08.07.2006., subota

I ne jedi kosu... Ne gledaj u pod... Sve je OK. Stvarno OK.

Znala sam da stvari izgovorene u afektu nisu dobro prihvaćene od strane drugih ljudi, ali ja sam izgovorila vjerojatno najgoru stvar koju sam mogla u tom trenutku. Da li mi je žao? Nije. Ne valja žaliti za onim što je prošlo. Samo mi je žao što sam vjerojatno zajebala nešto drugo. Ili si to ti... Ponekad kad saznaš NEŠTO o NEKOME postaneš druga osoba. Kao djeca kad im je neugodno pa naglo zašute i spuste glavu. Nekad postanu i zla. Ta djeca. Ali jedno je sigurno: povlače se u sebe, još više nego što su bili povučeni. Znam! Pobjegni na drugi kraj zemlje. Oh čekaj, pa nismo u Americi! Kao Kay i Mark iz romana Patriše Kornvel, ili pak kao likovi iz sapunice. Reci da si gay! A možda baš kao Ona i On iz jednog od mojih postova. Paradoks! Djeca su ipak male bebe za nes. Ne, čekaj, ovo ne zvuči kak spada. Što želim reći je to da smo gori od nadurene, sramežljive djece u pješčaniku, kada dobiju pusu. Ponekad...

<< Arhiva >>

design made by v4MP1r3