UŽIVAM U NJOJ
U sjeni smreka
visoko u planini
u tišini
ona me uzbudila
čarima svojim.
A kako i ne bi
uz toliko ljepote,
meki i hladni dodir
i svjetlucav pogled.
Gledamo se tako
uzajamno,
bez riječi,
tamo visoko.
Baš uživamo jedno u drugom.
Uživam u njenoj čistoj bjelini!
Uživam se penjati po njoj,
sve do samog vrha.
O kako se tek tada
osjećam lijepo!?
Kad bi samo tako
na vrhu
mogao ostati što duže!
A potom spustiti se
sve do njenog podnožja.
Ludujem
za njenim čarima,
izbočinama i
udubinama.
Ludujem i veselim se
poskakivanju.
Čak i pustim poneki
krik radosti.
O, kako se osjećam
potpuno ispunjen,
na njoj,
po njoj i
u njoj
ZIMA MOJA DRAGA!
Franjo Halusek
|