novosti i vijesti oko nas http://blog.dnevnik.hr/fvkmlnovosti

četvrtak, 31.01.2008.

"San" prva samostalna izložba fotografija Tomislava Saića

Video zapis

ponedjeljak, 28.01.2008.

VATROGASAC JESI ILI NISI

Image Hosted by ImageShack.us

Ivan Ilinčić rođen je 1985. godine, po struci je KV auto mehaničar i KV vozač. Živi u Maloj Črešnjevici, u domaćinstvu svojih roditelja. Položio je vatrogasni ispit. Pet je godina član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Pitomača. Od sredine prosinca prošle godine u Vatrogasnim domovima u Pitomači i Turnašici traju tečajevi za vatrogasne časnike. Predavači su Neven Milanović i Josip Nemet. Ivan Ilinčić je polaznik tečaja za vatrogasnog časnika prvog stupnja. Dvije godine je član Državne interventne postrojbe Virovitičko-Podravske županije. Kako pitomački DVD ima na korištenju zapovjedno vozilo PUCH, mobilizirano od Državne uprave za potrebe zaštite i spašavanja, 2006. godine vozilo i vatrogasac Ivan Ilinčić upućeni su na gašenje požara u Dalmaciju na otok Lastovo. Tamo je Ivan proveo cijelu turističku sezonu. Proteklo ljeto 2007. godine gasio je požare oko Dubrovnika, Metkovića i na Orebiću. Vatrogasna baza bila je na poluotoku Pelješcu. U ekipi kojoj je pripadao bili su vatrogasci sa svojim zapovjednim vozilima autocisternama, i navalnim vozilima iz Slavonskog Broda, Nove Gradiške, Karlovca, Pakraca i Pitomače. Ivan se na Pelješac dovezao zapovjednim vozilom PUCH. U ekipi su bili, pričao je Ivan, vatrogasci, svi iz unutrašnjosti – kontinentalci, osim iskusnih zapovjednika iz Šibenika, dobrih poznavaoca gorskih terena i specifičnosti njihovog kraja. Tamo sam upoznao nove ljude, stekao brojne prijatelje, suočio se s njihovim terenima, klimom, morem. Stekao sam dragocjena vatrogasna iskustva. Meni, u mojim godinama nije bio nikakav problem nositi punu naprtnjaču s 25 litara vode po požarištima i vatrenim stihijama. Bili smo i dosta dobro opremljeni. Glavne su nam bile vatrogasne čizme, kombinezoni i kacige. Provodio sam ljeto na način da sam 15 dana gasio požare ili dežurao u Dalmaciji, 15 dana bio sam kod kuće u Maloj Črešnjevici i tako od 20. 6. do 22. 9. 2007. godine, kaže Ivan.
Image Hosted by ImageShack.us

Najteže je bilo, na požaru kod Metkovića koji je trajao tjedan dana. Sedam dana nisam skidao čizme. Neprestano smo bili na požarištu. Tamo smo jeli, naizmjence prespavali koji sat u vozilu u blizini požara i tako sve dok sedmi dan požar nije bio ugašen. Adrenalina je bilo na pretek. Uspijevali smo dobro raditi samo dobrom organizacijom naših zapovjednika. Gasili smo po gorskim terenima punog suhog niskog raslinja, koje je gorjelo strelovitom brzinom i zmija koje su bježale. Najgore i najopasnije od svega je, što vjetar brzo i često mijenja smjerove, a to od vatrogasca traži brze reakcije i maksimalan oprez. Ljetos je bilo velikih požara oko Metkovića, Dubrovnika, Orebića i dosta manjih lokalnih požara, o kojima šira javnost nije ni obavještavana. Ljeto mi je bilo stvarno radno. Pritom znalo nam je pomagati lokalno stanovništvo. Uključivali su se u momentima kada je njihova imovina bila direktno ugrožena požarom. Radili smo ekipno, grupno, dogovorno, vodeći maksimalno računa da nitko ne nastrada. Od zapovjednika s kojima je dobro surađivao, posebno je naglasio Ivicu i Nikšu Miletića. Istovremeno pitomački DVD čiji je Ivan član, na području Općine pogasio je čak 29 požara. Ukupno bilo je preko 40 požara na ovom području, ali dio manjih požara pogasila su lokalna DVD društva. Opasan požar dogodio se krajem protekle godine u Otrovancu. Zapalilo se 3000 bala slame u neposrednoj blizini farme sa 70 krava. Pravovremenom intervencijom spašene su krave i njihov objekt, ali slamu je progutala vatra. Od ukupnog broja 6 požara bilo je tehničke prirode. Pitomačke vatrogasce još uvijek muči neriješeno pitanje voznog parka, jer i dalje koriste posuđeno vozilo u nedostatku vlastitog, kao i neriješeno pitanje stalnog dežurstva u Pitomačkom Vatrogasnom domu, rekli su Željko Živko, predsjednik i Milka Novosel, tajnica pitomačkog DVD-a.
Ivan Ilinčić, vatrogasac po rođenju, kaže da je vatrogastvo humano, nezahvalno, opasno i izazovno, posebno za mladog vatrogasca. U požaru najbitnije je vjerovati prijatelju. Pritom radimo svi kao jedan, kao da se oduvijek znamo. Želja mi je postati profesionalac u vatrogastvu. Budem li odabran i ove godine, rado ću se odazvati na gašenje požara na Jadran i pritom pomagati ljudima, jer vatrogasac jesi ili nisi, rekao je na kraju razgovora Ivan Ilinčić.
Barica Mihoković

