don't look http://blog.dnevnik.hr/funkyplace

utorak, 05.09.2006.

„Svjesnost“ Anthony de Mello



Svlačenje do "ja"

(no picture avejlbl - porn is cenzurd)

Predlažem da sada napravite još jednu vježbu. Napišite ukratko na list papira svoj
opis, na primjer: poslovni čovjek, svećenik, ljudsko biće, katolik, Židov, bilo što.
Kako vidim, neki pišu stvari kao: uspješan, hodočasnik koji traži, sposoban, živ,
nestrpljiv, sabran, prilagodljiv, pomirivatelj, zaljubljenik, pripadnik ljudske vrste,
prekompliciran. Vjerujem da je to ishod samoopažanja. Kao da ste promatrali drugu osobu.
Ali pazite, imate "ja" koji promatra "sebe". To je jedan zanimljiv fenomen kojemu
se filozofi, mistici, znanstvenici i psiholozi nikada ne prestaju čuditi: "ja" promatra "sebe".
Čini se da životinje to ne mogu. Čini se da je za to potrebna određena mjera inteligencije.
Ono što ću vam sada reći nije metafizika, niti filozofija, već čisto opažanje i zdrav razum.
Veliki istočnjački mistici u biti govore o "ja", a ne o "sebi", o “pripadajućem”*. U stvari,
neki od tih mistika govore da bi prvo trebali početi sa stvarima, posvješćivanjem stvari, a
onda prelazimo na posvješćivanje misli (to jest "sebe", “pripadajućeg”), i na kraju
postižemo svjesnost mislitelja. Stvari, misli, misltelj. Ono što stvarno tražimo je mislilac.
Može li se mislitelj poznavati? Mogu li ja znati što je "ja"? Neki mistici odgovaraju: "Može
li nož rezati samog sebe? Može li zub gristi samog sebe? Može li oko vidjeti samo sebe?
Može li 'ja' poznavati sebe." Ali mene sada zanima nešto puno svrsishodnije, a to je da
odredimo što "ja" nije. Ići ćemo polako, najsporije moguće, jer posljedice su uništavajuće.
Strašne ili zastrašujuće, ovisno o stajalištu s kojeg gledate.

*“Pripadajuće” je ono što mi pripada, što je dio moje osobnosti, ali nije “ja”. op. p.


Poslušajte ovo: jesam li ja moje misli, misli koje mislim? Ne. Misli dolaze i odlaze,
ja nisam moje misli. Jesam li ja moje tijelo? Kažu da se milijuni stanica u našem tijelu
promijeni ili obnovi svake minute, tako da nakon sedam godina u našem tijelu nema ni
jedne jedine stanice koja je bila tamo prije sedam godina. Stanice dolaze i odlaze,
pojavljuju se i nestaju, ali, čini se da je "ja" trajan. Onda, da li sam ja moje tijelo? Očito ne!
"Ja" je različito od tijela, i nešto više od njega. Možete reći da je tijelo dio "ja", ali
taj dio se mijenja. Stalno se pokreće, stalno se mijenja. Imamo jedno te isto ime za njega,
ali se stalno mijenja. Isto kao što imamo isto ime za Slapove Nijagare, ali Nijagarine
Slapove sačinjava voda koja se stalno mijenja. Koristimo isto ime za stvarnost koja se
stalno mijenja.

A moje ime? Je li "ja" moje ime? Očito ne, jer mogu promijeniti svoje ime a da ne
promijenim "ja". A moja karijera, moja uvjerenja? Ako kažem da sam katolik ili Židov - je
li to bitan dio "ja"? Kada promijenim svoju vjeroispovijest, hoće li se promijeniti i "ja"?
Hoću li imati novo "ja", ili je to ono isto "ja" koje se promijenilo? Drugim riječima, je li
moje ime bitan dio mene, dio "ja"? Spomenuo sam onu djevojčicu koja je upitala dječačića:
"Jesi li ti prezbiterijanac?" Netko mi je ispričao vic o Paddyju, Ircu iz Belfasta. Paddy je
hodao po ulici kad najednom osjeti pištoljsku cijev na potiljku, i začuje glas: "Jesi li ti
protestant ili katolik?" Peddy je morao brzo razmisliti, a onda reče: "Ja sam Židov." Glas
mu odgovori: "Pa ja sam najsretniji Arapin u Belfastu!"

