31.05.2006., srijeda

I'm an idiot. But yet, who's perfect anyway???

Kako sam prokleto umorna, imam filing da mi je sve u magli... Baš ovih zadnjih dana imam prokleti osjećaj da sve prolazi kraj mene. Hodam okolo ko zombi s podočnjacima do koljena, u nadi da izgledam barem malo bolje od neke proklete spodobe... Zapravo, nije me briga.
Vani je opet zima. I to me tak ubija u pojam!!!!!!!!
Koja je svjetla točka ovog velikog perioda ne javljanja??? Dodala sam par ljudi u box. I IMAM NOVOG BRATA!!! Posvojila sam si brata. Bruder, you're the best!!!!!!!! I to je uglavnom to.
Mislim, pisala bih ja sad još svašta, al sam taaaaako umorna da jedva držim oči otvorene.
I nije ovo mjesto di mogu sve napisat. Ne da mi se smišljat metafore razno razne. Znam da sam sad totalno nepovezana, i da vam ništa nema smisla i baš mi je žao kaj nikad neće nit dobit smisao. Shitty!!! Damn, mislim da će ovo postat mjesto na kojem više neću pisat o sebi... Pa je trenutno na listi čekanja. Moram razmislit kaj da radim... Ima netko neki prijedlog???
Da mi se ne opustite preveć: SK8 OR DIE!!!!!!!
Pesač: napravila sam 360° na rolama u nedjelju!!!!!!!!!!

16.05.2006., utorak

But that's just me...

Ja ne mrzim.
A često se pitam – ZAŠTO?!
Oni koji mrze, na kraju još uvijek imaju svoje živce...
Boli ih k***c za pola j*****g svijeta.
Otkad sam ja postala ''pristojna''?!
Pa čak i cenzuru stavljam...
Znate zakaj je to???
Zato kaj ne mrzim.
A trebala bih mrziti.
Imam toliko razloga i povoda za to!!!
Pa ajde nek mi još netko kaže da sam loša.
Loša osoba.
Ma odje***e svi od mene!!!
Ne želim slušat vaša sr**a!!!
I tipkovnica zna ubit u pojam.
Ne radi, mamicu joj.
LJUBIM!!!!!!! Nisam rekla...
A ne mrzim ju dovoljno da ju hitim sa šestog kata!!!!!!
U mp3, mrzim komentare.
Nabijaju komplekse.
Ovisnost o mirisu mazala za usta je itekako moguća.
Lako se vežem za stvari.
Puno lakše negoli za ljude.
A ipak ne mrzim.
Mrzila sam sebe.
Sad se volim, i zato ne mrzim...
Zapravo, radim to zbog sebe.
Mogu reć da sam zdrava.
Jesam li sretna??? – trebam psihijatra...
Ta pomisao mi se vrti po glavi.
Iako, samo trebam razgovarat.
I plakala bih vjerojatno.
Ali samo uvjerena da me ne gleda dan...
J***š školu, kad mi ove godine ne ide od ruke.
Ma koga ja zavaravam???
Stalo mi je ipak, i znam da ću bit ljubomorna.
I osjećat ću se glupo.
But that's just me...

15.05.2006., ponedjeljak

Ma nek odesve u krasni PIIIIIIIIIIIIIIP!!!!!!!!!!!!!

Koliko čovjek u kurcu mora bit, da na kraju tjedna zakuri 38????
Koliko moraš razmišljat, da dođeš do zaključka da si preglup za razmišljanje???
Koliko moraš imat jake živce, da izdržiš sranja ovdje, kad zapravo želiš bit egdje drugdje???
Ma da se ne bi sad još i nervirala zbog nevažnih stvari...
Dobila sam u subotu Rosal od borovnice, moje najdraže mazalo za usne.
Ne volim djecu.
Još manje volim djecu u tijelima odraslih ljudi...
To su oni koji glume odrasle.
I nemam inspiracije ni kolko je crno pod noktom!!!
(prvi put ekšli želim imat nekaj pod noktom)
I sutra opet škola.
I sve isto...
Fakat sam retardirana.
Don't care...
Rolaj or die!!!
Sk8 or be glup!!!


10.05.2006., srijeda

SHOW MUST GO ON!!!!!!!

INSIDE MY HEART IS BRAKING,
MY MAKE-UP MAY BEFLAKING
BUT MY SMILE
STILL STAYS ON...

