajviše radi nezadovoljstva postojećim sistemom i glasnim prosvijedom protiv moralnih normi društva.Izokrenuo je i ismijao civilizaciske norme i vrijeenosti,te djeluje apokaliptično,destruktivno i pesimistički.
U toku prvog vala punka jednim djelom kreće u komercijalnom smjeru,i postaje tadašnje pop kulture,dok većini subkulture i dalje djeluje kao underground.Tadašnja modna i glazbena industrija vidjela je u punku popriličan potencijal za zaradu te ga je kao takvog naposljetku izkoristila.No kako je punk u svojoj srži i od početka antipopularan,anti-komercijalan i anti-društveno ustaljen...ukratko glavna riječ u punku je protiv,protiv svega već serviranog i postoječeg,u samoj toj subkulturi dolazi do očite diskrepancijeizmeđu njenih pop i underground strana(a koje su na osnovi stila:izgledom,zvukom muzike,biule iste jer se sve preslikalo već na pop kulturu)a i sve većeg broja pop-punkera koji ulaze u subkulturu s njene komercijalne strane i sljedeći njena pravila.Najvjerojatnije se u toj diskrepenciji subkulture rodila tako duboka i uvijek prisautna ideja"pravih punkera i pozera).U dosadašnju anti-socety snagu punk subkulture mladeži infiltrirali su se "uljezi" pridošli sa komercijalizacijom,a koji su očito unosili i vlastite ideje i vrijednosne pojmove.Kao rezultat toga javljaju se dvije stvari:prva je bila obeshrabrenje subkulturnih pripadnika punka,kao što smo prvotno naveli razočaranih,no nakon toga ljutitih i željnih promjena.Makar se revolt javio dosta kasnije no što je industrija uspijela učiniti svoj danak.Industrija odbacuje punk kao demode i zastarjelo(dakle isčučano),punkeri su i dalje osječali da je sama subkultura "uprljana" i obezvrijeđena,a u njoj su i dalje vidijeli pripadnike pop kulture"zamaskirane i infiltrirane u njihove redove.
LITERATURA:
WIKIPEDIJA I PONEKI ZAOSTALI LISTIĆ PAPIRA
utorak, 20.11.2007.
ŠETNJA PANONSKIM PARKOM - RIKARD BENČIĆ
RIKARD BENČIĆ
VODOSKOK
VODOSKOK U BOJI
OVO BI TREBAO BITI VODOSKOK
SIMPA GRAFIT
STARI SAT
RASTA MOČ
VANDALIZAM - PRISUTAN
NOĆ SE SPUŠTA
OVO SE "KAO"OBNAVLJA
OVO JE DJELO ZA SEBE
MODA
MJESEČEVE ČAROLIJE
MJESEC
MJESECU SE DIŽE SVE VIŠE
MJESEC IZNAD STARINE
INDUSTRIJAL
INDUSTRIJAL1
SVIJETLA SE PALE
2 PROZORA NA JEDNOJ LAMPI - ZATVOR
BILO KUDA NARKIĆ SVUDA
NARKOMANA SVUDA BILO KUDA
CRNOBIJELO IMA SVOJ ŠARM
DRAŽE SU MI C/B TEHNIKA
BOR
OVAKO IZGLEDA NAJRUŽNIJI PARK U GRADU - PANONSKI PARK
Eto i u najružnijem parku nađu se pojedini dijelovi vrijedni spomena.I tako brijem da će taj park ubrzo nestati.Kao i toranj koji ga je krasio-nema ga više.U fontani/vodoskok/nema više ribica,klupe su uzele svoj danak vandala...
"...Misli su moje uže dželata,a okovi moji su riječi.Kamen na mene bačen slova su moja.Svijet mi ne znači ništa..."
ponedjeljak, 19.11.2007.
EKSPERIMENTI KOJIH SE ZNANOST SRAMI(NEKI U NIZU)
LONDON - Slon na LSD-u,spolni nagon purana,te pokušaji da se ožive mrtvaci - istraživanja su s popisa"najluđih znanstvenih istraživanja svih vremena.",koje je u novoj knjigi obijavio autor Alex Boase.
