nedjelja, 24.06.2007.
THIS IS THE END, BEAUTIFUL FRIEND. THIS IS THE END MY ONLY FRIEND, THE END.
Osoba sam. Netko i nešto. Izgubljeni lik koji pokušava pronaći sebe i svoje mjesto u ovoj priči. Imam osjećaje koje je lako povrijediti.
Previše je ljudi koje me guše. Onih koji mi ne daju spavati i zbog kojih se osjećam loše. Koji me ne razumiju. I ja puno toga ne razumijem i ne shvaćam. Griješim i pokušavam shvatiti, nastaviti dalje.
Što ti znaš o meni da mi možeš suditi? Tko si ti? Nitko i ništa. Jedan običan čovjek koji me ne poznaje dovoljno da bi rekao istinu. To što si rekao. Tvoja riječ. Boli,znam. Puno toga nisi svjestan. Što bih ti ja? Idi dalje. Nevermind...
(ovo sam htjela napisati. 
nije za jednu osobu nego za puno njih.)
Svaki čovjek je vrijedan života, da nije, bio bi mrav kojeg bi netko zgazio. S razlogom smo tu. Zato živi!
Želim biti Ja. Želim osmjeh. Želim biti sretna. Želim pronaći svoj put. Želim biti čovjek. Želim otići...I to ću napraviti.
Bit ću tvoja sjena koja će te pratiti. Kad se okreneš. Bit ću tu.
Ovo je ono besmisleno. I svejedno mi je što misliš. Jer znam tko sam i što želim. I za mene si sasvim običan maleni čovjek.
Nemam više želje za pisanjem... znam da ću se kad tad vratiti. Možda već sutra. Ne znam. Ali ovo mi postaje kao da svoje osjećaje govorim cijelom svijetu što je zapravo istina. Ono moje je u meni.
- 00:32 -
