srijeda, 15.08.2007.

...èulim tu u našoj jazbini,mom sada najdražem utoæištu,mirnom i u skladu svih boja napravljenom stanèiæu.neznam,i ako me uèe da se za mjesta i stvari nesmijemo previše vezivati,eto ja sam od onih kojima uvijek nešto fali.teško je to nauèiti ponovo.ako si cijelo vrijeme živjeo u suprotnom.but,koga je briga?INFECTED MUSHROOM.preslušavam njihove starije albume gdje niðoh na stvar "BECOMING INSANE".srdacno je preporuèujem svim ljubiteljima a i neljubiteljima tog žanra.kako mrzim tu rijeè.meni reèi žanr, isto kao nekom fancy(i ta mi se ne sviða - bljak) ,uz tu stvar isto tako srdaèno preporuèujem WISH ,od koje sam nešto spominjao u prošlom postu.èekam kišu da....dokuèite ili poslušajte stvar.e stari dobre inficirane gljive.a kad smo veæ kod stranaca,uvijek i uvijek èu spominjat TOM JAY-A.sad radi na drugim projektima ne tièuæi se stila ili ono bljak,žanra.za pohvalu je projekt UNDERGROUND SKY.sluèajnomi se našla što promo sa 4 stvari od koje neznam koja je bolja.ja bih rekao na svijetskoj razini jer brijem da bolju glazbu ne puštaju ni preko granice.zašto netko kod nas jednostavno ne može biti dobar.pa zato što nas podcijenjuju.eto zato.a ja tom jay-u i njegovim kolegama iz underground sky-a i ostalih projekata (neznam svima ime pa èu èutijeti)želim da stvarno svane taj njihov minut,da ne moraju brinuti o egzistenciji samoj, kao i obitelji.s njihovog seta èuo sam stvar kojoj neznam ime(èest sluèaj),al znam da ide nekako "no more lies".pikla me na mjesto gdje je trebala,a set se ispreplièe sa mojim životom,te sam samog sebe prepoznao u pojedinim mixevima.hebi ga.inaèe toma volim iz dalekih devedesetih i sve što mogu reèi da njegove fešte su one od rijetkih danas,a da se preprièavaju duže vrijeme.ala BOYS & GIRLS(ili obratno,i tako nema veze)u malom skuèenom prostoru monvi centra,nazivali su ga privee,a ime mu zaista neznam,ekipa sva poznata,starija,gotovo povratak u 9o-e.taj su dan svi dj-i bili dobri,ali ono što je u stanju uèiniti tom s komunikacijom s publikom koja fali mnogim dj-ma,to je nezaborav.cijeli set sa svojom prièom,a šlag na kraju:da me u bulju karaš,sad se nemogu sjetit naslova stvari(ah memory)ali zato znam da je bila stvar od starih dobrih DOORSA.a tek kad sam èuo da je u set svrstao DEAD CAN DANCE,znao sam da je on onaj dj kojeg èu uvijek voljeti,cijeniti i koliko toliko pratiti.ZABORAVIO SAM vam reèi da su tom i rosho osvojili ove godine na dodijeli PORIN-a,za suradnju s putokazima i remixsem ANDROID.remixed.,koji je rezultirao i porinom za najbolji album klubske glazbe.ujedno je to nagrada struke,kao i brojne pohvale publike i kritike...bravo.....
...juèer sam dobio potvrdnu mail poruku od mog jedinog prijatelja moje generacije.možda èak prijatelj za sva vremena.barem ja prema njemu gajim taj osijeèaj.i ako se ne družimo(km),i ako se rijetko èujemo(on je krivac ne ja)...kad se sretnemo imam osjeèaj da je vrijeme stalo(i ako sam svijestan da vrijeme ne postoji),bilo mrtvo do tog trenutka i samo se nastavilo.èudan osijeèaj ali mi se javlja s rijetkim ljudima.znam da mrzi kad mu èestitaš roðendan,znam da ne voli pisati ni sms,a kamoli mail,znam da je bio uvijek šutljiviji od mene,jer sam bio ja onaj koji je uvijek i sa svima lajao.nekad je dobro i došlo.zar ne stari prijatelju?neæu stavljati nikakv inicijal jer sam siguran da èeš znati o kom se radi,a mrziš bilo što vezano uz tebe i pisanja,razgovora,fešti...drago mi je da ste se ti i I.sreli.napokon jedna s mozgom i koja tebe može trpijeti više od sat i pol.uz to sad imaš sve što ti treba.zar ne?zar to nije smisao postojanja,mada gledamo možda iz drugaèijeg kuta.zašto da je bijelo kad može biti crno.a ona najdraža meni "formule su pasale."-"ma kad."ili ona iz pamtivijeka upravo godina i formula.imali smo stan koji sam kao "trebao èuvati".jazbina,nema staraca,sedamnaest godina,maleni i nevini još neiskvareni(mislim na ostatak ekipe koju je život odveo drugim vodama).poster na zidu THE CURE - BOYS DONT CRY.sjetim se G.kako sjedi ispod tog plakata,omamljen pivama i nikako da konta èemu se valjamo od smijeha,izrièuæi dvije rijeèi koje nije razumio al nije kontao gdje su.vidite moji dragi,da sam poslušao tog prijatelja,al da sam ga poslušao i ozbiljno shvatio,puno sam negativnih stvari mogao prevaziæi.al oèito sam ona klica koja ne uèi na tuðim greškama veæ na svojima.pitam se ponekad tako,sjedeæi zavaljen u fotelji.ma gdje su samo završili ti ljudi koje sam poznavao?neke sreèem naravno dan danas po raznim eventima(svatko sluša nešto svoje,al se ono zajednièko uvijek naðe),tako mi ih je drago vidijeti,tako u meni zaigra moje malo srdašce.a kad i taj netko skonta tebe,a nije siguran da si ti(pa prošlo je svega deset godina + još koja.ljudi se mijenjaju.mjenja im se život.zapravo takvog si prave i grade.svakoj ludi njene radosti),nabaciš onaj smiješni sam po sebi osmijeh, pun nevinosti i želje za druženjem i proživljavanjem neèeg zajednièkog...i baš je taj osmijeh onaj pravi pravcati osmijeh kojeg ne možeš sresti ni na ulicama gradova,a još manje manjim mjestima.osmijeh koji ne košta ništa,a tako puno znaèi,ruši sve postojeèe barijere.LOVE.........