Poezija, humoreske i priče

FOTO PRIČA IZ DAVNINA

Bio je jedan Halusek u Dravskoj ulici u Pitomači a radio je u DIP Gaju
kod nas u Pitomači. Kad nije više bio za pogon premjestili su ga za
čuvara. I on je revno, to znači odano i predano radio taj posao. Prije
toga bio je moj stric također čuvar a čuvari tada branili su
društvenu imovinu od državnih neprijatelja. Moj kolega Pecek imao je
kuću baš nasuprot Gaja u Vinogradskoj ulici. 1972. jedne nedjelje u
ranu jesen bio je dogovor da odemo u vinograd negdje prije podne da se
malo opustimo, naberemo grozđa itd. jer bili smo studenti. Ja sam
odlučio uzeti svoj fotoaparat ruske proizvodnje Kiev II. I kad sam
tako dogajdao s biciklom iz Radićeve do Vinogradske sjeo sam na klupu
ispred Pecekove kuće i čekao da moj kolega i njegov brat izađu na
ulicu i da krenemo. Nekako se čekanje odužilo i ja sam vidio na
suprotnoj strani parkiranog fičeka ispred same portirnice pa se
probudio moj fotografski instinkt i rekao sam sam sebi, a zašto ja da
to ne snimim, taj prizor na suncu, upravnu zgradu, portirnicu i
fičeka. I uzmem fotoaparat, naštimam blendu i ekspoziciju i škljoc.
Da, škljoc a na prvom katu upravne zgrade netko lupa na prozoru. Bio
je to portir Halusek koji me vidio da slikam to što sam slikao i odmah
dođe dolje, pita me tko sam itd, i javi to sve Miliciji i nakon toga
hajd sad okapanje s Milicijiom, istraga, investigation, milicajac Lala
imao je pune ruke posla par dana sa mnom. A bila je godina 1972. kad
sam još bio pod sumnjom da sam studenstki štrajkaš od jeseni 1971. itd
itd. A sve radi jedne nebitne i glupe slike jednog fičeka ispred
portirnice. Eto to je moje "fotografsko" iskustvo od ranije.
Kasnije nakon dosta godina sreo sam Haluseka koji me podsjetio na
taj događaj i smijao se ali nije znao da sam ja bio proljećarac sa
već dosta putra na glavi, onog političkog (!???) i da me samo takva
nebitna prijava mogla odvesti na malo robijanja.


Pozdrav i ps: sad kad je društvo europski osviješteno mnogi neće možda
niti razumjeti ovu malu storiju. (Tomislav Krpan)