subota, 30.06.2007.

...jesam hay(zato što sam popljugao ranojutarnju marlijevsku frulicu - umijesto èašice rakije).hodajuæi tako cestom,a zrakom se sprema kiša(mada sumnjam u to pošto idem na posao),razmišljam si o tome koji me vrag ponovo natijerao da se vratim u ono leglo zla zvano"slatina".jebi ga na poslu sam.o odlaženju u druge dimenzije nesmijem ni pomišljati,pošto radim s osobama koji imaju konzervativni pogled na svijet(èast izuzecima),gledaju ravno i na novac,a ono oko njih ih baš i ne zanima,mada su i oni tu,na toj planeti.znaèi na poslu sam,na mjestu koje mi nije drago za relax,pa odluèujem mini vošem oprati klizave alge koje se nakupe na umijetno sagraðenoj plaži(da su je ostavili kakva je bila,more bi bilo èistije,a i nebi bilo problema sa klizavaim algama...inšoma)."zanimljiv" je to posao ako ne želiš komunicirati niskim.što meni odgovara.mini voš bruji,praviš crteže po crnim,ljigavim,klizavim algama,slušaš cd-player,te, te nitko niš ne pita jer jednostavno radiš koristan posao za dobrobit firme,a i plave zastave
želim biti dobar,ali ne pali(za neke jesam za neke nisam.100 ljudi još više èudi).i tako perem ja u miru plažu od odvratnih,crnih,ljigavih,klizavih algi,...zasrao sam mašineriju(mini vosh).i što sad?coll.sad ne radi.do marende ili popularno zvanog "gableca",popravit èemo je.hebi ga.dok smo im govorili da joj je potreban kompletan servis,nitko nas nije šljivio.pa eto ti ga na sad?popravljaj je svaki dan .da,popravit èemo je samo što s nastavkom skidanja odvratnih,ljigavih,crnih,klizavih algi,danas više niš.plaža se klasièno napunila kupaèima.a nikako nebi bilo zgodno zujati im mini vošem oko glave i u more ispuštati one "simpatiène algice".ništa.fino èemo je pospremit, za što je potrebno dvojci ljudi, negdje, prosijeèno èetrdesetak minuta(ako si spraksiran).osim brujanja i zujanja poslužit èemo se zanimljivijim strojem.koristile su ga i viještice u bajkama.da baš to.stara ofucana metla.skupljat èemo pikavce(odgoj europe i balkana),a uz put papiriæe,salvetice,korpice sladoleda koja ponovo europska,balkanska dijeca bez primijera odraslih, još nisu nauèili èemu služi kanta za smeæe.
još jedna meni zanimljiva situacija.vama neæe biti toliko,ali meni je od pukog znaæaja(inaèe banalna).bio nam je u posijetu direktor"dobar dan", koji se za èudo prema meni ponašao u velikim èudnim granicama normale.(možda se zažalio jer sam bio na bolovanju--jetre radi.ali nije tip od sažaljavanja.to je veæ viðeno milijon puta.èovijek bez srca ili kamenog...ha).èak me zamolio ako sutra(nedelja je),umjesto "starog"(inaèe moj stariji kolega.za sad fer,korektan i razvijenog uma prema travi i ostalim djelovima dimenzija.živi i on u svojoj dimenziji.a nedelja je njegov sveti slobodan dan.nešto kao meni srijeda)obièi onu drugu plažu pod našom nadležnošæu.mislio sam si.al ne predugo da se ne predomisli.vrlo rado.tamo je posao gotov za pola sata, sem ako klinci nisu porazbijali dvadesetak flaša,pa imaš frku sa staklom.ali ako to nije tako,a nadam se da nije(a nada je opet ono što je).do marende(možda koja mrvica prije.reda radi)mogu se napokon opet okupati u svetoj vodi zvanoj more,mogu zapaliti ganjarollu,...recimo jednu od onakvih kakvu sam si jutros zafrljao prije posla(èistak),samo malo reda radi da mi popravi depresivno raspoloženje(kažem vam da se spremala kiša,al niš od nje.radio sam).ako niš dala mi je volje za nove radne pobijede(uzmimo u obzir da sam okorijela ljenèina,da na poslu nisam bio par dana pošto sam bio na bolovanju).na vama je da zamislite koji se to fucking feeling javio u meni kad sam "morao"krenuti na job.a istinu na vidijelo,ne volim stvarnost i volim živijeti u svom svijetu.interesantno.nikog ne diraš,u niš se ne petljaš,ali ti se u život uvijek uguraju osobe koje ponekad baš i nisu drage........najdraži M.to se nikako ne može odnositi na tebe,jer si ti upravo suprotno ovog prije napisanog.s kim bi se svaðao,tko bi piljio u zid,tko bi me natijerao na tibetance,a tek obijasniti mi da sam zabrijao veæ koji dan duže....e dragi moj M.cijenim ja sve to više no što ti možeš zamisliti.jedini je fucking naèin što ja neznam vraèati dobrim.nisam navikao.al se trudim ne povrijediti.tko zna.uz tebe i to nauèim.kiss
na mom èu blogu napisati da može proèitati svatko na kugli zemaljskoj,a vijerujem i šire,da si ti M. zbilja osoba bez koje ja ne mogu funkcijonirati.ti imaš neke stvari kojima nadopunjuješ mene,hej, nemoj se uobraziti odmah,imam i ja nekih mojih ludih stvari kojima te ja nadopunjujem.zar nije bit svakog biæa da se uzajamno nadopunjuju.bilo to u heteroseksualaca,biseksualaca,homoseksualaca,str8-era,transiæa,naših dragih lezbi...zar ne težimo ljubavi?zar ljubav nije univerzum?zar mi nismo jedno?zar mi nismo svi zajedno jedana velika ljubav jedan sopstveni i jedini univerzum???

