drilling skull

Kao i obično sve je počelo oko 7 sati.Poprilično nježni zvuci doprli su do mojih ušiju.Naime moja NEIZMJERNO draga bakica pokušavala me je razbuditi svojim zvonkim glasićem od jedno 120 decibela(ako se ne varam tu je negdje granica boli,barem moja).Neumoljivim deranjem nagovorila me da ustanem,kao "moram ići u školu",ma daj molim te.Uspijem se ja tako dovući do jedinog mjesta u kući na kojem mogu imati mira,wc-a naravno.Uživam ja tako u trenutcima spokoja,kad se ona sirena s početka priče opet oglasila:"požuri budalo zakasnit češ".I zbilja,već je bilo skoro 8 manje 25 kad sam brzinom voštane svijeće izletio iz kupaone.Oblačivši se na brzinu nisam primjetio da sam zaboravio lektiru koju sam tog dana trebao ponjeti.Da stvar bude gora počela je i kiša.....stigoh ja u školu raspižđen kao netom kastrirani psić, kad gle čuda,kiša je prestala padati!Nakon što sam nabroio cjelu ekipu iz katoličkog kalendara krenuo sam prema učionici.Ulazim ja unutra kao da se ništa nije dogodilo,kad me dočeka cijela armija pitanja:"di si ti do sad!!!!???,znaš li koliko je sati!!????,jesi li donio lektiru???"Sa laganim podsmjehom na licu pomislim ja nije sve gotovo,barem ču lektiru predat.I tražim je ja i tražim,i tražim,i kad sam pomislia da će me uhvatit grč u ruci shvatio sam da je neću naći.E tad su na scenu stupila moja glupa opravdavanja.Nakon 10 minuta odustao sam,ipak je glupost nepobjediva.Preživim ja takvih 7 sati i več iscrpljen neispavan i uglavnom napola živ dovučem se kući.Skinem torbu i s vrata se počnem raspitivati o tome što ima za ručak.E u ovom trenutku sam izgubio nadu i sva moja uvjerenja o pravdi.Molim lijepo,juha i kuhano meso!!!!!Ako išta mrzim, mrzim to.Smožden se odvučem do kreveta i pokrijem dekom ka Pamela silikonom i pomislim:"A ovo je sasvim normalan dan"....