novosti i vijesti oko nas https://blog.dnevnik.hr/fvkmlnovosti

utorak, 04.08.2009.

NA ILINJE DRUGO NATJECANJE KONJSKIH VATROGASNIH ŠPRICA

Image Hosted by ImageShack.us

Vrijedni vatrogasci DVD-a Velike Črešnjevice predvođeni zapovjednikom Nevenom Milanovićem, povodom blagdana Svetog Ilije, u nedjelju 19. 7. 2009. organizirali su drugo natjecanje starom vatrogasnom špricom sa konjskom zapregom bez konja, u Velikoj Črešnjevici. Učesnike natjecanja i brojne posjetitelje prvi je pozdravio Mijo Pavelko, zvani Mikeš, glumac Virovitičkog kazališta, voditelj natjecanja. U zanimljivom stilu, objasnio je uvjete i način natjecanja, postrojenim vatrogasnim ekipama. Natjecanje je organizirano u dvije kategorije. Prva je rušenje mete na signalnom uređaju, naguravanje košarkaške lopte mlazom vode po drvenoj lojtri i rušenje devet meta na stalku. Druga kategorija je mjerenje vremena na otvaranju boca i ispijanju dva decilitra tekućine. Natjeću se ekipe tko će prije, tko će brže otvoriti boce i popiti. Vremena obiju disciplina se zbrajaju i. Pobjednici su oni koji zadatke obave u najkraćem vremenu. Pozdravio je goste: dožupana Zdravka Dijakovića, načelnika općine Pitomače Željka Grgačića, župnika župe Pitomačke vlč. Ivicu Puškadiju, Milana Majetića predsjednika i zapovjednika VZ Virovitičko-podravske županije, Franju Viljevca, Željka Palkovića predsjednika DVD-a Velike Črešnjevice, predsjednika VZO Pitomača i zamjenika predsjednika VZ VPŽ. Domaćin Željko Palković predsjednik DVD-a Velike Črešnjevice, pozdravio je goste, voditelja i vatrogasne ekipe, učesnike natjecanja na staroj vatrogasnoj šprici, izrađenoj 1937. godine, vlasništvo domaćina. Zahvalio se vatrogascima što su došli u malo selo s velikim vatrogasnim srcem. Milan Majetić predsjednik VZŽ VP u svoje i ime županijskog zapovjednika Franje Viljevca pohvalio je vatrogasce Velike Črešnjevice, jer nisu zaboravili svoje korijene i nastavljaju tradiciju.
Image Hosted by ImageShack.us

Pohvalama se pridružio dožupan Zdravko Dijaković. Župnik vlč. Ivica Puškadija na dan slavljenja Svetog Ilije gromovnika zaželio je lijepo vrijeme i dobar uspjeh natjecateljima. Željko Grgačić načelnik općine Pitomača je pozdravio natjecatelje i goste, zaželio nastavak i tradiciju natjecanju, sretno Ilinje i otvorio natjecanje. Pokaznu vježbu izvela je ekipa iz susjedne Koprivničko-Križevačke županije, gosti iz DVD Virja. Burno i veselo izredali su se svi natjecatelji. Suci sa položenim državnim sudačkim ispitima su bili Josip Nemet zapovjednik DVD Turnašice i voditelj mladeži VZ VPŽ i Zdravko Fras, zapovjednik DVD Kladara i zapovjednik VZO Pitomača. Posebno natjecala se ženska ekipa DVD Turnašice. Na kraju natjecanja, van konkurencije, ekipu su činili: Zdravko Dijaković dožupan, Milan Majetić predsjednik VZ VPŽ, Željko Grgačić načelnik općine Pitomača, Mirko Pavleković predsjednik Vijeća općine Pitomača, Ivica Puškadija, župnik, suci Zdravko Fras i Josip Nemet, Dražen Rengel Željko Palković i direktor šumarije. Sudile su Štefica Baruškin, vatrogaskinja od 1987., profesionalna vatrogaskinja PTS Virja i Sandra Nemet dočasnica I klase iz DVD-a Turnašica.
Image Hosted by ImageShack.us
Rezultat je bio, svi politi vodom. Slijedilo je proglašenje pobjednika. Svi natjecatelji su bili najbolji ovim redom: DVD Otrovanec 10. DVD Kladare 9. DVD Sedlarica 8. DVD Velika Črešnjevica 7. DVD Dinjevac 6. DVD Stari Gradac 5. DVD Pitomača 4. DVD Virje 3. DVD Turnašica 2. i DVD Vukosavljevica l. Jedina ženska ekipa DVD Turnašica osvojila je 1. mjesto. Svi su primili diplome, a osvajači prva tri mjesta i pehare. Cjelokupni pobjednik DVD Vukosavljevica uz diplomu i pehar ponio je i prijelazni pehar. Diplome su primili i svi sponzori natjecanja. Vatrogasci pobjedničkog DVD Vukosavljevice ozareni titulom najboljih pored stare šprice sa diplomom i peharima, usput pograbili su i sa zadovoljstvom okupali svojeg zapovjednika u punom bazenu vode pored vatrogasne šprice. Slika nije najuspjelija, a zapovjednik nije pristao na ponavljanje. Sve je završilo u veselom tonu na zajedničkoj večeri, druženju i vatrogasnoj zabavi do ranih jutarnjih sati.
Barica Mihoković