petak, 29.06.2007.

...TO JE BULLSHIT.KOD NAS SE MLADI U JAKO RIJETKOM SLUÈAJU PREDOZIRAJU KVALITETNOM ROBOM.OVO ŠTO SE NA NAŠEM TRŽIŠTU NUDI JE ZADNJI OTPAD NA KOJEM TREBA ZARADITI.A MI JOŠ NISMO EUROPSKA UNIJA.nas polagano treba istrijebiti.srecom "vlada"demokracija pa mogu srati o bilo èemu...
nego prije dok sam bebicu vodio na pupu ili kakanac,vraæajuèi sinuo mi je razgovor izmeðu M. i mene.raspravljalo se o dimenzijama koje prolaze pored nas,a mi neuki ljudi nismo u stanju to percipirati,vidijeti.ali postavlja se pitanje ovisnosti.osobno vijerujem da je svaki ovisnik okusio barem dijeliæ te bolje dimenzije,teži k njoj pa makar na sopstvenu propast.svaki popušeni nevini joint poveo te u dimenziju u kojoj nisi bio.da ne govorimo o lsd-u koji èuda radi i najružnije ov0zemaljske stvari pretvara u zvijezdice,patuljke,patkice...
ljudi mi težimo ljubavi koju smo izgubili zaluðenošæu ovog šugavog potrošaèkog društva.robovi smo.i ja sam.samo mislim da sam onaj koji je toga i te kako svijestan.okreèem se duhovnošæu.od sutra(kuži mene)ponovo zapoèinjem dan 5 tibetanaca.možda i 6.Hm?
misli koje sam uhvatio,a morile su me cijelim putem gradom.PRVA: :"tko smo mi?mi smo samo raspršeni komadiæi govana koji kruže ovom zemljom(dimenzijom)

druga : "mogu ti samo reèi da je ovisnost samo jedna duboka siva rupa iz sasvim druge dimenzije.nešto slièno crnoj rupi ili bermudskum trokutu...

but dont worry - to su misli koje kolaju veæ poodmaklom stadiju zdravog razuma.
ali,od kad si otišao,udostojio sam posložit ormar(koliko èe takav trajat o tom vodi raèuna ti :) )i još,ostavio sam ti brdo garderobe da ti procijeniš jel nosivo il ne.znaš da su nam stilevi totalno razlièiti.volim te
ps
još te više volim,kad sam otvorio oèi,ušao u kuhinju i vidio oprano suðe.nisi me mogao ljepše obradovati.....

MISLIO SAM NA NEŠTO VEOMA PERVERZNO,AL POŠTUJEM MLAÐE OD 18 GOD.(SAZNAT ÈETE NA VRIJEME)al eto,ponovo je demokracija zagušila moju slobodu govora :)

...znam,zvuèi nevijerojatno.ali uz uzastopno insistiranje i tlaèenje M.da napokon poèmem s tibetancima,urodilo je plodom.digao sam se iz kreveta(protiv svoje volje)i napokon uèiniti to malo dobro što je za moju psihu ostalo.a ona je velika,duboka,nedokazana.
jednom je moj dragi pisac E.A.Poe obijavio :"smatraju me luðakom.a još nisu otkrili da je baš ludost sublim inteligencije"
pa kad je to on rekao zašto nebi tako i bilo.vidijet èemo.možda uskoro.2012.se bliži.a to je datum koji su ostavili drevni Maje.živi bili pa vidijeli,te da u ovim postovima pišem o ljubavi a ne nepravdi i svim sranjima koje ne primijeèujemo,a okružuju nas....