28.01.2008. u 16:42 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 25.01.2008.

SJEĆANJE NA KOLEGICU MARIJU FILJAK

Image Hosted by ImageShack.us

U petak 11. siječnja 2008. u ugostiteljskom objektu "Royal" u Kloštru Podravskom, upriličena je izložbe slika gospođe Slavice Vlajinić, više medicinske sestre, slikarice, supruge, i majke dva sina. Slavica ima i dvije snahe i unučicu. Bio je to skup istovremeno i zdravstvenih djelatnica. Okupilo se dvadesetpetero uzvanica, mahom prijateljica s posla u Domu zdravlja Virovitičko - Podravske županije, ispostavi Pitomača. Ovo je njena treća likovna izložba. Nju je upriličila na godišnjicu prerane smrti kolegici i najboljoj prijateljici, također medicinskoj sestri, Mariji Filjak, za koju ju vežu najljepše uspomene. Ova izložba je potvrda minulog prijateljstva, koje se ne zaboravlja, rekla je gospođa Slavica. Zahvalila se gospođi Božici Gobac, prvoj susjedi, koja je dala dio sebe, kad je bilo najpotrebnije, pokojnoj zajedničkoj prijateljici Mariji Filjak. Izložbu je otvorila slikarica Milka Novosel rekavši: - Ovo što u slikarstvu radi kolegica Slavica Vlajinić je umjetnost, a umjetnost je varka, kako je to davno izgovorio veliki slikar Picasso. Varka je prekrasna, jer briše razliku između stvarnosti i fikcije. To se može vidjeti na ovoj izložbi gospođe Slavice Vlajinić. Na njeno cvijeće mogli bi slijetati leptiri -. Skup je odisao poštovanjem i sjetom, za umrlom kolegicom i oproštajem gospođe Slavice u zasluženu mirovinu. Ali biti medicinska sestra jednom znači biti cijeli život. Posljednjih godina Slavica se opredijelila i zavoljela je slikarstvo. Nije odoljela vlastitom unutarnjem porivu i potrebi da se i likovno izražava. Samouka je slikarica, ali vrijedna, i ustrajna. Sama je savladala mnoge žanrove slikarstva. Odlaskom u mirovinu naumila je i stručno se usavršavati. Svoj stil rada pokazala je ovom izložbom. Ona radi brzo, ali uvijek s potrebnom dozom prepoznatljivosti, da bi nama i sebi otkrila nutrinu svoje slikarske palete. Otkrila je da uz pomoć prijatelja priprema izložbu u Bjelovaru, potom u Zagrebu i Londonu. Na skupu, slikarica je zamolila gospođu Šteficu Kaša predsjednicu humanitarne udruge "Podravsko sunce" da od nje preuzme donaciju od sedamdesetak njenih radova raznih veličina i slikarskih žanrova.
Image Hosted by ImageShack.us

Očekuje da će poklonjene slike biti iskorištena na način da će poslužiti kvaliteti zdravlja ljudi, što bi sigurno odobrila njena pokojna prijateljica Marija Filjak, koju su pacijenti trebali i voljeli, a tako je rano otišla. Gospođa Štefica Kaša preuzevši donaciju zahvalila se u ime humanitarne udruge "Podravsko sunce" Slavici Vlajinić: Taj poklon je nešto neuobičajeno veliko i vrijedno. Slikari, uključujući donatoricu biti će pozvani na procjenu vrijednosti svake pojedine slike da bi formirali cijenu, a tek potom slike će biti ponuđene na prodaju. Autoricu i prisutne na skupu pozvala je na godišnju skupštinu Udruge "Podravsko sunce" koja će biti u veljači o.g. Kao zdravstvena djelatnica zahvalila se Slavici na višegodišnjoj suradnji u zdravstvenoj ustanovi u Pitomači u svoje ime i u ime kolegica; Melite, Mire, Nadice, Marijanke, Branke i svih ostalih kolegica. Da sve ne bi bilo sjetno, skupu se pridružio slikar Darko Domitrović, koji je prisutne zabavio izvođenjem mađioničarskih trikova. Slavica je uz sve to i pjesnikinja i pripovjedačica prelijepih priča za djecu, u kojima uživa njena unučica. Sve je to opušta i okružuje ljepotom, rekla je na kraju Slavica Vlajinić.


