Poezija, humoreske i priče

OKRENI SE POGLEDU KOJI ŠUTI

Njemu i Anki

Iznova kitiš me snovima svojim
Iznova i ponovo ljubiš moje izgažene staze
Iznova i ponovo ljubiš moje listove knjiga
moje vječno traženje. Toliko toga ti rekoh
malenim riječima iz kojih je
nicalo sve što htjedoh voljeti:
moja ruka, moj dah i moje oči.

Vidiš, sada više nisam zaljubljeni dječak
koji se gubio u vlastitim prostranstvima
životnih staza; više nisam
nevidljiva slika tvog ogledala,
više nisam razigrana lopta
koja se vrti oko tvojeg lika.
Više nisam!

Volio sam tvoje prste i kosu i dah
sve tvoje sretne trenutke
za kojima si jurila kao zvijezda repatica,
kao jelen uplašena, kao vječna ludost
ovih mi trenutaka slabosti
za koje odredih sonete, tebi
Jedinoj Onoj zbog koje
mi jutra nisu mirisala na rosu,
sunce, nebo ili kišu.

Ostavih te tamo u ruju plavom,
tamo gdje sam ja tebe opet i iznova
kitio, ostavio, pustio ...

Volio sam biti
tvoj pastir, nada, ljubav,
tražiti te među zvijezdama,
gledati dok ljubiš anđele
igrajući se njihovim pogledima,
u duginim bojama.
Tako sam te tražio!
samo ti znaš koliko!
Nebu, crtao sam tvoj lik
vjerujući kako mi te ono može
oživjeti.

Toliko sam se nadao, volio, želio.
Bila si moj agrum slatkih plodova ,
moja slatka pjesma u sutonu,
mrak u svjetlosti!
Pogledaj na drugu stranu,
okreni se iza sebe!
Pusti moje misli neka dišu,
neka vjeruju da jedino sutra
ostaje važno.
Okreni se pogledu koji šuti.


Angela