...STRAŠNO.ovako zvuèi juèerašnji naslov NOVOG LISTA broj neznam,al vodi se pod èetvrtak 28.lipnja 2007.
nisam novinar,nisam književnik ni prevodioc al èu vam ispisati sve kako na stranici novog lista piše.možda dam i svoj komentar,jer je ovo postalo prestrašno da zemlja kao hrvatska tom problemu ne može na kraj,a za uzore ima švicarsku,njemaèku,nizozemsku,italiju,španiju...
daklem ; RIJEKA:- U protekla dva mjeseca osmero uglavnom mladih ljudi s podruèija rijeke i okolice preminulo od direktnih ili indirektnih posljedica konzumiranja droge,potvrdili su nam u centru za ljeèenje i prevenciju bolesti ovisnosti na Kalvariji iz kojeg je i stiglo ovo dramatièno upozorenje.kako nam je obijasnila voditeljica centra K.J.,radi se mahom o osobama u ranim dvadesetim godinama života,od kojih su neki preminuli od predoziranja,dok je drugima presudio dugogodišnjem drogiranjem oslabljen organizam.posebno zabrinjavaèinjenica da se uz dva sluèaja predoziranja spominje konzumacija kokaina,a dvije smrti dogodile su se nakon duže apstinencije,primijerice,po izlasku iz komune.i ako ne može obijasniti zašto se u tako kratkom vremenskom razdoblju zaredale smrti vezane uz drogu..Jureško je upozorila da sve veæi broj ovisnika po njenim saznanjima sve više "miješa" razlièite droge i cijeli niz ljekova.
-- ljekove nabavljaju veæinom ilegalno, s crnog tržišta,a najèešæe se radi o anksioliticima,lijekovima koji "opuštaju",aa koje ovisnici nakon što proðe prvi efekt,ponovo uzimaju bez ikakvih kriterija.u zadnje se vrijeme zna dogaðati, prema prièama naših pacijenata,da u stanjima apstinenciske krize èak obijaju kontenijere za stare lijekove,kazala nam je Jureško.
dodatno alarmantni podatak saznali smo,pak, i od predstojnika zavoda za hitnu medicinu KBC-a Rijeka F.Z: koji nam je potvrdio da su njegovi sugovornici na hitnom traktu u posljednih mjesec dana zabilježili desetak sluèajeva predoziranja - na sreæu sa sretnim završetkom,dok je samo u posljednjih mjesec dana od smrti predoziranjem spašeno èak pet mladih ljudi.ove su brojke neuobièajeno visoke,tvrdi on,jer je u ostalom dijelu godine uglavnom radilo o jednom do dva sluèaja u mjesec dana.iako je teško reèi da li ovi podaci upozoravaju na veæi broj ovisnika ili veæu kolièinu loše droge na ulici,èinjenica je da su meðu,na hitnom traktu u posljednji èas spašeni ovisnicima,bile i dvije vrlo mlae djevojke od 21.odnosno 23.godine koje se dotad nikad nisu ljeèile,dobro opisuje jedan od najveæih problema borbe protiv ovisnosti.obje djevojke ,naime,iza sebe veæ imaju po tri godine dug staž drogiranja,a do struène pomoæi nisu došle uz nagovor roditelja i škole,veæ nakon što su umalo izgubile život.
-- mi u centru nismo zabilježili ovih mjeseci neku veæu navalu novih pacijenata,no dobro znamo da na ovom podruèju postoji veliki broj mladih ovisnika koji nikad dosad nisu bili na ljeèenju,potvrdilam je Jureško.

SIMPTOMI PREDOZIRANJA OVISNIKA
JENTI JOŠ NEKOLIKO SATI OSTAJU NA HITNOM TRAKTU ZBOG MOGUÈNOSTI DA SE PONOVO JAVE KOM...KAKO NAM JE OBIJASNIO zEIDLER,PREDOZIRANI OVISNICI NA HITNI TRAKT UGLAVNOM STIŽU S POREMEÈAJEM SVIJESTI,OD BLAŽEG OBLIKA PA SVE DO DUBOKE KOME.ZJENICE SU IM IZRAZITO USKE,A DISANJE JE VRLO PLITKO I ZNAÈAJNO USPORENO.DIJELATNICI HITNOG TRAKTA NAKON TESTIRANJA KOJIMA OTKRIVAJU VRSTU DROGE,NAJÈEŠÆE IM DAJU "PROTUOTROV",A NAKON OBRADE TAKVI PACIPLIKACIJE...
ja bi svojim rijeèima samo dodao da su ovisnici obièni ljudi kao i svi mi,a uz to boluju od opake bolesti zvana ovisnost.svaki èovijek ima pravo na zaštitu,pa zašto nebi i oni,ako se veæ u znanstvenim i medicinskim krugovima zna da je to bolest.pa ako je to bolest,prvo je treba sprijeèiti,a ako je kasno onda i ljeèiti,a ne dizati ruke kao od beznadanog sluèaja.ŽALOSNO.i tu se gubi smisao,doktora,njihove zakletve,humanosti ili onak mali traèak u svakom èovijeku a nazivamo je ljubav.