Barica Mihoković

25.01.2008. u 07:06 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 12.01.2008.

AJMO BRAĆO DO BETLEMA

Image Hosted by ImageShack.us


Već tradicionalno na blagdan Tri kralja KUD "Otrovančice" organizira koncert sa igrokazima u Društenom domu svoga sela. Usprkos poledici ove nedjelje dvorana Doma bila je dupkom puna. Mješoviti zbor KUD-a sa tamburašima podigao je na noge Otrovančane.

Redale su se pjesme i kola: - Jednog proljetnog dana, Djevojka si mala, Crven ti rubac mala. Šetam uz baru, Tiha noć, Oj Ivane Ivaniću, Ružmarine moj zeleni, Tri sam dana lutao po gori, Hajde cure u kolo igrati, Sjedio je mladi mornar.. . Najatraktivnija je bila prigodna blagdanska pjesma AJMO BRAĆO DO BETLEMA.

Slijedili su igrokazi; - U šumi, Neženjen sin i Govor upravitelja -. Bili su to uradci članova KUD-a "Otrovančica". Sve je odisalo kajkavštinom i šalama ovog kraja. Nagrada za uloženi trud, za uspješan koncert i igrokaze, uz dobrovoljne priloge sumještana, bio je dugotrajni pljesak posjetitelja.


