don't look https://blog.dnevnik.hr/funkyplace
četvrtak, 31.08.2006.
"Svjesnost" Anthony de Mello
Pronađi samoga sebe
Veliki učitelji nas uče da je najvažnije pitanje na svijetu: "Tko sam ja?" Ili točnije:
"Što je 'ja'?" Što je to što zovem "ja"? Što je to što zovem svojom osobnošću? Hoćete reći
da razumijete sve drugo na ovom svijetu, a ne razumijete to? Hoćete reći da se razumijete u
astronomiju, i crne rupe, i kvarkove, svladali ste računarsku znanost, a ne znate tko ste?
Čovječe, još spavate. Vi ste znanstvenik koji spava. Hoćete reći da znate tko je Isus Krist, a
ne znate tko ste vi sami? Kako znate da ste razumjeli Isusa Krista? Tko je ta osoba koja to
razumije? Prvo to saznajte. To je temelj svega, zar ne? Upravo zato što to nismo razumjeli,
svi ti bezumni vjernici vode te bezumne vjerske ratove: muslimani protiv Židova,
protestanti protiv katolika, i ostale gluposti. Ne znaju tko su, jer da znaju, ne bi bilo ratova.
Kao kad je ono jedna djevojčica pitala jednog dječačića: "Jesi li ti prezbiterijanac?" A on
odgovori: "Ne, mi pripadamo jednoj drugoj crkavici!"
Međutim, ono što bih sada želio naglasiti je samoopažanje. Slušate me, ali čujete li i
neke druge zvukove osim mog glasa dok me slušate? Ako ne čujete, to znači da su vam
isprati mozak, ili bi pak na vas mogle djelovati sile iz vaše nutrine kojih uopće niste svjesni.
Čak i onda kada ste svjesni svojih reakcija na mene, jeste li istovremeno svjesni i toga
odakle dolaze te reakcije? Možda me uopće ne slušate, možda me sluša vaš tata. Ne znate je
li to moguće? Naravno da jest. Svaki put iznova u svojim terapeutskim skupinama srećem
ljude koji tamo uopće nisu prisutni. Njihov tata je tamo, njihova mama je tamo, ali oni nisu
tamo, niti su ikad bili. "Živim, ali ne više ja, nego moj tata živi u meni." To je apsolutno,
doslovno istinito. Mogao bih vas rastaviti na komadiće i pitati vas: "Dakle, ova rečenica,
dolazi li od mame, tate, bake, djeda - od koga?"
Tko živi u vama? Prilično je užasavajuće kada to saznate. Mislite da ste slobodni,
ali vjerojatno nema ni jedne geste, misli, čuvstva, stava, vjerovanja u vama koja ne dolazi
od nekoga drugoga. Zar to nije grozno? A niste toga svjesni. Govorim o mehaničkom
životu koji je utisnut u vas. Jako vam je stalo do nekih stvari i mislite da ste vi ta(j) kome je
stalo do njih, ali je li to zaista tako? Trebat će vam puno svjesnosti da biste mogli razumjeti
da je možda ta stvar koju vi nazivate "ja" samo nakupina vaših prošlih iskustava, vaše
uvjetovanosti i programiranosti.
To je bolno. U stvari, kada se počnete buditi, osjećate zaista snažnu bol. Bolno je
gledati kako se vaše iluzije rasplinjuju. Sve ono što ste mislili da ste izgradili pretvara se u
prah, i to je bolno. Kajanje znači upravo to, buđenje znači upravo to. Kako bi bilo da sada,
upravo tu gdje sjedite, provedete koju minutu u posvješćivanju, čak i dok pričam, onoga što
osjećate u svom tijelu, o čemu razmišljate, i kakvo je vaše čuvstveno stanje? Kako bi bilo
da, ako imate otvorene oči, postanete svjesni ploče koja je pred vama i boje ovih zidova, i
materijala od kojih su napravljeni? Kako bi bilo da postanete svjesni mojeg lica i vaših
reakcija na moje lice? U vama se uvijek događa reakcija, bili vi toga svjesni ili ne. A to
vjerojatno nije vaša reakcija, nego ona na koju ste uvjetovani. I kako bi bilo da postanete
svjesni nekih stvari koje sam upravo rekao, iako to neće biti svjesnost, nego samo sjećanje.
Posvijestite si svoju prisutnost u ovoj prostoriji. Recite u sebi: "Nalazim se u ovoj
prostoriji." To je kao da se nalazite izvan sebe promatrajući se izvana. Primijetite kako je to
malo drugačiji osjećaj od onoga kada promatrate druge stvari u prostoriji. Kasnije ćemo se
zapitati: "Tko je ta osoba koja promatra." Ja promatram sebe. Što je to "ja"? Što je "sebe"?
Za sada je dopušteno samo to da se promatrate, ali ako se počnete osuđivati ili opravdavati,
ne prekidajte ni osuđivanje ili suđenje ni opravdavanje, jednostavno nastavite, samo
promatrajte. Osuđujem se. Sudim si. Opravdavam se. Samo promatrajte i točka. Nemojte to
ni slučajno pokušati promijeniti! Nemojte govoriti: "Rečeno nam je da to ne smijemo
raditi." Samo promatrajte što se događa. Kao što sam vam već rekao, samoopažanje znači
gledanje - opažanje svega što se događa u vama i oko vas kao da se to događa nekome drugome.
„Svjesnost“ Anthony de Mello
Iluzija o nagradama
Veliki mistici i učitelji s istoka pitaju: "Tko si ti?" Mnogi misle da je najvažnije
pitanje na svijetu: “Tko je Isus Krist?” Krivo! Mnogi misle da je: "Postoji li Bog?" Krivo!
Drugi opet: "Postoji li život poslije smrti?" Krivo! Čini se da se nitko ne želi uhvatiti u
koštac s ovom poteškoćom: postoji li život prije smrti? Međutim, prema mojem iskustvu,
upravo oni koji ne znaju što bi učinili s ovim životom, gorljivo i zabrinuto razmišljaju o
drugom životu. Jedan od pokazatelja da je čovjek budan je taj da ga uopće nije briga što će
se dogoditi u drugom životu. To vas ne zabrinjava; nije vas briga. Ne zanima vas i točka.
Znate li što je to život vječni? Mislite da je to beskrajan život, ali teolozi će vam reći
da je to glupost, jer bi to bilo unutar vremena. To je vrijeme koje traje bez prestanka.
Vječno znači bezvremensko - vrijeme ne postoji. Ljudski razum to ne može shvatiti.
Ljudski razum može shvatiti što je vrijeme, i može nijekati postojanje vremena. Ono što je
bezvremensko prelazi granice našeg shvaćanja. A ipak, mistici nam kažu da je vječnost tu,
sada. Što mislite o toj radosnoj vijesti? Ljudi su tako uznemireni kad im kažem da zaborave
svoju prošlost. Tako su ponosni na svoju prošlost. Ludi su! Jednostavno je odbacite! Kada
čujete: "Pokaj se zbog svoje prošlosti", shvatite da je to velika vjerska zapreka za buđenje.
Probudite se! To je kajanje, a ne: "Plačite zbog svojih grijeha." Probudite se! Shvatite,
prestanite plakati. Shvatite! Probudite se!
ponedjeljak, 28.08.2006.
„Svjesnost“ Anthony de Mello
Svjesnost bez procjenjivanja svega
Želite li promijeniti svijet? Kako bi bilo da započnete sa sobom? Kako bi bilo da vi
budete preobraženi prije toga? Ali, kako se to može postići? Opažanjem. Razumijevanjem.
Bez vlastitog miješanja ili suđenja jer ono što sudite ne možete shvatiti.
Onoga trenutka kada za nekoga kažete: "On je komunist", prestaje razumijevanje.
Prilijepili ste etiketu na njega. "On je kapitalist." Toga trenutka razumijevanje prestaje.
Zalijepili ste na njega etiketu, i ako etiketa za sobom povlači slaganja ili neslaganja, tim
gore! Kako ćete razumjeti ono s čime se ne slažete, ili ono s čime se slažete?
Sve ovo izgleda kao neki novi svijet, zar ne? Nema suđenja, nema komentara, nema stavova:
samo opažate, proučavate, gledate, bez želje da mijenjate stanje stvari, jer ako želite promijeniti
stanje stvari, da bude onako kako vi mislite da bi trebalo biti, onda vaše razumijevanje
prestaje. Dreser pasa pokušava razumjeti psa kako bi ga mogao naučiti da izvodi određene
trikove. Znanstvenik promatra ponašanje mrava sa svrhom da prouči mrave, da što više
nauči o njihovom ponašanju. Nema drugih ciljeva. Ne pokušava ih istrenirati da nešto
dobije od njih. Mravi ga zanimaju, želi što više naučiti o njima. To je njegov stav.
Onoga dana kada postignete takav stav, doživjet ćete čudo. Promijenit ćete se - bez napora, na
pravi način. Promjena će se dogoditi, nećete se morati truditi da je postignete. Dok se život
svjesnosti nastanjuje u vašoj tami, sve što je zlo nestat će, a sve ono što je dobro bit će
njegovano. Morat ćete to sami iskusiti.
Ali, za to je potreban discipliniran duh. A kada kažem discipliniran, ne govorim o
naporu. Govorim o nečem drugom. Jeste li ikad proučavali nekog sportaša. Cijeli njegov ili
njezin život je sport, i kako disciplinirano mora živjeti. I promatrajte rijeku kako teče prema
u moru. Sama stvara svoje korito. Kada nešto u vama ide u pravom smjeru, onda to samo
stvara svoju stegu. Onaj trenutak, kada vas ubode žalac svjesnosti, doživjet ćete nešto
veličanstveno. To je najradosnija stvar na svijetu, najvažnija i najradosnija stvar na svijetu.
