Frozen https://blog.dnevnik.hr/frozen

ponedjeljak, 03.12.2012.

8. I običan Hrvat plače... ali koga briga za njegove suze?

Snijeg će i dalje padati. Zima je. Bit će ga sve više i više i zimske službe će zakazati opet, jer ruku na srce uvijek zakažu. Naše lopate će ubacit u petu brzinu i mi skupa s njima i čistit ćemo dok ne padnemo na guzicu od umora, ali nema veze. Poslije toga ćemo sjediti oko kamina, u debelim vestama sa šalicama vruće čokolade i "cigančićima" u zdjelici. I smijat ćemo se i veseliti. Jer zima je lijepa i snijeg je fora. Bar meni.

Zoki će uvijek ić' na skijanje, trošit pare koje država nema. Kostelić će lovit formu i štelat je za olimpijadu. A sirotu djevojku nitko i ništa neće vratiti i mislim da je vrijeme da je svi skupa puste da počiva u miru. I umjesto da je se rasteže po novinama i da se silna energija i novci troše na pitanja i istraživanja koji su bili propusti u istrazi, bolje bi i pametnije bilo da se isti ulože u lov kriminalaca, mračnog podzemlja, trgovaca ljudskim organima i tomu slično. Jer razotkrivanje takvih stvari spašavat' će mnoge druge Antonije.

I ruku na srce, vrijeme je i da se roditelji skinu s fejsa i twittera i posvete svojoj djeci. Da ih uče u kakvom svijetu žive i da ih ne puštaju same. Pogotovo ne auto stopom.

Jer izvor cijele te velike tragedije leži u tome. Što je djevojka, ma djevojčica tamo radila sama? Zar je baš nitko nije mogao otpratiti?

Naravno da kojekakvi narko bosovi i lopovi i silovatelji i ostala bagra monstruma samo čeka takve trenutke da ugrabi neko nevino stvorenje.

I znam da nijedan roditelj ne može bdjeti nad svojim djetetom 24 sata na dan, 7 dana u tjednu ali...

Postoje trenuci kad moraju biti prisutni. Postoje putevi na koje svoju djecu ne smiju puštati samu. I nikako ih puštati da stopiraju i ulaze u aute potpunih stranaca.

S druge strane kraj istog članka vidim naša poznata pjevačica plaće sama nad svojim pjesmama. A tko plače nad Hrvatskom stvarnosti?

Zar svi ti "wanna be nešto" stvarno misle da to nekoga zanima kraj brda računa koje ima svaki prosječni Hrvat? Kraj ovrhi i snijega koji im je zatrpao dvorišta? Kraj tragedija poput ove Antonijine?

I zar ih nije sram?

Netko će reći: - Pa što? Oni moraju dalje stvarati?

Ma nemojte mi reći. Što nisu sva ta silna sponzorstva umjesto u visoke produkcije koje loše skrivaju njihovo grozno pjevanje i markirane krpice, uložili u fond za spas posrnulog Hrvatskog gospodarstva?

Koga briga za propali brak Jelene Veljače?

Je li mene briga? Nije. Zaboli me lijevo uho.

Je li nju briga za nas? Za životarenje na koje smo natjerani? Za propale brakove običnih Hrvatskih smrtnika? Dajte više, pišite o Hrvatskoj stvarnosti. O malim ljudima koji jedva krpaju kraj s krajem. Koji se bore protiv recesije i države i svojih bračnih problema i cijelog svijeta - SAMI.

Bez sponzora i fotografa i skupe šminke. Koji u svem ovom kaosu grade i rade i stvaraju. ONI su Hrvatska. Oni zaslužuju biti na pozornicama obasjani reflektorima.

I oni zaslužuju biti u centru pažnje i reći - Nitko ne razumije našu bol.

Ovi "wanna be nešto" ne. Jer niti znaju što je bol, niti su je iskusili. Ne k'o obični ljudi. I njihove su lažne suze, samo jeftina bižuterija.

* "Cigančići" su mali kolačići s komadićima tamne čokolade koje obožavam raditi u Božićno vrijeme.

<	prosinac, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (6)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Prosinac 2012 (14)
Studeni 2012 (6)

*frozen

...blog govori o nekim životnim trenucima, usputnim razmišljanima i dilemama
...kud će me ovo piskaranje i mozganje odvesti? tko zna.
...tko sam ja? Vrijeme će pokazati

Citati na ovom blogu...

...ako nije naveden autor izdvojenog citata, onda je autor citata moja malenkost :)

Cigančići

40 dag oštrog brašna,
40 dag čokolade,
1 margarin,
20 dag oraha,
20 dag šećera,
2 jaja,
2 vanilin šećera,
1 prašak za pecivo

Priprema:

Sve sastojke pomiješati.
Čokoladu narezati ili natrgati na komadiće, (izlupam je najčešće dobro).
kad dobiješ tijesto, oblikuj ga u male hrpice veličine oraha.
Peci 10 - 12 minuta na oko 200 stupnjeva.

Kad se izvade iz pećnice, moraju biti mekani.

Dobar tek!