Frozen https://blog.dnevnik.hr/frozen

srijeda, 13.03.2013.

Oprosti

Ponekad pomisliš u životu: Možda bi trebala negdje daleko, sve početi ispočetka. Ispraviti greške, biti bolja osoba, kloniti se krivih ljudi...
Ali zapravo, ljudi su svugdje isti. I dobri i loši. Tračeri koji ne mare što drugima nanose bol.
I čemu onda kretati ispočetka, negdje drugdje? Mijenjati sebe?
Kad zapravo... oni što me osuđuju, mnogo su gori.
A ja sam zapravo barem toliko prisebna, da nemam potrebu suditi o njihovim odabirima i njihovim načinima života.
Nije mi teško reći:

Oprosti.
1 riječ,
7 slova,
U kombinaciji s hvala, zaista može promijeniti svijet.

Ali ljudi to ne razumiju. Ne kuže da je lako pružiti nekome ruku, ma koliko taj neko bio loš. Problem nastaje kad taj drugi odbije prihvatiti ruku.
Ali neka. To je njegov odabir.
Ako on i dalje želi biti slijep i zaluđen, pa neka.
Ali tvoja je ruka pružena, tvoja je savjest mirna.
Možeš bilo koga, bilo gdje pogledati u oči, mirne duše, nasmiješiti se i reći: "Misle svašta o meni, nije važno."

Ljudi su prolazna stavka, isto kao godišnja doba. Nažalost to je tako. Nekih što su mi zadavali glavobolje prije više godina, danas se ni ne sjećam, a možda su glavobolje bile veće nego ove sad.
S druge strane kažem svemiru, Bogu, Velikom duhu tamo negdje gore: "Hvala ti, što postoje takvi ljudi, hvala što si ih poslao na moj put, da mi ukažeš na moje vlastite greške. Hvala što si mi dao snagu da prebrodim loše trenutke, oči da vidim pogreške, motivaciju da prijeđem preko njih i naučim biti bolja osoba. Prvenstveno sebi, a onda i onima koji su mi bitni i onima koji će tek doći u moj život."



No put do te moje spoznaje nije bio nimalo lak.
Nisam iz prva shvatila da okrenuti drugi obraz kad ti opale pljusku, ne znači biti kukavica, koja se ne zna obraniti, već znači zatvoriti krug. Jer ako uzvratiš pljusku, dobit ćeš joj jednu i tako u nedogled.

Danas kad mi odvale pljusku, ja im zahvalim, okrenem se i odem.
Pustim da neko vrijeme likuju, dok ne shvate da su izgubili. Dok ne shvate da se i dalje vrte u istim ciklusima koji ih ne vode nigdje i s njima tonu, dok ja negdje druge otkrivam nove stvari i nove ljude i učim živjeti punim plućima, sa iskrenom željom da svakom čovjeku bude bolje.

Jer što više drugima želim dobro, to više se meni dobro vraća.
I osjećaj je oslobađajući.

Probajte, možda otkrijete da život ne mora uvijek biti kompliciran, ni ova planeta, ružno mjesto za stanovati :)

<	ožujak, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (6)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Prosinac 2012 (14)
Studeni 2012 (6)

*frozen

...blog govori o nekim životnim trenucima, usputnim razmišljanima i dilemama
...kud će me ovo piskaranje i mozganje odvesti? tko zna.
...tko sam ja? Vrijeme će pokazati

Citati na ovom blogu...

...ako nije naveden autor izdvojenog citata, onda je autor citata moja malenkost :)

Cigančići

40 dag oštrog brašna,
40 dag čokolade,
1 margarin,
20 dag oraha,
20 dag šećera,
2 jaja,
2 vanilin šećera,
1 prašak za pecivo

Priprema:

Sve sastojke pomiješati.
Čokoladu narezati ili natrgati na komadiće, (izlupam je najčešće dobro).
kad dobiješ tijesto, oblikuj ga u male hrpice veličine oraha.
Peci 10 - 12 minuta na oko 200 stupnjeva.

Kad se izvade iz pećnice, moraju biti mekani.

Dobar tek!