Najšašavije istraživanje,prema kojem knjiga,"slonovi na LSD-u i drugi bizarni eksperimenti"i nazvana,ono je Warrena Thomasa,direktora ZOO-vrta u Oklahoma Cytiju,koji je 1962. slonu Tusku ubrizgao 297 mililitara lsd-a -. oko 3000 puta jače od uobičajene doze koju koriste ljudi.Tusko je prvo počeo luđački rikati,potom je pao kao da je pogođen,a sat kasnije uginuo.
"Čini se da je slon jako osjetljiv na djelovanje LSD-a"zaključio je tomas(ja bi njemu dao samo 5 papirića odjednom ,pa bi ga pitao kako mu je bilo,ako nebi mislio da može letjeti),koji je samo htio znati dal če ta droga slona dovesti u stanje privremenog ludila u kojem mužjaci slonovi postaju agresivni.Dragi tomas ja bi tebi metak u čelo.
Među 10 najluđih je i sovijetski kirurg Vladimir Damihov,koji je 1954.predstavio psa sa dvije glave - na vrat odraslog ovčara transplatirao je glavu,ramena i noge malog psića.Glava mladunca jela bi mljeko,koje bi pošto jednjak nije bio "spojen" na probavni trakt odrasle životinje,curilo niz vrat.Povremeno bi mala glava ugrizla veću za uho.Obje su životinje uginule u manje od mjesec dana,ali Demihov je izveo još 19 sličnih eksperimenata tijekom 15 godina,što je utrlo put za transplataciju srca u ljudi
Robert Cornish sa sveučilišta u Berkeleyu 30-ih je vjerovao da je usavršio naćin za oživljavanje mrtvaca.Leševe je stavljao na klackalicu,kako bi im pokrenuo krvotok,te im ujedno ubrizgavao adrenalin i antikoagulante.Nakon,navodno,uspiješnih eksperimenata na psima,pronašao je osuđenika na smrt koji je pristao biti njegov "zamorac".No,Californija to nije dopustila da bi zatvorenika morala pustiti ako eksperiment uspije.
još jedan od uspjelog oživljavanja
Stubbins Ffirth iz Filadelfije u 19. st. je vjerovao da žuta groznica nije zarazna pa je tu hipotezu testirao na sebi(jest budale).Tekućinu koju su ispovračali oboljeli,zaraženi bolesnici,nalijevao si je u otvorene rane,a potom je i pio(dobar želudac).Nije se razbolio jer je kasnije ustanovljeno da žutu groznicu prenose komarci koji uzročnike unose direktno u krvotok.
komarac prenosnik
mjesta najčešće zaraženog područja
Martin Schein i Edgard Hale iz Pensylvanije 60.-ih su se dali na proučavanje spolnog nagona purana.S modela ženske purice postupno su skidali dijelove tijela i čekali kada če purani izgubiti interes.Mužjaci su ostali uzbuđeni i kad je ostala samo glava na štapu.
puran
ženka ranjena ili eksperimentirana
Ian Oswald sa sveučilišta u Edinburghu testirao je ekstremne uvjete za spavanje.Trojci volontera zalijepio je kapke tako da im oči ostanu otvorene,na pola metra udaljenosti postavio je bljeskajuće svijetiljke,puštao im izuzetno glasnu glazbu,a kroz elektrode na nogama,puštao im je elektrošokove.svo troje ispitanika zaspalo je u roku od 12 minuta.
Psiholog Carney Landis proučavao je izraze lica kod ljudi podvrgnutim bizarnim iskustvima.Fotografirao ih je dok su mirisali amonijak,gledali pornografiju ili stavljali ruke u kutiju punu žaba.Na kraju ih je snimao dok su živim štakorima odrezali glave.SCHULZ SAMO RADI FACE
Deset američkih vojnika je šezdesetih je,ne znajući,prošlo kroz test u kojem im je tokom leta vojnog aviona rečeno da se letjelica pokvarila i da će pasti o ocean.Potom je od njih zatraženo da ispune formulare za osiguranje,kojima bi se vojska oslobodila financiske odgovornosti u slučaju smrti ili ozljeda.Avion zapravo nije bio pokvaren,a eksperiment od neizbježne smrti,zbog straha,vojnici rade više pogrešaka u ispunjavanju formulara nego što je uobičajeno.Sad se ja pitam kako bi kapetan ili neko drugo više vojno lice na tako što odgovoruilo.Radit neki eksperiment na ljudima bez pristanka je kažnjivo dijelo.Alk očito u Americi to ne važi.Oni su i tako vodeća sila u svijetu.Nisu mi simpatični niti malo.