Etikete su nam tako važne. Kažemo: "Ja sam republikanac." Ali, jeste li zaista? Ne
možeš reći da ako promijeniš stranku imaš novo "ja". Nije li to ono isto staro "ja" s novim
političkim uvjerenjima? Sjećam se čovjeka koji je pitao svojeg prijatelja: "Kaniš li glasovati
za Republikansku stranku?" Prijatelj mu odgovori: "Ne, namjeravam glasovati za
Demokrate. Moj otac bio je demokrat, moj djed bio je demokrat, i moj pradjed bio je
demokrat." Prvi reče: "To je neka luda logika. Mislim, ako ti je otac bio konjokradica, i ako
ti je djed bio konjokradica, i ako ti je pradjed bio konjokradica, što ćeš ti onda biti?" "Ha,
pa onda bih bio republikanac", odgovori mu ovaj.

Toliko puta u životu reagiramo na svoje i tuđe etikete. Poistovjećujemo etikete i
"ja". "Katolik" i “protestant" su vrlo česte etikete. Jedan čovjek došao je k svećeniku i
rekao: "Oče, želio bih da odslužite jednu misu za mog psa." Svećenik je bio ogorčen. "Kako
to mislite, da odslužim misu za psa?" "Taj pas je bio moj ljubimac", reče čovjek. "Volio
sam tog psa i želio bih da prikažete misu za njega." Svećenik reče: "Kod nas se ne prikazuju
mise za pse. Pokušajte kod onih dolje niže niz ulicu, oni su druge vjeroispovijesti. Pitajte
njih ako bi mogli imati obred za vas.” Dok je čovjek izlazio reče: "Šteta. Zaista sam volio
tog psa. Namjeravao sam ponuditi milijun dolara za misu. A svećenik reče: "Čekajte malo,
pa niste mi rekli da je pas bio katolik."

Kada se zarobite u etikete, koja je vrijednost tih etiketa, ako govorimo o "ja"?
Možemo li reći da "ja" nije ni jedna od etiketa koje na njega lijepimo? Etikete spadaju u
“pripadajuće”. Ono što se stalno mijenja je “pripadajuće”. Da li se "ja" ikad mijenja? Da li
se promatrač ikad mijenja? Činjenica je da se sve etikete (osim možda "ljudsko biće") koje
upotrebljavate spadaju u “pripadajuće”. "Ja" nije nijedna od tih stvari. I zato, kada izađete iz
sebe i promatrate “pripadajuće”, ne poistovjećujete se više s njim.

Patnja postoji u “pripadajućem”, i zato kada "ja" poistovjećujete s “pripadajućem”,
počinje patnja. Recimo da se bojite, ili nešto želite, ili ste tjeskobni zbog nečega. Kada se "ja"
ne poistovjećuje s novcem, ili imenom, ili nacionalnošću, ili ljudima, ili prijateljima, ili bilo
kojom odlikom, "Ja" nije nikada ugrožen. Može biti vrlo aktivan, ali nije ugrožen. Sjetite se
nečega što vam je uzrokovalo, ili vam još uvijek uzrokuje bol, ili tjeskobu, ili vas
zabrinjava. Prvo: možete li prepoznati želju koja leži ispod te patnje.
Ima nešto što jako želite jer inače ne biste patili. Koja je to želja? Drugo: nije riječ samo o želji,
riječ je o poistovjećivanju. Nekako ste se uvjerili u to da je blagostanje "ja", skoro i postojanje "ja",
povezano s tom željom. Sva patnja nastaje kada se čovjek poistovjeti s nečim u njemu ili
izvan njega.

05.09.2006. u 13:50 • 2 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ponešto o svjesnosti, superjunacima, likovima iz bajke i zamišljenom svijetu.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Mail

funkyfrog@net.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se