Poezija, humoreske i priče

PITOMAČA

Pitoma
Pitoreskna
Pitomača

Franjo Halusek

Dobra šetnja
Pogled na lišće u jesen
Šarenilo misli


Franjo Halusek

Dolina grobova
Vječno počivalište
I križ


Franjo Halusek

Na tragu sreće:
Pogled, osmjeh i zagrljaj.
Zaljubljeni!


Franjo Halusek

Tek sunce na zalazu
daje poseban ugođaj.
Šetnja uz Dravu.

Franjo Halusek

DAN ZA PRISJEĆANJE

Postoji dan i mjesto
stvoreno za prisjećanje,
prisjećanje na bliske i
nama drage osobe!
I dobro je da je tako!
Prilika je to,
da bolje spoznamo
životno putovanje,
s jednom kartom,
do prirodnog kraja.
i zato dolazim
u Pitomaču,
na groblje, za
Dan Svih Svetih.
Dolazim,
jer tu su mi i korijeni.
Tu mi je sahranjen tata.
A bio je tako mlad !?
Tek dvadeset sedam !?
A ja? Tako mali.
Na grobu natpis:
«O, kako je teško sjećanje
na tvoj prerani odlazak!»
Njegovo putovanje
je davno završeno.
A moje ?
Hvala Bogu,
ono još traje!
Istina, ostalo je vrlo malo.
No, «biti će, kako biti mora!».
Na kraju svega
i nije to tako važno.
«Važno je da je karta v žepu»
i da vrijedi živjeti
do prirodnog kraja !


Franjo Halusek

«BEZIMENA»

Kasna jesen.
Pjesnikinja Alena Hrvoić
nije bez imena!


Franjo Halusek

JESEN

Jesen je tu.
Tu su i plodovi rada.
Umjetnost na djelu.

Franjo Halusek

SREĆKOVIĆ !?

Sudim po sebi. Nema što nema. Ujutro, čim se probudim: «Kultura na tašte». Preko dana, pun ormarić pošte. Često sve i ne stane u njega, a nije baš mali. Same informacije! Informacije o proizvodima, informacije o uslugama, informacije o informacijama, informacije o tome što bih si mogao priuštiti, samo da imam ovaca, pardon novaca!? A da ne budemo prikraćeni na informacijama, obilato se brine radio i televizija, kao što je to i primjereno tržišnoj ekonomiji i potrošačkom društvu. Čim upalim jedno ili drugo, postajem konzultant, pardon konzument tako slušnih i pijevnih pjesmica o WC sredstvima za čišćenje i pročišćavanje, da čovjek i slabijeg glazbenog obrazovanja i skromnih glasovnih mogućnosti može pjevušiti lako pamtljive pjesmice po cijeli dan, tako da mu ne bude dosadno. Posebno kada, kao ja odlazim svome liječnika i čekam u čekaonici kako bih se potužio da mi nešto ne štima sa stolicom, pa da mi da nešto, da me, dobro, mislim protjera. Na pitanje: «što sam i kada zadnji puta, onako dobro, vjerojatno mislio jeo»?, slijedila je malo dulja stanka. Nikako da se sjetih kada je to zadnji put bilo. A moj doktor, sa pacijentima, sličnim meni, koji nestrpljivo čekaju ispred njegovih vrata, ne čekajući odgovor, prozbori: «Eto vidite ništa ne jedete»!? «A od mene bi htjeli da vam dam nešto da vas protjera». O, kako sam bio posramljen što se nisam mogao nikako sjetiti kad sam se dobro … «Imate li dopunsko»? Naravno! «Trebali bi više i to samo birano jesti i više se kretati»!. «I nemojte se, možda, sekirati! Biti će to sve dobro. To će proći samo od sebe». Mislim si: baš lijepo, a dobro sam i prošao. Neću morati bar gutati nikakve gorke lijekove, a sve će proći. Biti ću opet onaj isti sretnik, svakodnevni konzument, koji će o svemu biti odlično informiran, na sve željene i ne željene načine i koji će moći po cijeli dan pjevušiti … I neka netko kaže da danas nije lako, da nismo sretni!? Ni recesija nam ne može ništa ! Nju bi najbolje bilo cesijom prenijeti na one koji se od bolesti, ne znaju izliječiti bez «lijekova». Takvi su si sami krivi. Umjesto da provode terapiju svoga liječnika, oni piju nekakve lijekove za s....e, a zapravo bi trebali piti LIJEKOVE ZA STANJE !?

Franjo Halusek

Kraj mosta
jesen u tragovima.
Žuto lišće.

Franjo Halusek