Članak je posuđen iz Jutarnjeg lista 02.11.2007.
A SAD ZAR ŽIVOTINJE NISU SRETNIJE NA SLOBODI.pOSTOJI JOŠ PONEKI POST O POLARNIM MEDVJEDIMA,O UGROŽENIM VRSTAMA.Ne mogu si pomoći,al sam jedan od onih što više upoznaje ljude to mi se životinje više sviđaju.
ZAR NISU OVAKO SRETNIJE
MAJMUNČE
ODMOR
BUCKO
PINGIĆI
A svima onima koji još uvijek forsiraju nositi tuđe krzno na sebi,nek se zapitaju koliko je npr malih životinjica zaklano,da bi dobili bundu koja će kad tad past u zaborav.OSVIJESTITE SE jer se mi ljudi igramo bogova,a od bogova smo se udaljili miljama svijetlosnih godina
ČINČILA
KAKO MOGU NOSITI KRZNO OVAKO LIJEPE ŽIVOTINJICE,MILE I DRAGE.A ZA JEDNU BUNDU TREBA IH NAJMANJE PEDESETAK
NAPOMENA:palo mi je na pamet da si napravim rukavice,šal i bundu od ljudske kože.zar nebi bilo fora.kad se nose životinjska krzna,zašto nebi i ljudska.DNK nam je isti
nedjelja, 18.11.2007.
kirlian camera
EKLIPSE - LIVE IN ROME
A O BENDU IMAM VEĆ NEKI MATERIJAL U PRIPREMI.NE STIGNEM.VRIJEME NE POSTOJI,A UJEDNO NAS TLAČI
za početak što su i tko su zapravo gothic/dark ljudi.kratki njihov život
JUTRO I JOŠ NEDELJA - BLJAK
...i to još oblačno,tmurno i prohladno.Otvaram polako oči da me svijetlost nebi osljepila.Brišem krmelje.Pored mene se u krevet zavukao naš pas - što znači da je stvarno hladno.Ne ustaje mi se,al kad se sjetim obaveza,još mi je veća muka.Radije bi da nisam ni pokušao otvoriti oči i zakrmiti do podne.Jedno pristojno vrijeme.Ali šta je tu je moram.Moram i to one što šije da nam napravi dva super jastuka s materijalom koji smo dobili iz afrike.BIt če fenomenalni.Kad budu gotovi vrnem vam sliku.Inače obožavam poludragokamenje i kristale,tako da sam vam skinuo par sličica da vidite što se sve pod kristal(koji oblik prodaje).Naravno njet u hrvatska.E,da,nisam bio na floidima jer se ekipa prepiušila,popila tolitre piva i nikom se više nije izlazilo na tu zimu.Žao mi je jer sam htio otići.Nema veze MISSION dolaze u Zg,za to skupljam za kartu.
KRISTALNA LUBANJA
KRISTALNA KUGLA
KRISTALNI PENIS
MEKABAKRISTAL
Zar nisu divni.Da poželiš svakog imati doma.Al kad vidiš koje cijene nabiju držat ču se poludragog kamenja i kristala ove što prodaju kod nas.Mrvice kristala.
