|
Obući ću haljinu s crvenim ružama i zakoračiti u more do koljena. Lagano, kao da nije važno, prosut ću laži kao pepeo u vjetar i pupkom te pozvati na ples. Pitam se jesam li ti zavodljiva i tajanstvena, kao Venecija? Stvaram li ovisnost? Pisalo je negdje tako... Je li još jedna mala kap otrova dovoljna da ostaneš ili da odeš? Odvest ću te u nepoznato tamo gdje moji životi plešu u vremenu. Iza mora, gdje su crvene rijeke postale plave i sol je okovala cvijeće u bijelo. Čitat ću ti pjesme ujutro uz kavu, šaptati stihove noću dok spavaš. Čitat ću ti s dlana i iz oka, onog zelenijeg. Čitat ću te i ti ćeš mene. Čitamo se. Nosim snove kao kamenčić u cipeli, vidim ih u ogledalu dok šminkam oči. Zabodeni su negdje duboko u petu i peku. Nema mira Mala Princeza, i ne tuguje, pod prozorom joj uvijek sviraju Cigani i vrte se suknje. Vidim vrtloge gdje god da idem, riječi i oči, oči i riječi. Tetoviram obećanja na ulicama. Slikam snove svaku noć iznova. Tražim mjesto gdje mi neće trebati cipele za šetnju snovima (najsretnija sam kad sam bosa). Gdje ću pronaći svoju zvijezdu, dolje, u dubokom moru. |