slučaj s jabukom

četvrtak, 08.12.2005.

i iako

je neki dan trebalo pisati kako je svjetlost svijeće u ponekim večerima
najtoplije što imam, nije pisalo.
ne piše mnogo toga, samo što se u meni ispisuju stranice
i ne žalim se
volim život
sama sam odabrala sve kako jest.
osim njega. a i stanje s njim. i nije drugo.
kažu da je aleksandar veliki polupao vaze koje je dobio na poklon iako su mu se svidjele.
pardon, jer su mu se svidjele. rekao je da će se s vremenom ionako sve same polupati
pa čemu čekati, poslije bi mu bilo još teže.
ali ja nisam aleksandar veliki.
i moje tišine su rijetko kad svilene.
jučerašnja dva pokušaja da me se odvede u krevet bila su jadna.
ali to su tek dva jadna u nizu. samo su me podsjetila kako divnih muškaraca ima.
a ja ih poznajem.
i imala sam ih.
i imam ih.

08.12.2005. u 18:06 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

«na dan kada umrem ostvarit će se naglo sve što nije moglo za mojega života; zavladat će čista ljubav, bratstvo ljudi i apsolutna pravda. zbog te blagoslovljene ere čovječanstva ja sam već na vrijeme kušao da ubijem samoga sebe. a što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu – bila bi: VEDRINA. kristalna kocka vedrine.» (tin ujević)