slučaj s jabukom
srijeda, 28.12.2005.
ja nikada
neću biti jedna od onih zaštićenih
jer u ruci držim mač po rođenju.
ja ne znam hodati u bež jakni
osim ako nije odijelo
bar nešto kategoričnosti, molim.
vidi se, uvijek... kako god...
bar nešto oštrine
u pogledu
u držanju
u načinu na koji stoji moja kosa.
mislim da muškarci ne vole taj moj mač.
privlače ih snažne žene
ali više kao izazov
i onda uvijek ostaje u zraku: a što ako ona pobijedi?
kao da ne znaju (a očito ne znaju) da žena nikada ne može pobijediti.
u krevet ipak ne idem s mačem.
to najčišće mjesto u mom životu
gdje spavaju moji snovi
strahovi
gdje ne može svatko.
ne.
u krevet odlazim naga. čak i fizički.
utorak, 20.12.2005.
da li znam
koliko te veselim?
sada znam.
primljeno na znanje.
i na srce...
da li znaš koliko ti mene veseliš?
ali ja još uvijek ipak ne znam što mi se to događa otkad si ti tu.
a sretna sam.
čudno, zar ne?
utorak, 13.12.2005.
i tako su
započinjali mali ljudi prije nego su postali veliki.
i možda sam malo umorna i prazna
a mjesec i dalje prosipa svoje srebro u noć dok u 2 ujutro gledam na istok.
nema veze sa crvenom zvijezdom, srpom i ostalim rekvizitima, više sa šangajem.
mislim da ću peći kolače za novu godinu.
zapravo, učinit ću sve ono što sam ja kao dijete htjela da činimo a nismo.
iz ovih ili onih razloga.
možda čak kupim najveću jelku koja stane u stan.
dobro. bez pretjerivanja.
ali jednog dana kad postanem mama ne želim ne znati.
četvrtak, 08.12.2005.
i iako
je neki dan trebalo pisati kako je svjetlost svijeće u ponekim večerima
najtoplije što imam, nije pisalo.
ne piše mnogo toga, samo što se u meni ispisuju stranice
i ne žalim se
volim život
sama sam odabrala sve kako jest.
osim njega. a i stanje s njim. i nije drugo.
kažu da je aleksandar veliki polupao vaze koje je dobio na poklon iako su mu se svidjele.
pardon, jer su mu se svidjele. rekao je da će se s vremenom ionako sve same polupati
pa čemu čekati, poslije bi mu bilo još teže.
ali ja nisam aleksandar veliki.
i moje tišine su rijetko kad svilene.
jučerašnja dva pokušaja da me se odvede u krevet bila su jadna.
ali to su tek dva jadna u nizu. samo su me podsjetila kako divnih muškaraca ima.
a ja ih poznajem.
i imala sam ih.
i imam ih.