Barica Mihoković

12.01.2008. u 16:55 • 0 KomentaraPrint#^

IVKA MAĐAR

Image Hosted by ImageShack.us


Gospođa Ivka Mađar, rođena 1948. godine u Kladarama, majka je četvero djece. Ima tri zeta i snahu. Baka je sedmero unučadi, a živi i radi u svom rodnom selu. Rano se udala i mladost je provela odgajajući svoju djecu. Usporedo radila je pogrbljena, pod šivaćom mašinom, šijući za novac, po narudžbi svojih suseljana i drugih mušterija. Selo Kladare oduvijek je gotovo spojeno s Pitomačom, ali ono je najzapadnije naselje Virovitičko -podravske županije. Oduvijek je bilo Podravsko rubno naselje, pokraj Pitomače. Kao takvo, najdulje je zadržalo vlastite posebnosti u govoru, življenju, oblačenju i običajima, o kojima Ivka zna vrlo, vrlo mnogo.Godine 1978. Kladarčice su osnovale Aktiv žena. Od osnutka do 1988. godine predsjednica Aktiva bila je Ružica Tkalčec, a od početka Ivka je bila aktivna članica. Tu su se žene u slobodno vrijeme družile, osmišljale svoje interese i zajedno radile. Od samog početka opredjelile su se za izložbe ručnih radova, torti, kolača i očuvanju kulturne baštine, izvornih starih predmeta i nošnji svojeg sela. S vremenom Ivkina djeca stasala su u odrasle ljude. Došlo je vrijeme da se i ona aktivnije uključi u društveni rad. Žene ju 11. 1. 1988. biraju za novu predsjednicu Aktiva žena Kladare. Postavši predsjednica u njoj se probudila ljubav za starine. Počela je obilaziti kuće svojih suseljana, one za koje je znala da imaju predmete njenog interesa. K svakoj teti ili baki ponijela bi nešto novo kupljeno u dučanu da bi dobila njoj vrijedno, staro. Sjetila se i svojih gorica, predmeta i robe u klijeti. Tu su vrijedne stvari: preborni stoljnjak i krpe, glineni tanjuri, pehari, čaše, zdjele, putre, starinski noževi škljoce, žlice, viljuške i još mnogo toga, čekali godinama da ih se ona sjeti i pokupi u svoju zbirku. Kad se po Kladarama saznalo o Ivkinom hobiju, žene su je i same zvale da joj pokažu i poklone svoje, sada za njih nekorisne stvari, jer su znale da će to kod Ivke biti trajno sačuvano. U zbirci ima i vjenčanu suknju, čipkanu ručno, bijelim vezom s kraja devetnastog stoljeća. Vrijedno je vidjeti zbirku njenih marama na glavu tzv. svilaša, baršunskih marama, štofenih, crvenih marama s ružama koje su nosile mlade snahe, rubce štrikance, tople velike rubce bovce ili gunjaše, za koje je davno pokojna majka Dora rekla - samo mi gunjaše čuvajte, vu njema je pre toplo -. Njih danas zamijenjuju zimski kaputi. Zahvaljujući svojoj predsjednici Kladare imaju sačuvanu specifičnu, izvornu, staru nošnju svojeg sela. Tu nošnju ona je temeljito istražila po Kladarama kod najstarijih suseljanki npr. žive Jelke Magdićeve i nedavno u devedesetim godinama umrle Danice Šustarove. Za najstarije nošnje pomogle su čak i slike na nadgrobnim spomenicima pokojnih Kladarčica na pitomačkom groblju. Tako je rekonstruirala još neke stare nošnje, kojih već davno nema. Za njenog predsjednikovanja žene su formirale Udrugu žena Kladare. Po novom Statutu Udruga je istovremeno i Kulturno umjetničko društvo. Prosječno svake godine organiziraju po pet izložbi u Virovitičko – Podravskoj i Koprivničko - Križevačkoj županiji, a prošle 2007. godine imale su čak osam izložaba. Nakon 28 godina aktivnog rada, Kladarčice lani su po prvi puta izlagale u Pitomači. Pozvala ih je Općina pitomačka i Udruga vinogradara i vinara da izlože svoje ručne radove na istovremenoj izložbi vina, što žene nisu mogle odbiti. Za svoj rad u proteklom periodu, primile su preko 35 pismenih Diploma, Pohvala i Priznanja, uz novčanu nagradu od 800.00 kuna od TZ Đurđevac za izložen vilan (stari, bijeli, laneni, ručno izvezeni prekrivač za krevet star 150 godina). Prošle godine UŽ Kladara pozvana je od Radio televizije Zagreb i Hrvatske turističke zajednice na učestvovanje sa starim obićajima, na snimanje televizijske emisije "Trideset u hladu u Pitomači". Time su konačno zapažene i u središtu svoje Općine, po njegovanju obićaja svojeg sela, po nošnjama, starinskim kolačima, frizurama i još mnogo toga. Sve je to bilo u organizaciji i pod budnim okom predsjednice Ivke Mađarove. Trenutno dio eksponata iz Ivkine zbirke krasi etnografsku i sakralnu izložbu "Pitomača nekad i danas" u starom Župnom dvoru koja je otvorena do 2. 2. 2008. godine. Suradnju s muzejima započela je članica Ana Badanjek. Ona je prije trinaest godina dala na posudbu Virovitičkom gradskom muzeju starinski "opleček", vlasništva njene mame. To je zapravo bijeli čipkasti kratki ogrtač bez rukava, sa pintom. Bilo je to nešto prekrasno. Mlade cure u Pitomači su u tome išle na misu, a nosile su to i kladarčice "iskopala" je to Ivka, mada se u Kladarama u isto vrijeme nosio i"tušljin". Ivka provjereno tvrdi da opleček i tušljin pripadaju Kladarskoj nošnjo, a ona ga ima u zbiri svojih nošnji. Taj odjevni predmet danas zamjenjuju kratke jakne ili kaputići. Prava suradnja s muzejima počela je prije devet godina kad je Ivka pozvala na smotru folklora u Kladare direktoricu Gradskog muzeja Virovitice gospođu Danicu Šabarić. Suradnja je nastavljena s direktoricom Dubravkom Sabol i kustosicom i etnologinjom Jasinom Jurković. Udruga žena Kladare danas ima deset aktivnih članica, pet aktivno podupirajućih, a tu pripadaju i gotovo sve starije osobe Kladara, koje iskreno žele da njihova starina bude saćuvane. Uz sve to gospođa Ivka Mađar je pjesnikinja. Od 1991. godine do danas napisala je preko 100 pjesama od kojih su tri: - Čuvaj nam Marijo majko, Selo moje i Podravina - u vlastitom aranžmanu i suradnji sa svojim ženama propjevane, potom uglazbljene i snimljene na CD. Kladare imaju oko pedeset starih pjesama, koje su zahvaljujući Ivki i njenoj članici Evici Filjak pjevačici od najranije mladosti, zapisane riječima i notno da nebi bile zaboravljene. To su Kladarske pjesme, koje u ostalim selima nisu poznate. Srećom većim dijelom snimljene su na CD u pitomačkom Pitomom radiju, što im osigurava vijek trajanja, spašeni su "u zadnji čas" obzirom na životnu dob kazivačica. Dok zajedno zapjevaju Evica Filjakova, Štefa Špirančeva, Janica Prefuntarova, to treba čudi. Sve je to u svojem rokovniku Ivka zapisala, kao i sve radove i običaje u selu od dobivanja platna, čehane, belila platna, lužđane, na dalje, kojih davno više nema, rekla je Ivka. Ona piše i igrokaze i izvodi ih na pozornici u Kladarskom Domu sa svojim ženama. Temelj igrokaza su upamčeni, stvarni šaljivi događaji iz Kladara. Njene prigodne recitacije na predstavama izvode kladarska školska djeca. Organizirala je uspješan posjet djeci SOS sela u Lekeniku i osigurala za djecu prigodne darove. Pomalo žali što u pitomačkoj Općini nema više sluha za volonterski rad i humanitarne akcije u kojima je stalno uključena i premalu godišnju novčanu potporu Udrugi žena Kladare. Za svoj rad primila je Povelju s likom Petra Preradovića Općine Pitomača 1999. godine, Plaketu za prijegorno promicanje i provedbu programa HDZ za 1999. godinu, Zahvalu vlade RH za poticanje i razvoj volonterstva u RH Otisak srca 2001. godine i Spomen plaketu HDZ-a za daljnji razvitak demokracije u RH 2004. godine. Gospođa Ivka ima pune ruke posla. Trenutno veze još jednu kuhinjsku krpu tipa "Kuharice manje zbori da ti ručak ne prigori" za svoju brojnu kolekciju i smišlja nove akcije ćim snijeg okopni i vrijeme malo otopli. Meni ništa nije teško. Sve ja to mogu zahvaljujući ljubavi mojih unuka i svesrdnom razumijevanju i pomoći sve moje djece, rekla je Ivka Mađar.