Ništa na ovome svijetu nije važnije od buđenja. Ništa! I to je isto tako stega na svoj način.
Ništa vas ne može tako oduševiti kao buđenje. Hoćete li radije živjeli u tami?
Hoćete li djelovati, a da niste svjesni što radite; govoriti a da niste svjesni svojih riječi?
Hoćete li radije slušati ljude, a da niste svjesni onoga što čujete, ili gledati stvari, a da niste
svjesni što vidite? Veliki Sokrat rekao je: "Nije vrijedno živjeti ako nisi svjestan da živiš."
To je samo po sebi razumljivo. Mnogi ljudi nisu svjesni da žive. Žive mehanički, misle
(redovito tuđe misli) mehanički, osjećaju mehanički, reagiraju mehanički. Želite li vidjeti
kako ste zaista mehanički? "O, imate lijepu košulju." Dobro se osjećate kad to čujete. Bože,
zbog košulje?! Ponosni ste na sebe kad to čujete. Ljudi dolaze k meni u Indiju, u moj
centar, i kažu mi: "Kako lijepo mjesto, kako lijepo drveće", (za što ja uopće nisam
zaslužan) "...kako ugodna klima." I već se osjećam dobro, dok ne shvatim da se osjećam
dobro, i kažem si: "Hej, možeš li zamisliti nešto gluplje od ovoga?"
Nisam zaslužan za to drveće, nisam ja odabrao ovu mjesto, nisam odabrao ovakvo
vrijeme - jednostavno se dogodilo. Ali "ja" se uključio u sve to, i osjećam se dobro.
"Moja" kultura, i "moj" narod stvaraju u meni dobre osjećaje. Gdje su granice ljudske
gluposti? Zaista tako mislim.
Rečeno mi je da je moja velika indijska kultura stvorila mnoge mistike. Ali nisam ih ja
stvorio. Ja za to nisam zaslužan. Ili mi kažu: "Ta tvoja zemlja i to siromaštvo, to je
odvratno", i sram me je. Ali nisam je ja stvorio. Što se to događa? Jeste li ikad stali da
razmislite? Netko vam kaže: "Mislim da ste jako šarmantni", i osjećate se divno. Dobijete
pozitivan poticaj (zato ljudi govore: ja sam O.K., ti si O.K.). Jednog dana napisat ću knjigu
i nasloviti je “Ja sam budala, ti si budala”. To je divna, najoslobađajuća stvar na svijetu,
kada otvoreno priznaš da si budala. Kada mi ljudi kažu: "U krivu si", ja kažem: "A što ste
drugo očekivali od jedne budale?"
Razoružani, svi moraju biti razoružani. U konačnom oslobođenju, ja sam budala, ti
si budala. Obično to ide ovako: pritisnem gumb i veseo si pritisnem drugi gumb i tužan si, i
to ti se sviđa. Koliko ljudi poznajete koji nisu pod utjecajem pohvale ili krivnje? Mislim da
to nije čovječno. Čovječno za vas znači da morate biti kao mali majmun kojem svatko
može potezati rep, i da činite sve ono što biste trebali činiti. Ali, je li to čovječno? Ako
mislite da sam šarmantan, to znači da ste sada dobro raspoloženi, i ništa više.
To također znači da sam na vašem popisu za kupovinu. Svi mi okolo nosimo popis
za kupovinu, i čini se da morate biti prema tom popisu: visok, tamne kose, zgodan, po
mojem ukusu. "Sviđa mi se boja tvoga glasa". Kažete: "Zaljubljen(a) sam." Niste
zaljubljeni, nego ste naivna budala. Svaki put kad ste zaljubljeni - nećkam se da li da vam
ovo kažem - postanete posebno tupi i tvrdoglavi. Sjednite malo, i promatrajte što vam se
događa: bježite od sebe, želite pobjeći. Netko je jednom rekao: "Hvala Ti, Bože, za
stvarnost, i za načine kako da pobjegnemo od nje."
To se, dakle, događa. Tako smo mehanički, tako upravljani. Pišemo knjige o tome kako
s nama upravljaju, i kako je to divno što s nam upravljaju, i kako je nužno da vam ljudi
kažu da ste O.K. Onda se dobro osjećate, zadovoljni ste sa sobom. Kako je divno biti u zatvoru!
Ili, kako mi je netko jučer rekao, u nečijoj krletci. Sviđa li vam se biti u zatvoru?
Da li vam se sviđa kada upravljaju s vama? Dopustite mi da vam nešto kažem: ako si ikad
dopustite da se dobro osjećate kadvam ljudi kažu da ste O.K., pripremate se za to da se
osjećate loše kada vam kažu da niste uredu. Dokle god živite prema očekivanjima drugih ljudi,
morate paziti kako se odijevate, kako se češljate, jesu li vam cipele ulaštene, ukratko - morate
živjeti prema svim njihovimprokletim očekivanjima. Mislite li da je to ljudski?
To je ono što ćete otkriti dok se budete promatrali! Bit ćete užasnuti! Činjenica je da
niste ni O.K., niti ne-O.K. Možda se uklapate u trenutačno raspoloženje, trend ili modu, ali
zna_i li to da ste postali O.K.? Ovisi li vaša "O.K.-nost" o tome? Ovisi li o tome što ljudi
misle o vama? Po tim mjerilima Isus Krist je sigurno bio prilično "ne-O.K." Niste O.K., niti
ste ne-O.K., vi ste vi. Nadam se da će to, barem za neke od vas, biti veliko otkriće. Ako
troje ili četvoro od vas dođe do tog otkrića tijekom ovih dana koje ćemo provesti zajedno,
to će biti odlično! Izvanredno! Odbacite sve ono "O.K" i "ne-O.K."; odbacite svako suđenje
i jednostavno promatrajte, gledajte. Doći ćete do velikih otkrića, ta će vas otkrića
promijeniti. Nećete se uopće morati truditi, vjerujte mi.
To me je podsjetilo na onog čovjeka iz poslijeratnog Londona. Sjedio je u autobusu,
a u svom krilu imao je paket zamotan u smeđi papir. Paket je bio velik i težak. Kondukter
dođe do njega i upita ga: "Što je to u vašem krilu?" I čovjek odgovori: "To je
neeksplodirana bomba. Iskopali smo je u vrtu, i nosim je na policijsku stanicu." Kondukter
reče: "Bolje je da je ne držite u krilu. Stavite je ispod sjedala."
Psihologija i duhovnost (kako ih ljudi obično shvaćaju) premještaju bombu iz vašeg
krila i stavljaju je ispod vašeg sjedala. U stvari, ne rješavaju vaše probleme. Mijenjaju vaše
probleme za neke druge. Je li vam to ikad palo na pamet? Imali ste neki problem pa ste ga
zamijenili za neki drugi. Uvijek će biti tako dok ne riješimo problem koji se zove "vi". Dok
to ne riješimo, nećemo ništa napraviti.
nedjelja, 27.08.2006.
Why ? / why not
Nitko me nikada na ništa nije tjerao, u crkvu nisam išao... ali trebao sam odgovore. Majka i otac bili su zauzeti nekim drugim stvarima kao što su bili posao, kuća... i da budemo čisti i siti. Druge stvari.... kao što je ova o kojoj se govori u ovoj knjizi... buđenje... nisam nalazio nigdje... Religija? (ili kod nas većinom crkva) ... neznam baš... jedno jednostavno pitanje – zašto bi kršćanstvo bilo jedina prava istina? Drugo, zašto bi islam bio jedina prava istina? .... itd. Što da sam se rodio u Saudijskoj Arabiji (mali šeik J )...vrlo vjerojatno bi bio musliman. Što to znači onda... da sam bolji od njih što sam se eto nekim čudom rodio u Hrvatskoj gdje su većina kršćani... Bog me odabrao? Čiji Bog? Kršćanski?.... Pa ljudi istina nam je pred očima a mi se zajebavamo sa stvarima koje ništa ne znače.... sve je to samo politika .. u raznim varijacijama... kako bi se vladalo masama. Rastraši ga nečime što nitko nikada nije vidio, ALI nemoj se zajebavati sa duhovnim stvarima... jer će duhovne stvari sjebati tebe. Istina. Kao što je Pervan rekao u Večernjoj školi... (čuo sam tamo a u glavi mi je još...) .. „možeš neke ljude praviti budalama neko vrijeme, ali ne možeš cijelo vrijeme praviti budalama sve ljude.“ Ili tako nekako.
Strašno je vidjeti ljude kako se ponašaju, sve je puno glume. Sve sami pozeri, izlizane forme. Divim se ljudima koji žive kako hoće, oni su barem napravili korak prema naprijed. Divim se ljudima koji zaobilaze norme. Divim se ljudima koji su drugačiji. Jer jedino oni mogu ukazati na to da većina nema pravo. Da može i na drugi način. ... Živjela različitost.
Ljudi zamislite .. da na cijelom svijetu žive samo katolici, ili samo muslimani ( da se prvi ne uvrijede, a ni drugi.. samo služe kao primjer... a ostali da se ne ljute što nisu ušli u primjere ... svašta). Kakav bi to užasan svijet bio... Harmonija? Ma nemoj, harmonija ti u gaćama odozada. Ali to se nikada neće desiti. Zato se nemorate brinuti za svoje gaćice. Jer se priroda i njezin tok (a to je dio svijesti, a i mi smo dio te svijesti...i svi zajedno činimo Svijest, Boga,Ljubav,Radosnu vijest.... dalje? ) pobrinuo za to... svijet je po prirodi pun različitosti... i kao takav postoji i je... i uvijek će se pobrinuti da tako bude....zato se nemoramo previše time zamarati...Nikada nećemo imati jednu religiju koja će vladati svijetom apsolutno. Sasvim prirodno.