ŠTA JE BILO S DJEVOJKOM KOJOJ JE PSIHOPATA UBRIZGAO OVEÆU DOZU HEROINA I TAKO JE PROMATRAO OKO 10H KAKO U AGONIJI UMIRE.koja je to vrsta bolesti?????????????

...JEDINO BI DODAO DA SU EUROPSKE ZEMLJE POPUT ŠVICARSKE,DANSKE,HOLANDIJE...odavna riješili problem droge.zašto da na drogi zaraðuje neki nevažni dilerèiæ,kad država ima i te kako profit od toga.recimo švicarska.narkoman si prijavljen 6 giodina,znaèi nisi u stanju bavit se sobom jer moraš naæi dnevnu dozu.i to su riješili.imaš tri moguènosti.da doðeš u ambulantu i dobiješ svoju dozu heroina,imaš soluciju metadon,subotex,a i još niz novih ljekova.na kraju svaka jedinka ima pravo odluèiti kako želi okonèati svoj život.zašto bi tu postojali zakoni koji i onako ne vrijede i pune zatvore obiènim narkomanima koji su bili prisiljeni dilati radi svoje dnevne doze.tu su doktori,tu su apoteke.a da ne govorimo o ljubaznosti nekih apotekarki kad zatražiš inzulinsku iglu,pa ti je baci pred tebe bez ikakvog zamotavanja(kao ostale ljekove).isto kao da ti kaže.ti si bjednik i svi ovi ljudi iza tebe trebaju znati koji si jadnik.a nisam niš drugo sem narkoman - vrst bolesti

IZVINJAVAM SE. u žurbi zaboravio sam napomenuti da èlanak osim mojih upadica,laganih komentara i savijeta,zaslužuje nitko drugi no novinaka jutarnjeg lista Vedrana Simièeviæ
draga vedrana.o ovisnostima,overdosima,borbi naših ljeènika da stacijoniramo "bolesnike"narkomane.bila bi cool ideja.al znam.živim u mašti,sebi sam pomogao,pa bi i drugima.narkoman ne gubi feeling sa stvarnošæu.on je ignorira jer se ne želi vratiti u dimenziju zemaljskog bola.thats all

èetvrtak, 28.06.2007.

jutro je.kuham si kavu, a veæ tada sam sebi idem na živce.nisam još došao k sebi s kratkog posijeta mojima.njima možda to i ne izgleda tako strašno,al ožiljak koji u meni svaki put kad se sretnemo ostavlja.da ne volim svoje roditelje vijerojatno nebi bio gay :).znam naša mala beba je tu.jedina koja stvarno uvijek pokazuje radost kad te vidi.pa kako joj možeš odoljeti.i ako mrzim sebe,i ako mrzim momentalno našu malu bebu jer je moram voditi van,a mrzim i M.jer on još krmi a ja ne mogu.uf!dobro je da sam s bebom izašao.tako sam uspio malo doæi k sebi od juèerašnje "pive".M.je kao po obièaju u žurbi.imam veliku potrebu razgovarati s nekim,ali da me taj netko pita o èemu,vijerujem nebi znao.gospodin M.uporno tupi da ga obasipam glupim pitanjima.možda i da.al nisu upravo pomoèu glupih pitanja došli do senzocijalnih otkriæa.znam nije on kriv.i on šljaka po cijeli dan.jedino si je uštimao da stalno radi popodne,tako da noæu švrlja netom,a danju krmi.a ja brižnica.dižem se u 5:30h.jedva stignem kavu popit i onako sa discmanom i slušalicama u ušima pokušavam si utuviti u glavu, da to nije stvarnost,veæ jedna od igara koje odrasli igraju.zatim me èeka cijelodnevno izlaganje suncu.milina.neki èak za tako što odvajaju podosta velike svote.a ja ono gratis.di èeš bolje.ok,nakon takvom prisilnog sunèanja(zgibam ja na pivce i malo u hlad.dont worry)
ok vraèam se jutru i mojom šetnjom našom bebom.odjednom kao da to više nisam bio ja.užurbano sam se vratio doma,uzeo naušnicu za pirs i zadao si bol u kojoj sam pomalo i uživao.nije strašno.mala rupica i malo krvi.ali osijeèaj da kroz tu rupicu i te kapljice krvi polagano istièe višak depresije i tuge.osijeèao sam olakšanje.(inaèe ne volim da mi se nanosi bol,niti sam osoba koja bi to uèinila)
ništa kad je tako i lagano sanmoozlijeðivabnje nije zloèin,nema razloga da to ponovo ne pokušam kad se naðem u stadiju izbijegle depresije.pošto pirsanje ispušta pre malu kolièinu uzavrele depro krvi,upotrijebit èu metodu kaleža,bodeža i redovno si iskapat 1 dcl moje vlastite krvi.tekuèine života,al ne na jednostavam medicinski naèin,ne,veæ naèin pun agonije i bola,da da mjesto svoj depresiji koja se nataložila u sunèevom èovijeku,odmah,ovaj tren iscuri van...

