Ovo je moj prijatelj OGI. On je hrvatski ovčar i jako voli papati
život je kratak
09.03.2006., četvrtak
KORIZMA
 Da li smo se ikada zapitali koliko ustvari slušamo jedni druge ? Svatko od nas ima neku svoju pravdu, priču, istinu koju želimo da bude saslušana i shvaćena. Istovremeno , često se naši odnosi s drugim ljudima svode na uvjeravanja tipa " tko je prav a tko je kriv" Zapravo , izgleda da baš i ne vodimo dovoljno računa o istini za koju se bore drugi. Te se istine odnose na krupne životne stvari, ali najčešće na sitne svakodnevne. Bilo bi lijepo , bolje razumjeti druge. Ono najdublje što nose u sebi i zašto se bore. Valjda smo previše zaokupljeni onim za što se sami borimo , postajemo sebični i čini se da nitko ne sluša nikoga i da se svi samo trudimo objasniti da je naša istina jedina istina. Najbolnije je kad se ne razumijemo sa najbliskijima.A rješenje je tako jednostavno-treba se staviti u kožu sugovornika i razumjevanje će doći samo po sebi. Odričemo se u vrijeme korizme mnogih stvari ali još nikad nisam čula da se netko zarekao da će 40 dana( barem toliko!) slušati što mu ljudi govore..MISLIM SLUŠATI!!! S razumijevanjem i promišljanjem. Čini se banalnim zadatkom. Pa to može svatko! I nije baš osobita pokora! No mogli bismo se iznenaditi koliko je teško slušati i zaista čuti. JER BUDEMO LI ZNALI SLUŠATI; MOŽDA NAUČIMO KAKO ZAISTA ČUTI! |