Dakle, vježbe iz knjige objavljujem samo zato da ih i još netko pročita, prvenstveno ljudi koji se pitaju iste stvari kao i ja , i pokušavaju shvatiti svijet oko sebe, ljude oko sebe, samog sebe, i još mnogo toga... Nije važno što ja mislim, važno je što vi mislite (za vas). Pa složili se vi sa mnom ili ne. Komentirajte priče! Razvijanjem diskusije možda dobjete odgovor na neko pitanje, ili dobjete novo pitanje koje će vas približiti odgovoru.
„Svjesnost“ Anthony de Mello
Samoopažanje
Jedini način na koji vam se može pomoći je da se vaša mišljenja stave u pitanje.
Ako ste spremni slušati i prihvatiti izazov, možete nešto učiniti, ali nitko vam ne može
pomoći. A što je najvažnije od svega? Najvažnije je samoopažanje. U tome vam nitko ne
može pomoći. Nitko vam ne može ponuditi postupak. Nitko vam ne može pokazati tehniku.
Onoga trenutka kada pokupite neku tehniku, opet ćete biti programirani. Ali samoopažanje
- promatranje samog sebe - vrlo je važno. To nije isto što i uronjenost u samoga sebe.
Uronjenost u samoga sebe je zaokupljenost samim sobom, kada brinete o sebi, kada ste
zabrinuti za sebe. Ja govorim o samoopažanju. Što je to? To je promatranje svega u sebi i
oko sebe, u granicama mogućnosti, kao da se to događa nekome drugome. Što znači ova
posljednja rečenica? To znači da ne poosobljujete ono što vam se događa. To znači da sve
promatrate kao da to nema nikakve veze s vama.
Razlog zbog kojeg patite od potištenosti i tjeskobe je poistovjećivanje s njima.
Kažete: "Potišten sam." Ali to je krivo. Vi niste potišteni. Ako želite biti točni, mogli biste
reći: "Trenutačno osjećam potištenost." Ali jedva da možete reći: "Potišten sam." Vi niste
vaša potištenost. To je jedna čudna varka našeg uma, jedna čudna vrsta uobrazilje. Varate
sami sebe misleći - iako toga niste svjesni - da vi jeste vaša potištenost, da vi jeste vaša
tjeskoba, da vi jeste vaša radost ili ushićenost koju osjećate. "Oduševljen sam!" Zasigurno
niste.
Možda je oduševljenje trenutačno u vama, ali pričekajte malo, promijenit će se to;
neće to trajati, nikada ne traje; stalno se mijenja, uvijek se mijenja. Oblaci dolaze i odlaze,
neki od njih su crni, a neki su bijeli, neki su veliki, a neki su mali. Ako želimo slijediti
analogiju, vi biste trebali biti kao nebo koje promatra oblake. Vi ste pasivan, nepristran,
distanciran promatrač. To je sablažnjivo, posebno za nekoga tko pripada zapadnjačkoj
kulturi. Ne miješate se. Nemojte se miješati. Nemojte ništa "popravljati". Gledajte!
Promatrajte!
Poteškoća je u tome što se ljudi upuštaju u popravljanje stvari koje čak ni ne
razumiju. Uvijek nešto popravljamo, zar ne? Nikada nam ne padne napamet da stvari ne
treba popravljati. Zaista ne treba. To je veliko prosvjetljenje. Stvari treba shvatiti. Kad biste
ih shvatili, promijenile bi se.
„Svjesnost“ Anthony de Mello
Naše iluzije o drugima
Dakle, kad biste stali i razmislili, shvatili biste da, na kraju krajeva, nemamo na što
biti posebno ponosni. Kako to utječe na vaš odnos s drugim ljudima? Na što se žalite? Neki
mladić požalio se da ga je njegova djevojka iznevjerila, da ga je varala. Na što se žalite?
Jeste li očekivali išta bolje? Očekujte najgore jer imate posla sa sebičnim ljudima.
Mladiću,ti si idiot - kovao si je u zvijezde, zar ne? Mislio si da je tvoja djevojka princeza,
mislio sida su ljudi dobri. Nisu! Nisu dobri. Loši su kao i ti, loši, shvaćate li? Spavaju kao i vi. I što
mislite, što će tražiti? Tražit će svoje interese, isto tako kao i vi. Nema razlike. Možete li
zamisliti kako će to biti oslobađajuće što više nikada nećete trpjeti razbijanje svojih iluzija,
više nikada nećete biti razočarani? Nikada više nećete biti ostavljeni na cjedilu. Više se
nikada nećete osjećati odbačenima. Želite li se probuditi? Želite li biti sretni? Želite li biti
slobodni? Evo što tražite: odbacite svoja kriva uvjerenja. Prozrite ljude. Ako možete
prozreti sebe, moći ćete prozreti bilo koga. I tada ćete voljeti druge. Inače ćete potratiti sve
svoje vrijeme, hrvajući se sa svojim pogrešnim mišljenjima o njima, i sa svojim iluzijama
koje se neprestano razbijaju u sudaru sa stvarnošću.
Vjerojatno izgleda previše neugodno mnogima od vas da shvatite da su svi, osim
onih rijetkih koji su se probudili, vrlo vjerojatno sebični i traže vlastitu korist, na profinjen
ili manje profinjen način. To vas dovodi do uvida da ne postoji ništa što vas može
razočarati, nemate iluzija koje bi se mogle razbiti. Da ste bili u dodiru sa stvarnošću, nikada
se ne biste razočarali. Ali, radije bojite ljude svijetlim bojama, nego da ih prozirete, zato jer
nerado prozirete sebe. Zato morate platiti cijenu.
Prije nego što krenemo u daljnju raspravu, dopustite mi da vam ispričam jednu
priču. Netko me je jednom pitao: "Kako izgleda prosvjetljenje? Kako izgleda buđenje?” To
je kao kad se jedan beskućnik u Londonu spremao ići spavati. Tog dana je jedva uspio naći
koricu kruha za jelo. Došao je do nasipa na Temzi, gdje je obično spavao. Počelo je kišiti pa
se ogrnuo svojim starim, poderanim kaputom. Već je skoro zaspao kad se iznenada kraj
njega zaustavi jedan Rolls-Royce. Iz auta je izašla lijepa mlada dama i rekla mu: “Jadniče,
zar ste nakanili provesti noć ovdje na nasipu?" I klošar reče: "Da." Ona reče:"Neću to
dopustiti. Idete sa mnom u moju kuću, dobro ćete večerati i provesti ugodnu noć."
Inzistirala je da čovjek uđe u auto. I tako su se dovezli izvan Londona i došli do njezine vile
koja je izgledala kao da je iz snova, okružena velikim imanjem. Unutra ih je uveo glavni
sluga, kome je dama rekla da se pobrine za čovjeka: "James, smjesti ga u jednu od soba za
poslugu, i lijepo postupaj s njime." I James se pobrinuo za sve. Mlada dama se već bila
skinula i htjela leći u krevet, kad se sjetila gosta. Nabacila je nešto na sebe i odšetala se niz
hodnik do njegove sobe. Vidjela je kako iz sobe izlazi tračak svjetlosti, pa je nježno
pokucala na vrata, otvorila ih i našla čovjeka budnog. Upitala ga je: "Je li sve u redu, dobri
čovječe. Je li večera bila u redu?" "Nikada u životu nisam tako dobro jeo, gospođo." "Je li ti
dovoljno toplo?" "Da, krevet je ugodan i topao." I onda mlada dama reče: "Možda trebate
nečije društvo. A, da se malo odmaknete?" I ona krene prema njemu, on se pomakne i
padne ravno u Temzu.
Ha! Ovo niste očekivali! Prosvjetljenje! Prosvjetljenje! Probudite se. Kada budete
spremni zamijeniti svoje iluzije za stvarnost, kada budete spremni zamijeniti svoje snove za
činjenice, sve ćete pronaći. Tada život konačno dobije smisao. Život postaje lijep.
Ispričat ću vam priču o Ramirezu. Star je i živi u dvorcu na vrhu brežuljka. Gleda van
kroz prozor (nalazi se u krevetu jer je nepokretan) i ugleda svog neprijatelja. Njegov
neprijatelj je star i penje se na brežuljak oslanjajući se na štap, sporo i teško. Trebalo mu je
dva i pol sata da dođe do vrha. Ramirez ne može ništa učiniti jer sve sluge imaju slobodan
dan. Njegov neprijatelj otvara vrata, ulazi ravno u sobu i iz kaputa izvlači samokres.
"Konačno ćemo izravnati račune, Ramirez!" Ramirez daje sve od sebe da ga odgovori od
toga: "Hajde, Borgia, ne možeš to učiniti. Znaš da više nisam onaj isti Ramirez koji je s
tobom loše postupao dok si još bio mladić. Ni ti više nisi onaj isti mladić. Pusti to!" "O,
ne", kaže neprijatelj, "Tvoje slatke riječi neće me spriječiti u izvršavanju ove moje
božanske misije. Želim se osvetiti i ti glede toga ne možeš učiniti ništa." A Ramirez kaže:
"Ipak ima nešto!" "Što?" upita neprijatelj. "Mogu se probuditi!", reče Ramirez. I učinio je
to, probudio se! Kada vam netko kaže: "Tu se ništa ne može učiniti"; recite: "Može, mogu
se probuditi!" i odjednom, život više nije noćna mora, kako je prije izgledao. Probudite se!