MORAM se sredit, definitivno. Samo, problem je taj kaj ne znam KAKO se sredit... Samo se molim da ovo vrijeme brzo prođe. Da odvikavanje i prebolijevanje ne traje dugo. GLUPOST!!! Kako me život milujei voli... Pa koji sam mu vrag napravila da baš nemam nimalo sreće. Dobro, imam sreće, VRAŠKE sreće, ali to je samo tu i tamo... Ali znam da moram dalje. Da živim tu, ovdje ima još gro stvari koje me usrećuju, do kojih mi je stalo i više nego do sebe...
U jednom danu sam u stanju 18 puta promijenit raspoloženje. Ujutro mi je dobro, sve se čini u redu, sunce me razveseli, čak se i iskreno smijem... Ali navečer!!! Slomljena sam. Pucam. Plakala sam već dva puta... Puknem jednostavno zbog sitnice. Al eto, danas mi je dobro. Imala sam samo sat vremena malo slabijeg raspoloženja i nostalgije. Dobro sam!!! I sad ja sebi slušam NAŠU pjesmu! Ma jbeš to... Bit će sve supač za koji dan. A neki samo čekaju.

08.05.2006., ponedjeljak

PECS REPORT!!!!!!!!!!!

NISAM UPALILA LAMPU U MAĐARSKOJ!!!!!!!!!!!!!
Ali, bilo je predivno, najljepše, najbolje...
Mislim da će ove slike to opisat bolje nego ja, još sam pod dojmom, ne vjerujem da sam doma,
NE ŽELIM BIT DOMA!!!!!!!!!!!
Pričam mađarski, puna sam dojmova, ali o tome sutra... Sad još ufjek proživljavam sve. Ček da shvatim da više nisam tamo!!! Al idem opet. I nismo se oprostili. To je dobro...
EDIT::::::::
Ja sam slomljea ful trenutno, i ne mogu pisat... Tako da će report bit kadse sakupim i malo osvijestim... Hvala Gabi za danas. Plakala sam. Moram nekako to preživjet. IDEMO DALJE!!!


Pecs. Predivno mjesto:
Image Hosted by ImageShack.us

Zelenkasta Čegica:
Image Hosted by ImageShack.us

Svi Hrvati na Sigetu:
Image Hosted by ImageShack.us

Man in black (or yellow and blue and red...):
---Buzzy i ja---

Image Hosted by ImageShack.us

:MI I MAĐARI:

Čegica i Andi:
Image Hosted by ImageShack.us

Damir:
Image Hosted by ImageShack.us

Buzzy & Matija:
Image Hosted by ImageShack.us

Ja i Ingrid/Inge (Timi u originalu):
Image Hosted by ImageShack.us

Kappa (starring: Čegica 'n' Buzzy):
Image Hosted by ImageShack.us

Ovo je remek-djelo:
Image Hosted by ImageShack.us

Vjetar u kosi. Čegica i ja.
Image Hosted by ImageShack.us

Ja se hićem u manekenske ili koji vrag vode:
Image Hosted by ImageShack.us

Vesela ekipica pred domom:
Image Hosted by ImageShack.us

We be gangsta:
Image Hosted by ImageShack.us

_-:'ŠEĆER ZA KRAJ':-_
S lijeva na desno (ufjek)...

FKF i Tomica:
Image Hosted by ImageShack.us

Ovdje samo obrnuto:
Image Hosted by ImageShack.us

FKF, Tomica i ja:
Image Hosted by ImageShack.us

Ovoga, hm, da... Treba li komentirat???
Image Hosted by ImageShack.us

ŽIVJELI!!!!!!!!!
Image Hosted by ImageShack.us

SK8 OR DIE!!!

03.05.2006., srijeda

Sve je tako pusto-o sve tako pusto je.

Ja neću preživjet ova dva dana.
Da, ova dva preduga dana.
Živim u iščekivanju.
Tko zna čega...
Ma nije Pečuh.
(DA, IDEM U PEČUH PREKSUTRA!!!)
Ali znam da nije samo to.
Znam sebe. Valda.
Danas...
Skraćeni satovi su mi trajali ko godine.
Ne mogu to podijet...
I bila sam živčana.
Depresivna, tužna, bezvoljna.
I nepodnošljiva.
Nije bilo nikoga,
ne podnosim kad je škola poluprazna...
Nije bilo gužve u kantini.
Želim slušat muziku.
Glasno. Jako glasno. Najglasnije!!!
Titraju mi živci jer će i sutra bit isti dan.
Isti dan i ista postava.
Isti dan i isti osjećaj.
Prazno...
Možda oživim navečer.
Pakiranje, pretputna trema, nervoza...
Ma kad se bus udalji od škole...
...nekih 15 585 kilometara-zaboravit ću.
Postojat će samo Pečuh.
A kad se vratim, vraćam se u normalu.
Veselim se normali.
Nisam nit sanjalada ću ovo ikad reć...
Sk8 or die!!!



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

design made by v4MP1r3