Napokon je i kava došla na red.Bez nje moj dan nebi imao smisla.brijem da post neće završiti tu,jer sad tek dolazi ono...pas u šetnju,možda koja dobra fotografija.Birceve ne volim jer su svi na isti kalup.niš drugačije od drugog.čujemo se
subota, 17.11.2007.
tribute to pink floid
...ipak odlučismo da stare usjedlice poput nas,barem mogu uživati u nekim hitovima koji su pokrenuli novu eru.Je naravno otišao bi ja svugdje.Eto već 23.11.je Marko Nastić u stereo dvorani.jest što je srbin i što apsolutno nema veze s tim,al u pitanju je glazba i sam odnos njega ,glazbe i publike.Kad sam ga slušao u Monvi centru u Rovinju,osjetio sam onu pravu vibru kad se sjedini um dj,atmosfere i glazbe.Čak je jedan od rijetkih da sam to u zadnjih godinu dana doživio.Volio bi otići al tko zna kako će i ovaj koncert izdržati naše stare kosti,reuma i ostatak bolesti koji sljedi.Nadam se da će bend koji svira njihove stvari,doista uspijeti dočarati minimum Floida u živo.Živi bili pa vidjeli.
Malo sam ljut,al ne na sebe,već na gotičare,darkere,neoromantičare...Cijelu božiju sedmicu jedva da sretneš nekog(i to nisi siguran da je, jer je moda i tu uzela maha),nemaš jedan birc u gradu(ne mora biti birc,ali neka dekadentna rupetina koja se i te kako može pretvoriti u bat cave.)Al brate da u gradu ne postoji specijalizirani birc(rupa)koja bi skupljala neoromantičare,gotičare,neofolkere,industrialce,emb-ovce.Gdje bi na miru ispio ddcl crnog vina,pivo,makjato.Ali ne,to se ne može desiti ni u "najrokerskijim gradom "Rijeci.Dakle maštanje o bircu je nemoguče jer ne posjedujem financiska sredstva za taj poduhvat.Naravno slušaolo bi se i gothic rock,avangard,punk rock,ponekad i ska,ponekad stari rock,al baza bi bila isključivo - dark.već si zamišljam birc.boja krvi,paučina,kosturi,malo groblje,mistika,mirisna ulja,a kad bi svi poludijeli prešli bi na HC.Na koncu što me ljuti je u biti ta fucking moda.Zar stilove moraju kupiti s ulice i vračati se za par godina u nazad.Sad su 8o.tada je i dark bio u procvatu.Više nema dučanćića a da nema barem pertle na kosture,prstenje svih znakovlja od keltskih do svemirskih....Gdje ja to živim?Ah,da,planet zemlja.
na kraju što me nervira je to da subotom,šetajući korzom,nalečeš na vještice svih vrsta.One u ljepim klasičnim romantičnom stilu,malo baroka,do nešto izmežu punka i darka.Te su mi najzanimljivije jer se takjo nose svaki dan.A nove novopečene gotičarke,želim vam samo malo da okusite - živijeti dark.Čovjek se ne cijeni ni ne gleda po obleki,već prema osječaju,energiji koju gajiš prema datoj osobi.Danas je subota.Bit če gotičarki,a kako prepoznati gotičara.Na gotik partiju je lako.A kako to prepoznati na ulici.moja malenkost vas moli na odgovor sem radi osobne ankete.zahvaljujem se unaprijed.Pričat ču vam kako je bilo na tribute to pink floid
PUT
PROLAZNOST
PROLAZNOST JE STALNA
PUT U NEPOZNATO
napisao Saša (SCH)
"...trebam ići još sto tisuća milja
da bih stigao tamo
gdje sam bio već
po stazi ko snjeg od prozaka
da se vratim kada potonem..."
neznam,na mene je ostavila dubok trag razmišljanja.nesmijem vas niš više pitat jer je već jedno postavljeno :"Kako prepoznati muškog gotičara - darkera(parti isključen,pre lako)on the road(na cesti)?vaši mi odgovori mogu pomoći u mojoj maloj statistici koju radim.beznačajna je vama,a meni jako bitna.hvala unaprijed
petak, 16.11.2007.
kraljevski konjić
morao sam ovo staviti na blog jer ovako ljepog morskog konjića nisam odavno vidio.imao sam priliku vidijeti u moru dok se zavađaju,pasu,igraju,al to su oni domaći.ovaj je nešto drugo
četvrtak, 15.11.2007.