...i ako sam malo ljut na redakciju blog.hr što su mi ideju o pisanju uspijeli razbiti u tisuæe komadiæa stakla i tako izgubio volju i inspiraciju,al opraštam vam.uvijeren sam da se svaki komadiæ tih milijona komadiæa stakla može i te kako ponovo sijediniti u jedno.dont worry.
21.06.07.
nije prošlo dugo vremena a da ja sa mojom simpatijom "direktorom"nisam imao lagani okršaj.mislim da živim u slobodnoj zemlji te da imam pravo znati što se u firmi dešava,a to tko krade znat èemo kad završe iza rešetaka.kad ti sam direktor(a zadužen je za prava radnika)kaže da tu nema demokracije(za koju se borio samo još sitan broj naših ljudi,dok se taj direktorèiæ skijao u austriji ).na što je on toèno to mislio.da ponovo vlada robovlasništvo i da mi ko robovi nemamo nikakvo pravo,dal se ponovo vratio fašizam(jer kapitalizam.
a na istoj se toj prenaèièkanoj opatiskoj plaži odnedavno vijori plava zastava,dok na sredini te plaže stoji mašinica koja ti za 5 kn naèini od kovanice od 10 lipa suvenir iz opatije.zar to nije kažnjivo dijelo.zar to nije uništavanje državnog novca.dakle plava zastava nije samo održavanje èistoæe plaže,nije samo skupljanje pikavaca i pranje klizavih algi + èistoæa mora koja je meni uvijek upitna,veæ tu spada još mali milijon pravila da se do nje doðe.al mašinica poput ove automatski bi trebala skinuti plavu zastavu...

25.06.07.
došao je i taj ponedeljak,a pošto moji pomalo odpustijeli i nestabilni živci,šaptali su mi na uho da moram uzeti koji dan slobodan te se odmoriti od svih tih gamadi koje rade samo za novac a gosta stavljaju u drugi,treèi pa èak i èetvrti plan.stigao sam na malo mjesto na moru,razbio se ko kanta i nisam htio iæi doma, još k mojima jer me oni napadaju da sam drogiran i kad nisam,pa sam htio izbijeèi te nesuglasice,a i nisam bio u veni za nikavim svaðama ni dokazivanjima neèega što nisam uèinio :).izgubio sam mobitel,mada brijem da mi je ostao doma.èisto sumnjam,al se nadam,a nada znamo što je.ono što voli biti.ok,nema moba,ali nema ni kljuèeva od stana.nema ni naoèala.sfiga,ili misterij?kad smo kod moba onda se prisijetih da sam tudum za pamèenje telefonskih i ostalih brojeva,nešto slièno kao s imenima.tako broj od M.isto neznam napamet.za oprostit mi je jer neznam ni svoj vlastiti.i ponovo se nadam da je doma i opet znamo što je nada.idem doma i ako je mjesec zlatno žute boje,,a njegov se odsjaj razljeva po površini mora.uz to dolazi i lagani topli povijetarac.nije hladno>jako je ugodno,al meni je pokvarilo romantiku malo gubitak fucking višak materijalnih stvari.dragi,ovakav mijesec još nisam vidio.milina.šteta što nisi tu samnom.
kako sam ustaao sa hridi sa koje sam promatrao taj priodni fenomen mjeseca,povijetarca i bonace mora,ipak sam se odluèio na odlazak.ustadoh i osjetih onaj pravi osijeèaj slobode,dok podsvijesno strepim pri ulazku u stan mojih roditelja da mi ne pokvare i ovo malo napunjenih baterija promatrajuèi stvarnu prirodu.jebeš mobitel i sve te gluposti.priroda ima puno dublji i jaèi znaèaj.