Barica Mihoković

12.01.2008. u 16:49 • 4 KomentaraPrint#^

LIKOVNA KOLONIJA "ZIMA NA BABIČANKI"

Image Hosted by ImageShack.us


U subotu 5. 1. 2008. u vremenu od 9 do 15 sati, održana je peta po redu Likovna kolonija "Zima na Babičanki" u organizaciji Hrvatskih šuma Koprivnica, Šumarija Pitomača. Koloniji su se odazvali renomirani likovni umjetnici Koprivničko – Križevačke i Virovitičko – Podravske Županije: Kovačić Renata, Mihočka Franjo, Kančal Ivan, Bešenić Drago, Puškaš Božidar, Domitrović Darko, Baltić Hrvoje, Ivanec Stjepan, Jaković Đuro, Lulić Jaroslava, Horvat Mirko, Čurik Gordana, Seidl Ivan i Kranželić Nana. Radili su po osobnom izboru tehnikama akvarela, tuša, pastela ili ulja na platnu.

Koloniji je prisustvovala kao suorganizatorica kjiževnica Božica Jelušić, koja je pritom izjavila da je ovogodišnja Likovna kolonija održana u svom standardnom obliku, sa uzvanicima koji se međusobno dobro poznaju i vrlo dobro zajedno funkcioniraju. Postignuta je radna i natjecateljska atmosfera, a rezultat su respektabilni uradci, za budući fundus galerije u okviru Hrvatskih šuma.

Naglašeno zadovoljstvo radom Kolonije izrazio je njen glavni domaćin upravitelj Šumarije Pitomača, Branko Sobota rekavši: – Mi već tradicionalno održavamo ovakve skupove, namjerno zimi, zbog snježnih ugođaja. U odnosu na prethodne četiri kolonije, ove godine prvi puta se potrefilo da ugođaj bude zimski. To me veseli. Nadam se da su umjetnici zadovoljni ambijentom i motivima za svoje uradke. Okupljamo umjetnika Podravskog kraja od Virovitice do Koprivnice. Slike, proizvodi ove kolonmije ostaju u fundusu Šumarije. One služe za opremanje prostorija uprave Hrvatskih šuma Koprivnica, za opremanje svih objekata Šumarija, lugarnica i lovačkih objekata i za poklone. Uz to, nakon svake dvije ovakve Kolonije, organiziramo jednu izložbu za javnost. Slijedeću takvu Izložbu, planiramo ostvariti u 3. mjesecu ove godine u dvorišnim prostorijama Šumarije u Pitomači-.

Sve je završilo ugodnim druženjem, uz doviđenja do godine na Babičanki.


Barica Mihoković

12.01.2008. u 16:46 • 4 KomentaraPrint#^

utorak, 08.01.2008.

DOKTOR ISTOČNJAČKE MEDICINE U PITOMAČI



Već osam godina Pitomača ima svojeg istočnjačkog medicinara, doktora Dadu Tesića. Njega je “osvojila” medicina Japana i Kine – zemalja Dalekog Istoka.- Sve je započelo borilačkim vježbama-, započeo je svoju priču dr. Tesić. On posebno istiće svoj rad na vježbanju tehnike Tai Jutsu (Tajđicu) kojima se bavi 22 godine. Sve je počelo u Njemačkoj, gdje su njegovi roditelji bili dugogodišnji gastarbajteri. Tamo je završio osnovnu školu, gimnaziju i šest semestara klasične medicine na fakultetu u Ulmu. Usporedo učio je i vježbe Tai Jutsu.