kad se život čini užasnim
...znao sam da griješim.svjesno sam se uvalio u nevolju,pritom znajuči za sranja,znajući za tanku nit koja nas spaja,znao sam za najdublji strah,obečanje...znam i znao sam.nema opravdanja.U datom si momentu nisam mogao pomoći.morao sam posustati jer sam težio svijetu kojeg nema,koji je iluzija,koja kratko traje ,a duge i ogavne posljedice ima.Ali u toj iluziji nestaje bol života,nestaju ljudi,okolina.Nastaje tišina,tišina kojom sam težio i dobio na kraju.Neznaš,jer ne možeš znati koji je to jebeni osječaj ne osječati odjednom ništa,a prepun si i lagano pucaš prepun svakojakih emocija.bilo je ili dan tišine ili ludara.Za ovaj sam put izabrao dan tišine.Više neću.Sada ću preći na ludaru.Da se odmoriš ti,lele,ja.Da dobijem na vremenu o razmišljanju.Gdje cijeli dan nemam šta raditi.I znam da če iz te silne dosade i okruženja nastati nešto,dal stvar ili ja to je za vidijeti.Al rodit če se nešto.jesen....
AND THEN
PODVOŽNJAK
TV
STIŽE,JEDVA ČUJNO,TIHO
LAGANI PREOBREŽAJ
UTOČIŠTE NEKOG KUKCA ILI PTIĆICE
PILSS
BILO JEDNOM JEDNE JESENI
I ONI SE SPREMAJU ZA NADOLAZEĆU ZIMU
MAŠTI NA VOLJU
CRNOBIJELA JESEN
PLOD
BOJA
A NAJBITNIJE OD SVEGA JE OVO:
"...šTO SMO BILI I ŠTO JE BIO TAJ GORKI TREN ŠTO ŽIVOT SE ZVAO...?
G.leopardi
petak, 09.11.2007.
zeneno,žuto,crveno,plavo,smeđe
Postoji mjesto,nedaleko od grada,gdje sivilo,smrad i buku,zamjenjuje niš sem prirodnog,negdje i nesređenog zemljišta.Jesen se već pobrinula svojom melankoničnim čarobnim štapićem i u trenu rašarenila krošnje zimzelene šikare i krošanja,dale boje koje si ni na najboljoj gljivi ne možeš poželjeti
četvrtak, 08.11.2007.
in the nursery
petak, 02.11.2007.
život teče i igrom okolnosti...
...neću vam moći pisati o dark subkulturi(mada če i to doći na red i to ubrzo.dont care),ali čisto da ne mislite kako sam umro,naletio sam na članak koji je smiješan,crnohumoristićan i svašta a tiće se GAY POPULACIJE
DAKLEM 
naslov:
KAD JE MUŠKARAC PEDER
Tko su pravi muškarci
Peder ne misli da se šakama rješava sve i da su pederi oni koji to ne kuže.Sve su žene lude za pederima.Sretne su one koje ih imaju,ostale ih čitav život traže.
Peder nikad,nikad,nikad ne bi otišao u krevet s muškarcem.
Peder je onaj koji ne misli da je svaka žena kurva.Odmah na početku treba reći,jako je malo pedera.Peder je onaj koji djecu vodi u vrtić,a ona je ostala,lakira nokte,pijucka kavu.Peder ponekad nedeljom skuha ručak za nju i djecu.Peder zna uključiti perilicu za rublje,onu za suđe,zna upotrijebiti peglu i promijeniti pelene.Peder,kad jednom u sto godina gleda utakmicu a njihovi zabijaju gol,ne trpa u šaku svoa jaja i svoj kurac i ne nudi ih sucu vičući,popuši mi pederčino ! Peder staroj mami čestita rođendan i vodi je na grob pokojnog muža koji nije umro zato što mu je sin peder,i stari je gospodin bio peder,tata je umro od infarkta. 