Dođe me čovjek nešto pitati. Što mislite, što me je pitao? Pitao me je: "Jeste li vi
prosvijetljeni?" Što mislite što sam mu odgovorio? Zar je to važno!?
Želite li bolji odgovor? Moj odgovor bi bio: "Kako bih to ja mogao znati? Kako bih
to ja mogao znati? Zar je to važno?" Znate što! Ako za nečim previše žudite, nalazite se u
gadnom sosu. I znate još nešto? Kad bih bio prosvijetljen i kad bi me slušali zato što sam
prosvijetljen, bili biste u gadnom sosu. Želite da vam mozak ispire netko tko je
prosvijetljen? Kako bih to ja mogao znati? Znate, bilo tko vam može ispirati mozak. Kakve
to veze ima ako je netko prosvijetljen, ili ne? Ali gledajte, želimo se osloniti na nekoga, zar
ne? Želimo se osloniti na nekoga za koga mislimo da je uspio. To nam daje nadu, zar ne?
Čemu se nadate? Zar to nije samo jedan oblik želje?
Nadate se nečemu boljemu od onoga što sada imate, zar ne? Inače se ne biste ničemu
nadali. Međutim, zaboravljate da već posjedujete to čemu se nadate, samo što toga niste
svjesni. Zašto se ne usredotočite na sada, radije nego da se nadate boljim vremenima u
budućnosti? Zašto ne biste razumjeli sadašnjost, radije nego da je zaboravite, i nadate se
budućnosti? Nije li budućnost samo još jedna zamka?
petak, 25.08.2006.
„Svjesnost“ Anthoy de Mello
Jesmo li dobri, loši, ili imamo sreće?
Mislim da sebičnost dolazi iz nagona samoočuvanja, koji je naš prvi i najdublji
nagon. Kako se možemo odlučiti za nesebičnost? To bi bilo gotovo isto kao i izabiranje
smrti. Bilo kako bilo, kažem vam: prestanite se osjećati loše zbog svoje sebičnosti, svi smo
mi isti. Jedan je čovjek rekao nešto jako lijepo o Isusu. Ta osoba čak nije bila ni kršćanin.
Rekao je: "Najljepša Isusova odlika bila je da je bio tako blizak grešnicima jer ih je bolje
razumio nego oni sami sebe." Mi se razlikujemo od drugih - od kriminalaca, na primjer -
jedino po tome što radimo ili ne radimo, a ne po onome što u biti jesmo. Jedina razlika
između Isusa i drugih ljudi bila je u tome da je on bio budan, a ostali nisu bili. Pogledajte
ljude koji dobiju novac na lutriji. Da li kažu: "Tako sam ponosan jer sam dobio ovaj novac,
ne za sebe, nego za svoj narod i svoje društvo." Kaže li itko nešto slično kada dobije na
lutriji? Ne. Zato jer su imali sreće. Sreća. Sreća. Dakle, dobili su na lutriji, jack pot. Ima li u
tome nečega zbog čega bi trebao biti ponosan?
Isto tako, ako postignete prosvjetljenje, postići ćete to za svoju korist, i to zato jer
ste imali sreće. Hoćete li se time hvaliti? Čime biste se to hvalili? Shvaćate li kako je
krajnje glupo biti ponosan zbog svojih dobrih djela? Farizej nije bio zao čovjek, bio je glup.
Bio je glup, a ne zao. Nije stao da razmisli. Jednom je netko rekao: "Ne usuđujem se stati,
jer ako stanem, neću znati kako ponovno krenuti."
srijeda, 23.08.2006.
„Svjesnost“ Anthony de Mello
O čemu razmišljate?
Život je gozba, ali, na žalost, mnogi ljudi umiru od gladi. O tome, zapravo govorim.
Ima jedna zgodna priča o ljudima koji su bili na splavi, blizu brazilske obale, i umirali su od
žeđi. Nisu imali pojma da je voda na kojoj su plutali slatka. Rijeka se s takvom silom
ulijevala u ocean, da je slatka voda u njega probijala više kilometara, tako da su imali slatke
vode tamo gdje su bili, ali nisu imali pojma o tome. Na isti način smo i mi okruženi s
radošću, srećom i ljubavlju. Većina ljudi o tome nema pojma.Razlog: isprani su im
mozgovi.
Razlog: hipnotizirani su; spavaju. Zamisli mađioničara koji na pozornici
hipnotizira nekoga tako da ta osoba vidi ono čega tamo nema, i ne vidi ono što je tamo. U
tome je stvar. Obratite si i vjerujete Radosnoj vijesti. Obratite se! Probudite se! Ne
oplakujte svoje grijehe. Zašto da oplakujete grijehe koje ste počinili spavajući? Hoćete li
plakati zbog nečega što ste učinili pod hipnozom? Zašto se želite poistovjetiti s takvom
osobom? Probudite se! Probudite se! Obratite se! Prihvatite novi duh. Prihvatite novi način
gledanja na stvari! Jer "kraljevstvo je među vama!" Rijetki su kršćani koji to shvaćaju
ozbiljno.
Rekao sam vam da je prvo što trebate učiniti da se probudite, da se suočite s
činjenicom da vam se ne sviđa kada vas probude. Radije ćete zadržati one stvari za koje,
zato što ste hipnotizirani, mislite da su vam tako dragocjene, tako važne, tako važne za vaš
život i opstanak. Drugo: shvaćanje. Shvatite da možda imate pogrešna mišljenja, i da ta
mišljenja utječu na vaš život i od njega stvaraju takvu zbrku i da zbog njih ostajete spavati.
Mišljenja o ljubavi, o slobodi, o sreći, i tako dalje. I nije lako slušati nekoga tko stavlja u
pitanje ta mišljenja koja su vama postala tako dragocjena.
Ima zanimljivih studija o ispiranju mozga. Pokazalo se da ispiranje mozga počinje
kada prihvatite ili "introicirate" neko mišljenje koje nije vaše, koje je tuđe. Smiješno je da
ćete biti spremni umrijeti za to. Zar to nije čudno? Prvi test za provjeru ispranosti mozga i
introiciranja uvjerenja i mišljenja je kada su ona napadnuta. Zabezeknut ćete se i reagirat
ćete emocionalno. To je prilično dobar znak, nije nepogrešiv, ali je prilično dobar znak da
vam je mozak ispran. Spremni ste umrijeti za neko mišljenje koje nikada nije bilo vaše.
Teroristi i takozvani sveci prihvate neko mišljenje, cijelog ga progutaju, i onda su spremni
umrijeti za njega. Nije lako slušati, posebno ako na neko mišljenje reagirate emocionalno.
čak i ako ne reagirate emocionalno, nije lako slušati, jer slušate u stanju programiranosti,
uvjetovanosti, hipnotiziranosti.
Sve što čujete vrlo često tumačite u okviru svoje hipnotiziranosti, uvjetovanosti i programiranosti.
Kao kad je jedna studentica koja je slušala
predavanje iz poljoprivrede rekla: "Oprostite, profesore, znate da se u potpunosti slažem s
vama da je najbolje gnojivo staro konjsko gnojivo. Da li biste nam mogli reći koliko bi konj
morao biti star?" Možete li zaključiti odakle je bila ta studentica? Svi mi imamo svoje
stavove, zar ne? I slušamo s tim stavovima. "Henry, kako si se promijenio! Bio si tako
visok, a sada si puno niži. Bio si tako dobro građen, a sada si tako mršav. Imao si tako
svijetlu kosu, a sada ti je tako tamna. Što se dogodilo s tobom, Henry?" Henry kaže: "Nisam
ja Henry, ja sam John." "O, i ime si promijenio?!" Kako možeš takve ljude naučiti da
slušaju?
Najteža stvar na svijetu je čuti, vidjeti. Ne želimo vidjeti. Mislite li da kapitalist želi
vidjeti pozitivne strane komunističkog sustava? Mislite li da komunist želi vidjeti ono što je
dobro i zdravo u kapitalističkom sustavu? Mislite li da bogataš želi vidjeti siromašne? Ne
želimo gledati, jer ako bismo gledati, mogli bismo se promijeniti. Ne želimo gledati. Ako
gledate, izgubite kontrolu nad životom kojeg tako nesigurno držite u rukama. I zato, da
biste se mogli probuditi, ono što vam je najpotrebnije nije energija, ni snaga, ni mladost,
čak ni velika inteligencija. Ono što vam je najpotrebnije je spremnost da naučite nešto
novo. Mogućnost da se probudite razmjerna je količini istine koju možete prihvatiti bez
bježanja od nje. Koliko toga ste spremni prihvatiti? Koliko toga što držite vrijednim ste
spremni izgubiti, a da ne bježite? Koliko ste spremni razmišljati o nečemu što ne poznajete?
Prava reakcija je strah. Ali ne bojimo se nepoznatog. Ne možete se bojati onoga što
ne poznajete, nitko se ne boji nepoznatoga. Ono čega se zaista bojite je gubitak onoga što
vam je poznato. To je ono čega se bojite.
Primjerima sam pokazao da je sve ono što činimo obojano sebičnošću. To nije lako
čuti, ali razmislite sada malo o tome, uđimo malo dublje u stvar. Ako se sve što činimo
temelji na koristoljublju - svjesnom ili nesvjesnom - što onda mislite o svojim dobrim
djelima? Što se događa s njima? Evo jedne male vježbe za vas: sjetite se svih dobrih djela
koja ste učinili ili samo nekih od njih (dat ću vam samo nekoliko trenutaka.) Shvatite sada
da zaista izviru iz koristoljublja, bili vi toga svjesni ili ne. Što se događa s vašim ponosom?