Što za vas znače vježbe TaiJutsu?

Nedavno sam se sa svojom djevojkom Majom vratio iz kraćeg posjeta Japanu. Iskoristio sam priliku i otišao kod svojeg učitelja na trening. Provjerom mojih mogučnosti učitelj je tražio da ovdje otvorim školu učenja Tai Jutsu.. Zasad ozmišljam kako ću to ostvariti, ali svakako moram poraditi na tome.Taj sport je meni jako puno pomogao u životu. Bez toga nikad nebih došao do spoznaje da se trebam opredjeliti iz klasične na istočnjačku medicinu.

Kako ste postali dr. istočnjačke medicine?

Školujući se u Njemačkoj usporedo vježbao sam i vještine Tai Jutsu.Preko tih vještina umjesto klasične sve me je više privlačila istočnjačka medicina. Pružila mi se i prilika da posjetim Japan.Cilj mi je tada bio usavršavanje borilačkih vještina. Tamo sam zbog povrede prijatelja upoznao doktora Takagi, koji me je uveo u istočnjačku medicinu. Priznali su mi godine medicinskog studija u Ulmu, a daljnje studiranje nastavio sam u Japanu.Ostao sam tamo pune četiri godine i vratio se s diplomom Medicinskog fakulteta Tokija.

Kako ste se snašli sami na studiju u tako dalekoj zemlji?

Nisam bio sam. Sve to prolazio je i moj brat blizanac Saša. Sve što smo radili i postigli bilo je usporedo i zajednički.

Što ste postigli dvadeset dvogodišnjim vježbama Tai Jutsu tehnike?

Moj stav je da svatko ima veliku životnu sreću, ako naiđe na nekoga tko ga može dobro podučiti u starim japanskim borilačkim vještinama. Osim tehnike samoobrane naučit će mudrosti istočnjačke filozofije. Ključno je naučiti opustiti se, meditirati, steči samopouzdanje, biti smireniji i samouvjereniji prema nepoznatim stvarima i situacijama.

Recite mi razliku između klasične Evropske i Istočnjačke medicine!

Razlika je ogromna.U klasičnoj medicini postoji oko 5000 hipoteza, a uz sve pretpostavke stara je oko 200 godina.

Istočnjačka medicina usmeno se prenosila bezbroj godina, iz ruke u ruku, da bi je prije 2500 godina počeli zapisivati, a to je 2500 godina pisanog iskustva. Vidite razlika je više nego očigledna.

Kako ste se snašli i kako pomažete ljudima u svojoj pitomačkoj ordinaciji?

Osam godina radim u ordinaciji u Pitomači. Kroz “moje ruke” prošlo je puno pacijenata, ali brojčano koliko je to, to zaista ne mogu reči. Moglo bi se kroz sve ove godine reči tisuče, posebno ako bi se brojili prijelomi i išćašenja udova, popravke kičmenih stupova, uklješćenih živaca uz one koji boluju od teških bolesti.

Bolest, što je to po vama?

To je jako jednostavno. Radi se o poremečaju fizičkih i biopsiholoških stanja u organizmu. Intenzitet biopsiholoških promjena i njegovo vremensko trajanje određuje lokaciju i intenzitet bolesti. Koliko god je bolest u prirodnom toku, toliko je veća vjerojatnost da se može pomoći. Svaka bolest je tu da nama ljudima pomogne i omoguči opstanak, iako mi to najčešće ne želimo razumjeti. Što god da se desi vrsta na zemlji uglavnom mora opstati, a individua se mijenja na način da bi i u najgorim uvjetima mogla opstati. U istočnjačkoj medicini važi zakon da se sve što je nastalo prirodnim putem može liječiti, neovisno o bolesti, osim trovanja i teških mehaničkih lomova. Sve ostalo mora imati biološki smisao zašto se dešava.

Možete li nešto reči o liječenju, ili je to ptofesionalna tajna?

Uspijeh ove medicine je 90% ovisan od pacijenta. On sam određuje vrijeme i stupanj izlječenja. Liječenje najčešće uvjetuje promjene načina svakodnevnog života počevši od razmišljanja, preko disanja, vode , hrane i kretanja.Ova medicina je terapijski gledano čistač organizma.

Kako ste prihvaćeni kod pacijenata?

Činjenica je da kod nas u Hrvatskoj ljudi teško shvaćaju da svaka bolest ima neki smisao. Radije popiju šaku tableta i misle time riješiti bolest, ne uvažavajući da je popratni strahovi samo povečavaju. Kod moje klijentele sam prihvaćen i posjećen. Moj stav je u medicini, kao što to rade i iskusni privrednici - bezuvjetno primjeni stoljetno provjereno i samo najbolje novine

Gradite novu ordinaciju u Pitomači?