04.08.2009. u 09:40 • 0 KomentaraPrint#^

MLADA OTROVANČICA FENOMEN

Image Hosted by ImageShack.us

Irena Gavrančić ima 20 godina. Fenomen je, jer se s vidom od dva posto izvanredno snalazi između 12.000 knjiga u pitomačkoj Knjižnici i čitaonici, gdje trenutno volontira. Inteligentna je, vedra i vesela djevojka. Svijetli je primjer onima, koji prebrzo gube nadu. Zamolili smo je za razgovor i pritom je rekla: - Zovem se Irena Gavrančić. Iz Otrovanca sam. Osnovnu školu završila sam u Pitomači, a srednju, za administrativnu tajnicu, u Zagrebu u Centru "Vinko Bek". Obje škole završila sam s odličnim uspjehom. Sve vrijeme školovanja bavila sam se sportovima i to veslanjem, plesom, kuglanjem, dramskom aktivnosti ….. Po završetku školovanja, u Pitomači sam se počela baviti i kuglanjem. Do sada nastupila sam na Turnirima za slijepe i slabovidne, Hrvatske kuglačke lige u Slavonskom Brodu, Rijeci, Koprivnici i Virovitici.
U četiri nastupa osvojila sam tri brončane medalje. Za 2008. godinu dodijeljena mi je Plaketa najbolje sportašice Virovitičko-podravske županije, što mi puno znači. Nije mi dovoljno biti uspješnom samo u sportu, potrebno mi je i zaposlenje. Određenje da sam po mnogima nešto drugačija, zbog slabovidnosti, slijedilo je rođenjem. Rođena sam sa 6 mjeseci i 780 grama. Pritom mi je oštećen očni živac. Zahvalna sam svima, koji su mi pomagali sve vrijeme. Zaslužni su da sam danas ponosna na sebe, jer i s ovim vidom koji imam, mnogo se toga može, a ja kažem "sve se može kad se hoće". Za puno toga u životu čovjek treba dobiti priliku. Sa svojom upornošću znanjem i sposobnošću do sada sam pokazala i dokazala da mnogo toga mogu. Moje sposobnosti su prepoznali mnogi. Za vrijeme školovanja u Zagrebu, bila sam na praktičnom radu u Komunalnom Pitomača. Ljudi su me tamo odlično primili. Osposobljena sam za administrativne poslove. Moj šef je obećao, vjerujem zadovoljan mojim radom, da će mi pomoći kod zapošljavanja. Znam da je današnje vrijeme vrlo teško za dobiti posao. Obratila sam se i načelniku općine Pitomača Željku Grgačiću. U traženju zaposlenja za mene, uključila se i moja škola iz Zagreba, osobnim posjetom institucijama u Pitomači i službenim dopisom. Uključeni su, socijalna radnica i služba Zavoda za zapošljavanje. U sve te razgovore i sama sam bila uključena. Vjerujem da od svega toga nešto s vremenom i bude. Ugodno me je iznenadio srdačan razgovor s pitomačkim načelnikom Željkom Grgačićem u njegovom uredu. Pritom mi je toplo rekao da bi me najradije odmah svrstao među zaposlenike, da tu odmah ostanem. Za mene je to bilo nešto veliko. Osjetila sam da vrijedim, da me ljudi poštuju i ulažu trud da mi pomognu. Čvrsto vjerujem da će u svemu tomu biti rezultata. U sportu nisam se nadala, a istina je da od 4 nastupa imam tri brončane medalje. Vjerovala sam u sebe i znala sam da će radom doći do rezultata. Dokazala sam sebi i drugima da mnogo toga mogu. Nije lako doći do medalje. U kuglačkom sporta malo nas je žena. Razlog je to, da nas sve strpaju u jednu kategoriju, pa sam morala svladati B l, B 2 i B 3 iako spadam u B 2 kategoriju. U Hrvatskoj među slijepima i slabovidnima ima puno dobrih kuglačica, ali eto, uspjela sam. U administrativnim poslovima, u komunikacijama, dobro se služim tipkovnicom. Danas postoje odgovarajući programi za slijepe i slabovidne sa govornim jedinicama, koje se čitaju na engleskom sa prevođenjem na hrvatski. To su jako skupi programi, ali imala sam sreće i imam ih. Barijere i prepreke u kretanju nisu mi problem. Dobro ih svladavam. Krećem se s bijelim štapom, mada bi se možda mogla