fuxa felicity

srijeda, 22.08.2007.

(de)activating sequence for self-destruction (iliti kako fuxa piše ljubiće 2)


Gledam kako mi se približava auto poznate registracije...i mislim kako se podsjećam na Juliu Roberts u Zgodnoj ženi..
Da, naravno da znam da je spomenuta prijateljica noći...i skoro se uvjeravam da, iako se osjećam prilično prljavo, nisam kurva.
Doduše, istina je da ova noć ima samo jednu svrhu. Seks. Divlji, nesputani, cjelonocni seks. Kako to uvijek biva u našem slučaju. A mi smo definitivno slučaj.
Otvaram vrata i ulazim u auto uz tiho 'Hej'...on me pozdravi jednako tiho i nastavi hipnotizirano gledati na cestu...oboje smo mislima odsutni i nezainteresirani za bilo kakvu komunikaciju...kao.
Promatram ga krajičkom oka...onako zamišljenog, mračnog i namrštenog..kao i uvijek pomislim kako je prokleto zgodan..

Na radiju počinje svirati dobro poznata stvar...lecnuh se...a on jos brze prebaci stanicu nenamjerno mi dodirnuvši koljeno....

...mi idemo na jebanje, ponavljam si u glavi..a ovo je glupi sentiš koji ne znači ništa..

Određeni stupanj brutalnosti prema samoj sebi često umiri moje tvrdoglavo srce...

On je odjednom izgledao još tmurnije..
Šutimo izgubljeni u svojim mislima dok s radija trešti nekakva vesela ljiga od muzike....koja je u totalnoj kontradikciji s ovom noći...gledam kroz prozor grad kojeg kao da su opsjela milijarde krijesnica...obožavam ovaj grad noću..obožavam jesen...ali onu još uvijek ljetnu....obožavam kako je topla, meka i sjetna...obožavam njene mirise i kako svemu, pa i nečemu što je u biti toliko bijedno, daje neku lijepu, dostojanstvenu boju...neprimjetno nas skrivajući pod velom sjete, ugode i mirnoće...
Iz misli me trgne stih....i don t believe that anybody feels the way i do about you now..pogledao me je iako je to pokušao izbjeći...ugasih radio...

...ovo je samo jebačina jebačine radi..ovo ne znači baš ništa... mislima dosegoh sasvim novu razinu brutalnosti...

Stigli smo pred njegovu zgradu....šutke smo ušli u lift....i konačno se suočili..kao da me je tek sada prvi put te noći primijetio...kao da me prvi puta tu večer zaista vidi...prošao mi je rukom po čelu sklanjajući mi pramen kose...prelijepa si...reče s beskrajnom tugom....ja se kao umorno oslonih na njegovu ruku, zapravo prigodno skrivajući izdajnički pogled...
Lift stade...i prolaskom kroz ta sasvim neugledna vrata našli smo se u našem svijetu...samo našem oblaku gdje svi drugi i sve druge nestaju...zatvorio je vrata za nama i naslonio se na njih....osjetila sam kako me prati pogledom dok polako lutam njegovim stanom...odvezujući vrpcu koja mi drži kosu....pustih Milesa D. i okrenuh se preko ramena...i ugledavši ga onako opušteno naslonjenog na svoje ruke....kako me ozbiljnog lica promatra svojim opasno lijepim očima....nasmiješih se..iako ništa nije bilo smiješno...ni najmanje..

Odgurnuvši se, sasvim polako se približavao..ne skidajući pogled s mene...toliko sam željela njegov dodir....ali sam paralizirano stajala pred njim...pokušavajući izdržati taj pogled...dodirnuo mi je lice..mazio mi je bradu i palcem prelazio preko usana...koje su se kao na naredbu rastvorile...liznuh mu prst....gledajući ga i dalje...osmijeh se zavukao u njegov pogled....naglo i snažno me je privukao sebi.....ali sasvim nježno ugrizao za usnu....

Let the games begin...

Volim način na koji me razodijeva i način na koji ljubi svaki milimetar moga tijela...volim kako me promatra cijelo vrijeme..ne dopuštajući mi da se sakrijem pred njim...prati s oduševljenjem i otvorenom nasladom svaki moj uzdah, svaki pokret,svaki trzaj.. pred njim sam ja ja....potpuno nesputana, slobodna, pomalo divlja i goropadna...naša se tijela savršeno razumiju...i u potpunoj harmoniji se prepuštamo uživanju...za koje nisam vjerovala da je moguće....

Dok poslije iscrpljeni ležimo i gledamo grad s te visine...mazimo se i predemo...iskreni smo do kraja..i prema sebi i jedno prema drugome...i sve nam je jasno...
Razumijemo se i bez riječi...znamo da je ovo sve što imamo..i uvjeravamo jedno drugo da smo dobro...ne, ne lažemo se....jer smo stvarno dobro....dok god smo skupa.....sutra...sutra neće biti dobro..onaj tren kad uđem u lift njegove zgrade neće biti dobro...kada se okrenem i odem uz nekakav usputan 'vidimo se'...tad neću biti dobro...kad budem osjećala njegov miris na sebi i danima nakon te večeri, neću biti dobro...kada će mi cijeli svijet izgledati sivo...neću biti dobro...ali ću ponavljati..poput nekakve mantre...to je samo jebanje..jebačine radi...
u nadi da ću, s vremenom, tu ljubav koja se nikada nije smjela dogoditi, svesti na čin parenja iz obijesti i dosade...da ću ubiti, zatući i smrskati svaki iskren i čist osjećaj....da ću je ušutkati..vulgarnim i ružnim riječima..da će jednom morati shvatiti koliko je besmislena...


***

Shvatila je..odavno..neke se stvari ipak moraju dogoditi..
Sad kad razmislim...bože, koje mučenje je to bilo...koliko smo samo mogli biti okrutni jedno prema drugome..i prema sebi samima...
Lekcije koje ucimo nekad znaju biti prilicno cudne..i da, brutalne...ali to ima smisla...jer tako nema ponavljanja...zapamtiš jako dobro..
I nećeš si to učiniti...nikad više..
- 02:02 - Komentari (60) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se