Da. Građevinske radove smo završili. Na redu je unutarnji interijer. Nama se ne žuri. Radimo polako i onoliko koliko nam financijske mogućnosti sežu. Kad nova ordinacija bude gotova naši pacijenti, posebno oni koji dolaze iz inozemstva, moći će kod nas boraviti nekoliko dana.

Koliki vam je tim?

Liječnički tim nam je uz mene, povremeno brata Sašu i prateće osoblje, relativno malen ali adekvatan i učinkovit u korist naših pacijenata.

Medicina je vaša profesija. Imate li hobije?

Za razbribrigu ostaje mi malo vremena, iako godinama povremeno vodim različite tečajeve tjelovježbe. Moj brat Saša i ja puno poslovno putujemo po svijetu i držimo medicinska predavanja. Bavim se Moto Crossom i ronjenjem. Krajem godine postigao sam dogovor s načelnikom pitomačke Općine Željkom Grgačić, koji je zainteresiran da se mladež bavi nečim korisnim. Mladi moraju osjetiti da su vrijedni i korisni za sebe i društvo. Dvorana je osigurana. Zainteresirani polaznici mogu se javiti na mobitel 098/181-6400 i e-mail dominic@medicatus.info. Treninzi će biti utorkom i petkom, a polaznici trebaju se pojaviti u trenirci poručio je na kraju razgovora dr. Dado Tesić.

Barica Mihoković

08.01.2008. u 07:15 • 1 KomentaraPrint#^

PITOMAČA NEKAD I DANAS

Image Hosted by ImageShack.us

21. 12. 2007. u starom Župnom dvoru iz osamnaestog stoljeća, datog u zakup pitomačkoj Općini, u prisutnosti brojnih predstavnika narodne i crkvene vlasti otvorena je prva etnografska i sakralna izložba "Pitomača nekad i danas". Za postavu izložbe najzaslužniji je autor izložbe vlč. Ivica Puškadija Kapelan pitomački. Pomogli su mu Gradski muzej Virovitica, Udruga žena Kladare i brojni sumještani. Program su uz pjesmu "Radujte se narodi" započele članice UŽ Kladare, a predsjednica Ivka Mađar nastavila je - "Na tom mladom letu svi zdravi veseli ko mladi jeleni. Daj vam Bog svega , a najviše nevine dječice, mira i božjega blagoslova. Starima daj Bože puno vnučićov, faljen Isus i Marija -. Skup su pozdravili i zahvalili za učinjeno organizatorima izložbe načelnik općine Pitomača Željko Grgačić i pitomački Župnik crkve Svetog Vida Ivica Puškadija. Župnik je naglasio da su mnogi svjetski mislioci kroz vjekove izražavali hvalu crkvi u Hrvata, jer je osim vjerskog prepoznatljivog identiteta, vertikale čovjek i bog uvijek bila prepoznatljiva i kao čavarica i ona koja unapređuje i potiče kulturu naroda.

FVK "Mirko Lauš" reproducirao je film Kino kluba "Slavica" iz 1964. godine "Sajmeni dan" i insert iz filma iz 2005. "Ne živi čovjek samo od kruha", autora Zdravka Jakupca.

Etnografkinja Jasmina Jurković predstavnica Gradskog muzeja iz Virovitice kao i prethodnici čestitala je: " Sretan Vam Božić. Želim da budete živi i zdravi. Da vam se krave telile, kobile ždrijebile, krmače prasile, kvočke dobro sjedile". Pobrojila je dio izloženih eksponata. Prva soba opremljena je na način da predstavlja obitelj u božičnim ugođaju. U drugoj prostoriji je crkveno blago, sa posebnim osvrtom na stare crkvene knjige: Kronika Župe iz 1714. godine, Katekizam na Hrvatskom jeziku iz 1801. godine i dr. koje su , prvi puta dostupne na uviđaj građanstvu. U trečoj prostoriji je velika drvena nožne stupa, trlica, greben kolovrat i preslice i još mnogo toga, što treba vidjeti. Pohvalila je uspješnu suradnju Općine, Župnog dvora i Virovitičkog gradskog muzeja.

Idejni začetnik i realizator izložbe kapelan Ivica Puškadija ml. izrazio je zadovoljstvo što je sa organizatorima ove izložbe uspio pokazati nekadašnju Pitomaču i oživjeti uspomene na stara vremena. Najavio je slijedeću izložu u 2008. godini kada Župa planira obilježiti 40 godišnjicu obnove crkve Svetog Vida nakon katastrofalnog požara 1968. godine. Sadašnja postava izložbe "Pitomača nekad i danas" otvorena je svakog radnog dana od 10 do 12 sati i poslije podne od 15 do 17 sati, a nedjeljom od 15 do 17 sati, sve do blagdana Sviječnice, poručuju organizatori i očekuju što masovnije posjete.

