Frozen http://blog.dnevnik.hr/frozen

utorak, 27.01.2015.

Voli onog tko te voli

Često ispadne, da oni koji su nam najbliži, od nas umjesto svog mjesta i zaslužene ljubavi, dobiju ono najgore.
Ne znam zašto je tomu tako?
Zašto onima koji su za-vrijedili ljubav dajemo mizeriju?
Zašto njima ostaju mrvice? Našeg vremena, pažnje, truda i nježnosti...

Nekad bih sve dala da vidim jedan osmijeh.
Ali osmjesi koji bi mi trebali razvedriti dan idu na neke tuđe adrese.
Idu onima koji nisu dali ništa. Koji su se našli u blizini spletom okolnosti i igrarijom sudbine.
Dobili su osmjeh jer su baš tog dana bili u jutarnjoj smjeni dežurne ljekarne, jer su imali u ponudi još vrući burek, jer su zaposleni u istoj firmi i jer rade u kafiću u kojem se pije kavica za vrijeme gableca.

Svi oni dobili su nešto za što nisu morali ni prstom maknuti.
Dobili su osmijeh i šalu. Dobili su vedar duh.

Ja sam dobila tišinu i tupi pogled.

Dala sam tako mnogo. I željela tako malo. I pitam se gdje je moj osmijeh?

Gdje je ta vedrina i šala i vedro popodne?

Ostali su negdje drugdje i naučili su me. Da pružim što manje. Da dam samo ono osnovno ako i toliko. Da poklanjam svoj osmijeh na mahove i samo kad mi se prohtije. Da čuvam svoju energiju sebično za sebe, jer je nitko neće dijeliti sa mnom. Ljudi, oni najbliži, oni koji bi mi trebali biti potpora, uzet će mi i zadnju iskricu. I neće ni trepnuti kad vide kako se gasim.

Čini se da zapravo taj zadnji plamičak što titra neće ni primijetiti. A onda kad nestane. I kad umjesto osmjeha, vedrine i topline dobiju hladnu tišinu... pitat će se...

Gdje je moj osmjeh za njih? Zašto ja više nemam vremena i zašto me nije briga za to?

Zašto odjednom imam vremena za sve ostalo i za sve ostale? Zašto ih više toplo ne dočekujem i zašto se onaj roze ruž na usne nanosi kako bi se uredilo za neke druge ljude?

I ljutit će se i neće im biti pravo. I neće razumjeti.
Ali zapravo je tužna istina da svatko dobije točno onoliko koliko pruži. Ni više. Ni manje.
I tako se zatvara krug.

Voli onog tko te voli. Smiješi se onom tko se tebi smiješi. I predaj se onom tko se tebi predaje.
Za drugima, ma koliko ti na prvi pogled "bliski" bili, nemoj se ni osvrnuti.

27.01.2015. u 11:37 • 4 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< siječanj, 2015  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (6)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Prosinac 2012 (14)
Studeni 2012 (6)

*frozen

...blog govori o nekim životnim trenucima, usputnim razmišljanima i dilemama
...kud će me ovo piskaranje i mozganje odvesti? tko zna.
...tko sam ja? Vrijeme će pokazati

Citati na ovom blogu...

...ako nije naveden autor izdvojenog citata, onda je autor citata moja malenkost :)






Cigančići

40 dag oštrog brašna,
40 dag čokolade,
1 margarin,
20 dag oraha,
20 dag šećera,
2 jaja,
2 vanilin šećera,
1 prašak za pecivo

Priprema:

Sve sastojke pomiješati.
Čokoladu narezati ili natrgati na komadiće, (izlupam je najčešće dobro).
kad dobiješ tijesto, oblikuj ga u male hrpice veličine oraha.
Peci 10 - 12 minuta na oko 200 stupnjeva.

Kad se izvade iz pećnice, moraju biti mekani.

Dobar tek! njami

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se