život je kratak

18.09.2006., ponedjeljak

ZIMNICA

Pravljenje zimnice mi je oduvijek predstavljalo veliko zadovoljstvo. Iako mi djeca više nisu sa mnom , i ne moram više praviti puno zimnice svejedno ne mogu odoliti. Svake godine kažem" više ne pravim ništa, ono što treba mom mužu i meni mogu i kupiti," no svejedno nisam dosljedna toj izjavi. Ove godine je povrće jako dobro rodilo, tako da sam već skuhala rajćicu a u subotu sam pravila ono što moj muž najviše voli-papriku u ulju.
Kad sam bila gotova , hajde reko , idem se odmoriti ,sjesti za komp i malo sa vama "popričati" ali malo sutra- evo ti mog muža sa crvenom paprikom . " Rekla si da bi mogla napraviti malo ajvara!"
AJMO NA POSAO!!Odlično je ispao i baš sam bila zadovoljna , no onda se pojavila susjeda sa kantom šljiva: " Ovo moraš još danas napraviti- ja ću ti pomoći da ih iskolaš". I šta napraviti-"Kad je bal nek je bal!!"IDEMO. Pekmez je bio zakon
ali sam ja bila sa svim poslom gotova tek u 1 sat u noći. Dok su moj muž i moje životinjice već naveliko spavali ja sam još uvijek radila. Tu noć sam bila ljuta na sebe što sam toliko toga spremala ( a rekla sam da neću ništa!), no danas kad mi se skupilo društvo da proba što sam napravila i kad su svi bili zadovoljni- Ja sam "probila "plafon od ponosa.
Malo sam vas ugnjavila sa ovom pričom no htjela sam se malo PRAVITI VAŽNA! Ne zamjerite!!

<< Arhiva >>