Frozen https://blog.dnevnik.hr/frozen

petak, 23.11.2012.

3.

Strah.

Ljudi se boje sudnjeg dana. Boje se dalekih nepoznatih stvari, kometa i planeta i ugaslih zvijezda, vanzemaljaca i okrutnih bogova, davno izgubljenih civilizacija.

Ja se bojim ljudi. Barem nekih...

Jedna od prvih stvari koje sam naučila o ljudskom rodu, debelo mi se kao malom djetetu urezala u pamćenje.

*narodna

Najveće zločine počinili smo sami protiv sebe i nijedna zvijer na ovoj planeti nije okrutnija od čovjeka. I to je poprilično tragikomično zar ne? Čovjek je jedino umno stvorenje, sposobno razlikovati dobro od lošeg, jedino stvorenje koje smatra da ima dušu.

No što je duša? Neko lebdeće tijelo oko nas koje ne vidimo? Ili je duša splet ljudskog karaktera? Znanja, iskustva, tradicije u kojoj smo odgojeni i okoline? Pa iz istog potječe pretpostavka da su nam usađene neke vrijednosti po kojima ćemo kao odrasli ljudi znati razlikovati dobro i zlo? Imati savjest?

Netko bi rekao da se ovdje nameće i pitanje ljudske sudbine i da čovjek ma kako bio odgajan, ne može pobjeći od onog što mu je "predodređeno".

Sjećam se izjave jedne svoje stare susjede, kad je jedan "lokalni dečko" počinio pljačku.



Pomislim uvijek kad čujem nešto takvo: Svi su oni tihi i mirni dok ne naprave neko zlo.

Ne vjerujem u sudbinu. Mislim da čovjek zaista sam bira svoj put i da okolina može jako utjecati na nas, ali i da potreba, da se učini nešto loše, ne leži u nekim tamo božanstvima i zvijezdama koje su nam "zacrtale put", već u ljudskoj genetici. Ustanovili smo da ima gena koji su uzroci kojekakvih bolesti, kao što ima i onih koji određuju kako ćemo izgledati, koliko ćemo biti visoki, hoćemo li biti skloni debljanju ili ne, pa čak i kojim ćemo sportovima i umjetnostima biti skloniji.

Tako smo programirani. Je li nas programirala majka priroda ili neko tamo božanstvo? Ili su davno na Zemlju stigla neka mnogo naprednija bića od nas, pa nas stvorila genetskim inženjeringom? Ni na to ne mogu dati odgovor, ali definitivno nisam spremna odbaciti prirodu kao ultimativnog kreatora.

No nekako sumnjam da je željela da ispadnemo ovakvi. Istinske štetočine. Ako nas netko gleda iz svemira, netko neutralan, mora da nas upravo tako doživljava. Ovu plavu lopticu smo zagadili, stvorili globalno zatopljenje i efekt staklenika. Bacali smo atomske bombe, brisali s lica zemlje cijele gradove. Stvarali viruse i bakterije u zakukuljenim laboratorijima debelo pod zemljom i onda to puštali u zrak da zarazi nevinu dječicu. Vršili smo eksperimente, iskorijenili čitave vrste i pojedinačno nanosili zlo jedni drugima.

I uz svu umjetnost i arhitekturu koju smo stvorili. Uz sve sportske uspjehe i znanstvena istraživanja koja su dovela do revolucionarnih otkrića, na kraju smo vrsta koja se boji sama sebe, jer hodati uveće gradom, u mraku, meni je istinska jeza. Sa svakim korakom osjećati lupanje srca i neizvjesnost, spoznaju da svakog trena, iza ugla može iskočiti neki manijak i napasti me, živi užas.

I što mogu reći na kraju ovog posta, a na početku jednog dana, osim:



*Sanja Doležal i Leonardo Baksa Čeći - Bakini kolačići

	studeni, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (6)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Prosinac 2012 (14)
Studeni 2012 (6)

*frozen

...blog govori o nekim životnim trenucima, usputnim razmišljanima i dilemama
...kud će me ovo piskaranje i mozganje odvesti? tko zna.
...tko sam ja? Vrijeme će pokazati

Citati na ovom blogu...

...ako nije naveden autor izdvojenog citata, onda je autor citata moja malenkost :)

Cigančići

40 dag oštrog brašna,
40 dag čokolade,
1 margarin,
20 dag oraha,
20 dag šećera,
2 jaja,
2 vanilin šećera,
1 prašak za pecivo

Priprema:

Sve sastojke pomiješati.
Čokoladu narezati ili natrgati na komadiće, (izlupam je najčešće dobro).
kad dobiješ tijesto, oblikuj ga u male hrpice veličine oraha.
Peci 10 - 12 minuta na oko 200 stupnjeva.

Kad se izvade iz pećnice, moraju biti mekani.

Dobar tek!