Frozen https://blog.dnevnik.hr/frozen

ponedjeljak, 24.11.2014.

O boru i Božiću...

Nekad me misli odvedu na čudnovata putovanja.
Posjetim mjesta na kojima sam bila ili ona koja sam oduvijek namjeravala posjetiti, ali nikad nije bilo "pravo vrijeme".
Zapravo nisam imala love i motivacije.
Najljepše mjesto za posjetiti svakako je dom... onaj dom iz mašte koji svatko želi imati, gdje u kaminu pucketa vatrica,
kuhinja miriše na kolačiće s cimetom i svi su uvijek, ali uvijek nasmiješeni...

Postoje li takvi savršeni domovi pitam se ponekad?
Gdje nije važno što se kuha i tko sprema ručak, gdje se poslovi dijele i nikome, ništa nije teško, gdje se ukućani o svemu dogovaraju, jedni druge hrabre i potpomažu... gdje se osjećaš voljeno, sigurno i sretno?

Volim ovo doba godine, podsjeća me na ono što imam, a zapravo nemam i govori kakve bi stvari trebale biti... kakvi bi mi trebali biti.
Prema vani savršena smo mala obitelj. Moji starci, moj dragi i ja.

Ponekad se posvadimo, ponekad skupa pijemo kavu pa se smijemo... ponekad smo sami, svak u svome svijetu.
I pomislim kako bih voljela da uvijek budemo složni, veseli i razdragani, ali pitam se da li je tako nešto moguće?

Da li postoje savršene obitelji? Tražim li previše?

Vjerojatno da.

Biti uvijek složni značilo bi da nismo svoji, da nemamo mana... a čovjek bez mana notorna je glupost, ne postoji i dobro je što je tako.

I vrtim se tako u krugove, neke svoje čudnovate i nejasne i razmišljam o Božiću koji dolazi.

O boru kojeg ćemo kititi, nadam se zajedno, vedri i nasmiješeni i o simbolu koji mi predstavlja, to malo drvce, puno iglica i fantazija.

U mojoj glavi on je druga riječ za dom, druga riječ za svi smo skupa i sretni smo... druga riječ za toplinu, veselje i kolačiće s cimetom.

Sebično od mene, priznajem, jer Božić je sam po sebi mnogo više od običnog rituala vješanja kuglica i drangulija na zimzeleno stabalce.

Obitelj. Onakva kakva bi trebala biti. Ali barem je imam... jer zaboravimo mi koji nekog imamo, kako postoje oni, koji su sami, i u ove dane samo bi voljeli imati nekoga uz sebe. Nekoga s kime bi okitili bor, nekog s kim bi se smijali, plakali i na kraju konca i svadili...

Valjda to i jest smisao Božića...

<	studeni, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (6)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Prosinac 2012 (14)
Studeni 2012 (6)

*frozen

...blog govori o nekim životnim trenucima, usputnim razmišljanima i dilemama
...kud će me ovo piskaranje i mozganje odvesti? tko zna.
...tko sam ja? Vrijeme će pokazati

Citati na ovom blogu...

...ako nije naveden autor izdvojenog citata, onda je autor citata moja malenkost :)

Cigančići

40 dag oštrog brašna,
40 dag čokolade,
1 margarin,
20 dag oraha,
20 dag šećera,
2 jaja,
2 vanilin šećera,
1 prašak za pecivo

Priprema:

Sve sastojke pomiješati.
Čokoladu narezati ili natrgati na komadiće, (izlupam je najčešće dobro).
kad dobiješ tijesto, oblikuj ga u male hrpice veličine oraha.
Peci 10 - 12 minuta na oko 200 stupnjeva.

Kad se izvade iz pećnice, moraju biti mekani.

Dobar tek!