ono što prolazi

< ožujak, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

frulamira@gmail.com


<3











































petak,03.03.2017.

jedno popodne šetala sam šumom cedrova i odjednom mi je došla spoznaja
o tome da se moj glas promijenio. nisam ni primijetila kad se to dogodilo.
no ne samo glas, već i oči, i ruke. ne znam kako objasniti što to znači, to je samo osjećaj.
sva poznatost i prepoznatljivost nestala je i odjednom je preda mnom cijeli
jedan novi prostor praznine koji povremeno ispuni pokoja nostalgična slika, miris,
riječ ili zvuk. negdje duboko u meni, u mjestu nekad tihom, sada bruji taj osjećaj slatko-trpak,
poput bljeskova munje u mrkloj noći, poput strašne oluje koja mi grije srce kad ju
gledam iz sigurnosti svog doma. uvijek sam bila svjesna kompleksnosti svojeg unutarnjeg života,
koji se nikada nije previše odražavao na vanjskom planu, jer potisnut. no sada, ne mogu više
razlučiti razliku između to dvoje, jedno se ogleda u drugom, prožimajući se, i nisam nikada mogla
ni sanjati kako to može izgledati. kako je to biti vani dok oluja bijesni, bez skloništa, na pljusku, izložen
munjama i vjetru koji ruši sve pred sobom. koliko je bolno i slatko naizmjence, koliko je bijedno i
poražavajuće, a veličanstveno istovremeno. jer nema jednog bez drugoga. i nekad u neizdrživosti
trenutka održavanja obojeg istovremeno, dva polariteta kao dva kraja štapa kojim balansiram na užetu
iznad nečega što se čini kao bezdan. voljela bih da mogu o svemu ovom pisati bistrije i praktičnije,
bez tolikih metafora, no to ne bi bio moj glas. no bitno je da u tim mučnim trenucima, samo jedan
tračak prepoznavanja apsurda, samo jedna zraka humora, dovoljna je da shvatim! treba samo odustati od oboje,
jer sve je to samo drama koju odigravam i kojom sebe zabavljam. i dalje radije igram filmske uloge,
projicirajući unutarnje drame na vanjskom planu postojanja, umjesto da odustanem od svih igara i igrica
i dopustim da, kao i ostalim slojevima koji su se oljuštili silom prilika, ovaj put sama odlučim odustati
od njih.

šteta što se moram stalno na to podsjećati. ili još gore - kad i ja skroz zaboravim - život.

toliko.


<3 (0) - ispiši - #

utorak,20.09.2016.

dio vede, dio provede.
<3 (0) - ispiši - #

ponedjeljak,23.05.2016.

mnogo prevelikih riječi
premalo velikih zagrljaja.
<3 (0) - ispiši - #

srijeda,27.04.2016.

najčešće mi je potrebno, za pisanje, da posudim nečiji glas. bio to glas neke osobe u prolazu. neke rečenice
koja odzvanja po putu ili u samoći kasnih noćnih sati prije spavanja.
to može biti i tvoj glas.
najčešće su to neki snažni glasovi na koje naiđem, koji me ispune,
pokupe u meni ono što je potrebno, upiju u sebe, i izađu. tada pišem.
to bi onda značilo da ništa od svega zapravo nije sasvim moje, niti je ikada bilo.
to sam shvatila danas, gledajući jedan film koji me ostavio, unakrsnim poništavanjem, potpuno bez glasa.
kao na slici s naočalama. bez glasa.
nekad pišući izazivam da se desi upravo ono o čemu pišem.
ili da to nešto o čemu govorim umre. kao što umiru neke iluzije. ili želje.
samo govorim o onome što primjećujem.
primjećujem da volim osjećaj umanjenosti i minimalnosti, no ne znam to opisati drugačije no kao
umanjenost koja uvećava. minimalnost koja iz sebe daje sve što ima. sve što je moguće.
samo primjećujem.
najdraži su mi oni filmovi koji me prepune, a onda isprazne. oslobode ispraznog.
...
toliko.
<3 (0) - ispiši - #

ponedjeljak,28.03.2016.

nešto se iskristaliziralo.
unutra.
<3 (0) - ispiši - #

srijeda,23.03.2016.