Što se događa s vašom umišljenošću? Što se događa s onim dobrim osjećajima koji su vas
obuzimali, koji su vas pratili svaki put kada ste učinili nešto za što ste mislili da je puno
milosrđa?
Sve je to splasnulo, zar ne? Što se događa s vašim dignutim nosom dok gledate
svojeg susjeda za kojeg ste mislili da je tako sebičan? Sve se to mijenja, zar ne? "Ali, moj
susjed nema tako istančan ukus kao ja", kažete. Vi ste opasnija osoba, zaista jeste. Čini se
da je Isus Krist imao manje poteškoća s drugom vrstom ljudi, nego s vašom vrstom. Puno
manje poteškoća. Njegove poteškoće su počele kad se sukobio s ljudima koji su bili
uvjereni da su dobri. S drugom vrstom ljudi, s onima koji su bili otvoreno sebični i znali su
to, s njima, čini se, nije imao većih poteškoća. Shvaćate li kako je to oslobađajuće? Hej,
probudite se! To je osobađajuće! To je divno! Osjećate li se potištenima? Možda da. Nije li
to divno kada shvatite da niste ništa bolji od bilo koga drugoga na ovome svijetu? Zar to
nije divno? Jeste li možda razočarani? Pogledajte što smo pojasnili! Što se događa s vašom
samodopadnošću? Hitjeli biste si priuštiti dobar osjećaj, da ste bolji od drugih, ali vidite
kako smo raskrinkali jednu zabludu!
utorak, 22.08.2006.
„Svjesnost“ Anthony de Mello
/pročitajte i postove od prije, koristit će vam ! najbolje krenite od početka, nema ih puno za sada
Maskenbal dobrih djela
Dobra djela su, u stvari, osobni interesi pod krinkom altruizma. Znam, mislite da je
to teško prihvatiti, mislite da barem nekada želimo biti zaista dobri, i da se trudimo da
volimo druge ili da budemo vjerni drugima. Dopustite mi da to pojednostavim do kraja, da
budem potpuno otvoren i bezobziran, barem za početak. Postoje dvije vrste sebičnosti.
Prva vrsta je ona kada nešto činim za svoje zadovoljstvo, kada sam sebi ugađam. To je ono
što nazivamo egocentričnošću. Druga vrsta je kada za svoje zadovoljstvo ugađam drugima.
To bi bila profinjenija sebičnost.
Prva vrsta je očita, ali druga je skrivena, teško uočiva, i zbog toga opasnija jer
počinjemo misliti da smo zaista plemeniti. Ali, možda ipak nismo tako plemeniti. Bunite se
dok to govorim? Odlično!
Vi, gospođo, na primjer, kažete da živite sami, nekoliko sati dnevno radite na župi,
ali priznajete da to ipak radite iz sebičnih razloga - imate potrebu osjećati se potrebnom - a
isto tako znate da vaša potreba za tim osjećajem mora biti ostvarena na taj način da osjećate
da nešto malo pridonosite boljitku ovoga svijeta. Međutim, zato jer vas trebaju, vi tvrdite da
to nije jednosmjerna ulica.
Skoro da ste prosvijetljeni! Trebali bismo učiti od vas. Upravo tako. Ona kaže:
"Nešto dajem, nešto dobivam." U pravu je. Kada nekome pomažem, nešto dajem, nešto
dobivam. To je krasno. To je istina. To je stvarnost. To nisu dobra djela, to je prosvijetljeno
koristoljublje.
I vi, gospodine, tvrdite da je Isus u evanđelju u biti propovijedao koristoljublje?
Vječni život postižemo svojim dobrim djelima. "Dođite blagoslovljeni Oca mojega, kad
sam bio gladan dali ste mi jesti…”, i tako dalje. Mislite da to savršeno potvrđuje ovo što
sam upravo rekao. Kada gledamo Isusa, kažete, vidimo da je sva dobra djela učinio iz
krajnjeg koristoljublja - da bi njima pridobio duše za vječni život. I u tome vidite pokretnu
silu i smisao života: ostvarenje vlastite koristi dobročinstvima.
U redu. Iako malo varate jer ste u to umiješali religiju. To je dopušteno i valjano, ali
kako bi to bilo kad bismo se s evanđeljem, Svetim pismom, i Isusom pozabavili pri kraju
ovih duhovnih vježbi. Sada ću reći još samo ovo da još malo zakompliciram stvar: "Bio
sam gladan, i dali ste mi jesti. Bio sam žedan i dali ste mi piti." I što će reći? "Kada? Kada
smo to učinili? Nismo znali." Nisu toga bili svjesni! Ponekad mi se javlja užasna misao da
bi Kralj mogao reći: "Bio sam gladan i dali ste mi jesti," a ljudi na desnoj strani kažu:
"Istina, Gospodine, znamo." "Nisam govorio vama", reče im Kralj, "to nije po scenariju;
niste smjeli znati."
Zanimljivo, zar ne? Ali vi znate. Poznato vam je unutarnje zadovoljstvo
koje se javlja kada činite dobra djela. A ha! Tako je! To je suprotno onome kada netko
kaže: "Po čemu bi to što sam učinio bilo nešto posebno? Nešto sam učinio, nešto sam
dobio. Nisam imao osjećaj da činim nešto dobro. Moja desna ruka nije imala pojma što
moja lijeva ruka čini." Znate, dobro nije nikada bolje od onoga dobra koje učinite ne
znajući da je to dobro. Nikada niste tako dobri kao onda kada ne znate da ste dobri. Ili kako
je veliki sufi rekao: "Svetac je svetac dok toga ne postane svjestan." Samozatajnost!
Samozatajnost!
Neki od vas se protive tome. Kažete: "Zar nije to zadovoljstvo koje osjećam kada
nešto dajem vječni život ovdje i sada?" Ne bih znao. Zadovoljstvo je za mene zadovoljstvo,
i ništa drugo. Barem za sada, dok se, malo kasnije, ne pozabavimo religijom. Međutim,
želio bih da nešto shvatite sada na početku: religija nije, ponavljam nije nužno povezana s
duhovnošću. Molim vas, ostavimo religiju za sada po strani.
Dobro, pitate što je s vojnikom koji se baca na granatu kako bi zaštitio ostale? A što
je s onim čovjekom koji se u američku bazu u Bejrutu dovezao u kamionu punom
dinamita? Što je s njim? "Veće ljubavi od ove nema nitko." Ali Amerikanci ne misle tako.
On je to učinio namjerno, i to je bilo užasno, zar ne? Ali, vjerujte mi, taj čovjek nije mislio
tako, on je mislio je da će ići u raj. Upravo to. Isto je mislio i vaš vojnik koji se bacio na
granatu.
Pokušavam vam opisati djelovanje u kojem "ja" nije prisutno, kada ste budni, i kada
je ono što činite, učinjeno po vama. Vaš čin tada postaje događaj. "Neka mi bude." To ne
isključujem. Ali kada to učinite vi, pitam se da li tu ima sebičnosti, čak i ako je to samo:
"Bit će zapamćen kao veliki junak." Ili: "Ne bih mogao živjeti da to nisam učinio. Ne bih
mogao živjeti s mišlju da sam pobjegao." Ali pazite, ne isključujem ni druge čine. Ne
kažem da ne postoje čini u kojem "ja" nije prisutan. Možda ih ima. Morat ćemo to istražiti.
Majka koja spašava dijete, ali svoje dijete. Kako to da ne spašava susjedovo dijete? Zato jer
je to dijete njezino. Vojnik umire za svoju domovinu. Zabrinjava me kad vidim da ljudi tako
umiru. Mislim da su tim ljudima u mnogim slučajevima isprali mozgove. Muslimanski
mučenici, hinduistički mučenici, budistički mučenici, kršćanski mučenici, svima su isprani
mozgovi!
Zabili su si u glavu da moraju umrijeti, da je smrt velika stvar. Idu ravno u smrt, a
ne osjećaju ništa. Ali ne svi, slušajte pažljivo, nisam rekao svi, iako ne bih isključio ni tu
mogućnost. Mnogim komunistima su isprani mozgovi (to ćete lako prihvatiti). Mozgovi su
im isprani do te mjere da su spremni umrijeti. Ponekad razmišljam o tome da bi postupak
po kojem dobivamo ljude kao što su sv. Franjo Ksaverski, mogao biti isti postupak za
dobivanje terorista. Čovjek može obaviti duhovne vježbe od trideset dana i iz njih izaći pun
ljubavi prema Kristu, a da ne postigne ništa glede upoznavanja samog sebe. Ništa. Može
biti veliki gnjavator i misliti da je veliki svetac.
Ne bih htio oklevetati Franju Ksaverskog, koji je vjerojatno bio veliki svetac, ali s njim je bilo
teško živjeti. Znate li da je bio loš superior, zaista loš!? Proučite malo povijest. Vidjet ćete da
se Ignacije uvijek morao umiješati da ispravi greške koje je taj dobri čovjek činio zbog nedostatka
tolerancije. Morate biti prilično netolerantni da postignete ono što je on postigao. Naprijed, naprijed,
ne obaziri se na žrtve koje padaju usput. Neki kritičari Franje Ksaverskog tvrde upravo to.
Otpuštao je ljude iz Družbe, a oni su se obraćali Ignaciju koji bi im rekao: "Dođi u Rim i
popričat ćemo o tome", i potajice ih je opet primao natrag. Koliko poznavanja samoga sebe
je tu bilo prisutno? Tko smo mi da sudimo, ne znamo.