Pederi su svi muškarci koji ne urlaju,glasajte za nas,nemojte za pedere iz SDP-a.Pederi su i oni koji se ne deru,HDZ ne zna.Pravi peder nakon sranja potegne vodu i otvori prozor kupaonice.Ako je kupaonica bez prozora,uključi ventilator.Svaki peder prije sexa opere kurac i jaja.Najveći pederi među pederima vodom pošpricaju čitavo tijelo.Kad je peder na službenom putu,nikad se u hotelskoj sobi ne tušira,ali uvijek,iz poštovanja prema sobarici,poprska pod kupaonice.Peder plača elimentaciju i ne misli da tom lovom kupuje sexsi rublje.Peder ne voli više svoje auto od svoje djece.Peder se raduje vikendu,a ne poslu.Peder ne želi pojebati ni prijateljicu svoje žene ni njenu mlađu sestru.Peder ne misli da su vršnjakinje njegove kćeri željne njegova kurca.Peder nikad ne pije žuju,a kad na ekranu vidi muškarce koji to potežu iz boce.,uvijek kaže,zašto gledamo te kretene?Peder pere zube svako jutro,i uvečer,ako planira sex.
Kad pederu na ulici njegova žena kaže,jesi li vidio onog sisatog komada,on uvijek odgovori,oprosti,nisam ga vidio.Pederi u shoping centre ulaze bez žena, i bez popisa u ruci a izlaze gurajući puna kolica.Znam pedera koji subotom odlazi na tržnicu i kupuju ženi cvijeće,žute ruže.Znam pedera koji je podigao kredit kako bi ženi kupio koraljnocrvenu torbicu.Volim pedera koji mi svake subote u jutro i svake nedjelje ujutro donosi kavu u krevet :).Svom kućnom pederu nisam skuhala u životu 5 ručkova , ali kad jednom u 10 godina spremim češke okruglice, kupi mi prsten s brilijantom.Pederi djeci pišu domaće zadaće.Postoji jedan peder koji ima sina u 7.razredu,zbog njega je naučio razliku između mase i težine.Drugi je peder potrošio noć na Šekspira,napisao je o tome tekst,kći je dobila jedinicu,pederu su bile suze u očima,zlato,rekao je,daj tati još jednu šansu,popravit ću se.Pederi bolesnim ženema odlaze u bolnicu i nose joj juhu koju su sami skuhali.Peder ne izlazi iz kuće,kad u kuću uđe beba.Pederi se noću dižu i traže dudu ispod dječjeg krevetića iako ujutro odlaze na posao a ona ostaje u krevetu.Pederi svoje žene i prijateljice ne nazivaju kozama,kravama,pičkama i glupačama.Pederi ne tucaju tuđe žene i ne govore im,između mene i nje je gotovo,s njom sam samo zbog djece. 
Pederi ne misle da im je mala plaća zato što se cijeli svijet protiv njih urotio,i ne govore uokolo da nisu diplomirali jer se na fakultetima ispiti plačaju pičkom. Pederi vole ženinog mačka i ako im je najdraža životinja pas.Pederi vode mačka veterinaru,drže ga za vrat dok mu veterinar zabija injekciju u tijelešce,bez pogovora plačaju 150 kn i ne žale se što su na pregled morali čekati dva sata okruženi velikim psima,malim psima,mačkama i papigama.
Pederi se brinu o nabavi drva za zimu,nalaze nekog tko će ta drva iscijepati i posložiti.Pravi peder,prije nego ode na posao,naloži peć.Pravi peder nikad ženi neće reći da joj sise vise,da ima deset kila previše,iz grada joj nosi pire od kestena i još šlag gore.Kad se na displeju telefona pojavi broj njene mame,dok ona histerično maše rukama,on u ruke uzima slušalicu i govori,baš mi je drago što vas čujem,vaša je kći u vrtu,kako ste danas,kako tlak?Pederu se u sexu ne žuri,diže mu se kad se njoj hoče,ne navaljuje i nikad ne kaže,daj mi pičke,potpisalasi,kurvo ! Pederi peru kosu,svakoga dana na tijelu imaju čisto rublje,prljavo ubacuju u košaru,i čarape.Pederi svoje košulje sami glačaju i slažu ih u ormar.Žena koja živi s pederom nema pojma u kojoj ladici on drži gaće i podkošulje.Pederi čiste svoje cipele i dječje cipele.