Ne radi se o tome da ja sada imam više nečega.
Radi se o tome čega sada više nemam.
U tome se sastoji cijeli dobitak.

svijetu su potrebni i nježni ljudi
ti ljudi koje drugi nazivaju ljudima nježnosti, oni su tihi pokretači
to su duše koje rade iz sjene
duše koje vole tiho i snažno
koje vole bez ostatka, koje ne misle o mjeri
i koje taj nedostatak mjere
nekad ostavlja bez daha i umorne
nekad ih ostavlja u šutnji bez pokreta
jer radeći iz sjene u sjeni ostaju i uvijek će u sjeni
ostati ti aspekti njih koji su najnježniji, najvažniji
jer nježnost tek tiho sjaji iz sebe same
većini neprimjetna, tek osjetna kao blaga prisutnost
ona ne stvara prolazne eksplozije
već snažno podržava ljepotu duše
u nastojanju da ju se obuhvati ona se raspršuje
jer nevezana je, jer raste izvan dodira
jer rascvjetava se u uzvišenom spajanju duša...

<3 (0) - ispiši - #

četvrtak,28.01.2016.

što sve postoji?

postoje koraci.
postoje travke koje trepere na toplom vjetru.
sunce što blista u golim krošnjama.
postoji pjesma u dubini šume, u ledu koji puca i otapa se pod suncem
na nasipu.
pucanje leda dolazi i iz šume
to je snažan, maseno prodoran zvuk razlamanja čega, iznenadnog lomljenja i pucanja
stresem se i stanem da osjetim tu napetosti koje sam odjednom svjesna
opuštam ruke
opuštam čeljust
opuštam trbuh
obično tim redoslijedom.
u daljini je čaplja ili roda
kad poleti, vidim da je čaplja.
svakim korakom kao da ulazim dublje.
pomislim, kakvih sve priča ima po putevima.
što sve skrivaju livade i šume, potoci i rijeke,
što to ima u blatu i ledu, u soli zemlje i mora.
što to ima u meni što sluša
što se otvara.
oni koji su o tome pisali, znali su. pomislim.
oni su znali.

toliko.
<3 (2) - ispiši - #

utorak,12.01.2016.

bilo je nekad tih nekih sentimentalnosti od kojih bi mi zadrhtalo srce.
danas, vidim ih još uvijek,
u kojoj sjetnoj pjesmi, u gradskoj magli,
u kiši što slijeva se niz betonske blokove
u čijim očima
u sjećanju na njega i njega i nju i njih neke.
a moje srce pritom... drhti na neke sasvim druge frekvencije.
na melodije vjetra
na ranojutarnju tišinu sobe
promrzlo svitanje borovih grana
korice svetih knjiga
bešumnost disanja
višesatnu besciljnu vožnju
šetnju kroz magle i mraz do polja obasjanih suncem
apsurd postojanja koji često moram izmisliti
mir držanja pravca
ljudi koje grlim
ljudi koje susrećem nenadano pa ih grlim i ne znam što reći
ti isti ljudi koje volim bez truda
drugi ljudi koje volim bez razloga i truda
ljudi s kojima vrlo rijetko pijem kavu ili čaj.
i vidim razliku.
sada, radije pristajem na one sentimentalnosti bez stiska
koje me, poput vjetra, samo dobro propušu, osvježe
koje me umiruju prije sna
koje ne ostavljaju olovni trag za sobom
koje se ne urezuju u kožu kao u kamen
koje me prime čvrsto i odmah puste, bez boli.

sloboda u odnosima. gdje dajemo i primamo bez očekivanja kazne ili nagrade.
odnosi u kojima se supostoji u slobodi bića koje jest
i koje voli bez razloga
samo zato što može
i jer jedino to ima smisla.

to je nešto o čemu bih mogla pisati mnogo knjiga.