kretati i bez njega, ali zbog brzine kretanja automobila ne usuđujem se bez štapa prelaziti cestu. Zato mi je pritom u ruci. U razgovoru s prijateljima često se šalim i kažem: - "Ljudi dižu kredite za aute, a moj štap moje je prijevozno sredstvo. Ovdje u pitomačkoj Knjižnici i čitaonici gdje volontiram, dogodi se da ostanem sama. Dobro se snalazim među 12.000 knjiga. Istina, sve knjige računalno su uvedene. Znam cijeli raspored polica i točno mjesto, gdje se koja nalazi. Zaista nije mi problem naći i jednu od njih. Često, uz ravnateljicu, i mene korisnici pitaju za savjet što im preporučiti za čitanje. Lijepo je dati svoje mišljenje iz knjižnog fonda, koji je dosta velik. Mene to čini sretnom. Nemam problema ni s zaduživanjem ni razduživanjem knjiga. Moj moto je - sposobna sam, snalazim se sama i nemam razloga da budem nesretna -. Naprotiv! Svjesna sam da i drugi ljudi imaju problema, možda i težih od mojeg, a ja hvala bogu imam ruke, imam noge, nešto malo vida, znam ih koristiti i snalazim se. U Zagrebu, u srednjoj školi, bilo nas je od svuda. Tamo sam stekla prijatelje iz cijele Hrvatske. S mnogima se često čujem telefonom, preko poruka i "face-a", a neki su i tu u Pitomači. Najljepše mi je, nakon volontiranja u knjižnici, otići na kavu s prijateljima i opustiti se. Sve u životu gledam s pozitivne strane. Ako me nešto smeta, onda su to predrasude, koje ljudi imaju prema slijepim i slabovidnim osobama. To su velike greške. Ja ih želim mijenjati preko sredstava informiranja. Mi slijepi i slabovidni, međusobno smo različiti, kao i svi ostali ljudi. Ljude oko sebe sam navikla da sve mogu. Kad nešto ne mogu, čudno im je, kako to? Cijeli se život dokazujem i pokazujem. Stalno nadolaze novi izazovi. Svim osobama s osobnim invaliditetom poručujem da se ne predaju. Mi u životu možemo učiniti puno toga dobroga. Trebamo se potruditi, a onda se može, kad se hoće! Ne trebamo se svojega invaliditeta sramiti, a još manje ga skrivati. Treba najprije prihvatiti sebe, a onda će nas prihvatiti i drugi. Mene rijetki gledaju sa predrasudama. Možda oni, koji me ne poznaje. Ljudi iz mojeg okruženja kažu da su ponosni na mene. To mi mnogo znači. Najveća životna želja mi je zaposliti se. Gdje dobiti posao? To za sada ne znam. Vjerujem u ljude, koji su mi obećali pomoći. Zaposlenje mi je potrebno, kao i svakoj drugoj osobi, a ja ću ga znati opravdati. Razdaljina Pitomača - Otrovanec je svega 3 km. Nekad sam ju prelazila pješice. Sada se, zbog brzine i gustoće prometa, više ne usudim. Malo sam ovisna o nečijem prijevozu, a to ne smatram presudnim. Prihvatila sam volontiranje u Knjižnici da pokažem da mogu i hoću raditi. Tu sam bliže informacijama. Ne gubim nadu i zahvalna sam svima, koji me podržavaju i voljni su mi pomoći, rekla je Irena Gavrančić.
Barica Mihoković

04.08.2009. u 09:38 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (7)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (8)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (10)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (19)
Veljača 2010 (7)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (6)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (11)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Novosti i vijesti kao i zanimljivosti vezane uz Pitomaču i okolicu koje nisu u direktnoj vezi s aktivnostima Foto video kluba "Mirko Lauš" a prikupljaju ih članovi FVK, objavljujemo na ovom blogu koji se veže uz fvkml.blog.hr kao osnovni blog našeg kluba.

Linkovi

Foto video klub "Mirko Lauš"

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr