svijetu su potrebni i nježni ljudi
ti ljudi koje drugi nazivaju ljudima nježnosti, oni su tihi pokretači
to su duše koje rade iz sjene
duše koje vole tiho i snažno
koje vole bez ostatka, koje ne misle o mjeri
i koje taj nedostatak mjere
nekad ostavlja bez daha i umorne
nekad ih ostavlja u šutnji bez pokreta
jer radeći iz sjene u sjeni ostaju i uvijek će u sjeni
ostati ti aspekti njih koji su najnježniji, najvažniji
jer nježnost tek tiho sjaji iz sebe same
većini neprimjetna, tek osjetna kao blaga prisutnost
ona ne stvara prolazne eksplozije
već snažno podržava ljepotu duše
u nastojanju da ju se obuhvati ona se raspršuje
jer nevezana je, jer raste izvan dodira
jer rascvjetava se u uzvišenom spajanju duša...