Peder zna koji konfekciski broj nosi njegova žena,koja bi se torbica svidijela njegovoj kćeri,kakvu jaknu treba njegov sin.Peder ne misli da mu je sin rođen da bi postao Eduardo ili Srna ili predsjednik evrope,peder želi da mu sin bude sretan.Peder na ulici poljubi svog sina kad ga iznenada sretne.Peder druge muškarce ne doživljava kao konkurenciju i neprijatelje koje treba jebati i zajebati.Peder ne gleda Dnevnik,peder ne gleda tv,peder nezna ništa o nogometu,peder ne odlazi na birališta,peder ne vidi razliku između SDP-a i HDZ-a,peder ne voli domovinu više od žene.Peder susjedama ne jebe mater i ne truje pse.PEDER VOLI LJUDE.Peder ne misli da se šakama sve riješava i da su pederi oni koji to ne kuže.Sve su žene lude za pederima.Sretne su one koje ih imaju,ostale ih čitav život traže.Peder nikad,nikad,nikad ne bi otišao u krevet s muškarcem(moj prigovor:kako koji).Ako je peder svaki muškarac koji voli žene,tko su muškarci koji vole muškarce???MUŠKARCI KOJI VOLE MUŠKARCE SU PRAVI MUŠKARCI.
ZLOĆE I POVRĆE
Za ovaj malo čudan ali učinkovit tekst zaslužena je novinarka
VEDRANA RUDAN by NACIONAL
(koji je broj nacinala i datum jednostavno su izbrisani iz moje memorije,ali sam siguran da se radi baš o ovom mjesecu.ne,sad je vec studeni,a to se desilo u oktobru)
Zahvaljujem se novinarki Vedrani Rudan koja je opisala pravo stanje naše nacije,i nadam se da se neće ljutiti što sam se okoristio njenim tekstom,ali tekst nije da padne u zaborav,već da do njega dođe veći broj naše i onako male hrvatske populacije)
Hvala Vedrana
i mali patizanski slogan
LJUBAV JE LJUBAV
LJUBAV NEMA GRANICA
LJUBI BLIŽNJEG SVOG(biblija)
"...nismo mi to
što naša tijela hoče
i što se sada
u jednom grču lome,
mi ljubavi smo
samo dvije samoće
u životu ovom prividnome..."
(E.Kišević)
Siječanj 2010 (1)
Kolovoz 2009 (4)
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (17)
Kolovoz 2008 (13)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (10)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (23)
Siječanj 2008 (35)
Prosinac 2007 (24)
Studeni 2007 (18)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (25)
Kolovoz 2007 (19)
Srpanj 2007 (16)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (7)
Travanj 2007 (17)
Ožujak 2007 (7)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PREKODIRAO MI I POMOGAO UREDIT BLOG: Dominic
BLOGOVI PO KOJIMA PROŠARAM
mrak66
noćna mora
slaven
satan šakić
Baka Kmica
CUT ME...And Kiss The Raven
Poison Girl
Dominic
Fantom Slobode
Bloody
Dežurna Vještica
denco
VampLady
nevjerojatno,ali istinito
Idira
Androgyny
PoisonIvy
Suden Joiku
Tinolovka
LobyM
Beautiful Nightmare
Fetusič
Poison
Snow White Queen
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
website design
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!OPIS BLOGA
KROZ MOZAK ULETI KROZ PRSTIĆ IZLETI
GLASAJTE,JAKO MI JE VAŽNO!!!
GLAZBA :
GOTHIC ,DEATH IN JUNE,OLD BUT CAVE, DEAD CAN DANCE ,INDUSTRIJAL,ELEKTRO,PREKO GOE , DO PSYCHODELIČNOG AMBIJENT CHILLOUT-A
KNJIŽEVNOST:
BUKOWSKI,KAFKA,E.A.POE,MILER,TAGORE,BAUDELAIRE,MANN,VASKO POPE...
HOBBY:
FOTOGRAFIJA,KRISTALI,EZOTERIJA,...
KUĆNI LJUBIMAC:
NAJDRAŽI I NAJMILIJI PAS NA SVIJETU - MAZA (lelica)
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
DUGINE BOJE
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
alt="QuickPost" border="0"> Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
DRUGA STRANA
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!