život je kratak
14.07.2006., petak
MOTORIZIRANE NEVOLJE
IZLAZI BEZ PITANJA; SJEDA NA MOPED; NIKAD NE ZNATE GDJE JE I KADA ĆE SE VRATITI: Kako je to samo bio sladak i pristojan dječak. Umiljat, poslušan. Poštovao je roditelje i volio provoditi vrijeme u njihovoj blizini. Da, teško je to. Obično takvi problemi nastaju u 16-17 godini kad djeca, osobito muška, žele samostalnost i stalno je na neki način pokušavaju dokazati. I došao je sedamnaesti rođendan. Ispunjavate mu najveću želju i kupujete motorčić, moped, bilo što.Tko sretniji od njega. Sad će se pokazati prijateljima, djevojci. dokazati svima da je odrastao i da može raspolagati sobom i svojim vremenom kako zna i umije. I što sada?Još ste u većem strahu kad ga nema kod kuće, jer sad uz sve to što ne znate gdje je i kada će se vratiti imate dojam da mu je glava stalno u torbi. Svjesni ste i sami da nema smisla da mu prigovarate, jer motor je dobio od vas ili vašom pomoći. Moj mlađi ,je isto bio lud za motorima , no ja sam se jako bojala ta dva točka , tako da mu nismo kupili motor, no kad su obojica ( i stariji i mlađi) položili vozački , počeli su voziti auto i prolazila sam isto takve muke. Šta nama roditeljima drugo preostaje nego utjeha da nam je svima glava u torbi i samim izlaskom na ulicu, pa su tako u jednakoj opasnosti i pješaci i vozači. |