don't look http://blog.dnevnik.hr/funkyplace

četvrtak, 31.08.2006.

"Svjesnost" Anthony de Mello


Pronađi samoga sebe


Veliki učitelji nas uče da je najvažnije pitanje na svijetu: "Tko sam ja?" Ili točnije:
"Što je 'ja'?" Što je to što zovem "ja"? Što je to što zovem svojom osobnošću? Hoćete reći
da razumijete sve drugo na ovom svijetu, a ne razumijete to? Hoćete reći da se razumijete u
astronomiju, i crne rupe, i kvarkove, svladali ste računarsku znanost, a ne znate tko ste?
Čovječe, još spavate. Vi ste znanstvenik koji spava. Hoćete reći da znate tko je Isus Krist, a
ne znate tko ste vi sami? Kako znate da ste razumjeli Isusa Krista? Tko je ta osoba koja to
razumije? Prvo to saznajte. To je temelj svega, zar ne? Upravo zato što to nismo razumjeli,
svi ti bezumni vjernici vode te bezumne vjerske ratove: muslimani protiv Židova,
protestanti protiv katolika, i ostale gluposti. Ne znaju tko su, jer da znaju, ne bi bilo ratova.
Kao kad je ono jedna djevojčica pitala jednog dječačića: "Jesi li ti prezbiterijanac?" A on
odgovori: "Ne, mi pripadamo jednoj drugoj crkavici!"

Međutim, ono što bih sada želio naglasiti je samoopažanje. Slušate me, ali čujete li i
neke druge zvukove osim mog glasa dok me slušate? Ako ne čujete, to znači da su vam
isprati mozak, ili bi pak na vas mogle djelovati sile iz vaše nutrine kojih uopće niste svjesni.
Čak i onda kada ste svjesni svojih reakcija na mene, jeste li istovremeno svjesni i toga
odakle dolaze te reakcije? Možda me uopće ne slušate, možda me sluša vaš tata. Ne znate je
li to moguće? Naravno da jest. Svaki put iznova u svojim terapeutskim skupinama srećem
ljude koji tamo uopće nisu prisutni. Njihov tata je tamo, njihova mama je tamo, ali oni nisu
tamo, niti su ikad bili. "Živim, ali ne više ja, nego moj tata živi u meni." To je apsolutno,
doslovno istinito. Mogao bih vas rastaviti na komadiće i pitati vas: "Dakle, ova rečenica,
dolazi li od mame, tate, bake, djeda - od koga?"

Tko živi u vama? Prilično je užasavajuće kada to saznate. Mislite da ste slobodni,
ali vjerojatno nema ni jedne geste, misli, čuvstva, stava, vjerovanja u vama koja ne dolazi
od nekoga drugoga. Zar to nije grozno? A niste toga svjesni. Govorim o mehaničkom
životu koji je utisnut u vas. Jako vam je stalo do nekih stvari i mislite da ste vi ta(j) kome je
stalo do njih, ali je li to zaista tako? Trebat će vam puno svjesnosti da biste mogli razumjeti
da je možda ta stvar koju vi nazivate "ja" samo nakupina vaših prošlih iskustava, vaše
uvjetovanosti i programiranosti.

To je bolno. U stvari, kada se počnete buditi, osjećate zaista snažnu bol. Bolno je
gledati kako se vaše iluzije rasplinjuju. Sve ono što ste mislili da ste izgradili pretvara se u
prah, i to je bolno. Kajanje znači upravo to, buđenje znači upravo to. Kako bi bilo da sada,
upravo tu gdje sjedite, provedete koju minutu u posvješćivanju, čak i dok pričam, onoga što
osjećate u svom tijelu, o čemu razmišljate, i kakvo je vaše čuvstveno stanje? Kako bi bilo
da, ako imate otvorene oči, postanete svjesni ploče koja je pred vama i boje ovih zidova, i
materijala od kojih su napravljeni? Kako bi bilo da postanete svjesni mojeg lica i vaših
reakcija na moje lice? U vama se uvijek događa reakcija, bili vi toga svjesni ili ne. A to
vjerojatno nije vaša reakcija, nego ona na koju ste uvjetovani. I kako bi bilo da postanete
svjesni nekih stvari koje sam upravo rekao, iako to neće biti svjesnost, nego samo sjećanje.
Posvijestite si svoju prisutnost u ovoj prostoriji. Recite u sebi: "Nalazim se u ovoj
prostoriji." To je kao da se nalazite izvan sebe promatrajući se izvana. Primijetite kako je to
malo drugačiji osjećaj od onoga kada promatrate druge stvari u prostoriji. Kasnije ćemo se
zapitati: "Tko je ta osoba koja promatra." Ja promatram sebe. Što je to "ja"? Što je "sebe"?

Za sada je dopušteno samo to da se promatrate, ali ako se počnete osuđivati ili opravdavati,
ne prekidajte ni osuđivanje ili suđenje ni opravdavanje, jednostavno nastavite, samo
promatrajte. Osuđujem se. Sudim si. Opravdavam se. Samo promatrajte i točka. Nemojte to
ni slučajno pokušati promijeniti! Nemojte govoriti: "Rečeno nam je da to ne smijemo
raditi." Samo promatrajte što se događa. Kao što sam vam već rekao, samoopažanje znači
gledanje - opažanje svega što se događa u vama i oko vas kao da se to događa nekome drugome.

31.08.2006. u 12:01 • 1 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ponešto o svjesnosti, superjunacima, likovima iz bajke i zamišljenom svijetu.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Mail

funkyfrog@net.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se