Ne kažem da čista motivacija nije moguća. Kažem samo to da redovito sve što
činimo, činimo iz koristoljublja. Sve. Kada nešto učiniš iz ljubavi prema Kristu, je li to
sebičnost? Da. Sve što činiš iz ljubavi prema drugome, činiš iz koristoljublja. Morat ću to
malo pojasniti.
Zamislite da živite u Phoenixu, i da svaki dan hranite pet stotina djece. To u vam
sigurno budi dobre osjećaje. Zar bi vam tako nešto moglo pobuđivati loše osjećaje? Ali
nekada se i to događa, zato jer ima ljudi koji čine stvari zato jer ne žele imati loših osjećaja.
I to nazivaju dobrim djelom. Čine to iz osjećaja krivnje, a to nije ljubav. Ali, Bogu hvala,
činite nešto za ljude i to vam pričinjava zadovoljstvo. Divno! Vi ste jedna zdrava osoba jer
se brinete za vlastitu korist. To je zdravo.
Dopustite mi da vam još jednom sažeto ponovim što sam govorio o nesebičnim
dobročinstvima. Rekao sam da postoje dvije vrste sebičnosti; možda sam trebao reći tri.
Prva vrsta je kada činim nešto, to jest kada si priuštim zadovoljstvo da ugađam sebi; druga,
kada si priuštim zadovoljstvo da ugađam drugima. Nemojte se time hvaliti. Nemojte misliti
da ste veliki čovjek. Prosječni ste, samo što imate profinjen ukus. Vaš ukus je dobar, a ne
kakvoća vaše duhovnosti. Kad ste bili dijete, voljeli ste Coca-Colu; sada kada ste odrasli, za
vrućina, volite popiti pivo. Sada imate bolji ukus. Kada ste bili mlađi voljeli ste čokoladu;
sada kada ste stariji, volite slušati simfonije, uživate u čitanju pjesama. Imate bolji ukus, ali
i dalje dobivate svoja zadovoljstva, samo što sada svoje zadovoljstvo nalazite u ugađanju
drugima. A tu je i treća, najgora vrsta: kada nešto činite kako biste izbjegli loše osjećaje. Ne
osjećate zadovoljstvo kada to činite, u stvari, osjećate se loše, mrzite to. Činite žrtve
ljubavi, ali gunđate. Ha! Kako malo znate o sebi ako mislite da ne radite tako.
Da sam svaki put kada sam učinio nešto što je u meni pobudilo loše osjećaje, dobio
dolar, do sada bih bio milijunaš. Znate kako to ide. "Oče, da li biste me mogli primiti
večeras?" "Da, dođite!" U stvari, ne želim ga vidjeti, i ne volim ga sretati. Večeras želim
gledati televiziju, ali kako ću mu to reći? Nemam hrabrosti reći ne. Kažem: "Uđite", a u
sebi mislim: "Bože, kako ću izaći na kraj s ovim gnjavatorom."
Ne čini mi zadovoljstvo kada ga primim, i čini mi zadovoljstvo kada mu kažem ne.
Zato odabirem manje od ta dva zla i kažem: "U redu, uđite." Bit ću sretan kad se sve to
završi, kada budem mogao skinuti smiješak s lica, ali sada moram početi s ovim sastankom:
"Kako ste?" "Odlično!", kaže on, i razveže priču o tome kako mu se sviđa ovaj tečaj, a ja
razmišljam u sebi: "O Bože, kad će već jednom preći na stvar?" Napokon prijeđe na stvar, a
ja ga, u prenesenom smislu, mlatnem po glavi, i kažem mu: "Pa svaka budala bi mogla
riješiti taj problem", i pošaljem ga van. "Uh, riješio sam ga se." I sljedeće jutro, tijekom
doručka (jer osjećam da sam bio pregrub) dođem do njega i kažem mu: "Kako je?" A on
odgovori: "Prilično dobro", i doda, "Znate, ono što ste mi sinoć rekli, zaista mi je pomoglo.
Bi li mogao doći k vama poslije ručka?" O, Bože!
Najgora vrsta dobročinstva je ona kada nešto činite kako biste izbjegli loše osjećaje.
Nemate hrabrosti reći da vas puste na miru. Želite da ljudi misle da ste dobar svećenik!
Kada kažete: "Ne želim nikoga povrijediti", ja kažem: "Pustite to! Ne vjerujem vam." Ne
vjerujem nikome tko kaže da nikoga ne želi povrijediti. Rado nanosimo bol drugima, a
posebno nekima. Volimo to činiti. I ako ih netko drugi povrijedi, radujemo se tome. Ali mi
sami ne želimo nanositi bol drugima, jer ćemo i mi dobiti istom mjerom. To je to. Ako
nekoga povrijedimo, mislit će loše o nama. Neće nas voljeti, govorit će protiv nas, a to nam
se ne sviđa!
ponedjeljak, 21.08.2006.
„Svjesnost“ Anthony de Mello
Slušajte i zaboravite naučeno
SLUŠAJ !
Neke ljude probudi kruta stvarnost života. Toliko trpe, da se probude. Ali ljudi se
opet i opet sudaraju sa životom. Žive kao mjesečari. Nikada se ne probude.
Tragično je da im nikada ne padne na pamet da bi moglo biti drugačije. Nikada im ne
padne napamet da bi moglo biti bolje. Ipak, ako vas život nije dovoljno pritisnuo, i ako
već niste dovoljno trpjeli, postoji drugi put: slušajte. Ne mislim da se morate složiti s
onim što govorim. To ne bi bilo slušanje. Vjerujte mi, zaista nije važno hoćete li se
složiti s ovim što govorim, ili ne, jer slaganje i neslaganje je povezano s riječima, pojmovima
i teorijama, a nemaju nikakve veze s istinom.
Istina se nikada ne može do kraja izreći. Istina se uočava iznenada, kao rezultat određenog
stava. Zato se možete neslagati sa mnom a da još uvijek uočite istinu. Ali, morate imati
stav otvorenosti, morate željeti otkriti nešto novo. To je važno, a ne vaše slaganje ili neslaganje
sa mnom. Konačno, većina onoga što vam dajem su, u stvari, teorije.
Niti jedna teorija ne može potpuno prikazati istinu i zato vam ne mogu govoriti o istini,
nego o preprekama koje stoje na putu do istine. To vam mogu opisati, ali ne mogu vam
opisati istinu. Nitko ne može. Jedino što vam mogu dati je opis vaših zabluda tako da ih
možete odbaciti. Sve što mogu učiniti za vas je da stavim u pitanje vaša mišljenja i sustav
razmišljanja koji vas čini nesretnima. Sve što mogu učiniti za vas je da vam pomognem da
zaboravite naučeno.
Kada govorimo o duhovnosti, mislimo upravo na to: zaboraviti naučeno, zaboraviti
gotovo sve što su vas naučili. Volja da se zaboravi naučeno, da se sluša.
Slušate li, kao većina ljudi, da dobijete potvrdu za ono što već mislite? Promatrajte
svoje reakcije dok govorim. često ćete se uplašiti, skandalizirati, razdražiti, iživcirati,
osjećat ćete se isfrustriranima. Ili ćete reći: "Tako je!"
Slušate li da čujete ono što će potvrditi ono što već mislite? Ili slušate da otkrijete nešto novo?
To je važno, iako je teško ljudima koji spavaju. Isus je propovijedao Radosnu
vijest, a ipak je bio odbačen, ali ne zato što je Radosna vijest bila dobra, nego zato što je
bila nova. Mrzimo novosti. Mrzimo ih! I čim prije se suočimo s tom istinom - tim bolje. Ne
želimo nove stvari, osobito onda kada su uznemirujuće, kada zahtijevaju promjenu.
Naročito onda kada sa sobom donose spoznaju: "Bio sam u krivu."
Sjećam se jednog susreta u Španjolskoj s osamdeset sedmogodišnjim isusovcem;
bio je moj profesor i rektor u Indiji prije četrdeset godina. Prisustvovao je jednom od
mojih tečajeva. "Trebao sam vas čuti prije šezdeset godina", rekao je, "Znate, živio sam
u zabludi cijeli svoj život." Bože, slušajte ovo! To je kao da vide jedno od svjetskih čuda.
To je, dame i gospodo, vjera!
Otvorenost za istinu, bez obzira na posljedice, bez obzira na to kamo će vas to dovesti, čak i
kada ne znate kamo bi vas to moglo dovesti. To je vjera. Ne uvjerenje, nego vjera.Vaša uvjerenja
pružaju vam puno sigurnosti, ali vjera je nesigurnost. Ne znate. Spremni ste slijediti, i otvoreni ste,
širom ste otvoreni! Spremni ste slušati.
Ali, biti otvoren ne znači biti lakovjeran, ne pretpostavlja gutanje svega što govornik kaže. O, ne.
Sve što kažem morate ispitati, ali ispitati sa stajališta otvorenosti, ne sa stajališta tvrdoglavosti.
I ispitajte sve. Sjeti se onih prelijepih Budinih riječi: "Monasi i znanstvenici ne smiju prihvatiti
moje riječi iz poštovanja, nego ih moraju analizirati na način na koji zlatar ispituje zlato - rezanjem,
struganjem, taljenjem."
Kada tako postupate, onda slušate. Učinili ste još jedan važan korak prema buđenju.
Prvi korak, kao što sam rekao, je spremnost da priznate da se ne želite probuditi, ne želite
biti sretni. U vama postoje razne vrste otpora prema tome.
