utorak, 29.03.2011.

Tribina o beskućništvu

Image and video hosting by TinyPic

Danas je naše bratstvo organiziralo tribinu "Novi zakon o socijalnoj skrbi - boljitak beskućnika samo na papiru?" koja je u Gradskoj vijećnici organizirana povodom obilježavanja četvrte godišnjice našeg prihvatilišta "Ruže Sv. Franje".
Voditeljica riječkog prihvatilišta s. Vilma Mlinarić istaknula je kako je u protekle četiri godine resocijalizacijskim programima u ovom jedinom smještajnom centru za beskućnike na području Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije, čak 66 posto njih uspješno vratilo u društvo, pronašavši posao, trajni smještaj i korisni način korištenja svoga vremena na dobrobit društva. To potvrđuju projekti časopisa o beskućništvu "Ulične svjetiljke", Hrvatske nogometne reprezentacije beskućnika, Socijalne samoposluge i Socijalne zadruge, u čemu su "ljudi s ulice" važni subjekt. Riječko prihvatilište za beskućnike najviše pomažu Riječka nadbiskupija, Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija.
Voditelj Neformalne mreže prihvatilišta za beskućnike u Hrvatskoj Drago Lelas naveo je kako prijedlog novog zakona donosi bitan pomak, s obzirom da dosad hrvatsko zakonodavstvo nije poznavalo pojam beskućnik kao socijalnu kategoriju, pa je sav teret pomoći za nekoliko tisuća bezdomaca širom Hrvatske pao na leđa lokalnim vlastima, vjerskim zajednicama i civilnim udrugama.
Kako kaže, novi zakon uređivao bi financiranje prihvatilišta, koje je kao i dosad, na grbači županijama i gradovima, te određivao da beskućnik može najviše šest mjeseci biti smješten u prihvatilištu, a što često nije dovoljno da bi ga se vratilo u normalan život.
- Za nas je velika nedoumica licenciranje prihvatilišta. Podržavamo uvođenje reda u udruge koje vode skrbe o beskućnicima, ali problem nam je osiguravanje minimalnih standarda kvalitete pružanja usluge, s obzirom da niti jedno prihvatilište u Hrvatskoj nema traženu kvadraturu prostora i drugo. Ako se tako uzme, može se dogoditi da se sva postojeća prihvatilišta zatvore i beskućnici izbace na ulicu, rekao je Lelas, naglasivši kako će Neformalna mreža prihvatilišta za beskućnike u Hrvatskoj uputiti zaključke o nelogičnostima kada je u pitanju beskućnička problematika u novom zakonu s jedne strane, te realna slika stanja na terenu s druge strane.

Image and video hosting by TinyPic

Ravnatelj Centra za socijalnu skrb Rijeka Karlo Balenović istaknuo je još dva usko povezana problema s kojima se Damir i drugi beskućnici suočavaju - prebivalište, koje je regulirano drugim zakonom, te zdravstvena zaštita beskućnika. Prema njegovim riječima, u nedostatku vlastitog smještaja, beskućnik nema prebivalište, a samim time niti pravo na zdravstvenu zaštitu, a što socijalne radnike prisiljava da jedino svojim poznanstvima pokušaju pomoći pojedincu u nevolji. Vrlo često se dogodi da ljude s ulice treba hospitalizirati, prvo na psihijatriju, ali u nedostatku obitelji, beskućnike nema tko uputiti na liječenje, pa ni liječnici obiteljske medicine.
Na to se nadovezala psihijatar-psihoterapeut dr. Radojka Galić-Miljanović, dodavši da liječnici nerado potpisuju uputnicu za prisilan smještaj u bolnicu iz straha zbog osvete psihički i duševno bolesnih pojedinaca pa takvi ljudi nemaju gdje i osuđeni su lutati ulicama, što je opasnost po njih same i okolinu.
- Duševna bolest u djetinjstvu je neprepoznata, obitelji najčešće poriču postojanje toga, pa ako se na vrijeme ne počne liječiti, dolazi do teških oštećenja mozga. Najčešći oblik duševne bolesti je shizofrenija, te se takav čovjek ne može zaposliti, gubi smještaj i nerijetko postaje beskućnik. Društvo ga etiketira, gubi samopoštovanje i motivaciju, što dovodi do gubitka zdravog dijela osobnosti, poručila je Galić-Miljanović.

- 16:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.