život je kratak

Sve se urotilo protiv vas. Garderoba u kojoj nikad nema " prave" odjeće pa ste satima birali, kiša koja je počela padati pa ste se morali vraćati po kišobran, cijev koja je pukla pa je valjalo zategnuti sve moguće ventile, tramvaji koji se nikad ne drže voznog reda......No , dobro, što je,tu je. Onih " dopuštenih" petnaestak minuta kašnjenja već je odavno prošlo, i na svećani ručak, umjesto na aperitiv, banuli negdje na desert.

I što sad?Domaćinu ste se , pristojno i nešto opširnije ispričali već na ulazu.I to je, koliko god čovjek svoje nezgode želi isplakati na još kojem ramenu, sve što se o kašnjenju ima pričati. Ostali će gosti, vjerujte, biti sasvim zadovoljni kratkim "oprostite na kašnjenju", - nadam se da niste predugo odugovlačili s jelom zbog mene" Jer , priznajte, nevolje sa kanalizacijskom cijevi sigurno nisu primjeran prilog slasnu pečenju, a i uživanje u desertu nema mnogo zajedničkog s histeričnom pričom o javnom gradskom prijevozu...
U ostalom, ma koliko zanimljiva vaša priča bila, ona je, u tom trenutku, prije svega- upadica u već otvoreni razgovor o nečemu drugom.
A ako je netko izuzetno radoznao, razloge svog kašnjenja možete mu ispričati i pri čašisi ili kavi poslije obroka. Tada se obično mijenja i tema razgovora i vaše " dogodovšine" mogu biti sasvim zgodno osvježenje.
NARAVNO, SAMO AKO NISU IZMIŠLJOTINE.