Drugi korak je spremnost dashvatite, da slušate, da ispitate cijeli svoj sustav razmišljanja - ne
samo vaš vjerski sustav razmišljanja, psihološka uvjerenja i politička uvjerenja, nego sve.
I spremnost da ih sve ponovno ocijenite u svjetlu Budine prispodobe.
A ja ću vam ovdje dati obilje prigoda da to učinite.
nedjelja, 20.08.2006.
„Svjesnost“ Anthony de Mello
Rješenje nije ni u odricanju
Svaki put kada se nečega odričete, sami sebe varate. Što mislite o tome? Varate se.
Čega se odričete? Svaki put kada se nečega odričete, zauvijek se vežete na tu stvar. Jedan
indijski guru rekao je: "Svaki put kada k meni dođe prostitutka, ne govori ni o čem drugom
osim o Bogu. Kaže da joj se zgadio njezin život i da želi Boga. Ali svaki put kada svećenik
dođe k meni, ne govori ni o čem drugom osim o seksu." Tako je to, kada se odreknete neke
stvari, postajete njezin vječni zarobljenik.
Kada se borite protiv neke stvari, ostajete za nju vječno vezani. Dok god se protiv nje borite,
dajete joj moć. Dajete joj toliko moći koliko sami ulažete u borbu protiv nje.
Tu je uključen i komunizam i sve drugo. Zato morate "primiti" svoje demone, jer
dok se borite protiv njih, dajete im moć. Zar vam to još nitko nije rekao? Kada se nečega
odreknete, vežete se na to. Jedini način da se toga riješite je da to prozrete.
Ne odričite se,prozrite to. Shvatite pravu vrijednost te stvari i nećete se morati odricati,
jednostavno će ispasti iz vaših ruku. Ali, naravno, ako to ne shvatite, ako ste hipnotizirani
da mislite da nećete biti sretni bez te, one, ili neke treće stvari, onda ste zarobljeni.
Ono što trebamo učiniti za vas nije ono što takozvana duhovnost pokušava učiniti - naime,
da se naučite žrtvovati i odricati. Ono što trebamo učiniti je da vam pomognemo da shvatite,
shvatite, shvatite. Kad biste shvatili, jednostavno biste izgubili želju za tom stvari.
Ili: kad biste se probudili, jednostavno biste izgubili želju za tim.
subota, 19.08.2006.
"Svjesnost" Anthony de Mello
Govorimo li o psihologiji ili duhovnosti ?
Wilhelm Reich_psihijatar - frizurica mu nije neka, al ko ga šiša
Je li psihologija svrsishodnija od duhovnosti? Ništa nije svrsishodnije od
duhovnosti. Što jadni psiholog može učiniti? Može jedino ublažiti pritisak. I ja sam
psiholog, bavim se psihoterapijom, i u sebi doživljavam veliki konflikt kad se ponekad
moram odlučiti između psihologije i duhovnosti. Ne znam da li me razumijete. Meni je
trebalo puno godina da shvatim.
Objasnit ću vam. Dugo vremena to nisam shvaćao dok iznenada nisam otkrio da
ljudi moraju dovoljno trpjeti u nekoj vezi, dok se ne riješe iluzija glede svih veza. Moraju
trpjeti u nekoj vezi prije nego što se probude i kažu: "Dosta mi je toga! Morao bi postojati
bolji način života od ove ovisnosti o drugim ljudima." I što sam radio kao psihoterapeut?
Ljudi su dolazili k meni s problemima koje su imali u svojim vezama, u komunikaciji, itd., i
ponekad sam im pomogao. Ali ponekad, na žalost, to nije bila pomoć jer sam ih time
ostavio spavati. Možda su morali još malo patiti. Možda im presjesti da bi mogli reći:
"Svega mi je dosta." Riješit ćete svoj problem tek kada budete siti svoje bolesti. Većina
ljudi ide k svom psihijatru ili psihologu po olakšanje. Ponavljam: olakšanje, a ne
ozdravljenje.
Ovo je pri_a o malom Johnnyju koji je, kako kažu, bio duševno zaostao. Ali, kao što
ćete to saznati iz ove priče, nije bio. Johnny je bio na satu likovnog odgoja u svojoj školi za
djecu s posebnim potrebama. Uzeo je malo plastelina, otišao u kut učionice i počeo se
igrati. Učiteljica je došla do njega i rekla mu: "Zdravo, Johnny." I Johnny odgovori:
"Zdravo." Učiteljica ga upita: "Što to imaš u ruci?" I Johnny odgovori: "Hrpicu kravljeg
gnoja." Učiteljica upita: "A što radiš s njim." On odgovori: "Radim učiteljicu."
Učiteljica je mislila da se Johnnyjevo stanje pogoršalo pa je pozvala ravnatelja koji
je upravo prolazio kraj učionice, i rekla mu: "Mislim da se Johnnyevo stanje pogoršalo."
I tako je ravnatelj došao do Johnny i pozdravio ga: "Zdravo, sinko."I Johnny
odgovori: "Zdravo." I ravnatelj upita: "Što to imaš u ruci?" I on odgovori: "Hrpicu kravljeg
gnoja." "I što radiš s njime?" I odgovori: "Ravnatelja."
Ravnatelj je mislio da je to slučaj za školskog psihologa. "Pošaljite po psihologa!"
Psiholog je bio pametan čovjek. Došao je do Johnnya i rekao: "Zdravo." I Johnny
reče: "Zdravo." I psiholog reče: "Znam što imaš u ruci." "Što?" " Hrpicu kravljeg gnoja."
Johnny reče: "Točno." "I znam što radiš njime." "Što?" "Radiš psihologa." "Krivo. Nema
dovoljno gnoja!" I mislili su da je duševno zaostao.
Jadni psiholozi, čine dobro djelo. Zaista. Ponekad je psihoterapija od velike pomoći
jer kada se nalazite na rubu ludila, kada vam malo nedostaje da pobjesnite, nalazite se u
stanju koje može dovesti, ili do ludila, ili do misticizma. A mistik je suprotnost luđaku. Je li
vam poznat znak po kojem možete znati jeste li se probudili? To je pitanje koje si tada
postavljate: "Jesam li ja lud ili su oni ludi?" To je baš tako jer mi jesmo ludi. Cijeli svijet je
lud. Potvrđeni luđaci! Jedini razlog zbog kojeg nismo zatvoreni u nekoj ustanovi je taj što
nas je previše. Zaista smo ludi. Živimo s ludim zamislima o ljubavi, o vezama, o sreći, o
radosti, o svemu. Mislim da smo toliko ludi da smo došli do one točke u kojoj, kada se svi
slože oko nečega, možete biti sigurni da je to krivo! Svaka nova ideja, svaka velika ideja, u
svojim počecima je bila ideja manjine. Čovjek koji se zove Isus Krist pripadao je manjini.
Svi su govorili drugačije od njega. Buda je pripadao manjini. Svi su govorili drugačije od
njega. Mislim da je Bertarand Russel rekao:"Svaka velika ideja započinje kao blasfemija."
To je dobro i ispravno rečeno. Danas se može čuti mnoštvo blasfemija. "Izrekao je
blasfemiju!" Ljudi su ludi, umobolni, i čim ranije to uvidite, bolje će biti vaše duševno i
duhovno zdravlje. Nemojte im vjerovati. Nemojte vjerovati ni najboljem prijatelju.
Odbacite iluzije o svojim najboljim prijateljima. Oni su jako mudri, kao što ste i vi mudri u
svojim postupcima s drugima, iako toga vjerojatno niste svjesni. O da, tako ste lukavi,
prepredeni, i mudri. Odlično glumite.
Ne obasipljem vas pohvalama, zar ne? Ali ponavljam: ne želite se probuditi, odlično
glumite, a niste toga ni svjesni. Mislili ste da ste puni ljubavi. Ha! Koga to volite? Čak i
kada se žrtvujete, osjećate se dobro, zar ne? "Žrtvujem se! Živim prema svojim idealima."
Ali nešto i dobivate, zar ne? Uvijek dobivate nešto od onoga što radite, sve dok se ne
probudite.
Evo, dakle, prvog koraka: shvatite da se ne želite probuditi. Prilično je teško
probuditi se ako ste bili hipnotizirani da vjerujete da je komadić starog novinskog papira
ček od milijun dolara. Kako je teško otrgnuti se od tog komadića star
petak, 18.08.2006.
"Svjesnost" Anthony de Mello
Željeti sreću
Govorio sam o tome da ne želimo biti sretni, ili točnije: ne želimo biti bezuvjetno
sretni. Spreman sam na to da budem sretan ako budem imao ovo i ono, i ono treće. Ali to je
isto kao kad bismo svom prijatelju, ili Bogu, ili bilo kome rekli: "Ti si moja sreća. Ako te ne
dobijem, odbijam biti sretan." Kako je to važno shvatiti. Ne možemo zamisliti sreću bez tih
uvjeta. Upravo tako. Ne možemo zamisliti sreću bez njih. Naučili su nas da svoju sreću
polažemo na njih.
To je dakle prvo što moramo učiniti ako se želimo probuditi, što je isto kao i da
kažemo da želimo ljubav, da želimo slobodu, da želimo radost, mir i duhovnost. Pod tim
vidom duhovnost je najsvrsishodnija stvar na cijelom svijetu. Izazivam vas da se, ako
možete, sjetite što je to svrsishodnije od duhovnosti kako sam je opisao - ne poniznost, ne
pobožnost, ne vjera, ne obredi, nego duhovnost - buđenje, buđenje! Pogledajte kako su ljudi
posvuda jadni, usamljeni, u strahu, zbunjeni, kako u svojim srcima trpe od unutarnjih i
vanjskih sukoba. Zamislite da vam netko pokaže način kako da se svega toga otarasite.