<3 (0) - ispiši - #

petak,01.01.2016.

već odavno mi nije došla pjesma.
kada spavam, ja zaista spavam.
neko vrijeme već, riječi me ne uvlače u svjetove
(svaka riječ u jedan svoj. kao na primjer riječ slutnja.
odavno već neka sam druga riječ, ali neću reći koja)

jer ovaj ovdje u kojem provodim većinu vremena
vrlo je jak i uvlači me jako u tijelo, drži me čvrsto
jer mu dopuštam
jer vrijeme koje traje upravo je ovo vrijeme
koje je okej takvo kakvo je
u kojem učim prihvaćati beskrajnu slobodu postojanja
beskrajnu slobodu izbora stvaranja
rastvaranja
vraćanja
otpuštanja
nastavljanja.
čini se kao da već neko vrijeme cijeli svijet nešto otpušta
cijeli svijet nešto obnavlja unutar sebe
ili se čisti od čega.

sutra.
<3 (0) - ispiši - #

četvrtak,03.12.2015.

.....

zato što je sve tako obično kao što jest.
i zato što postoje razine postojanja koje su u tolikoj kontradikciji.
u zgusnutom vremenu koje prolazi toliko je malo toga vani
a toliko previše toga unutra što povremeno moram i prespavati.

Vrline za dvanaest mjeseci prema Steineru:

travanj: devocija (poštovanje) postaje snaga žrtve
svibanj: (unutarnja) ravnoteža postaje napredak
lipanj: izdržljivost (upornost, čvrstoća) postaje vjernost
srpanj: nesebičnost postaje katarza
kolovoz: sućut postaje sloboda
rujan: uglađenost postaje ritam srca
listopad: zadovoljstvo postaje opuštenost
studeni: strpljivost postaje uviđavnost
prosinac: kontrola misli (kontrola jezika - savladavanje jezika) postaje osjet za istinu
siječanj: hrabrost postaje snaga otkupljenja
veljača: diskrecija (šutljivost) postaje snaga meditacije
ožujak: plemenitost postaje ljubav



<3 (0) - ispiši - #

ponedjeljak,30.11.2015.

ima samo jedna greška koju mogu napraviti.
odustati i vratiti se.
to je nešto čega sam se sjetila sada
a sjetit ću se vjerojatno još mnogo puta
u ne tako dalekoj budućnosti.
čak i tada, u objektivnim okolnostima koje će tu misao opravdavati
znat ću da je to zapravo
bez ikakve sumnje
nemoguće.

nema!!


<3 (0) - ispiši - #

četvrtak,26.11.2015.

otkrila sam da postojim zato
da bih živjela.

dan
po
dan.

toliko
<3 (0) - ispiši - #

utorak,17.11.2015.

ljudi dolaze
ljudi odlaze
ljudi izviru
ljudi poniru
ljudi pružaju ruku
ljudi se hladno povlače
u toplini me grle
u grubosti me odbacuju
u tišini dolaze
još tiše odlaze
ljudi koji se sa mnom bore
ljudi koji nešto od mene žele
ljudi koji dolaze
ljudi koji odlaze jer ne dobivaju što žele
ljudi kojima ne mogu dati ono što traže
ljudi koji ne traže ništa osim mene koja jesam baš ovakva kakva jesam
ljudi koji mi ne govore što da radim
ljudi koji zahtijevaju, zapovijedaju, viču na mene
ljudi koji sjede uz mene u tišini
ljudi koji traže objašnjenja
ljudi koji postavljaju uvjete
ljudi koji odlaze
ljudi koji dolaze
ljudi koji izviru
ljudi koji poniru
ljudi koji se ljute na mene
ljudi koji me ignoriraju
ljudi koji se povezuju sa mnom
ljudi koji se ne žele povezivati
ljudi koji se druže s drugim ljudima
ljudi koji su sami
ljudi koji se "druže" s drugim ljudima
ljudi koji su "sami"
ljudi i "ljudi"
ljudi koji jesu
ljudi koji nisu
ljudi koji znaju da nisu
ljudi koji znaju da jesu.
sve to nije uopće ni važno
niti ljudi, niti ja.
najmanje JA.

toliko.

<3 (0) - ispiši - #

nedjelja,15.11.2015.

kad uklonim suvišan potencijal mogućnosti
a mnogo ga je
beskrajne rijeke i potoci i oceani suvišnog
ostaje samo bitno
a to je "sada"
i "ja"
odjednom je toliko vremena
kao kad sam bila dijete
i nisam znala za jučer ni za sutra.
svakog jutra nova, a ista, "ja",
bez "drugih".

toliko.


<3 (0) - ispiši - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se