26.06.07.
.............eeeeeeeeeee..........ovo mi se još nije desilo.jedan lijepi mali slatki,simpatièni,zeleni skakavac(ne od onih velikih ružinih(neki kažu),kojih se ljudi obièno boje.zašto?bo?ako tko zna nek mi javi :) )...jadnièek,od silne žeði,bio je u stanju poèiniti samoubojstvo i to u najgorem sluèaju utapanjem.pošto se smatram dovoljno humanom osobom(za razliku nekih),a i neki me èak smatraju i cool(mada brijem da baš i n ije tako),al ima i zlobaba.nije bitno. bitno je da se prièa.zato smo živi.zar ne?baš u ovom životu,ovoj dimenziji.vratimo se mi našem malom,slatkom,prelijepom skakavcu.naravno,agonija je zapoèela.okliznuo je te upao u moju èašu punu mlijeka.šta èemo brže,dohvatih pakiranje duhana kojeg pušim(inaèe),umoèim u èašu punu mlijeka i tako pružio slamèicu spasa malom,lijepom,zelenom skakavcu.eto napio se fino mlijeka,riskirao je utapanje,a sad je veselo odskakutao na livadu koja se nalazi tik iza prozora "moje sobe".
dva su sata u noæi i ja ne želim rondati i lupati da naðem tvoj broj moba,al usto te nebih volio buditi te iz sna surfanja netom.cmok(osobno)

27.06.07.
...sakrio sam malo "žiže" u ježeka(ofarbanog u roza boju).pokazat èu vam ga veæ jednom sliku kad nauèim kako se stavljaju na blog(VRLINA = ljenèina).poanta je uu tome što sam smjestio mojoj dragoj mami,jer poznavajuæi je,svaki boravak u "mojoj sobi"znaæi i droga(malo žalosno,ali i nerazumijevanje,nema veze).znam da kad odem,onda prekopa svaku rupicu,svaki kutiæ i džepiæ nebi li bila uvijrena kako je u pravu(a griješi vjerujte mi jer je to prièa za sebe).najbitnije je što zna da zapalim joint.otvoreneo sam joj rekao da poslije svih sranja koje sam napravio,zapaliti pljugu je stvar namanje štetna za moj malo oronuli organizam.èak sam je uvijerio da recimo mojoj jetri manje šteti joint od pive.e tu se veæ zapitala.al ipak odgoj je odgoj i trava nije legalizirana(žalosno).zagovornici antijoint ne trebaju ostavljkati komentar.hvala.da se vratim na žižu,mamu i ježiæka.jedva èekam da ga naðe.a naæi èe ga vijerujem.a ako ne ,to je zasigurno najskrovitije mjesto u "mojoj sobi"
BACKWORLD (za poznavaoece žanra ne treba obijašjavat,a za neupuæene,jako dobr neofolk band.interesirani mogu na njihovu web stranicu) ------- uspio sam sam naštimati da sviraju na veæ pomalo vremenski(koje ne postoji - vrijeme) poodmaklom cd-plejeru.no frks.da si samnom(OSOBNO - ne shvaæaj ko napad)...proæi èe...valjda i to...
inaèe BACKWORLD je band poslije dead can dance-a.kirlian camere,sol invictusa...odo ja...jedan od dražih za slušanje slušanje u miru,uz melodije,cvrèaka,povijetarca,i lomljave veæ ostarijele travke.a kad je tu još i mjesec...hebe me romantika...ovo se dešavalo u jutarnjim satima

MORE
more.napokon.stojiš na hridi,a valovi,lomeæi se o stijene,stvaraju tuševe milijardu kapljica koje podsijeèaju na tvoju osobnost,tuširaju moje nago tijelo.ovo niti jedna fotografija nije u stanju doèarati dubinu stapanja duše i tijela....