Zamislite da vam netko pokaže način na koji ćete zaustaviti to užasno rasipanje energije,
zdravlja i čuvstava koja se javljaju zbog tih sukoba i zbrke. Da li biste to željeli? Zamislite
da nam netko pokaže način na koji bismo mogli zaista voljeti jedni druge, biti u miru,
živjeti u ljubavi. Možeš li se sjetiti bilo čega svrsishodnijeg? Ali, umjesto toga, ljudi misle
da su veliki poslovi svrsishodniji, da je politika svrsishodnija, da je znanost svrsishodnija.
Od kakve je koristi poslati čovjeka na mjesec, ako ne možemo živjeti na zemlji?
četvrtak, 17.08.2006.
"Svjesnost" Anthony de Mello
Hoću li vam pomoći na ovim duhovnim vježbama?
Mislite li da bih ikome mogao pomoći? Ne! O ne, ne, ne, ne, ne! Ne očekujte da ću
ikome pomoći. Isto tako mislim da neću nikome naškoditi. Ako vam ovo naškodi, sami ste
krivi, a ako vam pomogne, vi ste zaslužni. Zaista ste uspjeli! Mislite li da vam ljudi
pomažu? Ne, ne pomažu vam. Mislite da vas ljudi podupiru? Ne, ne podupiru vas.
U jednoj terapeutskoj skupini koju sam vodio bila je prisutna jedna redovnica. Rekla
mi je: "Imam osjećaj da me moja poglavarica ne podupire." Upitao sam je: "Što želite time
reći?" Odgovorila mi je: "Moja poglavarica, provincijalka, nikada se ne pojavljuje u
novicijatu u kojem sam ja magistra. Nikada. Nikada ne kaže niti jednu riječ pohvale."
Rekao sam joj: "Dobro, sada ćemo napraviti jedan mali igrokaz. Zamislite da poznajem
vašu provincijalku. U stvari, zamislite da točno znam sve što misli o vama, i kažem vam
(igrajući ulogu provincijalke): ‘Znaš, Mery, nikada ne dolazim u novicijat zbog toga što je
to jedino mjesto u provinciji koje je bez poteškoća, gdje nema problema. Znam da si ti tamo
poglavarica i da je zato sve u redu.’ Kako se sada osjećate?" Rekla je: "Odlično se
osjećam." Onda sam joj rekao: "Dobro, hoćete li sada, molim vas, izaći iz prostorije na
minutu ili dvije. To je dio vježbe." Nakon što je izašla, rekao sam ostalim članovima
skupine: "Još uvijek sam njezina provincijalka, u redu? Ova Mery, koja je izašla van,
najgora je magistra novakinja koju sam ikad imala u cijeloj povijesti provincije. U stvari,
nikada ne posjećujem novicijat zato što mi je teško gledati što radi. To je upravo užasno.
Ali ako joj kažem istinu, to će samo pogoršati stanje u novicijatu, novakinje će još više
trpjeti. Za godinu ili dvije dobit ćemo novu magistru koju sada pripremamo. Ove lijepe
stvari koje sam joj rekla pomoći će joj u međuvremenu. Što mislite o tome?" Odgovorili su:
"To je bila jedina stvar koju ste u tim okolnostima mogli učiniti." Zatim sam pozvao Mery
natrag u skupinu i pitao je da li se još uvijek osjeća odlično. "O, da", reče ona. Jadna Mery!
Mislila je da dobiva potporu, ali bila je u krivu. Problem je u tome što većinu onoga što
mislimo i osjećamo stvaramo u svojoj glavi, uključujući i to da nam drugi pomažu
Mislite li da pomažete ljudima zato što ste u njih zaljubljeni? No, moram vam
priopćiti jednu vijest. Nikada u nikoga niste zaljubljeni. Zaljubljeni ste samo u svoje
predrasude i nadobudne ideje o toj osobi. Uzmite si minutu vremena da razmislite o ovome:
nikada ni u koga niste zaljubljeni, zaljubljeni ste u svoje mišljenje o toj osobi. Prestajete biti
zaljubljeni kad se promijeni vaše mišljenje o osobi u koju ste zaljubljeni, zar ne? "Kako si
me mogao iznevjeriti kada sam ti toliko vjerovao?", kažete nekom. Jeste li mu zaista
vjerovali? Nikada nikome ne vjerujete. Ostavite se toga! To je samo jedan od načina na koji
vam vaše društvo ispire mozak. Nikada nikome ne vjerujete. Vjerujete samo svom
mišljenju o toj osobi. Zašto se onda žalite? Činjenica je da u stvari ne volite priznati da vam
je prosudba bila slaba. To vam baš ne laska, zar ne? Zato radije kažete: "Kako si me mogao
iznevjeriti?"
To je, dakle, to: ljudi u stvari ne žele odrasti, ne žele se mijenjati, ne žele biti sretni.
Kao što mi je netko rekao tako mudre riječi: "Nemoj pokušavati usrećiti ih, samo ćeš upasti
u poteškoće. Nemoj se truditi da naučiš svinju pjevati; tratiš svoje vrijeme i razdražuješ
svinju." Kao neki poduzetnik koji je ušao u jedan lokal i vidio čovjeka s bananom u uhu!
Razmišljao je: "Ne znam da li da mu to kažem ili ne. Ne, to nije moja stvar." Ali ta misao
mu nije dala mira i nakon što je popio čašicu ili dvije, reče neznancu: "Oprostite, imate
bananu u uhu." Neznanac upita: "Što?" "Imate bananu u uhu", ponovi ovaj. I neznanac
ponovno upita: "Što ste rekli?" Ovaj se počne derati: "Imate bananu u uhu!" "Pričajte
glasnije", kaže neznanac, "Imam bananu u uhu!"
Uzaludno je dakle. "Odustani, odustani, odustani", ponavljam si. Reci svoje i idi
dalje. Ako su od toga imali koristi, dobro, ako ne, šteta."
srijeda, 16.08.2006.
"Svjesnost" Anthony de Mello
Prije nekoliko mjeseci sam pročitao zanimljivu knjigu. Autor Anthony de Mello, tema "Svjesnost". Odlučio sam pročitati knjigu još jednom, ali preko bloga. Slobodno se uključite sa komentarima.
O buđenju
Duhovnost znači buđenje. Većina ljudi, iako toga nije svjesna, spava. Rađaju se
spavajući, žive spavajući, žene se i udavaju spavajući, spavajući odgajaju svoju djecu, i
umiru spavajući, a da se nikada ne probude. Nikada ne upoznaju draž i ljepotu te stvari
koju zovemo ljudskim bivstvovanjem. Znate, svi mistici - katolici, kršćani, nekršćani, bez
obzira na to koju teologiju zastupaju, bez obzira na to koje su vjeroispovijesti - svi se slažu
u jednoj stvari: da je sve u redu, sve je u redu. Iako je svuda nered, sve je u redu. Zaista
čudan paradoks. Ali, na žalost, većina ljudi nikada ne shvati da je sve u redu zato jer
spavaju. Muči ih noćna mora.
Prošle godine čuo sam na španjolskoj televiziji ovu priču o jednom gospodinu koji
je kucao na sinovljeva vrata. "Jaime", kaže, "probudi se!" Jaime odgovara: "Ne želim ustati,
tata." Otac viče: "Ustani, moraš ići u školu!" Jaime kaže: "Neću ići u školu." "Zašto ne?"
upita otac. "Postoje tri razloga." reče Jaime. "Prvo, zato što je to tako dosadno; drugo, zato
jer me djeca zadirkuju; i treće, zato jer mrzim školu." A otac odgovara: "čuj, ja ću ti reći tri
razloga zašto moraš ići u školu. Prvo, zato što je to tvoja dužnost; drugo, zato što imaš
četrdeset i pet godina; i treće, zato što si ravnatelj." Probudite se, probudite se! Odrasli ste.
Preveliki ste da biste spavali. Probudite se! Prestanite se igrati sa svojim igračkama.
Većina ljudi reći će vam da bi željeli izai iz dječjeg vrtića, ali nemojte im vjerovati.
Nemojte im vjerovati! Sve što žele da učinite za njih je da im popravite njihove potrgane
igračke. "Vratite mi moju suprugu. Vratite mi moj posao. Vratite mi moj novac. Vratite mi
moj ugled, moj uspjeh." To je ono što žele - žele nazad svoje igračke. To je sve što žele.
čak i najbolji psiholozi će vam to reći, da ljudi u stvari ne žele ozdraviti. Ono što žele je
olakšanje, ozdravljenje je tegobno.
Buđenje je, naime, neugodno. U krevetu vam je lijepo i udobno, buđenje vas
razdraži. To je razlog zašto mudar guru nikada neće pokušati probuditi ljude. Nadam se da
ću ovdje mudro postupiti i da vas ničim neću pokušati probuditi ako spavate. To zaista
nema nikakve veze sa mnom, čak i ako ću vam ponekad reći: "Probudite se!" Moj posao je
da se bavim svojim stvarima, da plešem svoj ples. Ako ćete od toga imati koristi, dobro,
ako ne, šteta! Arapi bi rekli: "Kiša je posvuda jednaka, ali uzrokuje da u močvari raste trnje, a u vrtu cvijeće."
| kolovoz, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ponešto o svjesnosti, superjunacima, likovima iz bajke i zamišljenom svijetu.
Linkovi
funkyfrog@net.hr