Barica Mihoković

08.01.2008. u 07:06 • 0 KomentaraPrint#^

GENERACIJA 1946. I 1947. GODINE NA OKUPU

Image Hosted by ImageShack.us

U subotu 22. 12. 2007. na obilježavanje četrdesetpete godišnjice male mature okupilo se dvadesetsedmero nekadašnjih maturanata. Zapažena je bila prozivka na početku skupa. Od 212 polaznika od četvrtog do osmog razreda te generacije umrlo je četrdeset i četvero. Od ukupnog broja polaznika osam razreda završilo je njih osamdesetero. Ostali su se izgubili od petog do osmog razreda. Kao što to život nalaže raspršili su se po svim kontinentima svijeta. Najviše ih ipak živi u Hrvatskoj, njenim gradovima, Pitomači i okolnim mjestima. Na proslavu bili su pozvani svi živi, a odazvalo ih se dvadeset sedam. Najhrabriji, uz zajedničku večeru i glazbu, obnovili su uspomene i proveselili se. Kako gotovo nema živućih nastavnika prisutni su se zahvalili organizatorima Slavici Međurečan, Ivanu Škrinjar i Ivki Đakić.

Barica Mihoković

08.01.2008. u 07:04 • 2 KomentaraPrint#^

KONCERT DJECA DJECI U PITOMAČI

Image Hosted by ImageShack.us


28. 12. 2007. na dan nevine dječice i ove godine u Pitomači održan je humanitarni božični koncert "Djeca djeci". Učesnici koncerta bila su djeca polaznici područne muzičke škole u Pitomači sa svojim nastavnicima i dječji tamburaški zbor HPGD "Sloga" iz Pitomače. Koncert je otvorila Helena Živko. Odsvirala je na glasoviru pjesmicu - Blistaj, blistaj, zvijezdo mala -. Za izvedbu pripremila ju je učiteljica Ana Filipović. Skladbu –Tiha noć – izvele su u duetu na gitarama Vinka Bedeković i Danijela Lovreković, a pripremio ih je učitelj Dario Žerjal. Male polaznice muzičke škole Mateja Čupen i Ilona Kos izvele su na flautama uz pomoć učiteljice Melite Bacinger skladbu – Miš mi je polje popasel -. Dječji tamburaški orkestar izveo je narodne pjesme – Djetešce nam se rodilo i Sretan Božić - , a pripremili su ih učitelji Marija Šerić i Dražen Štefan. Helena Živko otpjevala je pjesme – Oj pastiri čudo novo i Radujte se narodi - .Pjesme –Tiha noć i Bijeli Božić – otpjevala je Vinka Bedeković. Koncert su završili mali tamburaši HPGD "SLOGA". Odsvirali su skladbe; - Na lijepom plavom Dunavu, Kad sveci marširaju, Digni me visoko i Zvončići -.

Sav prihod od ulaznica od 4.000 kuna s ljubavlju darovan je djeci SOS Dječjeg sela Hrvatske u Lekeniku.

Barica Mihoković

08.01.2008. u 07:01 • 0 KomentaraPrint#^

BOŽIČNI KONCERT U CRKVI SVETOG VIDA

Image Hosted by ImageShack.us

Subotnje večeri 22.12 2007. pitomačani su uživali u veličanstvenom koncertu u božično ukrašenoj župnoj crkvi Svetog Vida u Pitomači, punoj posjetitelja. U dogovoru sa Župnikom Ivicom Puškadija, bio je to dar za Božić HPGD-a "Sloga", svojim sumještanima. Crkva je svečano odzvanjala svirkom i pjesmom izvođača. Imali su i goste Pjevačko društva "Zrinski" iz Slatine, Podravske mužikaše, KUD Pitomačanku, KUD Otrovanec, i Limenu glazbu iz Pitomače. Božični koncert dobro je primljen, a HPGD "Sloga" priređuje ga već tradicionalno, uoči Božića, velikog kršćanskog blagdana, rođenja Isusa Krista, spasioca svijeta.

Barica Mihoković

08.01.2008. u 06:58 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (7)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (8)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (10)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (19)
Veljača 2010 (7)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (6)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (11)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Novosti i vijesti kao i zanimljivosti vezane uz Pitomaču i okolicu koje nisu u direktnoj vezi s aktivnostima Foto video kluba "Mirko Lauš" a prikupljaju ih članovi FVK, objavljujemo na ovom blogu koji se veže uz fvkml.blog.hr kao osnovni blog našeg kluba.

Linkovi

Foto video klub "Mirko Lauš"

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se