ovo je sve još zvuèalo onako ok.zar ne?komentari dobro došli.volim i one ružne :) .
sada u kratko kako je poèeo moj dan prije puta i neke nesuglasice boravaka na moru.al iz najgoreg izvuèeš najbolje.pa nisam bena.možda malo.
juèer,dakle,brijem da je 21.06.al kog je briga,uostalom.našoj se kujici priseksalo,a njen momak,dežura veæ 2 dana i dvije noæi(kreèemo na treæu)pod balkonom.naravno M. mi uvijek govori veži je prije nego izaðeš iz stana.al ja .ja i ona frendovi pa mi neæe zbrisati.je.lepo mi je zbrisala èim joj je zasvirala(mislim na onu stvar).mogao sam ja vikati,zvati,nareðivati,izmijeriti tvrdoæu asfalta razbeci si pritom kuk i laktove.dobro sam prošal.al nije joj upalilo.ah taj životinjski seksualni nagon.hm?dobra sam mama dakle.žrtvujem se za dobrobit svoje kæeri.
sve je to divno i krasno.i mi bi male štence.problem je prvenstveno prostor.drugi je u tome što se ljudi odluèuju za male štence dok još sisaju,dok su slatki i medeni(meni su i poslije tog perioda.dapaèe.tek kad sagrade svoju osobnost).dakle dok su medene male bebice(nisu plišane veæ žive),svi ih veæ rezerviraju.ti sav sretan .fino.još jedno leglo prekrasnih malih mješanaca ima svoje udomitelje.bajka.tek sad nastaje problem.kad male slatke,medene,životinjice treba odvojiti od majèine sise i predati ih dobroèiniteljima "udomiteljima",onda slijedi udarac.dakle maleni "plišani"psièiæi imaju negdje oko 2 mjeseca.jedni su se predomislili,drugi su otkrili elergiènost na pseæu dlaku,drugi pak radi djece(mada je dokazano da dijeca i psi imaju poseban feeling)...inšoma,naðemo se sa parèe mladunðadi,koji su jedan medeniji od drugih i najradije bi ih ostavili tu gdje jesu.nemoguèe.znam.mogu vam samo reèi da je bilo jako stresno,žalosno i mukotrpno,al su udomljeni....eto zato više ništa od potomstva,sem,naravno ako se desi po duhu svetom,što smo zimus zabrijali.jadnica.dobila je lažnu trudnoæu.u periodu dok se tijerala M.ju je èesto i dovoljno dugo mazio po trbuhu,a ni ja nisam bio bolji,sem što sam se orijentirao na glavu i vrat.i valjda ta naša maženja i masažice su kod nje izazvale mlijeko kao da èe okotiti.to je bilo strašno.bolno za nju,a bolnije za nas što znamo što joj je,a bespomoæni smo.nije sve tako crno.bio je to baš period kad smo otišli vlakom u gorski kotar i u onoj nezamislivoj tišini i prirodi,doživijeli snjeg koji je i rijetko padao.veselja sve dok naša kujica nije osijetila miris lisice.tad se pretvorila u našu mezimicu,ali toliko na oprezu za nas,da je bila u stanju ugristi bilo koga tko nam se približi.jako lijepih 5 dana provedenih zimus u divljini.koliko se njih samnom slaže da je to odmor,a ne odmor u gradu.ljudi,nama treba priroda kojoj se trebamo vratiti...odoh ja..again...
tako da smo odluèili ako joj se lažna trudnoæa ponovi vodimo je na kastraciju,gdje sam ja protiv.al za njeno bolje,pristajem.šmrc.
...i za mali kraj da shvatimo da nije sve tako crno i ima crnjeg(šalim se9
proèitao sam sluèajno u nekim novinama kojima neznam ime(a besplatnu reklamu ne radim) stoji ovako:
"prema filozofiji feng shuija,svijeèe u JUGOZAPADNOM kutu sobe poveæavaju energiju veze.
eto za sve one koje ,koji silne novce bacaju na uroke i magije,a imaju problema u vezi,nije nimalo teško staviti na jugozapadni dio sobe zanimljivi i u skladu svijeènjak(može i onaj za luèice),te svaki dan zapaliti po jednu.možete to uzeti i kao igru.svaki se dan prisjetite nekog vama milog i u njegovo ime upalite svijeæu.to je malo morbidno,al postoji milijon naèina.by the way.obratite pažnju na boje svijeèa,zelene smiruju,crvene pospiješuju strast,žute(zaboravio sam),ljubièaste mistika uz super privlaènost i sex i na kraju one crne koje se iskljuèivo ne koriste samo u crnoj magiji,veæ miris opijuma tih svijeæa u zraku daje veæ svoja afrodizijaèka svojstva,
tko zna možda jedan post posvetim afrodizijacima,èudnim kristalima i kamenjem,gledanjem u kuglu


...ne mogu a ne napisati susret s mojom mamom,nakon podosta prošlog ljudskog vremena,pa sam oèekivao podsvijesno(mada znajuæi da se varam) : - opet si drogiran(jedna pljuga i pivo)
- na šta to lièiš (niš neobièno,sem japanki,lanenih crnih hlaèa i crne majice)
- kakva ti je to frizura (gajim repiæ veæ jedno godinu dana,a ostatak frizure proteže se u oblik iz srednjoškolskih dana.recimo - dark--tako su ga nazivali.dakle niš novo)

...povlaèih se.ta se nikada neæe promijeniti(volim jejer mi je ipak mama),a ja se oko toga neæu ni pokušati promijeniti na drugaèije,prihvatljivijem mom razmišljanju)
oèigledno je da se volimo "jako"na daljinu.osijeèam se poput odbaèenog dijeteta kojeg roditelji nisu razumijeli jer je bio isuviše inteligentan za njih ili je bila sramota u javnosti pokazati sina koji bi možda prilikom obukao sestrinu haljinu i našalio se s njima na raèun tako banalne i glupe stvari.što je najgore znaju da sam gay i da abitujem s mojim supermenom M.da naravno,al ja sam bio buntovno dijete koje je izmaklo kontroli roditelja.pobijegao u autodistrukciju sa gorèinom na usnama ljepog života.brijem da sam u majèinim oèima pao onog dana kad su se svi njeni snovi i planovi oko moje buduènosti prestižnog advokata,doktora ili pak profesora,pale u vodu(moj element).pošto sam obièan šljaker,narkofil,umijetnik,i sve što se kod nje ne uklapa u stndardnu sliku "idealnog" svijeta...jebiga,razoèarala si se.al me sada pusti da i ovo malo slobode kojeg mi daje underground svijet.ostavi.to je moj svijet.takav sam ispao i vijeruj drugaèiji neæu biti.moje buduènosti gotovo da i nema.živimo za danas mada nas dosta toga podsijeèa na kaos kojeg još nema.tko ne razumije,neek si proèita peziju(ne glazbu) nick cava,backworlda,love is colder than death,joy divisio da se vratimo stroj dobroj poeziji.rozz williamsa sa gittane demone i christian death.glazba je glazba.a poezija,èitana,kako je napisana,daje puno snažniji dojam na kojeg smo navikli èuti mješanjem poezije i glazbe.al naravno to je muzika.a muzika je moj najbolji prijatelj

subota, 09.06.2007.

trebao bi kuhati ruèak,a tako mi se neda.što ako ga ne skuham?troje ustiju ostaje gladno,ili èe živijeti od zraka i nestašice para.bebu(pas),lako je nahraniti.nije duža od 40 cm i teži svega 9,5kg,a bogami ne bira previše.problem je taj što je nezasitna uz ogranièeno vrijeme i prostor za šetnju.kad bi je davali koliko traži,ubrzo bi dobila nalik lopti.neæemo joj to dozvoliti.dijeta.jedna kost sa mrvicom mesa u umaku od rajèice.fino,ne ? uzmimo u obzir da M.jest sitan momak,ali bogami i on je nekako nezasitan,te stalno nešto žvaèe,mljacka.pa dragi moj topli brate,nemogu i tebe voditi u šetnju i istrèavanje.zadovoljil bu se s malo riže .a moja malenkost,jako je prebirljiva tako da se zadovolji pizza cut-om ili sièušnim sengvièem,u najgorem sluèaju,dva jaja na oko i kara u èelo.na koncu još sijedim i ne kuham.budem,budem.odluka je pala.integralna riža u umaku od rajèice,maslina,melise,luka,soli,vode,parmezan i sve to zajedno kuhati dok riža ne poprimi jestiv oblik.tako bi trebao barem ispasti na kraju.neæu prièati niti hvaliti jelo prije vremena pošto ono zna i zakorijeti,riža prekuhati i još milijon sitnih ali važnih propusta u spravljanju ruèka.

nekad sam živio za vikende,a danas vikend živi za mene.šalim se,al ne previše.sad živim od srijede do srijede,te eventualno koji event vrijedan trošenja para.zanimljivih eventa ima ovako i onako malo,gotovo ništa,a za trošenje para,tu sam majstor koji je u stanju potrošiti više no što treba i to u naprijed,prije nego sijedne na raèun.jelen takvog majstora.što npr nisam majstor za mašine?i to veš mašine.bio bi korisniji sebi,što okolini.uostalom tko okolinu uopšte razumije.tko uopšte razumije mene,ako se i sam ne razumijem.u veš mašine,naravno .

HARTERA 3
NA JIMI TENORA SMO ZAKASNILI,NA LAWELERU RASPLESALI,ODSLUŠALI EMERSONA i onda buðenje i trk na posao.nije bio neki bed. koliko tlaka bit tamo.otišao bi ja poslušati veèeras DUB PISTOLS,DARKWOOD DUB,LAUFER...ali šta.kad sam veæ slomljen nek ostanem slomljen.hm?mudro.bilo bi fora,al danas tezim samo provesti mirno popodne,krmeèi,sa našim psom.